neki od Vas me "prozivaju" vec nekoliko puta da sam obecao da cu jos nesto napisati o nasem Borislavu Raicevicu-Kikiju,pa cu Vas ovoga puta potsjetiti na jedan lijep dogadjaj vezan za nas sport i Boru...
Uobicajen radni dan u Borinoj "Montaviji"...Boro zove Ivana Djordjevica(Cane) i mene da dodjemo u njegovu kancelariju...Boro:"Slusajte,imam jednu ideju,vjerujem da ce se i Vama dopasti...Vi znate da ponekad,doduse rijetko, unaprijed znamo da nas avion kada leti iz Moske i nazad nije popunjen i ima slobodnih mjesta. Zasto to ne bi iskoristili i pozvali veterane ruske kosarkaske reprezentativce da dodju kod nas i da odigramo prijateljske utakmice.Nas letovi ne bi kostali nista,u organizaciji utakmica kod nas vrlo lako cemo naci sponzore,a javnost i mediji ce biti obradovani ovim sportskim dogadjajem u ovom ruznom vremenu... Obavio sam vec neke razgovore sa pojedinim ruskim kosarkasima,koji zauzimaju znacajne pozicije u njihovom sportu i bili su obradovani tom idejom"...
Cane i ja smo u jedan glas smo uzviknuli:"Bravo,odlicno!
Boro:"Vas dvojica imate rok 3 dana da slozite kompletnu ovdasnju ekipu od starijih veterana, uglavnom da to budu igraci s kojima se druzimo na nasim kosarkaskim rekreacijama,nemojte gubiti mnogo vremena sa vecim kos.zvijezdama,jer su uglavnom zauzeti,rasprodati..." Cane:"Boro,neke Gele to preuzme,on uglavnom zna sviju,pomocu mu kod nekih od beogradskih igraca s kojima sam blizi i obavljacu njegov dio posla u "Montaviji"..."
Nije bilo jednostavno,mnogo razgovora,mnogo nezvjesnosti,obecanja,ali najlakse je bilo sa igracima s kojima smo igrali svakog vikenda, a uglavno su svi igrali za neku od selekcija YU kosarke kao seniori ili juniori...
Poslije 3 dana dolazimo kod Bore i dajemo mu spisak trenera i igraca...Boro klima glavom gledajuci listu igraca, onda uze olovku i precrta predlozene trenere, a to su bili,koliko se sjecam:Zeravica,Ivkovic i Maljkovic.Cane i ja se zacudjeno pogledasmo,a Boro napisa:"PRLE" ! I kaze:"Ma, ovo je prijateljska veteranska utakmica i zasto nas Prle ne bi bio nas trener...Gele,zovni ga i reci mu da mu mi placamo put i boravak ovdje..." Cane i ja:"Super!"
Zatim smo zajedno napravili Program boravka ruskih kosarkasa od 11.3.1995.-18.3.1995.Dvije utakmice: 14.marta u Arandjelovcu,a druga u Grockoj 17.marta.
U ekipi veterana nekadasnjeg SSSR-a igrali su sve nekadasnji reperezentativci, nosioci mnogih zlatnih medalja, svi od reda majstori sporta,a najpoznatija imena su bili:Aleksandar Bolosev,clan ruske reprezetacije koja je osvojila zlatnu olimpijsku medalju u Minhenu 1972. nezaboravnom pobjedom na USA 51:50...Zatim Vladimir Andrejev (visok 217 cm.) kao i ostali nosioci silnih zlatnih medalja sa svjetskih, evropskih takmicenja...
U nasoj ekipi su igrali:Milan Tosic,Zarko Knezevic,Rajko Zizic,Momcilo Pazmanj,Slobodan Jelic,Blaz Kotarac,Blazo Stojanovic,Branko Kovacevic,Kosta Grubor,Borislav Raicevic,Jovica Djesnic,Ivan Djordjevic,Zoran Pantelic,Kosta Tornjanski i Angel Trajkovski .
U Arandjelovcu smo pobijedili 81:73, u Grockoj pobjeda je pripala ruskoj ekipi. Kosarka se igrala koliko su nam godine dozvoljale,ali druzenja su bila nezaboravna. Posebno su mi ostali u sjecanju dogadjaji prilikom nase zajednicke vecere u restoranu "Zetski dom" gdje je domacin bio kosarkas Zarko Knezevic...
Pjevalo se,smjeh je odzvanjao dvoranom,pilo se...ali,kako su pili Rusi...Ustane gorostasni Andrejev sa povelikom casom punom votke,kao i ostali Rusi i vikne:"Za Rodjenu!" i svi Rusi od redu naiskat otresu punu casu...Mi ih tu nismo mogli pratiti,a oni su to nekoliko puta ponovili...
A ovo se ne moze nikada zaboraviti,prilikom te vecere cuo sa od Rusa da su svi isli u prodavnicu obuce gdje su prodavani samo veliki brojevi,mislim da se zvala "Velebit" i sretni sto su mogli naci te velike brojeve i kazu da su su ispraznili prodavnicu. Andrejev:"Da, ali moj broj nisu imali,jer je povelik (mislim da je imao br.52-54...),zavidim Vam..." Ustane Zare Knezevic i pita ga:"I nisi nasao?" Andrejev klimne glavom,a Zare bez rijeci, samo se izgubi...Vraca se poslije desetak minuta nosi nesto u rukama uvijeno u novinski papir i pruza Andrejevu...Ovaj ga gleda odmotava povelik papir i otvara kutiju sa ogromnim novim patikama(mislim da su bile "Superge")...Andrejev sav uzbudjen,brzo oblaci patike...njegov broj...Ustaje,suze,prilazi Zaretu i grli ga...Mi gledamo ovaj dirljiv sentimentalan dogadjaj i dvojicu najvisih medju nama kako ovo emotivno dozivljavaju...Zare kaze da je patike dobio iz Italije i da su specijalno napravljene za njega...
Eto,pokusao sam docarati Boru kako ga ja poznajem i jedan dio nase raje,ali kao sto sam vec rekao,
mnogi ga ne poznaju,ne znaju njegovu plemenitost,njegov nacin razmisljanja,njegove ideje i uspjesnost u poslu i uvijek u zelji da nekog necim obraduje.Boro,mnogo nam nesdostajes.Pocivaj u miru,dragi prijatelju.
Pozdrav Vasim porodicama,pozdrav Vama! Vas Angel
PS.U prilogu Vam saljem nesto slika sa ovih susreta, na kojima ce te prepoznati mnoga poznata velika imena YU kosarke.Da, tu je i Prletov brat dr.Dragan Tosic,koji je takodje bio nas gost.Takodje tekst iz "Sporta" P.Zivkovica poslije utakmice u Arandjelovcu
No comments:
Post a Comment