Zbogom, Mido, prijatelju moj.
Znam da si, ako raj postoji, ti sada tamo. Ako i ne postoji, svakako si na boljem mjestu od svijeta u kome prozivjesmo nase zivote. Jer, golgotu koju si ti prezivio ne zasluzuje niko - a posebno ne toliko dobar covjek kakav si ti.
Nakon svega kroz sta si prosao ostao si veliki covjek. Nisi isao ni u crkvu ni u dzamiju, kao sto ni ja ne idem. Ali si, kao i ja, vjerovao. Vjerovao si, na primjer, da covjek mora prastati. Ne zaboravljati - ali prastati! Vjerovao si da se dobro - dobrim vraca. I ostao si dobar covjek. U trenuicima kada si dozvolio svojim sjecanjima da izidju iz tebe, radije si spominjao ljude koji su ti u zlim vremenima pomogli nego one koji su ti bili krvnici. Radije si se, iz tog vremena, sjecao necijeg pozdrava, tople rijeci, pogleda... Nisi dozvolio mrznji da te savlada. I kada si se, nakon mnogo godina, susretao s njima, gledao si svoje krvnike ravno u oci i nisi ih mrzio. Nekima si cak poklone donosio jer ti si ih zalio!
I zato, i zbog mnogo drugih velikih i malih, za mnoge nebitnih stvari, ostao si veliki covjek.
Radovao sam se svakom nasem susretu u Puli i okolini, gdje si, pored Svedske, nasao kutak spokoja za sebe i svoju porodicu. Poslije svakog susreta s tobom osjecao sam se bogatijim.
Zato se sada, nakon sto mi je tvoj sin Arman javio da si prije nedjelju dana otisao u vjecnost, osjecam napusten i usamljen. Jer sam izgubio iskrenog prijatelja koga sam izuzetno cijenio i volio.
Olji, sinovima, unucima i cijeloj porodici moje iskreno saucesce.
Pocivaj u miru prijatelju moj!
Susret sa Midom, Medulin 2015. godine
****************************************
2012. godine sam, po prvi put nakon rata, uspostavio kontakt sa Midom. Te godine sam, uz njegovo odobrenje, na blogu objavio nasu prepisku.
Mozda je trenutak da se bolje upoznamo Midu, velikog covjeka koji nas je upravo napustio.
Tuesday, April 10, 2012
Mido Krkic, golgota jednog kosarkasa
Prije nekoliko nedjelja kada mi se na blog javio Midhat (Mido) Krkic, moj drug iz studenstskih i kosarkaskih dana, osjetio sam radost i uzbudjenje koje sobom nose susreti sa prijateljem nakon dugogodisnje pauze.
Iz njegovog prvog pisma saznajem da je Mido u ratu prosao golgotu logorasa u Omarskoj i Manjaci.
Njegovo pismo je pisano meni, ali na moju molbu, Mido pristaje da ga objavimo.
Svaka Midina izgovorena rijec ima posebnu tezinu zbog iskustva kroz koje je prosao ali i zbog njegovog odnosa prema akterima.
Stradalnik Mido Krkic ne dozvoljava da ga ispuni mrznja.
I to ga, i pored svih uzasa kroz koje je prosao, cini pobjednikom.
Zato vam, uz Midinu dozvolu, nudim nasu nedavnuu prepisku uz novinske isjecke o nasem nekadasnjem zivotu, koje je Mido, uz pomoc svoje supruge, uspio izvuci iz pakla.
******************
(04.04.2012.)
Eeeee moj Canak,
ne znam odakle da pocnem jer ako krenem onih zadnjih 20 g, previse boli, tuge i razocarenja. Zivot se jednostavno poigrao sa mnom. Uzas koji sam vidio i sto sam dozivio je urezan za sav zivot. Previse boli, ali evo pokusat cu.
---------------------
Ja, po obicaju, naivan, siroka srca, stojim s prijateljima u kaficu, kada ono vani dvojica prebise jednog momka. Policajac u kaficu ne reagira, pa ti ja izadjem i potjeram ovu dvojicu. Jedan se, izgleda sjetio da ima pistolj, pa ga izvadi prema meni. U tom momentu i moj haver, visok 1,5 m, izvadi pistolj. Ja ostadoh zaprepasten. Ovaj momak ode uz odgovor da radi sve u dogovoru sa policijom, a onog momka su tukli jer je Hrvat,hm.
Pitam ti ja svog havera, otkud tebi pistolj? Ma znas .........
Uskoro pocinje haos u Prijedoru, mrtvi po ulicama, odvodjenje u logore. Svi prijatelji mi rekose (indirektno) da im je religija na prvom mjestu. Pa tako pored sve muke i provala, odvedose me u logor Omarska.
Ne bih da ti pricam detalje jer su previse bolni. Poslije Omarske vode me (nas ca 1500) polu- ziva u logor na Manjaci.
Sva sreca sto se logor Omarska zatvorio, jer sam bio u grupi 3, "razmjena"-prevod-grupna likvidacija-.
To mi je rekao inspektor Zoric Miroslav, kao i to da mi ne moze pomoci. Naredbe zlikovaca su se morale slusati. Cekao sam samo nocno prozivanje, jer se grupa odvajala samo noci u kamione i odvozila.......(zajednicke grobnice)
----------------------------------
Odlaskom na Manjacu moje sanse su bile vece ali su me i tamo vodili dva puta na ispitivanje. Kada covjek pomisli da su mu sanse vece, jer su rekli da nas u decembru prebacuju u Hrvatsku, eto ti belaja. Uhvati me dezinterija pa sam spao na 64 kg. Jedan me pitao, koliko sam godina u penziji, a ja mu odgovori, meni je samo 39 godina. Uh izvini, uzviknu covjek,hahahaha.
Nije to nista strasno. Bio sam na samrti. Doktori nisu imali lijekove, ali su obecali da, ako prezivim 20 dana, da ce doci sa lijekom. Dosli su nakon 20 dana, ali bez lijekova,hm. U to vrijeme nisam mogao stajati na nogama. Nisu ocekivali da cu prezivjeti tih 20 dana.
Znas moja supruga je borac, pa sa svojim tatom (pukovnik u penziji) uspijeva da me izvadi iz logora 15 dana prije nego ce konvoj krenuti. Dr. Sajma (moja bliza rodica) dolazi da mi pomogne (tajno-normalno). Uskoro stize novi problem jer hoce da me ubiju neke komsije koje su izgubile nekoga u ratu. Cim sam mogao na noge odlazim sa suprugom u UNHCER i pri povratku srecem Prleta (Dragana Tosica). Kada bi svi bilo upola kao Prle i njegov brat Dr. Dragan, bio bi raj na zemlji. Ponudio mi je pomoc, ali ja sam imao cilj izaci sa UNHCER-om. Sreo sam i Emira Ibrahimbegovica, koji mi rece da mu je Skaka (kosarkas) rekao, da sam bio u logoru jer sam bio kapetan zeleni beretki, hahaha. Sada bacim salu na taj racun-daj mi potvrdu, mozda sam sada i general, da trazim penziju.
Skaku sam poslije sreo u Puli, jer sada tamo odsjedam svake godine, ali mu nikada nisam prigovorio. On je ipak meni draga osoba, jer sam ga gledao kako odrasta.
-----------------------
Kada je Prle umro, dosao sam u BL. i sa Dr. Draganom ostavio loptu na njegovom grobu. Dr. rece da ce je ukrasti, a ja mu odgovori da bi i Prle to volio - ali da je iskoriste i igraju kosarku.
Preskacem dosta toga, da bih dosao do sustine.
Prebacen sam u Svedsku, gdje su otpoceli lijecenje. Nista nemamo, ni u lijevoj niti u desnoj ruci, ali odlucni da krenemo od nule. E sada zamisli da sam 3-4 godina zivio kao biljka i stalno bio pod uticajem sedativa. Nisam mogao niti pricati a da se nasmijem, to sam vec zaboravio. Dijagnoza PTSS ali je bilo nesto teze od toga, jer nikako da krene na bolje. Nakon 4 godine, bacam sve lijekove i krecem sa kosarkom, trcanjem, treninzima. Nisam se razdvajao od kosarke. To mi je spasilo. Ovde sam trenirao sve nivoe pa i prvu saveznu ligu. Inace sam savezni trener.
---------------------------
U Bosnu ne idem vec par godina. Sve me boli, nista pozitivno, samo me nabijaju negativnom energijom.
Kazu - a lazu. Svi se odrekose imena, JUGOSLAVIJA, a meni lomili kosti da hocu da srusim to ime. Pa sada kada je sve proslo, kazem svim koji su me mucili; vi mozete biti sta hocete, ne zamjeram vam, ali ja sam JUGOSLOVEN, Jugoslovenski Bosanac.
Nemam pravo da sudim druge, ali imam pravo da budem normalna osoba i da sam odredjujem tko sam i sta sam.
Bio sam kod kuma u Srbiji-Indzija; nakon 26g. smo se vidjeli. Svi zele da pisem knjigu ali moj bol - je moj bol, moje razocarenje - je samo moje...
-------------------
Ne mogu vise o tome. Sada malo pozitivnije.
Djogica ( iz KK Bosna) sam sretao par puta, cak smo se cesto culi telefonom...
Sa Djogicem sam isao na kurs da dobijemo potvrdu da imamo pravo drzati kosarkaske kurseve.
-----------------
Supruga i ja smo kupili stan kraj mora u Premanturi (Pula) sa pogledom na more i kampom ispod terase.
Ove godine smo kupili i manji gliser jer sam dobio unuka pa se morao gumenjak zamijenuti.
Svedska-Pula je moja destinacija.
Pula: Jedne godine, kada su trebali ispasti, uspjeli su me zadrzati pa sam imao pune ruke posla da opstanu. Toliku sam cijenu rekao, nadajuci da ce odbiti ali oni ...
Nije za mene vise taj mentalitet, gdje mozes sudiju kupiti skoro za nista i ...
Od prosle godine, zbog zdravlja, sam u penziji (posljedice stresa, stitna zlijezda......) pa cu vidjeti da li cu nastvaiti sa kosarkom.
Nude mi neke ekipe, ali mislim da se u tom rangu ne igra kosarka.
Do slijedeceg javljanja cu ti pripremiti slike, sto je moja supruga iznijela iz BL.
Sopen je uvijek volio da mu se kaze da je najzgodniji. Pozdravi ga. Majk, za njega sam znao da je preko bare. Gdje Mila -Milasinovic Dragoljub-?
Uh, jesam se raspisao. Ovo ti je zbrda-dola.
Pozdrav od Mide
----------------------
(04.04.2012.)
Mido moj,
na poslu sam, u kancelariji. Citam, a suze teku. Nije mi ni bitno sto to drugi vide.
Zamisljam te , Mido moj, i svu tvoju patnju.
Ni ja nisam lijepo prosao u Banjaluci. Nisam se htio uklopiti. Nisam mogao okrenuti ledja prijateljima, otpustati prijatelje, bombardovati Hrvatsku... Zbog toga sam postao cilj. Moja golgota, koliko god da je velika, ne moze se porediti sa tvojom.
Zao mi je do neba sto si prosao kroz sve to. Ti to nisi zasluzio. Jedino sta mogu reci, ako ti je iko ista uradio u ime nacije kojoj pripadam, nije to bilo u moje ime i uradio je to i protiv mene, jer ti si bio i ostao moj prijatelj.
Pokusavam, i kroz blog da, i pored svega kroz sto smo prosli, koliko god mogu zracim pozitivnu energiju, jer to nam je jedini izbor.
Procitaj na blogu, ako ti se da i imas vremane, i doznaces dosta toga i o meni i mojoj porodici.
Vidim da i iz tebe i pored svega kroz sta si prosao, zraci nada i pozitivna energija. Drago mi je sto je tako, jer tako pomazes i sebi i onima oko sebe.
Nema nam druge opcije.
Spominjes Pulu kao jednu od svojih destinacija. Mozda nam se jednog dana i posreci pa se sretnemo u tom kraju svijeta. I Kopanja, koji zivi u USA (sjecas se kosarkaski sudija), ima stan u Puli. Tu provodi ljeta, a sprema se i da potpuno preseli.
Inace s ove strane bare su, od kosarkaske raje: Angel, Majk, Bojer, Kopanja, Sopen, Said, Blaki (Juric), Fuad i .... Ima nas citav tim i u vezi smo jedni sa drugima.
Sa pok. Draganom Tosicem sam bio i ovdje kada je posjecivao sina. I sa Prletom sam bio prije njegove smrti u Banjaluci.
Ti ljudi su iznijeli cist obraz iz rata.
Mido, ovo sto si napisao treba objaviti. neka ljudi citaju. Neka znaju. Ti nikoga ne napadas, ne osudjujes nikoga - vec ljudske zlikovce.
Ako pristajes , objavio bih to na blogu bas ovako kako si napisao. Kao i sve drugo sto zelis da izidje iz tebe...
Javi mi sta mislis o ovom prijedlogu.
Skupi slike i posalji.
Necemo prekidati...
Pozdravljam te, druze moj.
I tebe i tvoju porodicu.
Canak
-------------------------
(06.04.2012.)
E moj stari druze, nisam jos krenuo da trazim slike jer me temperatura obori u krevet. Jucer sam trebao ici kod unuka, ali sam ostao kuci dok me ne prodje ova gripa.
Ovo sto ti kazes, kaze mi i kum ali ovako- ne mogu da shvatim da je moj narod mogao to tebi da uradi-.
Evo dajem i tebi isti odgovor.
Mi smo isti narod i ja nikada necu prihvatiti da su ljudi podjeljeni po nekim vjestacki stvorenim nacijima.
Razlika izmedju ljudi i zivotinja je sto ljudi imaju slobodnu volju a zivotinje reaguju instinktom.
Svi smo mi jedan narod na ovoj planeti a podjele su dosle zbog podjele vlasti i moci. Ja pripadam tebi kao i svima.
Ako bih mrzio i zelio osvetu, poceo cinit zlo kao sto radi zla strana ovog svijeta onda bih mogao reci da su ovi u logoru uspjeli.
Oni su me mucili i psihicki unistavali da bih poceo tako da mislim; da mrzim, okrecem ledja drugima kao sto su meni okretali zbog imena...
Sada kazem otvoreno: niste uspjeli jer ja jos volim ljude i nikada se necu odreci dobrih ljudi jer ja ne pripadam nicijoj naciji, ja pripadam ljudima dobrog srca.
U tom zlom periodu najteze mi je padalo sto me djeca nece zapamtiti (tada su imali 5,5 god. i 10,5 god.) i jedina mi je zelja bila da ih sretnem jos na par minuta da im kazem koliko ih volim.
Vidis, ta zelja mi se ostvarila. Dobio sam vrijeme i vjeruj mi znam ga iskoristiti. Ne odvajam se od njih (26 god. i 31 god.).
Cesto im kazem da ih volim i u tome uzivam. Ozenili su se, ali sam uvijek tu, blizu ...
Canak ne treba meni da govoris, kakav si jer nikada nisam ni sumnjao u ljude kao Sopen, Bojer, Majk, Angel, Res, Kopanja.................Takvi ljudi kao sto ste vi , moj kum i mnogi drugi daju mi potvrdu da mislim, radim i zivim na ispravan nacin.
Ma jos cu se raspisati, hahahahahah.
Kako se cesto cujes sa Kopanjom da ga nadjem u Puli. Sredinom maja sam u Puli.
Da ono mjesto kraj Pule nije MEDULIN. Sa terase vidim Medulin, otok Cres- Mali Losinj.
Nemas pojma kako bih volio da se vidimo.
Pozdrav do slijedeceg javljanja i normalno pozdravi sve s kojima se cujes.
Mido
**************
(07.04.2012)
Ma sto se pisanja tice, vidis da sam napisao bez nekog redosljeda, pa bi mozda to izgubilo smisao. Kopanju cu sigurno da nadjem u Puli, posto idem u maju i ostajem do kraja septembra. Nego nisi mi rekao, da li je ono Medulin?
Ma vidimo se sigurno.
Ono sto napisem stojim iza toga jer ne pisem sta su drugi rekli. Pisem ono sto sam dozivio, vidio svojim ocima i cuo svojim usima. Mozes da radis sta hoces, ali mislim da bi ti trebao poslati malo bolje slozene rijeci. Kada pisem o tome, izgubim se, jer toliko toga ruznog nadolazi.
Ma toga ima, da je malo i jedna knjiga. Slobodno radi sto mislis da trebas ali ne bi volio da se netko nadje uvrijedjen. Vidim ti na stranici da se neka zena vec uvrijedila zbog razlicitog misljenja pa.....
Kao god ti zelis.
Evo jedna od prica:
Rat. Zvono na vratima. Kada sam otvorio, prepoznam covjeka. Pita me -gdje ti Doberman-(tada sam imao Dobermana sa kojim sam se takmicio po Evropi -3 mjesto u Nirnbergu na svjetskom prvenstvu). Sva sreca on je vec bio u Srbiji. Odvodi me u policiju a tamo srecem sve koje znam. Neki okrecu glavu, neki pridju i pitaju -otkud ti ovde?- Sada cemo mi to rijesiti-, ali....... Ja zavrsim u Logoru.
Godine1999. dolazim u Prijedor i sretem tog covjeka. Covijek je gladan, zedan, djete nema sta da jede, pa ti ga ja fino sa djetom odvedem na rucak...... Slijedeci moj dolazak je bio da njegovom djetetu donesem od patika i svu garderobu, a on mi kaze -prosli put dijete mi nije htijelo prati ruke jer bi oprao miris pecenog mesa sto si ga castio i molim te nemoj nikome reci da sam ja dosao po tebe, morao sam-.
Kada sam to drugima ispricao rekli su mi da sam lud- kazu, ma ja bih ga........-
Zakljuci sam, sta je bio moj cilj.
Kazu da pita za mene, zasto ne dolazim i ............
Evo saljem ti jos koju sliku
Pozdravi sviju i molim te pitaj Kopanju kada je tamo u Puli.
Stvarno mi je drago da smo ostali ISTI.
Pozdrav Mido
Iz njegovog prvog pisma saznajem da je Mido u ratu prosao golgotu logorasa u Omarskoj i Manjaci.
Njegovo pismo je pisano meni, ali na moju molbu, Mido pristaje da ga objavimo.
Svaka Midina izgovorena rijec ima posebnu tezinu zbog iskustva kroz koje je prosao ali i zbog njegovog odnosa prema akterima.
Stradalnik Mido Krkic ne dozvoljava da ga ispuni mrznja.
I to ga, i pored svih uzasa kroz koje je prosao, cini pobjednikom.
Zato vam, uz Midinu dozvolu, nudim nasu nedavnuu prepisku uz novinske isjecke o nasem nekadasnjem zivotu, koje je Mido, uz pomoc svoje supruge, uspio izvuci iz pakla.
******************
 |
| Mido Krkic, stoji drugi s desna |
(04.04.2012.)
 |
| (1973) |
ne znam odakle da pocnem jer ako krenem onih zadnjih 20 g, previse boli, tuge i razocarenja. Zivot se jednostavno poigrao sa mnom. Uzas koji sam vidio i sto sam dozivio je urezan za sav zivot. Previse boli, ali evo pokusat cu.
---------------------
Ja, po obicaju, naivan, siroka srca, stojim s prijateljima u kaficu, kada ono vani dvojica prebise jednog momka. Policajac u kaficu ne reagira, pa ti ja izadjem i potjeram ovu dvojicu. Jedan se, izgleda sjetio da ima pistolj, pa ga izvadi prema meni. U tom momentu i moj haver, visok 1,5 m, izvadi pistolj. Ja ostadoh zaprepasten. Ovaj momak ode uz odgovor da radi sve u dogovoru sa policijom, a onog momka su tukli jer je Hrvat,hm.
Pitam ti ja svog havera, otkud tebi pistolj? Ma znas .........
Uskoro pocinje haos u Prijedoru, mrtvi po ulicama, odvodjenje u logore. Svi prijatelji mi rekose (indirektno) da im je religija na prvom mjestu. Pa tako pored sve muke i provala, odvedose me u logor Omarska.
Ne bih da ti pricam detalje jer su previse bolni. Poslije Omarske vode me (nas ca 1500) polu- ziva u logor na Manjaci.
Sva sreca sto se logor Omarska zatvorio, jer sam bio u grupi 3, "razmjena"-prevod-grupna likvidacija-.
To mi je rekao inspektor Zoric Miroslav, kao i to da mi ne moze pomoci. Naredbe zlikovaca su se morale slusati. Cekao sam samo nocno prozivanje, jer se grupa odvajala samo noci u kamione i odvozila.......(zajednicke grobnice)
----------------------------------
Odlaskom na Manjacu moje sanse su bile vece ali su me i tamo vodili dva puta na ispitivanje. Kada covjek pomisli da su mu sanse vece, jer su rekli da nas u decembru prebacuju u Hrvatsku, eto ti belaja. Uhvati me dezinterija pa sam spao na 64 kg. Jedan me pitao, koliko sam godina u penziji, a ja mu odgovori, meni je samo 39 godina. Uh izvini, uzviknu covjek,hahahaha.
Nije to nista strasno. Bio sam na samrti. Doktori nisu imali lijekove, ali su obecali da, ako prezivim 20 dana, da ce doci sa lijekom. Dosli su nakon 20 dana, ali bez lijekova,hm. U to vrijeme nisam mogao stajati na nogama. Nisu ocekivali da cu prezivjeti tih 20 dana.
Znas moja supruga je borac, pa sa svojim tatom (pukovnik u penziji) uspijeva da me izvadi iz logora 15 dana prije nego ce konvoj krenuti. Dr. Sajma (moja bliza rodica) dolazi da mi pomogne (tajno-normalno). Uskoro stize novi problem jer hoce da me ubiju neke komsije koje su izgubile nekoga u ratu. Cim sam mogao na noge odlazim sa suprugom u UNHCER i pri povratku srecem Prleta (Dragana Tosica). Kada bi svi bilo upola kao Prle i njegov brat Dr. Dragan, bio bi raj na zemlji. Ponudio mi je pomoc, ali ja sam imao cilj izaci sa UNHCER-om. Sreo sam i Emira Ibrahimbegovica, koji mi rece da mu je Skaka (kosarkas) rekao, da sam bio u logoru jer sam bio kapetan zeleni beretki, hahaha. Sada bacim salu na taj racun-daj mi potvrdu, mozda sam sada i general, da trazim penziju.
Skaku sam poslije sreo u Puli, jer sada tamo odsjedam svake godine, ali mu nikada nisam prigovorio. On je ipak meni draga osoba, jer sam ga gledao kako odrasta.
-----------------------
Kada je Prle umro, dosao sam u BL. i sa Dr. Draganom ostavio loptu na njegovom grobu. Dr. rece da ce je ukrasti, a ja mu odgovori da bi i Prle to volio - ali da je iskoriste i igraju kosarku.
Preskacem dosta toga, da bih dosao do sustine.
Prebacen sam u Svedsku, gdje su otpoceli lijecenje. Nista nemamo, ni u lijevoj niti u desnoj ruci, ali odlucni da krenemo od nule. E sada zamisli da sam 3-4 godina zivio kao biljka i stalno bio pod uticajem sedativa. Nisam mogao niti pricati a da se nasmijem, to sam vec zaboravio. Dijagnoza PTSS ali je bilo nesto teze od toga, jer nikako da krene na bolje. Nakon 4 godine, bacam sve lijekove i krecem sa kosarkom, trcanjem, treninzima. Nisam se razdvajao od kosarke. To mi je spasilo. Ovde sam trenirao sve nivoe pa i prvu saveznu ligu. Inace sam savezni trener.
---------------------------
U Bosnu ne idem vec par godina. Sve me boli, nista pozitivno, samo me nabijaju negativnom energijom.
Kazu - a lazu. Svi se odrekose imena, JUGOSLAVIJA, a meni lomili kosti da hocu da srusim to ime. Pa sada kada je sve proslo, kazem svim koji su me mucili; vi mozete biti sta hocete, ne zamjeram vam, ali ja sam JUGOSLOVEN, Jugoslovenski Bosanac.
Nemam pravo da sudim druge, ali imam pravo da budem normalna osoba i da sam odredjujem tko sam i sta sam.
Bio sam kod kuma u Srbiji-Indzija; nakon 26g. smo se vidjeli. Svi zele da pisem knjigu ali moj bol - je moj bol, moje razocarenje - je samo moje...
-------------------
Ne mogu vise o tome. Sada malo pozitivnije.
Djogica ( iz KK Bosna) sam sretao par puta, cak smo se cesto culi telefonom...
Sa Djogicem sam isao na kurs da dobijemo potvrdu da imamo pravo drzati kosarkaske kurseve.
-----------------
Supruga i ja smo kupili stan kraj mora u Premanturi (Pula) sa pogledom na more i kampom ispod terase.
Ove godine smo kupili i manji gliser jer sam dobio unuka pa se morao gumenjak zamijenuti.
Svedska-Pula je moja destinacija.
Pula: Jedne godine, kada su trebali ispasti, uspjeli su me zadrzati pa sam imao pune ruke posla da opstanu. Toliku sam cijenu rekao, nadajuci da ce odbiti ali oni ...
Nije za mene vise taj mentalitet, gdje mozes sudiju kupiti skoro za nista i ...
Od prosle godine, zbog zdravlja, sam u penziji (posljedice stresa, stitna zlijezda......) pa cu vidjeti da li cu nastvaiti sa kosarkom.
Nude mi neke ekipe, ali mislim da se u tom rangu ne igra kosarka.
Do slijedeceg javljanja cu ti pripremiti slike, sto je moja supruga iznijela iz BL.
Sopen je uvijek volio da mu se kaze da je najzgodniji. Pozdravi ga. Majk, za njega sam znao da je preko bare. Gdje Mila -Milasinovic Dragoljub-?
Uh, jesam se raspisao. Ovo ti je zbrda-dola.
Pozdrav od Mide
----------------------
(04.04.2012.)
Mido moj,
na poslu sam, u kancelariji. Citam, a suze teku. Nije mi ni bitno sto to drugi vide.
Zamisljam te , Mido moj, i svu tvoju patnju.
Ni ja nisam lijepo prosao u Banjaluci. Nisam se htio uklopiti. Nisam mogao okrenuti ledja prijateljima, otpustati prijatelje, bombardovati Hrvatsku... Zbog toga sam postao cilj. Moja golgota, koliko god da je velika, ne moze se porediti sa tvojom.
Zao mi je do neba sto si prosao kroz sve to. Ti to nisi zasluzio. Jedino sta mogu reci, ako ti je iko ista uradio u ime nacije kojoj pripadam, nije to bilo u moje ime i uradio je to i protiv mene, jer ti si bio i ostao moj prijatelj.
Pokusavam, i kroz blog da, i pored svega kroz sto smo prosli, koliko god mogu zracim pozitivnu energiju, jer to nam je jedini izbor.
Procitaj na blogu, ako ti se da i imas vremane, i doznaces dosta toga i o meni i mojoj porodici.
Vidim da i iz tebe i pored svega kroz sta si prosao, zraci nada i pozitivna energija. Drago mi je sto je tako, jer tako pomazes i sebi i onima oko sebe.
Nema nam druge opcije.
Spominjes Pulu kao jednu od svojih destinacija. Mozda nam se jednog dana i posreci pa se sretnemo u tom kraju svijeta. I Kopanja, koji zivi u USA (sjecas se kosarkaski sudija), ima stan u Puli. Tu provodi ljeta, a sprema se i da potpuno preseli.
Inace s ove strane bare su, od kosarkaske raje: Angel, Majk, Bojer, Kopanja, Sopen, Said, Blaki (Juric), Fuad i .... Ima nas citav tim i u vezi smo jedni sa drugima.
Sa pok. Draganom Tosicem sam bio i ovdje kada je posjecivao sina. I sa Prletom sam bio prije njegove smrti u Banjaluci.
Ti ljudi su iznijeli cist obraz iz rata.
Mido, ovo sto si napisao treba objaviti. neka ljudi citaju. Neka znaju. Ti nikoga ne napadas, ne osudjujes nikoga - vec ljudske zlikovce.
Ako pristajes , objavio bih to na blogu bas ovako kako si napisao. Kao i sve drugo sto zelis da izidje iz tebe...
Javi mi sta mislis o ovom prijedlogu.
Skupi slike i posalji.
Necemo prekidati...
Pozdravljam te, druze moj.
I tebe i tvoju porodicu.
Canak
-------------------------
(06.04.2012.)
E moj stari druze, nisam jos krenuo da trazim slike jer me temperatura obori u krevet. Jucer sam trebao ici kod unuka, ali sam ostao kuci dok me ne prodje ova gripa.
Ovo sto ti kazes, kaze mi i kum ali ovako- ne mogu da shvatim da je moj narod mogao to tebi da uradi-.
Evo dajem i tebi isti odgovor.
Mi smo isti narod i ja nikada necu prihvatiti da su ljudi podjeljeni po nekim vjestacki stvorenim nacijima.
Razlika izmedju ljudi i zivotinja je sto ljudi imaju slobodnu volju a zivotinje reaguju instinktom.
Svi smo mi jedan narod na ovoj planeti a podjele su dosle zbog podjele vlasti i moci. Ja pripadam tebi kao i svima.
Ako bih mrzio i zelio osvetu, poceo cinit zlo kao sto radi zla strana ovog svijeta onda bih mogao reci da su ovi u logoru uspjeli.
Oni su me mucili i psihicki unistavali da bih poceo tako da mislim; da mrzim, okrecem ledja drugima kao sto su meni okretali zbog imena...
Sada kazem otvoreno: niste uspjeli jer ja jos volim ljude i nikada se necu odreci dobrih ljudi jer ja ne pripadam nicijoj naciji, ja pripadam ljudima dobrog srca.
U tom zlom periodu najteze mi je padalo sto me djeca nece zapamtiti (tada su imali 5,5 god. i 10,5 god.) i jedina mi je zelja bila da ih sretnem jos na par minuta da im kazem koliko ih volim.
Vidis, ta zelja mi se ostvarila. Dobio sam vrijeme i vjeruj mi znam ga iskoristiti. Ne odvajam se od njih (26 god. i 31 god.).
Cesto im kazem da ih volim i u tome uzivam. Ozenili su se, ali sam uvijek tu, blizu ...
Canak ne treba meni da govoris, kakav si jer nikada nisam ni sumnjao u ljude kao Sopen, Bojer, Majk, Angel, Res, Kopanja.................Takvi ljudi kao sto ste vi , moj kum i mnogi drugi daju mi potvrdu da mislim, radim i zivim na ispravan nacin.
Ma jos cu se raspisati, hahahahahah.
Kako se cesto cujes sa Kopanjom da ga nadjem u Puli. Sredinom maja sam u Puli.
Da ono mjesto kraj Pule nije MEDULIN. Sa terase vidim Medulin, otok Cres- Mali Losinj.
Nemas pojma kako bih volio da se vidimo.
Pozdrav do slijedeceg javljanja i normalno pozdravi sve s kojima se cujes.
Mido
**************
(07.04.2012)
Ma sto se pisanja tice, vidis da sam napisao bez nekog redosljeda, pa bi mozda to izgubilo smisao. Kopanju cu sigurno da nadjem u Puli, posto idem u maju i ostajem do kraja septembra. Nego nisi mi rekao, da li je ono Medulin?
Ma vidimo se sigurno.
Ono sto napisem stojim iza toga jer ne pisem sta su drugi rekli. Pisem ono sto sam dozivio, vidio svojim ocima i cuo svojim usima. Mozes da radis sta hoces, ali mislim da bi ti trebao poslati malo bolje slozene rijeci. Kada pisem o tome, izgubim se, jer toliko toga ruznog nadolazi.
Ma toga ima, da je malo i jedna knjiga. Slobodno radi sto mislis da trebas ali ne bi volio da se netko nadje uvrijedjen. Vidim ti na stranici da se neka zena vec uvrijedila zbog razlicitog misljenja pa.....
Kao god ti zelis.
Evo jedna od prica:
Rat. Zvono na vratima. Kada sam otvorio, prepoznam covjeka. Pita me -gdje ti Doberman-(tada sam imao Dobermana sa kojim sam se takmicio po Evropi -3 mjesto u Nirnbergu na svjetskom prvenstvu). Sva sreca on je vec bio u Srbiji. Odvodi me u policiju a tamo srecem sve koje znam. Neki okrecu glavu, neki pridju i pitaju -otkud ti ovde?- Sada cemo mi to rijesiti-, ali....... Ja zavrsim u Logoru.
Godine1999. dolazim u Prijedor i sretem tog covjeka. Covijek je gladan, zedan, djete nema sta da jede, pa ti ga ja fino sa djetom odvedem na rucak...... Slijedeci moj dolazak je bio da njegovom djetetu donesem od patika i svu garderobu, a on mi kaze -prosli put dijete mi nije htijelo prati ruke jer bi oprao miris pecenog mesa sto si ga castio i molim te nemoj nikome reci da sam ja dosao po tebe, morao sam-.
Kada sam to drugima ispricao rekli su mi da sam lud- kazu, ma ja bih ga........-
Zakljuci sam, sta je bio moj cilj.
Kazu da pita za mene, zasto ne dolazim i ............
Evo saljem ti jos koju sliku
Pozdravi sviju i molim te pitaj Kopanju kada je tamo u Puli.
Stvarno mi je drago da smo ostali ISTI.
Pozdrav Mido
Dragi moj Batane (Gazda Bloga), kakav si divan text objavio.
ReplyDeleteDobri ljudi se uvijek dobrim poznaju!
Mido, covjek legenda, ne radja to Majka svagda.
Henda pjeva a ima i kome. To je bila Raja!
To Fali!
Dragi Čanak, rastuži me, zasuzi me... Moje iskreno sučešće Midinoj familiji i njegovim najbližima. Također, Čanak, saosjećam i s vama košarkašima koji izgubiste saigrača i pravog prijatelja.
ReplyDeleteTreba se sjećati i spominjati Mide, dobrog čovjeka s velikim srcem!
Mario M.