Pri povratku kuci, pocelo lagano da smrkava, moji se susretose se sa Ingrid.
Sjedila je u polumraku Parka na klupi. Sama!
"Sta radis, bolan, ovdje sama?" zabrinuto upita Majka.
"Nasjela, na klupac, nesto mi se skupilo, Zova, mene zivot sranje ... prazan, sta ja radi u Banja Luca? Meni tu ne mjesto, cerak mi brez Otac, ja brez muz! Ja Sam!" , a sve to izusti nekako sporo, polako ... bezivotno.
Kap po kap ... reklo bi se.
"Jesi li ti sta pila, Ingridka?" skilji Majka na ono svoje skiljece oko.
"Nepila nista!" rece.
"Lazes, ajd hukni!" Ingrid huknu Starom u lice!
"Stani, nemoj njemu on je neosjetljiv na alkoholni smrad, hukni meni!" skoro naredi Majka.
"Samo, hukni polako ... ajd, sad ... hukni ... ja sam osjetljiva na smrad!"
Ingrid , huknu.
"Nisa ne smrdi, jebote izgleda da nije pila." obrati se Majka Starom a onda odjednom nesto skonta: "Da nisi rokala one bobice za mrsavljenje ili one za zivce?"
"Jesam ... nekoliko komada!" priznade.
"Nista, letimo onda kod nas u kucu da to isperemo!" naredjuje Majka.
"Necu, nemate vi sprave za ispiranje!" buni se Ingrid, sve pravilno izgovarajuci.
"Nemamo, necemo ispirati crijevom zeludac ... ima hladna piva, pa ti muckaj ... pomalo! A i mi cemo po koju! Mi necemo muckati!"
U stanu, zajapuren u licu, sjedio je Mitar sa jos dva opasna cajkana.
"Dobro dosli, dobro dosli ... vidi kakav tal ... i doktorica je sa vama!" sarkastican je Mitar.
Ingrid se obradova kad ugleda pod stolom lakovane cipelice koje pokusavaju
da se sakriju, dublje pod stol.
Tamo, dole u polumraku Parka u onoj svojoj samoci ... potpuno je nekako zaboravila na njih!
Pomislila kako tako mala stvar moze da ispuni ljudski zivot srecom!
Osmijeh joj se vrati na lice!
"Ti doktor'ce mozes ostati u stanu a vas dvoje nemojte se djaba skidati ... idemo u Stanicu na saslusanje!" naredi, a pendrek vrti oko malog prsta, drugu ruku naslonio na stolicu na kojoj je bio uredno prebacen Marsalov sako.
"Dizi, smrade tu prljavu rucerdu, vidi na sto si se naslonio, na svetinju!" jedva cujno, kroz zube rezi Majka.
Mitar, dugo gleda u Majku kao drogiran ... u sebi ponavlja cijelu njenu recenicu, rijec po rijec ne bi li i u duzim recenicama nasao nekakav smisao.
"Sta, na sto sam se naslonio?" jos uvijek zuri u Majku a nije trepno.
Majka cuti ... pusta ga da sam dohaka. A to je onda najgora varijanta!
Pogled mu se spusti na stolicu na kojoj je lezala njegova ruka, opet scena snebivanja a da ne bi bilo dosadno onom ko cita, uglavnom ... skoci Mitar ustranu, k'o oparen, cak i vrisnu nesto! Nije bilo artikulisano da se sad preprica! Jebajiga, zamislite!
"On li je??" samo to ispusti. Prostenja!
Majka, stavlja konspirativno prst na usta, da bude tisi, te klimnu glavom.
"On!" razvali usta Mitar i brze bolje stavi ruku i on na usta da se nesto ne cuje ili nesto ne izleti ... onako. Pa poslije ... na Goli!
Okrece glavu ne bi li ga negdje vidio.
Majka stavlja kaziprst na usta, da bude tisi a onda ne pomjerajuci ruku , palcom druge ruke pokazuje na vrata spavace sobe.
"Uh, uh uh," jedva disuci, jedva cujno prosapta :" Sam li je ili sa Jovanjkom?"
" Nije ni sam ni sa Jovanjkom, sa Pep'com !" sprda se Majka.
"Jel' Kardelj?!" prosapta.
"A ima li jos koja druga Pepica da ti znas?!" Mars, bjezi, bjezi izlazi mi iz kuce.
Izletise sve trojica ... na prstima.
"Vidi, budala zaboravi ... pendrek!" Vratit ce se sigurno, rece Stari.
"Nece nikad vise Stari, ovaj pendrek je sad nas, i daj te pive a ti Ingrid sjedi do mene da ti ja bacim grah i procitam sudbinu!" naredi vesela moja Majka.
Pasulj za gatanje dobila u Vrnjackoj Banji od nekog konobara, kada se lijecila od neplodnosti. Odnosno bila je ona i prije plodna al' za zensku djecu i dva puta se zajebala a posto Stari nije htio i treci puta da se zajebe ... posl'o je u Banju.
Ingrid je bila fascinirana umijecem moje Majke.
Prevrce bijela zrna pasulja i slaze u male hrpice, koliko prstohvatom uhvati ide u prvu gomilicu, tako u drugu, trecu, cetvrtu ...
onda isto slijedeci red ... pa slijedeci red ... pa opet.
Ingrid van sebe!
"Vidi, imas cet'ri hatme u prvom redu, fata se i ova donja hatma a u dijagonali vidim zudis za necim sto nema, u sporu si i sa iscekivanjem! Prva hatma ti kaze da imas ljubav na vidiku, neki put, vidim put, bogami daleko. I vidim, nisi sama. Ova grupica si ti i Mala Mirjam a gore i dole u hatmama imas nekoga ko misli na vas ... e taj vas cuva i uskoro ce se pojaviti na bijelom konju! Na mojim vratima!
Samo nemoj sad zasrati za Borom iz Granapa ili nekim banjaluckim drincerom a narocito se cuvaj albanskih pekara!" to rece Majka, baci laganu, skoro prozirnu crvenu krpu preko prosutog graha i jos joj rece :"Prekrsti rukom, evo ovako ... i hukni!" To Ingrid i napravi!
Majka naglim pokretom otkri pokriveni grah, rukom spretno preleti preko cijele gomile a sva zrnca graha se skupise u samo tri gomilice.
"Eto tebe , Ingrid ... eto Mirjam ... eto ti i Njega ... samo sto nije , nikad bolji grah nisam vidjela ... Ti sad samo malo pazi na sebe i dijete! Nemoj da te opet naguze na prevaru oni radnici Celuloze, mog'o bi se ovaj tvoj Princ naljutiti!
Muskarci su jako osjetljivi kad skontaju da si dirala i prevrtala druge ... cune!
Barem kod nas u Bosni
A ti ... nikad mu o tome nista ne reci! Muskarci su ti najveca govna, jebu sve sto stignu ... a tebe , jadnu ako neko ubode , to im je tragedija!
Ostat ces postenija, ako cutis, vjeruj! Samo se cudi ... kada te pitaju!
Vrijeme je cudo, pusti da protece, onda ces shvatiti kako si mudru odluku donijela! Eto, tol'ko ... jebajiga sad, zivjeli!" i nagnu onu hladnu pivu iz spaiza pravo iz flase!
"A kako ce taj moj doci na tvoja vrata na konju?" zbunjena je Ingrid.
"Joj tebe lude, sto me fatas za detalj, pa svezat ce konja za jablan ili neki kurac u dvoristu, eto!" kaze Majka.
Ingrid joj pade pred koljena, palakla je, ljubila ruke Majci! Ispod stola Mirjam pruzi malu mrsavu ruku i stisnu svojoj majci ruku!
"Jesi ti sigurna, Zova sta duhovi iz gra' govoru?"
"Cuj tebe Ingrid, jesam li sigurna ... do sada se jos nikad nisam zajebala!" rece vrlo samouvjereno. A niko mi se nije ni zalio!"
"Ali Zova ... mene ne ulazi u glavusa moja ... kako On jaha na bel konj ... otkud bel konj u Banja Luca ... samo mi reci da to nije debela kocijas Saro! A jedini ima ... konj!" a molecivo nakrivila lijepu maltezansku glavicu u iscekivanju odgovora.
"Nije Sare, naravno ali ako se ne manes pilulica nece ni on htjeti a bogami nece ni konj!"
Tu noc, po prvi puta od kada je u progonstvu, izbjeglistvu ili sta li, Ingrid je sanjala divan san! Nad Vallettom , odnekud bijeli oblak, a mali ...sve ostalo azurno plavo, ponekom se valu otme ... zapjenusa ... bijelo!
Konja je potpuno jasno vidjela ali "princa" , u bijelom ne, stalno je mijenjao lik, nedopustajuci joj i jednog trenutka da ga sagleda. Tek po stisku ruke, ucini joj se da je na tom putu vec bila!
Tako se i probudi puna nade a u drugom danu.
Sare otvori "Banjalicke Novine".
"Muhareme, Bog te bo-je...evo nas u novinama !" "Ma dje , moj Sare...koga ...nas ?"- poskoci Muharem!
"Imal' idje - mene na slikama?"... upita Muharem, sa uzbudjenjem u glasu.
"Djes ti biti konju, kad nisi bio sa nama!"
"Vide, mi moga kurira kako drzi Horoza...e to ti ja cijenim, vide ovih zenturaca kako se lemaju ... Oj - ha ...vide Mitra, budaline... kako je oci iskolacio ... vide, na ovoj drugoj sliki... pala mu kapa ... Ooooo, jebo te ... tehnike - bas je 'vako bilo!", zakljuci Sare.
"Mogli su i mene turiti u novine"... tuzno rece Muharem i pri tom baci pogled pun mrznje prema meni.
"Pa nisi bio tu , konju, ne mere haparat hapiti koga nema!", bijesno rece Sare.
"O, joj, ti to Muhareme nikad neces shvatiti!" Rece Sare ... i uzdahnu, beznadezno!
"Konj si ti, konjino... rece mu Muharem... a njemu je mo'go slikar uslikati i Horoza... samo Muharema nidje nema ... konda nisam ni zivio u Banjaluki... ma znas Sare, oduvijek sam ja mislio da si ti Supak!"... rece brzinom vjetra
Muharem ... podbode konje... i odjuri ulicoma Vladimira Nazora.
Ravno prema Bolnici! Valjda na partizansko groblje, tamo gdje je najljepsi pogled na grad a sa zapadne strane.
"Dedooooo ... O Dedooo, jebemte, uziknu Sare, pozivajuci "Gospodina covjeka" medju kocijasima ... oder Dedo bolan, procitaj svom Sari i mom Kuriru sta pise ovo ispod slika!"
Dedo, sutljiv covjek - gospodin izgledom i ponasanjem, uredno osisan, cist, uvijek u ustirkanoj popeglanoj bijeloj kosulji, sa najboljim fijakerom u Banjaluci.
Il' je bivsi Beg il' je iz Begovske familije ... il' mu je zena Begovica!? Drugo ne moze biti!
Sad, jebajiga!
Uvijek upregnuta dva bijela konja ... nije nikada obracao paznju na nas. Reklo bi se ... bilo ga je stid!
Ja sam mislio, Dedo je Beg ... najmanje ... Beg, ako nije bio i nesto vise!
Sad nije mog'o biti Sultan al' se i to sigurno nije moglo znati! Al' , Vezir, e Vezir to bi mog'o biti... jakako - bivsi! Naravno, posto su i Turci nagulili iz
Bosne ima nekoliko! Mene nikad nije jebav'o ni za suvu sljivu. More biti sto je Muharem rek'o da sam Vlah ... a more biti samo zato sto nije volio djecu?
Ko zna, valjalo bi pitati njega! Dedu! Ko smije! A djeca i jesu ... govna!
Dedo, lijeno sidje sa svog fijakera, pomilova oba konja svoja!Njezno, ko kad bi tebe neko po glavi pomilovao. Ali to ljudi ne rade!
Sa dva prsta uze one "Banjalucke novine"...valjda zato da se ne prlja olovnom bojom ... razgrnu obe strane novina ... pogledom prosara po novinama ... i rece : "Sta da vam procitam?"
"O, Dedo , jebem te pametna ... citaj o meni i mom Kuriru, nes valjda na sportsku stranu? Borac izgubio od BSK, to svak' zna! Vidis te slike, e , citaj sta pise ispod njiha !
"Ispod njiha." ponovi Dedo.
"Banjalucka Milicija, dohakala Kriminalcima!" Procita Dedo, smireno-naslov.
Sare, otvorio sirom usta. Nema teksta! Pogleda u Horoza, pogleda u mene... kod nas dvojice nije bilo nikakve reakcije ... nit' znamao sta znaci "dohakala", nit' "kriminalcima"!
Dedo, jebo te , ti citas politicku stranu - garant... pa, ispod glasa skruseno dodade... jelde?!"
"Ma citam Sare sta pise ispod Tvoje slike!" Rece Dedo sa zadovoljstvom u glasu.
"O's ponovo ... evo, banjalucka Murija , dohakala kriminalcima"- procita Dedo, a u glasu mu sve ko "nakav" smijuljak...al' svejedno, za smijuljak, al' su mu se obrazi razguzali ... reklo bi prsnut ce od smijeha!
A Dedo nije bio takav covjek, nikad se nije rugao tudjoj nevolji! Stara banjalucka skola - taj Dedo! Sav simiren , i sve polahko! Kasnije su to Karjsnici preveli na svoj jezik..."u sali, pa zavali!" Jebajiga... mjesale se "kulture" u Banjaluci! Svako dao svoj doprinos!
"Bolan , Dedo sta me mucis ... citaj tacno ispod slika, nemoj okolo ... Matere ti ... Dedo, Konja ti ... sta pise o nama dvojici, al' tacno!?... rece Sare vrlo nerazgovijetno - kao covjek koji nikad nije naucio da nesto moli, niti je ikad
ista molio! (Al'sad ja to ne znam tako i opisati) ... Pa nek Raja zamisli -mislim ... opet, ko moze!
Da zamisli! To mislim!
Uglavnom, bilo je to vrlo "ljudski" !
"'Vako, pise Sare : "Banjalucka Milicija, dohakala Kriminalcima!...po malo je nervozan Dedo, al' vidi se da uziva. Mlatara rukama, ko i njima docarava, kakvi su to , ovi, Kriminalci!
"Dobro, Dedo ... to je naslov, procit'o si to tri puta, al' sta ima dalje ... uzdahnu Sare i u pola daha dodade, "daj citaj sta to sitno pise pod slikama, Boga ti, Dedo!"
Ja se sav smrz'o ... vidim najebat cemo svi.. .i Horoz i Sare i Ja ... najvise!
"Ma sitna su ovo slova za mene , Sare, a i ovaj ti je dalje tekst na Cirilici, pa ti se ja najbolje i ne snalazim, nego odoh ja do svog fijakera da nabacim "monokl"... pa cemo citati, mislim kad nabacim monokl ... i jakako kad sjednem"... rece Dedo hadzijski.
"Jebo te "Molokl"... citaj sta pise ... ko sad gleda sta ti na oci navlacis!" "Nama je svejedno, o's citat sa moloklom ili bez njega... samo citaj!" rece Sare.
"Ama , Sare ... Cirilica ... mora monokl!"- uzdahnu Dedo, i rukom zavrti prema nama dvojici. Bilo je to u fazonu da smo malo... sumase!
A , trebalo je zivjeti u Bluci , da znas sta je - sumase!
Ko ne zna, ne vrijedi objasnjavati!
"Znas , sta , Dedo ... samo seres, a cijeli Grad zna da Ti znas i cijeli Kuran napamet i to na arapskom i pricati i pisati, a to znaci da mozes citati i Cirilicu"! rece Sare vrlo logicno.
"Isto su im slova zavrnuta!"... dodade!
"Ocu, Sare samo da nadjem , monokl!" rece Dedo vec ubijedjen a i rijesen da nam na miru, sjedeci na svom fijakeru procita tekst u Banjaluckim Novinama.
Kud se i mi nismo ranije sjetili... dje Beg moze ista da radi a da nije ...sjedeci!?
Ne lezi vraze ... od pravca Titove u tom momentu nailaze Gospodin Doktor Pisteljic i Pisteljicka (Tako je Grad , naziv'o njegovu Suprugu - Pisteljicka) Zena , prelijepa, smedje kose , po tjemenu zacesljana glatko, vidi joj se "razdeljak", a onda joj se kosa , ta smedja kosa , spustala u dugim valovima sve do ledja, i to mozda samo u pet do sest valova.
Sare je uvijek znao reci:"Dje nadje tako debele viklere, matere ti?"
Ja sam mislio...u onom Zagrebu - a i dje bi?
Moja Mater je motala kosu u one male bosanske viklere - ko sarma, pa joj je i glava bila uvijek, k'o cicak ... kao i u vecine banjalucanki - gospodja ... jakako zene prvoboraca i boraca , motale su pletenice - a i sta bi drugo!? Drze, cvrsce! Em, lakse za odrzavanje ... peres samo ponekad, ne moras mjesecno!
"Gospodine, vlasnice "vase dilizanse snova", obrati se doktor Pisteljc Sari, da li bi ste bili ljibazni da zapovijedite Vasim Pegazima da nas odvezu do nase kuce."
"Aaaaa???"... bilo je Sarino.
"Doktore, ne zajebavaj...eto te stanujes sto metara dalje, sto da palim konje?"
"Pali, Sare rece Doktor Pisteljic... sve ce ti se samo reci!"...sa smijeskom rece Doktor.
"Pa pred kucom smo Dragi, izustise medna usta Gospodje Pisteljic." Oni kofrci od kose joj se samo zatalasase... svaki na svoju stranu! Jakako!
"Doktore...ozbiljan je Sare...znas li ti Cirilicu?"
"Po , malo Sare... po malo...veselo odgovori banjalucki doktor... i dodade, ha ha ha... jel' neki medjunarodni problem da ga ja moram rjesavati ?"
"I gore od toga , Doktore... izgleda smo najebali?... spustene glave rece Sare.
"Daj novine, i sta da ti citam?"- veselo ce ti Pisteljic.
"Evo , ovo ispod slika, " Zabrinuto mu svojim velikim prstom pokaza Sare."
"Evo...pise ... banjalucki kriminalci i kradljivci kokosaka i muskih sakoa, organizovano su pred licem ovog naroda , na banjaluckoj pijaci preprodavali ukradenu robu, ali na srecu uz pomoc savjesnih banjaluckih Roma, svi su pohapseni i odvedeni u stanicu milicije "Centar". Gazda maloljetnih "delekvenata" i najvjerovatnije "Mozak" cijele akcije bespravnog otudjivanja pilica i kokosaka je debeli Glavonja (slika br 2), uhvacen okom kamera naseg lutajuceg reportera i Prvoborca...Druga...bla ...bla ...bla - Glavonja je seljacima, individualnim poljoprivrednicima krao tresnje , a kospice pljuvao , rafalno, i po nogama ispucavao na mladu neiskusnu policiju. Na taj nacin je skrenuo paznju sa cijele akcije, i dok su neiskusni policajci otresali nogavice i u "strahu od bljuvotina"...neimenovani maloljetni delikvent najvjerovatnije bjegunac iz doma sirocadi Rada Vranjesevic, se na znak "Gospodina" sa naocalama... (Moj Otac na slici, razdragan kad je vidjeo svoj sako)... iznenada bacio u nabujalu Crkvenu ... a sve u potrazi za vecim plijenom.
Banda je organizovala spektakularan biljeg "Taunusom M 17"- a to je jedno brzo auto, pravo uza Bezistan, a i jos su "kindapovali" seljaka Petka u gepeku.
Mitar Medovic,milicionar na zadatku... izjavio je da nije htio pucati zbog mnostva stoke... a i ljudi!"
"Pametno, Policijo banjalucka! - ali rat protiv organizovanog kriminala je definitivno dobio svoje pravo ime!
Nista nas ne smije iznenaditi!"
Doktor Pisteljic , procitavsi tekst, se zavalio od smijeha, predinfarktno stanje ... nema boljeg objasnjenja ... urlice ... ahaha, ohahaaa - suze mu potekle!
"Zeno, vidi "Ministra Franciku", kako krade tresnje, ovaj sakoe, ovaj... organizuje bijeg... hahahahaha! Ubit cu se, majke mi, ne moze ljudsko srce podnijeti vise od ovoga ...vozi Sare, ojhaha, vozi ... uljepsali ste mi najljepsi dan u zivotu, najljepsi moj dan!"
Bilo je to zadnje sto je izgovorio Doktor Pisteljic!
"Ja bi rek'o , Doktore da i ti jedes po malo govna ... Da prosti Gospoja, jebes i mene i ovo dijete sa Horozom ... sta si ovo navaljo da pise u Novinama ...bolje je Dedo cito Cirilicu od tebe!"
"Fijakeristo moj, ne brigaj, tjeraj konje... a ujutro cu ti ja sve srediti!"... rece Pisteljic.
"Ma , necu , ceraj Ti, a ja cu ujutro sve srediti ... samo kad uhvatim onog copavog prvoborca - ma on nas jebe stalno, nije mu ovo prvi put!"... bijesno utpuhnu Sare."Otkinut cu mu glavu ... za pocetak a onda i onu drugu nogu pa nek' onda copa na onom sto ostane!'
"U redu, daj kamdziju, rece Doktor! I sjede na kocijasevo mjesto! Zeno sjedaj do mene ... letimo! Doktor zagrli i poljubi svoju zenu, pred nama svima - pravo u celo ... k'o da je bolesna, Sare se strese sam od sebe, ja ost'o pogleda zakucana tamo gdje Doktor dodirnu usnama svoju zenu, Horoz samo prhnu ... letimo banjalucka rajo ... letimo u Seher ... Sare i ja smjesteni na udobnom zadnjem sjedistu fijakera, ko kakva gospoda, meni samo cebe fali, pa sam raj ... a i u Seheru nikad nisam bio! Dje to daleko!
"Sare otvori tu torbu, i otvori tu flasu, taman su ti tu i tri case, nek pukne sanpanjac veceras ... zasluzili smo!"... rece Pisteljic.
"Jesil' naso, Sare ... pita Doktor tjerajuci fijaker Titovom prema Seheru?"
"Nas'o, nas'o, Doktore ali nema cetvrte case!"... razocarano rece Sare.
"Sto, cetvrte, jarane, oglasi se Doktor?"
"Pa za Malca, mog kurira i njegovog Horoza ... brez toga ne valja! Doktore!" Doktor tek tada ugleda na zadnjem sjedistu mene. Prva reakcija je bila prilicno normalna, samo je glavu okrenuo prema drumu, a onda se naglo okrenu ... k'o u soku - potpuno drugi covjek ... oci iskolacene, glava leti lijevo i desno, a jebajiga , kome ne bi!
"Sare, Sare"...vristi Doktor, a kako Doktor vristi konji trce brze i brze...
"Sare, Novine su u pravuuuuu!"
"E, jebem te ja Doktore, sta su novine u pravu da ja kradem tresnje aaaa?...vozi ti lakse , a i navuci ceradu nama trojici, da nam ne duva."... rece Sare ocinski.
Utom odvrnu onaj cep na onoj flasi ... flasa deknu k'o petrda ... Sare opsova nekom mater, ja skliznuh sa secije, Horoz kukuriknu!
"Evo za mog "kocijasa i kocijasicu" po casa ovoga sto je bilo u flasi ... mazno rece Sare, ovu trecu casu dajem mom Kuriru, ali samo pola, a ja cu raja ostatak iz flase ... valja l' ova? Posto nemamo vise casa! Ima li tu rezona?"
"Valja, vicu Pisteljici, zagrljeni na prednjem sjedistu"
Konji , smireni lagano kaskaju Banjalukom.
Zaljubljeni Pisteljici ispijaju, zagrljeni svoj sanpanjac. Doktor smirio konje, sigurnom rukom tjera stari banjalucki fijaker i konje koji sami znaju put.
Iz pravca Sehera lijeno nam se priblizavaju ceze (kocije na dva tocka) i Gospodin Asim Dzinic sa Suprugom, skida svoj bijeli sesir pozdravljajuci fijaker koji mu dolazi u susret ... pozdravlja i nas (sad, jebajiga mene nije vidio, al', bio sam u fijakeru pa bi se to moglo tako kontati?! K'o da je i mene pozdravio!
"Ma ovo, sprica, Doktore, ovo je pokvareno ...vrisnu Sare, ispijajuci prvi gutljaj sanpanjca ... pogleda u mene i upita:"sprica li tvoje?"
"Sprica!"... rekoh, a i spricalo je, pa ti ode sve u nos.
Pravo, jebeno!
"Evo, tebi Doktore ovo spricajuce, ja cu po malo ove svoje rakije , brlje ...pa neka nam je Bog na pomoci!"... rece Sare i blagonaklono pokloni Doktoru njegovu vlastiti flasu sampanjca.
Doktor i "Doktorica", zagrljeni, veseli do besvijesti!
I, klaj, klaj, klaj,...vratismo se taman odakle smo i posli.
"Sare, da platim ... sta smo imali, Rece Doktor Pisteljic!"
"Imali smo voznju do Sehera za dvoje, i nazad, rece Sare!"
"Grijesite, gospodine fijekeristo, imali smo voznju za troje!"...s a smijeskom rece Pisteljic.
"Neka , Doktore, ovaj sa Horozom ionako meni pripada, ne platiti!"
"Ne govorim o njemu, placam za ovog sto smo popili sampanjac u njegovo ime, rece Doktor Pisteljic, i blago spusti ruku na stomak svoje Supruge!"
"Ma , jok, ja to ne dozvoljavam! ... uzbudjeno rece Sare ... ja nikog treceg nisam vidjeo sa vama. A ti Kuriru moj ... presjece me pogledom letimicno!
"Ni ja, rekoh! A i sta bi drugo!?"
"Dvi banke , Doktore!"... autoritativno i po malo ljuto rece Sare - valjda zbog onih baloncica u cugi.
"Evo, pet ... i hvala puno!"- dade pare Dokor Pisteljic, njezno pruzajuci ruku svojoj zagonetnoj lijepoj zeni, da sidje sa fijakera.
Odose zagrljeni ulicom Vladimira Nazora!
Gledamo za njima!
A i sta bi drugo?
"E budala na ovom dunjaluku, ne zna izbrojati koliko je on i zena - kaze tri, a Doktor, jebote pitaj malo dijete koliko je jedan i jedan, svaki zna...a on meni tri! Tri?"
"O , Sare konjino, o jebem te p'jana...ooo ,ooo, budalino banjalucka ." ...Vrisnu iz sve snage...i onda nastavi sa vikom ...Doktoriiii , doktoriiii ... nek' vam je sretno sta god bilo, moze biti , muski, moze biti, zenski ... sretno!!!
"Doktori", zagrljeni ... ne okrecuci se svaki podigao po jednu ruku u zrak, u znak razumijevanja, u znak pozdrava... k'o u onim ljubavnim filmovima. A taman na obzoru, sunce netom zaslo!
"Sare, kako odmah nisi prokuzio da je nabrekla, ovaj ...mislim, plemenita?"...upitah naivno.
"Eh, jebajiga, nisam, kako da prokuzim, Kuriru moj, znas ti od kad ja nista nisam imao sa zenama? Da me pustis sama po zenskom tijelu da tapam , ja onu njihovu zensku stvar ne bih nasao i za sedam dana! Ma kakvih sedam dana, sta sam sebi podilazim, mozda ni do Nove Godine!"
No comments:
Post a Comment