Pages

Friday, December 04, 2020

Vladislav Bodnaruk - Toba: 22. dio Napad na Havu

Na procitane rijeci aroncamalierivela, Ingrid podize glavu ali kako opet uz balkansku dreku, nahrupi gomila rijeci koje nije razumjela, kao kad se pobiju zmije zvecarke, Ingrid ne rece nista! Konta ...zajebala se!

Pomisli, opet neka njihova sranja!

Rukom potrazi svoju malu Mirjam pod stolom! Taman da je rukom darne ... Mirjam se izvuce! Pobjeze na suprotnu stranu stola.

Ingrid pomilova mene po glavusi!

Sta je pri tom pomislila, kako ja gore iznad stola nisam bilo, ne znam!

"Idemo, sreco moja Mirjam... treba Mati da ti okupa dlake na glavi!"

"Od danas, banjalucka murija tj.milicija da se bolje izrazim je dobila pojacanje u tehniki...od sad ce mo jahati svi na tockovima ili kotacima, kako neki ludi kazu.Nema vise bjezanja, sjednes na kotac...i fatas delekventa, ili vese njih, ako je vise tih delekvenata! Od , jedared ...odma'!"

"Jel ti kotac tj. tocak zoves beciklo"...naivno ce ti Sare?

"Jest,...to, al' se ne kaze beciklo, Gospodineee kocijasu, vec "baciklo", znamo i mi gramatiku...marvo!", Mitar ce ti njemu.

"Baciklo jal beciklo, ja bih sad pos'o kuci"...rece Sare.

"E, ne mere tako!cTi's sa Mandicem u buvaru! Taki je red kad "Stari" dolazi." Pa znamo za red, jel' tako?" Blago ce Mitar, Sari. Vec ti se tamo skupila sva banjalucka raja, samo tebe cekaju!Eno ti ludog Joze, Baba Ribe, Baba Vuke, Ale, eno ti i lude Jele...Nema sutra sranja po gradu! Jasno!"

"Ides li ti sam u bajbuk , ili da te moj pripravnik Mandic vodi?"

"Idem idem, samo mi neko hapio cipele, pa ne morem,"kaze Sare.

"Ko ce ti hapiti cipele, drtino stara?"- kaze Medovic.

"Pa i ja se pitam,odgovara Sare, ...jedino ste vi nepoznati u ovoj kuci! Ne mogu valjda biti bos uhapsen?"

"Joj, fataj se onog mog becikla i pravo u Stanicu!"...bjesni Mitar.

"Pa ne znam ti ja to vozati!"...potiho ce Sare.

"Pa guraj, guraj tocak ko i mi...ne znamo ni mi jos to vozati, ali guramo, guraj i ti...a i eto ti Stanice pred nosom !"

Izadje Sare, vukuci one svoje otromboljene crape po linoleumu. Okrenu

se...gleda blago, neopisivo..."Hvala ti Franci za ovo veceras!".. .rece -i...nestade!

Komsije stoje pokunjeno, spustenih glava.Muskarci se pripili uz svoje zene, ko biva imaju neku zastitu.

"Mandicu, pregledaj kucu da neki peder nije zaosto unutra."

Mandic, covjek cetvrtaste velike glave, rodjen bas za cirkusa,podize remen i oprtac zajedno sa njim, te se uputi prema kupatilu.

Iste sekunde se stvorio nazad .Skupio onu jednu obrvu sto je imao, jer mu se ista sastavila sa drugom, i k'o nindza uskoci u trpezariju.

"Vodnice, vodnice... oni drze kokosi u kadi!"

"Ha?"...vrisnu Mitar!..."Kokosi?"

"O ljudi, o ljudi moji, bi'ce prijava da radi Sud samo za ovu kucu! Toliko sam prijava napis'o za ovu kucu ... k'o da sam Pravni Vakultet zavrsio!"

Tek sto to rece moj se Horoz ispod stola,obrecnu na njega.

"Sta je ovo, covjece... pa vi imate farmu, recemo, kokosaka u

kuci?! Ilegalno ... ilegalno... gospodo! Ajmo po redu...domacine!"Izvadi Mitar svoju malu biljeznicu sa narandzastim koricama, model "Lipa", broj ne znam, presavi list i rece: Ime i prezime,skolska sprema,

zanimanje...brzooooo!"

"Franci Bodnaruk, jugosloven, galcijanskog porijekla, zavrsena Teologija u Poljskoj, sluzbovao u zagrebackoj Katedrali, Ekonomija u Sarajevu, Pravo diplomirao u Zagrebu. Bivsi ministar Be i Ha za energetiku,bivsi Direktor rudnika Banovici, Sadasnji finansijski Direktor Rudi Cajaveca.. ekskomuniciran iz katolicke crkve 1940, primljen upartiju 1941, izbacen iz partije 1946....covjek kome sudanas odnjeli sako sa govorom za Predsjednika Tita, u gornjem dzepu, sa regresom za godisnji u lijevom dzepu, sa platom i akontacijom u desnom dzepu, sa kartom K-15 u

zadzepku..."

Mitru se zatresose ruke, bilo mu je puno informacija u isto vrijeme, a opasnost je ipak osjetio! Svako ipak voli prvo svoju guzicu , pa onda drzavu, naravno ako razmisljamo u sebi ... inace ...naglas ... Drzava je na prvom

mjestu!

Glas mu se spusti za dvije tri oktave...ako to moze tako, te progovori piskavo, slicno k'o kad sam ja pjevao Sejdefu..."A da ja nisam malo

pretjer'o,... Druze... Druze.. .mislim... ovaj Bonbrandbuuke, a sve ga miluje po miski, ovaj izvinite Vranduke, onaj Branduke...jooooj!?"

Prenu se , i snadje se!

"Ko je odnj'o sako?"...izvadi Mitar pendrek i prijeteci pogleda prema komsijama pripijenim uz za zid. Komsije ublijedile, ko da ih nema, Stopili se sa bijelom bojom zida.

To se kasnije nazvalo u biologiji - mimikrija!-Al' nema veza sa nama...samo slici!

Komsije , oduzete poslije kratkog izlaganja biografije moga oca , radije bi se prislonile na Mitrovu stranu.A opet ne ide, Mitar bi nekog tukao,samo da dokaze mome Ocu svoju pristranost.

"Ko je odnjeo sako...pitam samo jednom?"- i sebe udara pendrekom po ruci...onako -mazohisticki ne bi li Starome dokazao kako je dusevan! Bas je moralo da boli! Ali zar se tako i ne dokazuje vijernost?!

"Hava, Hava je odnjela sako, danas iz hodnika!"-rece moja Majka, sva se isprsila kao mladi SKOJ-evac, puna pravde i sebe!

"Nista, onda...'vako cemo...zene i djeca nek idu spavati...muskarci ostaju, Sare ti se vataj oba tocka i ceraj u Stanicu, evo ti kljucevi, zakljucaj prvo Stanicu, onda sebe...i nemoj da bude nekog belaja! Jasno!"

"Ma nije jasno"- dreknu Sare!"Dje cu sam sebe zakljucavati u muriju?"

"Joj tebe blente, a sta mislis da nalete kakve ustase, cetnici, banda...domaci izdajnici..kvinslinzi, ili oni golootokasi koji se nisu revizirali, ili oni gastarbajteri, ili sam Staljin ... jebote ... i sta kuc ,kuc , vi spavate, kao stoka, a - vrata otvorena...onda vas sve pokolju...i eto ti nama sramote! A Ja dobijem minus od Komandira!"

"Dobro velis,"- rece Sare -"zakljucat cu ja dvaput, a vi ujutro lupajte dva puta kratko i tri puta dugo. Laku noc!"

"Eto , dogovoreno, aj' sad!"- Mitar ce ti iscrpljeno.

Sapce neko od komsija-"Kako se lupa tri puta dugo?"

"Ko je to rek'o - skoci Mitar ko oparen - ubit cu ga majke mi!"

"Plan je jednostavan"- kaze Mitar:"Opkolit cemo Havu Mandic i ja, a vi fatajte sako...i gotovo.Poslije se povlacimo prema Bezistanu, Zora pegla sako, mi u Stanici pravimo zapisnik, Franci u jedanaset sati cita govor. Jel ova dobra? Jel' dobra?"

Dobra , vicu svi!

"Aijjj , koliko je flasa na stolu. Ajmo svi po jednu, al'da ne vidim da neko dosipa!"- pobjednicki izusti Mitar."Po jednu , kako rekoh!"

Nestadose u sekundi sve flase sa stola.

Neko rece da se svjetlo ugasi, jer neprijatelj nikad ne spava.

Ugasise!Posjedali na linoleum.

Hvata me san.Cujem tihi sapat Mitra -"Franci , kako se ono pali?"

"Koje?" -pita otac.

"Pa ono za muziku", sapuce Mitar.

"Samo nabacis iglu, i to ti je to."

"Nabaci ti, ja jos nisam nikad nabaciv'o - al' tiho da ne cuju zene...onda smo pravo najebali"- susti Mitar.

Mene obuze tiha jeza, jeza od radosti, od blagosti ,od ljepote, jeza od rahatluka, kao onda kada me Otac ovlas pomilovao po glavi, kada sam imao gnojnu anginu, onda kada sam pomislio kako je lijepo kad ima neko da te pomiluje po glavi...I da je dobro imati gnojnu anginu!

Iscrpljen i gladan valjda sam zaspao pod stolom? Mirjam je nagulila pa sam se i ja uhvatio svoga mira!

Sanjao sam neku djevojcicu, onu sa bijelom masnicom u glavi, onu sto svom Ocu jasi na vratu, glupost, sanjao sam da odlazim daleko od Banjaluke, glupost, sanjao sam da se vise nikad necu vratiti u Banjaluku, glupost!

Sanjao sam Australiju!, ali Horoza nisam vidjeo tu!

Glupost!

"Slusaj 'vamo!" ...pred zoru nas prenu glas Mitra Medovica, sta ce mo

ako ujutro ne hapimo Havu?

"Imas li ti drugi, recemo, rezervni govor?"

"Ma nemam...rece Otac...a i to nije govor u klasicnom smislu, vec elaborat o finansijskom stanju "Cajaveca".

"Cega...sta...kakvom stanju?" - zavapi Medovic!

"Ma samo brojevi, tj. brojke,...cifre", rece Otac.

"Uh...dobro je onda - nego ti samo broj, a to ionako niko ne slusa, pa nece ni

Stari"- Mitar ce ti prilicno neuvjereno.

" A sta cemo sa kaputom tj. sakoom?" - neko rece.

"E, pa imam ja nov novcijat sako"' javi se Merso.

"Pa donesi, donesi, bolan - sta cekas - rece Mitar."

Merso odleti po sako.

Donese kaputic zelen, ko zelana coha stolova za bilijar.

"Joj vas Muslimana...znate'l vi za jos neku boju osim zelene?"- upita Mitar vrlo zabrinut za buducnost Be i Ha! "Dje ide zeleno sa teget-plavim...tak'e su ti 'lace...jelde?"

"Jesu!"-rece Otac.

"Pa onda , ovo ne more 'vako!"

Ne more...slozise se svi.

"A joj mene , lude"- moja ce ti Majka - pa imas ti nov novcijat sako sto ti je sio Ibrahim Karabegovic, proslu godinu!"

"Majko moja, rekli smo da ga das Ciganima, jos prosle godine...znas da mu je jedna strana dobro duza od druge!"- rece Otac.

"Ma nije tolikooo duza"- Majka ce ti njemu...a i engleski stof...pravi!"

"Donesi!'-vicu svi, vec umorni od te sabajle jebe! Donese Majka sako , nesto na pruge, stil "Al Capone', umjerenijih boja.

Probaj, vicu svi!

Ja virim ispod stola - bunovan...promrz'o- a kao ne bih.Samo me Horoz grije. Hladne su bile banjalucke zore i pred kraj ljeta! Ko zorio nije, ne zna o cemu pricam! I , joj da je meni taj kaput - samo da se ogrnem!

Nabaci moj Franci sakoic na sebe.

Tisina u boravku! Mukla!

"Pa duzi mu je onaj lijevi kraj, barem za deset cantima"...izusti mladjani komsija Osman!"

Duzi mu je , moj kurac, lijevi kraj...konju, - vidis da mu je desni kraci...pomalo! - izdera se Medovic. U centimetima da ne petjeujemo ...znaci, desni ...malo kraci!

"Ja mislim,da ovaj mozes sutra obuci kad budes dav'o onaj svoj...kako si rek'o - govor -...borat il' sta li?"- potiho zakljuci Medovic."Ali se samo nakrivi na desnu stranu...i eto!"

"Ne'mre takvi ijti, pred Predsednika,krivil se on ili ne, pa kaj vam je ljudi, kaj ste svi norci?"- rece Aksman, pa kak ne vidite razliku vu materijalu, a i jedna je strana dobro duza od druge."

"Pa sta ce mo sada, ti pametnjakovicu? - rece Mitar.

"Pa dajte si uhititi tu Kavu zjutra! - bijesan je Aksman.

"Nije Kava, supku...vec Hava...uglas vicu svi!"

"Pa , kaj ja znam Kava ili Hava...uhitite je"- Aksman ce vec po malo otsutno.

"Sta je imamo 'hititi...ima da je odma' privedemo - hapsimo, jeblo te to hitanje!'- Mitar ce ljuto svima!A onda dodade : "Sto ja ne volim kad se neko 'vako proserava!

Cuj...uhititi!?"

I bum...svanu!

Sunce se pojavi iznad Celulizinih dimljaka. Zablista rosa na kestenovima u ulici "Brace Lastrica", ulici najvecih heroja moga grada...ulici rahmetli Tome Baloneka , ulici rahmetli Zorana Balabana,ulici pokojnoga Sobodana

Trifunovica-Uce...zvanog Kiko Halvadzija (ili obrnuto!)...Jugoslovena...-u ulici moje Raje!

Svanu zora u ulici James Dean-a moje generacije!

Cvorci prhnuse prema "Lovcu".

Sad ce i Mujo da raspali rostilj na drveni ugalj u onom svom montaznom kiosku iza "Lovca",a ja neman dvije banke da kupim golu lepinju sa mochom, a i Sare je u bajbuku...niko ziv nema da izvuce ovaj dan.

Bit ce da cu danas ostati gladan ! Gladan u sred Banjaluke!

Gladan Banjaluke!

"Diz' se!...naredi Mitar.

"'vako cemo... prva ekipa ide preko Titove uz "Palas",druga ekipa ide preko mosta na Crkveni, niz Bezistan, uz one seljake! Ko prvi vidi Havu daje meni i Mandicu znak!... Tajno, skrivecki, Jasno!!!"

"Jasno, rece Osman, ali kako da ti damo taj znak?"

"Decki, znatel' kaj, mogli bi smo zaficukati onu od Paganninija, mislim da se zove "La Canpannela" il' tak nekaj...ide 'vak...fijufijufiju fi,

easy...fijufijufiju fi!...radosno odpirla Aksman.

Mitar ga gleda sa nevjericom...ostali oci iskolacili...ja , standardno..zamro!

"Materi fijukaj pic'o...joj razbit cu ga - kad-tad", obrati se Mitar nama, i sve mrda onom svojom glavusom, lijevo - desno...a oci ne pomjera, u smislu, ne mere mene niko jebavati! Samo rece: "Boze budale, to ima samo kod "Rvata!"

"Slusaj 'vamo...opkoljavamo Mandic i Ja -Havu, a vi hapajte kaputic!"

"Jasno!"

"Jasno...rece Osman... samo kako se to opkoljava sa dvije strane?!"

" Jebo Mater svoju, Osmane .. .ako ti ja glavu ne otkinem .. .kad

sve ovo prodje! Ko ti je dao mistriju u ruke kad si ta'ki konj!"

"Pa samo sam pi'to!"...potiho ce ti Osman.

"Pit'o si ti moj ku'ac...ti miniras!" Rece Mitar.

"Sta radim...unezvjereno se ti Osmo?'

"Miniras!" ...vicu svi.

"Joj Raja, ne miniram, ja sam vam na galvanizaciji!"... i

ucuti, vidi i sam da je zasro!

"Eeelemmmm, kako izgleda Hava " Mitar prozbori.

"'vako, ima maramu na glavi, dimije oko sebe, i uvijek po barem dvije kokoske uz sebe..." objasni nekao. Da su mene pitali ja bih znao bolje...al' me nisu pitali! Tak'i je red u Banjaluci..niko ne jebe malu Raju!

"Druze Vodnice onaj Sare stalno sa Havom pije rakiju na kocijaskoj stanici...Sare zna Havu - u glavu."

"Brze , puscaj Saru iz buvare!" naredi.

"Da ih zakljucam, druze Komandiru?"...upita Sare.

"Koga , bolan Sare?"

"Joj tebe Mitre!!!...nervozno odbrusi Sare.

"Pa ove Dilajle, Ludog Jozu , Babu Ribu,b Babu Vuku,

Ludog Alu, Jelu,...one tvoje inform..infom,... a jebi me ako

znam... one tvoje iz nekog biroa!"

"Zakljucavaj Sare, zakucaj vrata, bandi kvinslinga, narodnih

neprijatelja, zakljucaj...dva put'!"- dreknu Mitar.

" Zakljucato!...Klik,evo ne brini - a oni i onako svi vec spavaju!"

Samo nemoj trazit' da progutam kljuc!

"A , evo ti i tvoj kljuc...jebo te on!"-rece Sare.

"Spavaju, Kurac...Neprijatelj, nikad ne spava!'...izdera se

Medovic!

"Vracamo se na Pijacu, tis' predvodit' lijevo krilo, ides , ko biva sa svojim

sinom (dje onaj mali prljavi sa Horozom)...e sa njim.

A opet, nekako, Banjaluka , mirom mirise.

Oko Gimnazije razvalio se miris duda!

"Ja ne merem nikako biti narodni neprijatelj... izusti Sare, svojim cuvenim basom!" (Ala rahmetli Neja...kad je p'jan!)

"Ti ne meres, a eto te na spisku za hapsenje...kako ne meres?"- Medovic lagano prozbori.

"Pa 'vako, reko si da neprijatelj nikad ne spava, a ja Jarane mogu spavat trideset sati...dnevno-minimmmmum!

Znaci - ja nisam neprijatelj!"

"Aaaa .... one ostale sate -dnevno...onda rovaris? A?"-Imao

je Mitar uvijek po koju tako pametnu...samo tako da nas razoruza.

"Pa jebajiga, ako stane sati tol'ko u jedan dan ...onda rovarim"- rece Sare i lagano rasiri ruke negdje prema nebu.

Ko neko ko bi nesto htio uhvatiti tamo...tamo prema nebu - ali tada se tamo nista nije hvatalo, a i nebo je bilo prazno tih dana - nebo nad Banjalukom!

" Eno ti Have, jebla te ona, Mitre... ravno kad mosta - cuci!"...rece Sare.

"Jel'ona mala Sare?" upita Mitar nevjerujuci?"

"Nije , budalo...to je neko dijete , Hava je jos ona manja sto cuci ispred nje!"

"Ona u dimijama!?"- Mitar ce u cudu.

"E, to ti je Hava, Mitre"- rece Sare sa dosadom u glasu.

"Samo , cuvaj se Have ... ratoborna je!" dodade Sare.

"Aha, aha, cuvat cu se Have ...vako cemo Raja, ja cu prvi i jedini jurnut', a vi se ne mrdajte... jedino ako mi zatreba kakva pomoc...opet ne mrdajte...samo nek' uleti Mandic, a ti Mandara...samo pendreci...ides redom dok ne stignes do mene!", vrlo konspirativno objasni Medovic svoju taktiku.

Mandic odmah isuka pendrek!

Moj se Otac prenerazio, sto bi se reklo, oduzeo.

Majka smo polagano prati situaciju, ali se ni ona nije najbolje snasla.

"Cuj...jurnut -pa jebo te nismo u partizanima"- samo je to pomislila!

Komsije se usrale! Niko ni ne dise!

Hava , zenica - metar i zilet ... a navalila radnicka regimenta u kombinaciji sa banjaluckom murijom...kakav supacki scenarij!

Jadna Hava!

"Gradjanko "IKS", pred vama je narodna vlast u liku milicionara Mitra Medovica, sa zadatkom da razotkrije zlocimv hapanja kaputica iz hodnika ...druga Bronbranbrukaaaa!"

"Nije iz hodnika, vec iz prdsoblja", sapnu tiho, ko za sebe Osman .

"Osmane , jebo ti mene...u predsoblju ili hodniku...prvom cu tebi glavu otkiniti kad r'jesim ovaj slucaj a onda i Aksmanu !" Zajapureno vrisnu Mitar!

"A ja mislim da se ne veli otkiniti, vec otkinuti...gospon plicajac!"...snishodljivo rece Drug Aksman.

"A joj tebe Aksmane, sto sam se zajeb'o...strasno! Prvo cu tebe ubiti, a onada Osmanu glavu otkinuti! Pa jel' vam jasno...svima?"

"'volko konja nisam vidjo nidje , osim u Banjaljuci.Jebo me Bog blesava, mog'o sam u Dragocaju sluzbovat ko ni jedan po nijedan, al ' me ona moja zenturca nagovori na Banjaluku!"...sevdahno izusti Mitar.

Sta meni da bude jasno? Ja se prislonio uz Saru, Sare se prislonio uz tezgu...bos...samo frca pogledom i pita..."os djanarike bijele ili plave, ili vise volis tresnje?"

"Tresnje!"

Eh, mirom miris .. .mirise, a Crkvena na prdez...kandise!

Ma kakav prdez...to je poezija!

Rasuo se miomiris Crkvenom iz "Kozare", pa Banjaluka oko pijace na govno tukne!

Tako je bilo, i nikako drukcije! Samo mi smo tada govorili, da tamo ...smrdi!

Mi banjalucani!

Havu smo opkolili sa svih strana, odnosno samo sa tri strane jer joj je iza

ledja bila Crkvena.

A to je to! Sare me povuce za uho po malo unazad."Izvini, Jarane...nemam izbora- moram za uho...sto nemas barem neki dronjak na sebi!"

Jebo , uho... nije me ni zabolilo- pripio se ja uz Saru! Stojimo u prvom redu, bas ispred Have! U stvari ja sam prvi, sa Horozom u rukama, Sare me dibidus eksponir'o!

Sare je iza mene. Oslanjam se na njega kao na Kastel, na njega tj. na njegovu trbusinu...sto je uostalom - isto!

Samo da mu neko prilijepi "kokardu"...reklo bi se - isti ljudi!

No comments:

Post a Comment