Daleko sam od ovih nasih krajeva. Ipak, zahvaljujuci internetu i kucnom pritvoru zvanom Korona, svakodnevno sa raznih izvora citam vijesti sa Balkana. TV programe ne gledam, jer ne zelim da se bas toliko trujem. Ponekad odgledam neki nas film da bih provjerio misljenja koja citam o njima. Nedavno sam gledao dva filma koja govore o dva genocida u nasa dva rata. Oba filma su teska za gledanje, onaj o Jasenovcu tezi, zbog mnogobrojnih scena brutalnih ubistava, a onaj o Srebrenici dinamicniji, reziran kao triler sa ociglednom namjerom da dramatiku ne gradi na brutalnim scenama i masovnim ubistvima. Oba govore o licnoj, porodicnoj, ljudskoj tragediji, o teskom zlocinu koji covjek cini nad covjekom. Vise od dileme da li ce neki od ovih filmova dobiti Oskara mene interesuju odgovori na neka od pitanja koja oba filma postavljaju. Sta je to u covjeku sto od njega cini zvijer, ubicu? Sta je to sto ga cini neosjetljivim na tudju bol? Zasto se zlocin ciklicno ponavlja kod nas na Balkanu?
Gledao sam i nekoliko epizoda melanholicnog dokumentarno - animiranog serijala o Banjaluci od 1929. do Drugog svjetskog rata, "K'o lepi san". Prvo sto mi upada u oci je da je san "lep" a ne "lijep", kako bismo to mi, Banjalucani, rekli. To se vjerovatno opravdava time sto autorica, inace rodjena Banjalucanka, Nadezda Lazarevic - Kovacevic, kcerka poznatog banjaluckog kulturnog radnika i srpskog nacionaliste Guge Lazarevica Ona vjerovatno odavno zivi u Beogradu pa ce se time, vjerujem, pravdati ekavski. Ipak... Banjaluka i ekavski...?! Ne ide!
Sam naslov sna, koji god da je "lepi" razlog za to, govori dovoljno o zelji autora serijala da se ekavski na bilo koji nacin uvede u BiH i time pokaze znak jednakosti i blizina Srba sa dvije strane Drine. Naravno da ta blizina postoji, ali treba li je dokazivati apsolutnom neistinom da i srpski narod koji zivi zapadno od Drine govori ekavski!? Sjecamo se dobro neuspjelog pokusaja da se devedesetih ijekavski, koji se oduvijek govori u nasim krajevima, zamijeni ekavskim. Koje je to bilo ponizenje za sve nas koji se ponosimo i nasim govorom i nasim izgovorom i onim sto jesno, kakvi smo, gdje smo i sta smo!! Odjednom smo trebali imitirati nesto sto nam ne pripada i cemu mi ne pripadammo! Na srecu taj bezumni pokusaj je brzo propao.
Serijal je kategorisan kao dokumentarno - animirani. U nedostatku dokumenata koristi se animacija! A nedostatak dokumentata da potvrde price o kojima epizode govore - je vise nego ocigledan! Stvara se utisak da se animacija svjesno preplice sa dokumentima da bi fikcija lakse postala istina.
Serijal neodoljivo podsjeca na beogradski sablon pravljenja slicnih serijala, koristen u mnogo prilika ranije. Taj sablon je ranije odlicno radio jer su dokumenti i dokumentarni dio bili dominantni. Ovog puta, u slucaju naseg grada, niti ima dovoljno dokumenata da se napravi dokumentarni serial, niti dovoljno autenticnosti da bude banjalucki, pa se onda pravi sarena laza, ciji krajnji cilj je zapravo poducavanje i vaspitavanje neukog ili nacionalizmom zadojenog naroda. Za vecinu njih ce serijal biti nesto kao Ocenas u koji se, bez ikakve sumnje vjeruje. Vjerovatno ce, jednog dana, a mozda i ranije, dijelovi serijala biti prikazivani u ucionicama kao sastavni dio skolske video lektire.
Tako, valjda, neki misle da ce iluzija i mit postati istina i istorija!
Tako nekako valjda, radi i mit o Marku Kraljevicu!
No comments:
Post a Comment