Ni korona nam ne moze nista! Cak nam je korona i pomogla da se juce, 10.5.2020., uz pomoc ZOOM aplikacije, interneta, nasih kompjutera, laptopa ili mobilnih telefona vidimo i popricamo onako kako to danas radi citav svijet.
Na nasem prvom e-sastanku okupilo nas se jedanaest.
Jedan je nedostajao. da bude cijeli kosarkaski tim!
Prvoj ovakoj prozivci odazvali su se i premostili sve tehnicke poteskoce:
Angel Trajkovski (Boise, USA), Kopanja Drago (Pula, Hrvatska) Zeljo Sejdinovic (Svetska), Zlatko Galijas (Prag, Ceska), Tihomir Divjak - Kikan (Beograd), Ratko Adzic (Long Island, USA), Sait Mustajbasic ( Alberta, Kanada), Lazo Roljic (Banjaluka), Djoko Kaludjerovic - Sopen (Kalifornija, USA), Majkic Brane (Toronto, Kanada) i ja (Toronto, Kanada).
Cijeli svijet smo zauzeli! Jedan jedini (Lazo), od juce prisutnih, i danas zivi u Banja Luci!
Sastanak je poceo uobicajenim salama. Ni godine, ni udaljenost u desetinama hiljada kilometara ne brisu nasa sjecanja iz mladosti i vrijeme kada smo svi imali jednu ljubav - kosarku i nase druzenje uz nju. A to nase druzenje kao da se ne prekida. Ono se samo nastavlja na redovnim godisnjim susretimaa u Banjaluci, dopisivanjem, javljanjem na Viber grupi, i evo sada ovako, uz pomoc ZOOMa.
Za organizaciju ovog sastanka, kao i svih onih do sada, pobrinuo se Angel, koji svakim nasim susretom potvrdjuje da je bio - ali i ostao - kapiten. On se i ovom prilikom brinuo i za strukturu i ozbiljnost sastanka. Kop, kao jedan od najstarijih, je, kao i uvijek, svojim salama, razgaljivao i strukturu i ozbiljnost sastanka.
I juce je bilo sjecanja na dogadjaje sa treninga, utakmica, banjaluckog korza... Podsjetili smo se i na to gdje danas zivimo i sta radimo... A vecina nas danas, uzivajuci svoje penzionerske dane, nastoji da se zastiti od korone, da odrzi fizicko i mentalno zdravlje, i iscekuje bolje dane kada cemo ponovo zapoceti normalan zivot i punim plucima, bez restrikcija, uzivati sa porodicom i prijateljima. Jucerasnji susret su po prvi put obogatili dvojica nasih drugova Ratko Adzic, jedan od najstarijih Borcevaca, kome je ovo prvi susret sa vecinom svojih drugova nakon 60 godina i Sait Mustajbasic, koji je otpocinjao svoju kosarkasku karijeru u Borcu onda kada je vecina ucesnika danasnjeg sastanka zavrsavala.
Mnogi su nam, ovog puta, nedostajali. Vecinu njih su tehnicke mogucnosti ili tehnicki problemi u zadnji cas, sprijecili da nam se pridruze. Za drugi sasatanak, koji smo vec dogovorili za sredinu juna, moracemo malo vise poraditi da pomognemo ili da aktiviramo i one koji danas nisu bili s nama.
Lijepo druzenje. Vjerujem da je vecini, kao i meni, bilo prijatno i da ce svi ponovo odvojiti dio vremena da se, bar na ovaj nacin, sretnemo i ponovo druzimo.
No comments:
Post a Comment