Velika je to stvar kad predjsednik bratske (ali susjedne) Republike Srbije, Aleksandar Vucic sa darovima dodje u Banjaluku, administrativni centar (ali ne i glavni grad) Republike Srpske, entiteta (ali ne i drzave) u Bosni i Hercegovini. Onda se zahvalnost, ljubav i bliskost izrazava na sve
moguce nacine, najcesce ponizno, sluganski, provincijski, uvlakacki... onako kako se
Banjaluka nekada nije odnosila prema Beogradu, ni kada je Beograd bio prestonica mnogo vece drzave nego sto je to sada.
Banjalucani su nekada bili ponosni i smatrali se ravnima sa Beogradjanima, jer su imali cime da se pohvale - od svog duha, kulture, multieticnosti, sporta, ljubavi, ljepote, Vrbasa, Sehitluka, industrije, cistoce, zelenila, blizine svega na dohvat ruke ...
A danas... uostalom, medju domacinima, tu i nema Banjalucana koji bi svijetla obraza i uspravnog drzanja pokazao gostoprimstvo i zahvalnost, ali i ponos i dostojanstvo! I ne bi od svega pravio seljacku, satorsku predstavu.
Znajuci da gost dolazi sa darovima u obliku 15 sanitetskih vozila, sa obecanjima o pomoci u milionima Eura da pokrije rupe u budzetu koje su sve sire i dublje i koje sve vise otkrivaju nesposobnost vlasti RS da vode i hrane sve gladniji i jadniji narod. A izbori se neumitno priblizavaju!
Treba pomoci prije izbora da narod ne bi okrenuo curak. Donio je visoki gost, buduci trener mladih kosarkasa, i obecanje da ce Srbija za bracu iz Bosne i Hercegovine izgraditi i aerodrom u Hercegovini, da bi nekako pokrio dugogodisnja lazna obecanja domacih vlasti o gradnji istog tog aerodroma, obecanja koja su vec predmet sale.
Ali nije sve u bratskoj ljubavi. Ima tu i interesa. I to obostranog.
Republika Srpska treba Srbiji i kao argument u skorasnjim pregovorima o Kosovu. Mozda se, na osnovu statusa Republike Srpske izvuce neka mrvica na, vec izgubljenom, Kosovu. Ili se, na osnovu statusa Kosova, izvuce bingo u obliku Republike Srbije s obe strane Drine.
Mastanju i snovima nikad kraja! To i nije problem - vec je problem to sto treba ubijediti sve Srbe sa lijeve obale Drine da oni s Bosnom nemaju nista! Tako ih uci i veliki vodja i crkva i mnogi koji su namjerno zaboravili ili se stide svog porijekla i svojih predaka.
A da ne ispadne da smo svi u Republici Srpskoj sirotinja kojoj treba darove ili milostinju donositi i pomagati, evo nas i na pravom privatnom imanju da se pokazemo i da ovjekovjecimo bratstvo i prijateljstvo vladara istocno i zapadno od Drine. "Ima se - moze se..." A narod?; sto bi rekao Crnogorac Radovan, stvaralac Republike Srpske ..."ko jebe narod..."
Samo da jos nekako ispravimo "krivu Drinu", premostimo je sa hiljadu mostova, autoputeva, aerodroma... i, bez obzira na neke formalne granice, spojimo taj isti ("ko jebe") narod u jednoj drzavi.
"Trista - bez popa nista!"
Vladika Jefrem kao slag na torti za visokog gosta!
Sitnica od auta vladike Jefrema.
Dok narod gladuje vladika -
od narodnih para koje su poklonili velike vodje -
gradi crkvu do crkve! (I usput kupi poneki auto)
Zaista, Radovan je bio u pravu: "Ko jebe narod!"
"Gladuj narode!"
Vazno je da se vodje i popovi imaju u cemu vozati i cime pohvaliti!
Ne samo pop
i djeca su samoinicijativno izisla i mahala srpskim zastavama
da pokazu svoju ljubav prema velikom gostu koji darove donosi.
Za mladi narastaj nema brige.
Oni od malih nogu uce koga voljeti a i koga mrziti!
Vaspitanje se iz kuce iznosi!
Dopunjava gledajuci TV , u skoli...
Ova se fotografija potkrala cenzuri!
Veliki gost je bio iznenadjen docekom malisana
i nije pripremio cokoladice
da podijeli djeci iza zice!
No comments:
Post a Comment