Goran Trkulja: Odakle potičem

Odakle potičete? Vaše ime nije holandsko…

Ne, nije. Ja dolazim iz zemlje...koje više nema.

?

Da, Jugoslavije.






Nemam ja problem s bosanstvom. Naprotiv. Svi moji, i po majčinoj i po očevoj liniji, potiču iz Bosne. Osim mene: ja sam, slučajno, rođen u Vojvodini. Kuća mi je, drugim slučajem, u Holandiji pa sam, po nacionalnosti, Holanđanin.
Odrastao sam u Bosni, a studirao u Bosni, u Hrvatskoj i u Srbiji. Književnost sam i hrvatsku i srpsku osjećao podjednako svojom, ali sam se u jeziku, jedino u formi kojom su pisali bosanski pisci Petar Kočić, Skender Kulenović, Branko Ćopić ili Đuro Damjanović osjećao potpuno zavičajno – među svojima.
Kad prođem kroz Mađarsku pa se spustim u Srbiju, a onda preko Hrvatske dođem u Bosnu, ja znam da sam došao kući.
Zašto onda, na pitanje o porijeklu, ne kažem da sam iz Bosne kad jedino Bosnu osjećam kao vlastitu domaju?
Zato što mi je Bosna tijesna da u nju smjestim svoje porijeklo. Ono nije samo moj dom, u njega su utkani svi oni s kojima sam dijelio taj dom i oni koji su, sa mnom, svoj dom dijelili. Ono je određeno i onima koji su ostali skriveni u mraku porodične prošlosti, onima čija su imena nestala u dimu spaljenih rodoslova ili izblijedjela na kamenim biljezima zaboravljenih grobalja. Moje je porijeklo šire od mog zavičaja i moje nacionalnosti, ono se ne da strpati pod etničku zastavu ili odrediti religijskim simbolima.
Zato je odgovor na pitanje o mom porijeklu najbliži istini kad kažem da dolazim iz zemlje koje više nema, koja je u stvarnosti nestala, rastočila se, a ostala još samo u tragovima o mom i o porijeklu ono malo nestajućih Jugoslovena rasutih po svijetu.