Na banjalučkom polju su se desetljećima održavale dobro posjećene konjičke utrke, obligatno o Duhovskom vašaru i onom drugom - jesenskom. O zapaženijim dogodovštinama s ovih utrka pričalo bi se godinama. Zanimljivosti nisu mogle proći nezapaženo ni urednicima (banjalučkog) lista "Čičak", koji su se postarali, da u jednom istom broju donesu, na više mjesta, nekoliko sličica. One su bile dovoljne da rekonstruiramo povod takvom odnosu, pogotovo što su donijeli i - navodno - "reagiranje iz Bosanske Gradiške".
Rekonstruirajući događaj zaključili smo da je na konjičkoj utrci u Banjaluci - 1921. godine, pobijedio neizgledni konj Hakibega, poznatog posjednika trkaćih konja iz Bosanske Gradiške. To je dovoljno da se "poveže" ovih nekoliko sličica, odvojeno objavljenih, u jednu cjelinu.
"Omerica Klempo vidio prije trke begova mrkova, pa veli:
- Valahi, da sam ja znao da će i krave letiti, doveo bih i ja svoju junicu, lipša je sto puta!"
Zadovoljni "jedan bivši Gradišćanac" (pod ovim naslovom je i objavljena crtica) pun hvalisavosti reći će nakon pobjede mrkova:
“Jesi li vidio što su Gradišćanci?
Banjalučanin: - Ne zna se ili se bolje jašu ili bolje trče; ali vele da mrkov nije pravi Gradišćanac".
Nakon pobjede begova mrkova iz Bosanske Gradiške su "priposlane" i dvije izjave, u to vrijeme poznatih mještana: Čede Todića i Muje Glavaša.
Čedo Todić: I ja sam konjski đambas; uzeću i ja sebi sto kljuseta, pa da vidimo hoće Ii begova kravetina trke dobivati.
Mujo Glavaš: Aman jarabi Zuhdi efendija, da nešto nije utekla begova krava na banjalučkoj trci, mi ne bi smili ni sahata o tome govoriti - a onako imamo o čemu govoriti čitavu zimu, taman do Jurjeva.
A šta je bilo s banjalučkim "favoritima"? I na to je pitanje dao odgovor “Čičak", koji doslovno prepisah: "Savina zeka i Ahmetage Šćete doruša, opoganiše Banjalučanima Obraz".
Aleksandar Aco Ravlić (‘’Banjalučke vesele anegdote’’)
No comments:
Post a Comment