Pages

Sunday, January 31, 2021

Jovan JOCO Bojović: SUTURLIJA

Jovan Joco Bojović (31.01.2015 - 31.01.2021.)


Uz rijeku uzlazim. 

A onda niz rijeku, s kamena na kamen, kao mjesečar s oblaka na oblak.

Kamen me zaustavi, i rijeka.

Napisah na kamenu: ugarak može da govori.

Sunce me crveni, ljut jačam.

Obadi me napadaju. Uz pljesak, jedan po jedan, mrtav u rijeku pada.

Mirišem životom, kupam se.

Shvaćam oca, kad me sa četiri godine baci u rijeku, i moje drugo krštenje.

Sunce najavljuje smiraj dana, to moja koža potvrđuje. Uzimam vojničku košulju s grane, a svu ovu ljepotu ostavljam gdje je i zatekoh.

Prati me rijeka, i njen miris života nosim.

Da sam drvo, bio bih vrba ili jošika, bio bih svako drvo, što kraj rijeke raste.

Još uvijek mirišem na rijeku.


No comments:

Post a Comment