Vladislav Bodnaruk - Toba: 30. dio Polazak u skolu

Mene skola nije nesto narocito brinula posto sam jos ljetos odlucio da ne idem u skolu. Sreca da je moju ideju podrzala gotovo sva Mala Raja pa je i meni nekako srce bilo na svom mjestu. 

"Dobro," rece Majka ..."postujem tvoju odluku, neces u skolu, ne moras ali milicija ne da da  mala djeca koja nece u skolu, zjacu na ulici! Ode glava! Morat ces jadan sjediti u kuci po cijeli dan!" 

"Lazes, sigurno ... dokle cu sjediti?" upitah u strahu.

"Ne znam ni sama, nisam ti ja strucna za ta skolska pitanja! Mozda do penzije, ako ne i dalje!" rece Majka ravnodusno. 

Bio sam ocajan! Cuj, sam sjediti u kuci ... i jos mozda uz zatvoren prozor?! 

"Osim," polako progovori Majka, kao da nesto konta, "ima jedna igraonica za malu djecu kod kina Kozare, pa ako bi te oni primili ... to bi bila prava stvar za tebe! Ti bi se znao igrati sa djecom, jelde? A jos sam cula i Beherani upis'o svoju obadvojicu, i Scholc svoje, i Guzini upisali Guzu, ma sva Mala Raja se upisala u Igraonicu."

Gleda Majka u mene i sve spusta i dize obrve, gore dole, k'o pita haaa!? 

"Pa, jesli li i ti mene mozda upisala?" zinuh.

"Pa, normalno ... nisam!" rece Majka ravnodusno.

"Pa sto nisi?" skoro zaplakah.

"Pa nisam smjela, dok te ne pitam ... znam kako si naopak kad nesto neces, eto!"

"Upisi i mene, molim te ... od sada cu te sve slusati!" rekoh ocajan.

"Ne znam, hocu li moci ... ima li jos mjesta ... mozda je sve vec popunjeno!?" rece Majka, k'o fol sva zabrinuta. 

"Ajd' sad otrci do Skendera i reci mu da ga zovem, zbog onih burmi od turskog zlata, al' pozuri!"

U minuti  stigoh do Skenderove radnje. Uletim unutra a on se zabavio sa nekim seljacima pa i ne obraca paznju na mene. Ali ipak gleda da mu nebi nesto hapio!

 Cujem ga kako ih ubjedjuje:" Ne, ne i ne, ni slucajno vam nije to tursko zlato, mi smo ozbiljna firma, takve stvari mi nikad ne bi prodavali!"

A ja cekam li cekam! Jebe se njega! Skender nista! Samo gleda da uvali jadnim ljudima, ma sta god prodav'o! 

"Ajd' bolan Skendere pozuri s tim musterijama, zove te moja Majka kod nas u kucu!" jedva nekako rekoh na kraju. 

"Sta cu ja kod vas u kucu, Klinac?" zacudi se Skender pa pogleda i u one ljude sto im je nesto prodavao, ne bi li tu nasao odgovor.

"Ma zove te moja Majka da ti da pare za one burme k'o halke, sto ces joj nabaviti u Turskoj za vjencanje njeninih kumova a na Miholjdan!" 

Kad seljaci cuse rijec Turska, poletise svi bez rijeci ... bez zdravo ili dovidjenja na vrata. Tu su se malo tiskali , ko ce prvi naguliti ali se i to nekako samo rijesi od sebe. K'o inace! 

U radnji osta samo smrad bijelog luka i znoja te naravno Skender i ja! 

"Razvali ti meni pos'o godine papak jedan mali! Dodje mi da ti glavu otkinem! E ovo ce ti kostati Materu barem duplo vise ... idemo kod vas ... samo da navucem forange i okrenem kljuc u bravi." 

Majka nas lijepo doceka jos na vratima. 

"Bil' kafu pristavila, Komsija?" upita uctivo Zlatara.

"Nemoj me sada u velikom sam poslu a i nesto sam danas nervozan, pa kafa ne ide na nervozu. Da mi zavrsimo pos'o prvo. Dakle tu su sve pare a po dogovorenom idu debele burme od turskog zlata, i to moja rucna izrada! Jos veceras fatam voz za Tursku i ocekuj me vrlo brzo." Na brzinu izdeklamova Skender.

"Ma ne treba da zuris ima vremena do Miholjdana! A sto nocnim vozom za Tursku, dragi Skendere, dje ces po mraku u Tursku?  Mozda naletis na kakvog zulumcara!?

 Jel' nema neki danski voz za Tursku?" cudi se Majka. 

"Nema, ukinilo ga da Raja ne navali u Tursku!" snadje se Skender. 

"Ukinilo, kazes!? 

 O budalastine sto ukinuse tako rentabilnu liniju? Tako ukinuse i prije Rata, sjecam se k'o danas,  uskotracnu porugu Drvar - Licka Kaldrma a preko Grmeca! Stoka, uopste ne misle o Narodu!" zakljuci Majka sve se cudeci budalastinama nasih Lidera. 

Tek sto prodje ta noc i skoro cijeli sutrasnji dan , kad eto ti Skendera Majci nazad na vrata.

"Ja dos'o!" rece suho i k'o umorno.

"Vidim!" kaze Majka i gleda sta ce sada biti.

"Ja dos'o iz Turske!" rasiri obe ruke Skender.

"Ma nemoooj?"

Majci se ote krik iz usta a oci razrogacila u cudu! "Kako iz Turske, kud prije iz Turske ... ma nisi mog'o ni stici do tamo a ti se vec vratio, dragi Skendere! Kako!?"

"Pa rek'o sam ti da cu ici nocnim vozom! Tako je i bilo! U Istambul dos'o, kad ono taman svanulo a bas kod same zeljeznicke stanice jedan moj jaran s kojim sam zavrsio Visu zlatarsku skolu u Drvaru, ima zlatarsku radnju. Istina, nevelika radnja ali puna zlata k'o sipak! Uletim, izljubimo se , pokupim zlato za tebe, platim i sjednem u prvi jutarnji voz pravac Banja Luka. Odletim do svoje radnje, napravim ove dvije burme i eto! Burme gorove! Napati se ja k'o niko zbog tebe!" zadihano, k'o da je trc'o do Stanbola i nazad ... raportira Skender.

Majka, cuti, gleda u zadihanog covjeka, zatecena nezgodnom situacijom, ne zna sta bi rekla pa zapoce: "Ma dragi Skendere meni ipak nesto tu nije jasno!

Od Banja Luke do Istambula ima najmanje k'o odavde do Jajca sigurno, ma sta pricam sigurno ima i vise, barem  sto - stopedeset kimometara, jeldeee?" 

"Sta sto - stopedeset, ima hiljadu i viseee!" obrecnu se Skender. 

"Jeldeee, ima i vise a ti sve obavio i gore i dole za nepunih dvadeset sati. Mora da je voz jurio k'o lud!?" cudi se Majka.

"Joj mene hajvana, ne spomenuh ti da sam isao "brzim" a taj je duplo skuplji, i to kraticom preko Trebinja! Nista preko Beograda, spustio se dijagonalno preko Bosne do Istanbula!" koprca se Skender. 

"E, to je onda druga stvar, sto odma' ne rece, nego me zbunjujes nekim budalastinama. Opet ne kontam jos jednu stvar a to je kako si se vratio vozom iz Istanbula po danu kad si rekao da je danski voz ukinut?!" cijedi Majka umornog lazova.

"Ti bas ne slusas sta ti se govori Zoro ili ne pratis sagovornika! Rekao sam da je danski voz iz Banja Luke za Istanbul ukinut a ne danski voz iz Istanbula za Banja Luku. Taj redovno vozi a kad dodje u Banjaluku i htjedne se vratiti u Istanbul, vec je noc a to znaci samo jedno, reci sta? Ne znas, pa razmisli ... jebogati ... samo ti se kaze!" kao gubi strpljenje zlatar.

"Cekaj, cekaj ... da razmislim ... znaci danski iz Istanbula krece nocu iz Banja Luke za Istanbul ... pa naravno, to svaka budala zna ... onda danski, postaje nocni za Istanbul. Ma svaka ti cast bas me namuci! Jesam li pogodila? A?" gleda ga Majka radoznalo, ocekujuci pohvalu. 

"E, svaka ti cast, vidi se pametna si zena! A ima tako konja, pa nikad pogoditi ... kako to!" opusteno rece Skender.

"Jedino mi jos nije jasno kako si tako brzo dos'o. Ma sigurno, voz vidio da zuris, pa nije nigdje staj'o ... sta bi drugo bilo! Nego , daj da vidim burme, izgorah jadna od radoznalosti!" i ispruzi Majka ruku prema zlataru u nadi da joj polozi u ruku narucene burme.

"Nisu kod mene, eno ih u zlatari ... suse se." rece zlatar.

"Sta se bolan suse, nisi valjda farb'o u zlatno burme?"

"Joj mene hajvana, od umora ne znam sta pricam, cuj suse se ... hlade se! Taman izlivene, vruce jos!" rece zlatar.

"E, to je nesto drugo, nek se hlade, tako moze! A trebam li piriti u njih da se ne oprzim?" pita nevjesto Majka.

"Nista ne treba vise ! Ajd' sa mnom u radnju da vidis i preuzmes robu!"

"Robu, kakvu robu, dragi Skendere? Jel' neka droga u pitanju?" cudi se Majka. 

"Ma men' se cini da ti mene zajebavas pomalo, ajd' kreni ... matereti! I nemoj nista pitati ... ma nemoj nista ni pricati!" ko po malo na kraju zivaca govori zlatar.

I krenuse, pos'o i ja! 

Prisli da same radnje! Majka uhvatila Skendera za rukav i zaustavi ga pred izlogom zlatare.

"Nista necu pricati, samo da ti kazem da ti ove forange vise k'o na komisionoj radnji kod baba Ljube na Hanistu, a ne k'o na nekoj uglednoj zlatari. Vidi fale ti i dvije halke u sredini na ovoj strani, a vidi na onim drugim forangama fali barem cet'ri halke ... odroljale ti se forange! Vidi se fali tu zenska ruka! Eto, ne trebas mi nista pricati! Ajd' sad otkljucavaj!" 

Na crni komad plisa zlatar spusti dvije nezgrapne burme, okruglog presijeka  a u dlaku iste velicine.

Jak miris nitrorazrjedjivaca zastipa nozdrve.

Boja je bila ubitacno zlatna! Nije se dalo gledati i njih! Odmah se vidjelo da je to pravo zlato, jer ono drugo pravo zlato sto smo ga mi vidjali u zivotu, izgledalo je i manje sjajno i manje zlatno! 

"Jao , divno dragi moj Skendere, ama sto sija, masala,  bas ce Hadzihafizbegovicka pasti na guzicu kad vidi. Nego sto su ti burme iste velicine? Jesi li ti znao da zene i muskarci nemaju prste iste debljine? A? Mozda bi Micun mogao ovu jednu nekako nabiti na palac pa da mu stima, ali na sto da nabije moja draga Kuma Hadzihafizbegovicka? O, joj dragi moj Skendere ... i samog si sebe zajeb'o! I to sve zbog brzine i da odma' hapis lovu! 

 I jos brzim do Istanbula! Nocuuu! 

Vrati ti ove halke, odatle si ih i skin'o,  na forange a meni vracaj lovu sve do u dinar inace prevrcem ovaj stakleni pult!

Ja prodala mog Hima i Labuda jos uvijek kreditno opterecene,  da platim burme Kumovima a ti supak poletio da nas naguzis. Ne valja ti pos'o!

Daj pare!" lijevom rukom skinu naocale, desnom ih ubode u ve isrez bluze i jos vrisnu : "Brze!"

Meni je bilo jako zao Skendera! Onoliki put prevaliti za samo jednu noc i dan! Usr'o se jadan od straha! Dugo je blehao u nas nepokretan! 

"Brze!" opet dreknu Majka a on jadan poleti rukama u blagajnu i prosu pred nas sve sto je imao.

Vratio i vise para nego sto nam je uzeo, sad il' se zabroj'o ili nesto iz meni nepoznatih razloga samo odobrovoljio ... ne znam. Mi nikad ne bi cinkarili muriji a ni pricali po kraju! 

Ljudi moji, prevaliti onoliki put ... ni za sta! 

"On se trese od straha a ti nista, bas te briga! A?" upitah, gledajuci je ispod oka. 

"Istina, bilo mi je malo zao ...sto ga ne spucah u glavusu jos kad mi je spomen'o nocni za Istanbul!" rece ljutito Majka.

"I to iz Banja Luke! Ajd' da je iz Sehera ... pa da povjerujem!

On meni halke sa forangi za moju Kumu Hadzihzfizbegovicku a ona mene i ovu moju besprizornu djecurliju sacekuje kvrgusom dok ono moje govno,  umisljeni Hemfri spava! Sanja Cassablancu sa mrezicom za kosu na glavi! 

Kuma zasluzuje najbolje i ... dobit ce! Kvrguse li joj! 

Ajd' sad vozi i ti, moram te okupati sutra za prvi dan skole, leti!" rece Majka. 

"Kakve skole, jesi l' ti normalna, sta pricas ... mislis Igraonice za malu djecu?" upitah sa nevjericom. 

"Leti, bolan Malac ... zivot ti nije ono sto sanjas i zelis ...  nego ono sto ti se nudi! Leti!" rece! 

Sesti Septembar te godine, velicanstven, pun mirisa kestenova! Nakon kupanja ja sam bio potpuno nov djecak! Okretao sam se sam za sobom, misleci da me prati u stopu neko namirisano doktorsko govno! A rosa se taman podigla. Pozalih u tom casu zasto nisam ustajao cijelo ljeto u te rane sate. Sta sam sve propustio? Sta sam sve prespavao? 

Drugo lice Banja Luke!

Cisto, umiveno, okupano, namirisano ... 

Jos cetrnaest dana i ja cu imati sedam godina! Jebote, sto vrijeme leti! Vec me Ujak i ostali zovu ... momcina! Istina, Ujak samo kad cugne!

Do ovog ljeta ja nisam nista zapamtio! Djaba se rodio! Jebo takav zivot, mislim, zivot kao kategoriju! Zivot bi trabali zvati ...npr. ... treptaj ... skup onoga sto ti ostane , kad sve ostalo zaboravis!

Da me sad neko pita nesto o mom zivotu, mozda bih mu mogao spomenuti dogadjaje iz zadnjih sezdeset - sedamdeset dana , dalje nista! Koje sranje! Sto sam zivio one godine prije, kad nista ne pamtim?

Opet nesto kontam, mozda sto sam malen pa mi sve nekako nevazno? 

U nase, septembarskim Suncem okupano dvoriste, taman kad se podize jutarnja rosa uz onaj velicanstveni miris, po kome se pamti sve lijepo,  izlaze nase divne, jake Majke, svaka iz svog haustora!

 Uglavnom vuku, svoju za skolu prispjelu djecu. Nekoga i za usi! 

Skola je sranje, kako rekoh! Niko normalan ne zeli tu torturu! 

Zato je razumljivo, danas su ljudi pametniji, niko ne ide u skolu vise! Steta samo, sto barem jednom ne ustanu rano, pa vide svu ljepotu jutra!

Ko bi se s tim jebav'o ... odes, kupis Diplomu ... poslije se uvalis u ... jebajiga, i tako sprdis svoj zivot u sreci i bogatstvu! Malo i u neznanju ali je jako dobra stvar s tim neznanjem, jer kad ne znas, onda ne znas ni sta bi to trebalo da znas! Pa nema sekiracije!

 Osim ako te otkriju! Ne za neznanje, neznanje je OK, vec za Diplomu!

Onda moras sve ponovo! Jurcati po univerzitetskim selima drage nam Domovine u nabavku nove Diplome. Ovaj put odrijesis kesu i  kupujes Doktorsku Diplomu! Kad se ustolicis na novo dobro radno mjesto, niko vise ne smije ni prdnuti!

Titula je titula! 

Nase Majke sredjene, a zene u najboljim godinama! Ma ne zene! Zenice! Sve prelijepe! Neka dala, ondulaciju trajnu, neka se sama frckala! Neka otisla kod Micike na frizuru!

Obucene kao za Milansku Scalu, mada ... sad ... jebajiga ... osim Tita i polupismenog mu rukovodstva, niko se nije razumio u Operu!

A i Opera je drkadrkatidzon, za skorojevice i Udbase! 

Slusaju s paznjom a nikad docekati omiljenu im ariju "Gon' goveda Maro"! 

Niko pojma o Libretu  a Libreto uglavnom spanska sapunica! Najvece Arije, napolitanska narodna muzika! Naravno, to mi je jednom rekao maj Ujak pa zato znam i ja!

 I sad sta cu ja u toj skoli kad o Operi vec sve znam. Jel' da ucim ponovo sto mi je moj Ujak rek'o?

I onda mi je bilo dosadno ... kad je pricao! 

 Na tom putu Prvog dana Skole, oceva, naravno nema! Turpijaju nesto u Cajavecu ili drugdje. Neko ispred Borinog granapa sa pivom u ruci. Svako nesto turpija, majke ... nikada.

Otuda grube a otuda i filigranske ... lazi! Zavisi kako se turpija! 

Moja Majka je izasla u petrolej liht kostimu. Nesto od elegancije joj se izgubilo ... posto me je morala vuci za usi! Da sam kojim slucajem bio Pas i da me je vukla za uzicu, licila bi na pravu Parizanku. Ovako, nista ... djaba joj liht petrolej kostim, kad za usi vuce magarca i to svog rodjenog dzukca. Tu se mnogo gubi na eleganciji!

Niko ne izgleda reprezentativno kad se naguzi ... i vuce magarca za usi! Opsta propast!

Kod Velikog Haustora, poredase nas nevidjenom brzinom. Bilo nas je bas mnogo! Ko ne stade na vrijeme u red, dobi i nogom u guzicu od vlastite majke! A sve moja mala Raja!

Plus, Mirjam!

Odzvonilo svima!

Neka djeca ... placu! 

 Da placu ... jer djeca su cisto srce, djeca su ...buntovnici! 

Uporno placu! Otimaju se! Onda im njihova vlastita Majka razvali sljagu po labrnji i vidi zanimljivosti ... umjesto, zbog nanesenog bola da krene jaca dreka ... utihne svaki plac!

Slinavo dijete obrise nos rukavom i gotova prica! 

Jebote, cisto psiholoski fenomen! Na ovoj teoriji bi se mogla napraviti potpuno nova politicka platforma! Vladati Narodom, vladati Svijetom!  Zaraditi grdna lova! Uh, onda bi se bas lakse vladalo ljudima i sigurno bi nam svima bilo mnogo bolje! Znaci, ovako, ko sere i laprda ... dobije po picci ili po picki ... sad sta je pravilnije, e po tome sto je pravilnije, i mi svi sretni! Idemo dalje! 

Ovako, bez te teorije ... teorije straha, svako nesto sere, a puno baba kilava ... 

Nema vise igre, nema vise jebe ... zivot zavrsava, taman kad mislis da je poceo! 

Majke i zene su skupile ogromnu kolonu svojih djevojcica i djecaka ulice Brace Lastric, da stupaju ka skoli, da male supke povjere nekom drugom, nekome ko je svoju djecurliju vec odavno raspustio,  da sad brinu, o novom podmladku, tudjoj djeci! 

 A, ljubav? Sta ljubav? 

Po komandi , stupamo nasim dvoristem! Ja sam vec mojoj Raji razglasio da idemo u Igraonicu. Dok neki placi, mi se zajebavamo! Zamalo nismo zapjevali neku, a nismo zapjevali posto iste pjesme  nismo ni znali a jos ni jednu  do kraja. 

Slicno, k'o kad se Sarajlije nadju negdje u Svijetu pa zapjevaju iz sveg glasa i od srca!: "Zajedno smo rasli Grade Ti i ja,

Ti si bio velik ...

... Sarajevo ljubavi moja ... to iz sve snage  a onda ono cuveno - o, naj, nana naj! 

E taj dio svi znaju, bez greske! 

Jebem ih zaboravne! Udario ih smog u glavusu,  ili onaj Svabo Alzhaj ... ajhaj,  ili kako?

 Kako ih nije sramota Keme i Ismete? 

To se ne moze zaboraviti ako si pretek'o iz dvadesetog vijeka. 

Za ove iz dvadesetiprvog vijeka je OK! Oni misle da je Gimnazija mjesto gdje se tizu tegovi ... zato im ne treba zamjerit! 

I, kako tako brzo ... zaboravise? Nego, samo osta ono potiho ... o, naj, nana naj! 

Jebaiga, mogla bi biti i ona od Bitlesa Jestedajesjes! 

U slobodnom prevod cuvene grupe Vandali "Kako da ne o da, da!" ili je meni tako to zvucalo kad je onaj Semara pjevao u KAB-u. A i mikrofon, harabatija! I jos niko nije znao engleski, da Raji prevede! 

Misliti i srati nije ista stvar! Sad, dobro ... ovo je vec neko rek'o! Jedino sto ja jos serem a to je vec nesto drugo! 

 Izlazimo kroz veliki haustor (rupa napravljena u A zgradi, da niko ne zna za sta sluzi ) te izlazimo na neasvaltiranu ulicu kestenova, ulicu Brace Lastrica. 

Predvodnica majki, kratkonoga, zdepasta, pozamasnih guzova Gospodja Djuka sa ogromnom bradavicom na vrh nosa, zaustavlja kolonu! Niko ne zna cija je ona Majka. Nismo se ni raspitivali! 

Djuka je jos prosle godine izganjala tu dozvolu za masovno kretanje ljudi i stoke po javnim drumovima, pa smo sad svi bili sretni da imamo takav kadar!

Vazno je imati autoritet da te vuce naprijed ... inace ne ide! 

U pismenom protokolu o kretanju a koji je dostavljen od strane Opstine Drugarici Djuki,  pisalo je da se vodja  "obazre na sve strane" ima li kakvog kretanja ili saobracaja sa lijeve ili desne strane, te ako je sve cisto, da se pristupi forsiranju prelaza onoga sta se vec prelazi. Put, kakva kaljava staza, kakav potok, brvno, poruseni most i slicno! 

"Pozuri, Djuko, sto nas jebes? Zakasnice djeca na Prvi dan Skole!" vice Majka, a i ko bi? Nece valjda Ingrid!

Jebe se Ingrid ... ona se k'o luda smije svemu sto radimo! 

"Suti bolan, ova se ulica ne moze preci, nije ni ucrtana na mojoj karti!" iz sveg glasa vice Djuka!

Nije ona iz sveg glasa vikala da bi vikala ... ona naprosto tako ... govori!

Majka je to odmah shvatila.

Drugarice Djuko, ne treba nam karta od Kina Kozare , gdje je i ona nasa "Igraonica" za malu djecu, ma svi znamo put!"

"Znali, ne znali ... ja sam na zadatku i bi'ce kako ja kazem!" zavriska naredbodavno Djuka. A i kako bi drugacije!

Mi se svi redom usrali od straha!

"Daj meni da vidim malo tu tvoju kartu." skoro zamoli Majka.

"Jesi li ti ovo sama crtala ?" zacudi se Majka.

"Cuj, sama crtala, tu treba vjestina." kobelja se Djuka.

Majka rasirila zguzvanu kartu okrece na sve strane, vjetar joj lijepi kartu za tijelo, ona spominje Boga i neciju Mater, to bas i nisam razumio. 

 "Sta je ovo Djuko, vidi pise u cosku , Veterinarski zavod BeHa, karta  o kretanju skoke, i pratioca stoke tj. cobana - opstina Prijedor! Uh, bolan Djuko, pom'jesala si karte! Ima li jos koja u tvojoj torbici, npr. karta Banja Luke?"

"Nema i sta ce? Sve su karte iste ... samo ako se znas ravnati po njima! I, i ...i ..." ljulja se s noge na nogu Djuka.

"Sta i, i ...i, Djuko?" vrti Majka glavom. 

"Izgubila sam misao!" 

"Nisi ti to mogla, misao prvo moras ...imati!" rece Majka. 

"Normalno, normalno a kako drukcije, kad me ti jebes pred ovom djecom! Ma ja sam ti i Sutjesku i Neretvu zajedno, pregazila u plitkim cipelama!" isprsi se Drugarica Djuka.

Sad , dobro i nije morala da se "isprsava" posto joj je i u tom slucaju, stomak bio najisturenija tacka. Znaci, "istomaci" se Drugarica Djuka ... sto je zamjena za ono gornje ... isprsi!

"A jesi li preskakala Sutjesku i Neretvu u istim cipelama, il' si u Ratu imala dvoje?"  glumi Majka znatizelju.

"Ma sta dvoje, ove iste sto su na meni, samo ih danas namazala imalinom i dala malo glanc! Dojce schuhe - vjecna cipela.  Roba bez greske!" opet se istomaci Djuka.

"A meni lice, malo ... samo malo ... na muske!" veli Majka.

"Mozda i muske, ali mali broj!" bori se Djuka za eleganciju.

"Cuj, mali ... eto ga skoro 43!" pokvareno zakljuci Majka.

 A onda se opet nekako presabra, prorazmisli sta prica, pa kao neko ko nije na svom putu, sama ljuta na sebe u sta se sve ne upusta u ovom dokonom svijetu ... pljesnu rukama, zafrljaci zguzvanu kartu o kretanju stoke i cobana oko Prijedora, pravac ka Djuki ... do Prijedora nije mogla dobaciti, uhvati prvo dijete u koloni za ruku i povede, bez komande ! Njoj komanda ne treba ... ona je sama Komanda i sebi i svima oko sebe!

Samo da je Drugarica Djuka ne prijavi Komitetu!

Taj cas sam pozelio da je mene uhvatila za ruku ali nije ... do mene je ... stajao sam uvijek pri kraju! 

Da te vide ... moras se namjestiti! 

OK, s kraja  je bolji pogled, zato ovo sve i pisem na ovaj nacin. Zamislite da sam ja stajao prvi na celu kolone ... i da je mene povela za ruku, ne bi bilo nista od dogadjanja iza ledja! Jer oni koji stupaju naprijed ... nikad ne vide nista ... iza! 

A ono iza ledja sto ne vide, to je zivot,  to su prave stvari! 

Iza je lom! Iza je ljubav! Iza je ... 

Samo moramo tiho, inace ce nas sjebati! Opet! 

U svom neznanju ... naravno! Oni nama zele dobro, samo ne znaju kako da nam pruze ono sto mi svi oduvijek znamo!