Zikica nije tres'o ... bio malen k'o i ja ... a ponjava k'o ponjava, ima je sta i vidit!
Vidjevsi me, Nota veselo upita: "Malac dje si to ti bio danas?"
"Kren'o malo u Muzej!" rekoh ne nasavsi bolji odgovor a i bilo tako, ma na neki nacin!
"Pa zar nedeljom nadje da se kulturno uzdizez i spustas? Ne radi ti to ni radnim danima, narod odust'o od kulturnih dogadjaja! Pazi se dole nize prugom dje si kren'o, ima srche od razbijenih flasa. Danas otisli regruti u vojsku, orio se Grad od pjesme "Oj, drugovi jel' vam zao, rastanak se primakao"!
I jos pazi maloprije dok sam tres'o onu prvu ponjavu, sto ti nisi vidio, dole pros'o Mitar Medovic u civilu, ljut k'o pas ... drobi sebi sam nesto u bradu, cuvaj ga se, jos nema takvih izuma na Svijetu a da covjek sa nekim drugim drobi a ide prugom sam!"
"Dje pos'o, Nota? Jel prema Fijakerima?"
"Jest', doleee!"
"Ne bojim se ja njega ... mi smo sad dobri!" rekoh Noti.
Pa onda prugom, kao jarac s praga na prag, bosonog ... preskacem ... siguran, ni jedan Voz vise nece... A i koji ce k...c ... kasno je!
A nije ni Banja Luka neki grad!
Tu nabubarim na Fijaker stanicu!
Sarin konj, zoba iz prazne zobenice. Jadan zabio glavu pa tesko dise, jer zobenica je od onog cvrstog seljackog tkanja, k'o sto su i cilimi.
Boze me prosti, pomislih, uhvatit ce ga hupoksija zbog nedostatka kiseonika a onda ode i mozak u ... helac! A sta je konj bez mozga?
Dobro, sad to ne znam, sta je konj bez mozga ... valjda i dalje konj!?
Slicno, k'o kad ljudima natakaris kakvu platnenu masku na lice da se ne nafataju onih malih ... virusa!
A sta je covjek bez mozga? Dobro sad ni to ne znam, sta je covjek bez mozga ... valjda isto sto i konj!?
Sve zoba, k'o da ce nesto uhvatiti, kad ono ... nema.
A nema , zato sto je poj'o! A ne konta da je poj'o ... posto ga vec uhvatila hipoksija!
Jebajiga!
Sare se izvrn'o, k'o kovacka mjesina, niti puse, niti duva ... nekako leg'o unazad pa pusta zvukove kao drobilica za kamenje kad dodju oni sto asvaltiraju ... pa drobe!
Tako buba!
Uglavnom, krci!
U ruci mu ona mala rezervna flasica od rakije, politra, za pokoj duse, tek da se nadje kad zatreba ... kako mi je govorio! To je bio znak da je popio sve druge a to nikako ne valja, rece jednom Ingrid u slicnoj situaciji!
"Brines za njegovo zdravlje?" upitah je.
"Sto ne valja, Ingrid reci ... jel' opasno?" pitah je zabrinut.
"Ma nije to ... nikako ne valja, jer sad nema nista za nas Malac, "jebogatis" kako nista ne kontas ... sve sliz'o sam stari Supak! zato ne valja!"
"Sad kontam. A ti nemoj na mene ... svoju nervozu! Jel' sad ti kontas? Kupi sebi sama, svoju rezervnu flasicu za pokoj duse, pa nes' imati problema!"
"Uuuu, jesi , zajebat." obrecnu se Ingrid. Okrenu se i pljsnu se rukom po guzici te ispruzi dlan prema meni!
"Na!" rece.
Bila je to neka vrsta poljupca, moderna u to vrijeme!
Kajase predao Putaku! Mislim, Putak je Konj ... ali razuman, razumniji od Gazde, sto puta, a jos i njegov konj!
To sad bas nema neke logike!?
E, ta flasica ... ako je drzi ... znaci tu smo ... budan je i razmislja! Ne odvaja se od flasice ... dokaz ... nije ni umro, u njemu je jos puno zivota inace bi se rijesio ... flasice! Ne bih ga preno, ni za sta na svijetu.
Ljude ne treba ometati kada kontaju! Kad se zavale u san, pa sami sa sobom bez pritisaka i svjedoka ... nesto dokuce ... ehhehhee ... to je korak naprijed!
Ima budala pa skontaju svasta pametnoga!
Obidjem fijaker ne bi li nas'o neku ceradu ili tako da pokrijem Saru da isti ne navuce nesto na pluca i okolo njih, kad tamo sjedi ... covjeculjak!
"O, jebote sto me prepade ... dje si se ti sakrio, na basamak fijakera ... nisam te ni vidio a pricam sam sa sobom! Sigurno ces pomisliti da sam Dilajla!"
Naravno ne mislim na Dilajlu Toma Jonesa ... nije jos ni napisana!
Vracam se na misao moje Majke, i sad kontam sta je htjela reci: "Zene su ... cudo, ili tako to ... one su pokretaci Svemira! U nasim zivotima, prave stvari desit ce se tek kasnije ... ja sam mislio na Dilajlu iz Samsona ... ja sad, jabajiga kako niko ne zna , ma ona Opera Samson i Dalila!
Bi'ce sve to ne nekom Sokocalu, kako kaze Mitar Tarabic! "Samo pritisnes puljku ... i pred tobom, cijeli svijet!"
"Pa sto si ti kao onako Mirte, da ne kazem zamisljen!?" upitah.
"Nisam, zamisljen ... to nikako ... nema teorije! Dje cu ja biti ... zamisljen, Malac? Nemam ja sta zamisljati! Ja sam cvrso na svojim nogama! Samo sto sada, eto sjedim! Nego zao mi, ja danas primio pemziju pa sam mislio da castim mog jedinog druga, kad on vec sebe sam pocastio! Jabajiga ... sto 'no kazu, banjalucki!"
"Treb'o si doci jutrom, prije nego ga uhvati ... samoca i praznine!
A ti, eto tebe, vidis kako grijesis ... sprdio si pola zivota turajuci ovog covjeka u buvaru a sad ti on jedini prijatelj! Kako to moze? Nije ti dovoljno s nekim dugo se druziti ... da bi ti bio prijatelj!
Kontas li ti koliko si ti njegovog zivota ...sjeb'o? Brojimo samo dane kad je bio zakljucan u onom vasem Podrumu za Proslave i Marisanja! Dje su ti jarani iz Policijske skole, iz Stanica Milicije, iz Zatvora? To reci!"
Dok sam tako nesto ili slicno govorio, sa vrha fijakera zadnjeg sjedista, gdje je obicni sjedio Saban sa dragim Gostima, podize se usnula glava!
Cuti! Gleda ...trepce ... pokusava se orijentisati! Slusa Mitra sta prica!
"Auuu, sad ti mene natjera da razmisljam! Ovako nisam nikad u zivotu! Mislis li i ti, kao i ja ... da sam pogrijesio?" upita Mitar.
"Ti to najbolje znas, ali ako ti je on najbolji drug ... mozda i jesi, negdje ...nesto, mislim ... pogresno?
Ma, slusaj ... nemoj se ti sekirati, ima ti tako ljudi na ovom Svijetu kao ti pa grijese k'o ludi ... a misle jadni da sve dobro rade! Sare mi to pric'o ... hiljadu puta! Zato znam! Ja imam u glavi, onaj ... mozak, pa zato pamtim, i to mi je rek'o, ma pamtim sve a najvise onoga sto ne treba! Uostalom, eto ti se Jaran pridig'o pa se snadjite!"
"Koji moj Jaran se pridig'o?" ... a opet se otkacio pa i sve sto vidi i ne vidi!
Blokir'o!
"Joj, jes' dobra bila ova jutrosnja rakija ... dje si ti bio Mirekalja, da probas!?" pa rasteze ruke a sve mu kosti pucaju na sve strane, ili je to bila natrula odjeca na njemu? Svejedno ... puca!
"Ja lutam Gradom od sinoc, dva puta is'o prugom pjeske do Predgradja i nazad, ne znam dje cu? Dobio Pemziju! Is'o i Komunalnu Banku Saraj'vo na isplatu i sad mi pare u dzepu! Puni dzepovi ... ustvari! A Nedelja ... nista ne radi! Ja bi da te pocastim kraljevski k'o ono u Aleksincu kad smo bili sa onom zenom a ja mislim ona ...platila!"
"Kojom zenskom, Mitre? Nesto se ne sjecam!?" muti Sare, ocito mu do jebe!
"Kako izgleda ta Treba ... opisi!" veli Sare a meni namiguje. I svaki put kad mi namigne, ostane mu ono oko zatvoreno! Zaboravi da ga otvori , ili tako!? Al' , sjetit ce se ... pa ce ga otvoriti, ili ce ono samo!
"Eh, sad ti mene bas zekis ... kako da je opisem ... zensko k'o zensko!
"Glava na ramenima a noge do zemlje!" sto bi rek'o onaj jedan nas pisac Branko Copic!
"Jel' onaj sto stoji u Parku na postolju od vrbaske sedre?" pita Sare.
"Nije taj, taj se zove Petar ... o jebote, zaboravi ja covjeku prezime a bilo mi na vrh jezika! Cini mi se da starim! rece Mitar pomalo razocaran u svoju pamet.
"Ne ispituj me vise, osjecam se k'o da sam u ulozi laznog svjedoka! Ne znam, drugarica, onako stalozena, nenametljiva ... jedino mi nije sjelo, kako me ponekad pogleda! Sve nesto trepce k'o moj televizor kad se uzjebe, kad duvne nekakav vjetar pa sve ljulja antenu, pa ga moram lupnuti sa strane, ne znam ... koji mu je moj! Nije valjada i ona pokvarena!?
Ne bi nju lupno u Aleksincu pred onom Gospodom, moze se Raja uzjebat'! A mozda je to i urodjen kvar, kako su i meni rekli u Cajevackom servisu!
Urodjen kvar ... moras lupkati, kad se TV uzjebe ili ... ugasi, tako su mi rekli!"
"I sta bude, kad' ugasis!?"
"Nista, onda je sve u redu ... ne trepce!" veli mudro Mitar.
"Kol'ka ti je penzija, kolk'o se Drzava ispruzila mome drugu da se zahvali za zivot potrosen po mracnim sokacima, kisi, snijegu, po cica zimi?" pita nekako, sjetno Sare a jos pri cugi.
"Evo!" izvrnu Mitar dzep ... i sve onako zguzvano a stade na jedan dlan.
"Auhhh, love i love li ...vidi zasto covjek potrosi svoj zivot, dobro dao si im popust, one tvoje Ideale ali ... ipak, moglo je barem da se natrpa u dvije ruke! Mislim cisto zbog tvoje Porodice ... treba i njih s tim pogledati u oci a meni nekako, sta ja znam ... malo!
Eto za ove dvije crvene papirnate, mozez kod Bore Granapa, kupiti deset kila brasna, deset litara ulja, dva-tri zivotinjska carstava, mozda i koje vise! Nisam nesto ovih dana pratio rast cijena u tom pogledu! A za ove sive papirne ... samo majusne stvari, marmeladu na vagu, kilu kocke secera, i secerne table, sa sportskim slicicama, ove aluminijske ... to ti samo prima stari Bajbaga, eno dole blizu, vidi, u podrumu ... za spicoke ... spicoke slane do bola a od domace bundeve.
A so iz Jadrana ili iz Tuzle! Biras ... organska ili ona jeftinija!
E, jebo ti sebe, Jarane! Vazna je vjera ... ali ne ta tvoja! Bojim se, osta'ces ti gladan!"
Zavrsena je i Vizita u Gradskoj Bolnici pa se ljudi rasuli. Jedini fijaker na stanici ... Sarin!
Nekako u to popodne sve postade sumorno. Nedelja popodne i u svijetu nije mnogo bolja!
Zavrseni Radio prenosi Fudbalskih utakmica a izgleda i oni sa radija nagulili kuci. Nema vise ni prave muzike a i kome je do sevdaha kad se sutra radi!
Pocinju vecernje kulturne emisije a muzika ubi-boze sa onih velikih ploca krcka i preskace, dje svira sto i vise ljudi odjednom a svaki svira svoj instrument pa pametan covjek ne zna tacno kad muzika pocinje a kad zavrsava.
A ... trajeeee!
Ostale AM radio stanice se vec pogasile, ostao samo Kratki Talas, na KT stanici ... Radio Vatikan ... a tamo drobe li drobe, jedno te isto, pa ja zapamtio: "Ave Maria, gratia plena, Dominus tecum.. Benedicta tu in mulieribus ...i nikad kraja!
A i to ... trajeeee! I jos ... dosadno!
Vojska izlazi na prazne ulice, kafane uglavnom vec zatvorene! Kucne pomocnice sa cvijetom u kosi, sarenim satenskim maramama opustenim na po glave, u ruci male skaj bijele torbice ... uglavnom prazne! Marsiraju ponosno nasim Gradom. Koriste zadnje minute svoga slobodnog nedeljnog izlaska! Neke vec pohapale svoje desetare ... pa ostaloj vojsci ostalo da gluhari!
Il' ... ceka svoj red!
Zavaljali se vojaci po orosenim klupama u Gradskom parku ... ali niko ne nailazi! Spusta se samo ... suton, sreca svjetla Velike A zgrade s jedne strane i Titanika s druge strane, obasijavaju i komadic gradskog parka ... taman do obeliska gradske fontane! Voda curi i dan i noc! Sliva se ... nista strasno, nema ko da zatvori! Onaj jedan sto je to zatvar'o i otvar'o ... otis'o u Njemacku! Ma samo ... privremeno! Zato Opstina nije htjela nikog novog da zaposljava, posto je ovaj otis'o privremeno, znaci ... vartit ce se, a kad se vrati ... bi'ce tu, ponovo tu! A vode Vrbasa na pretek ... curio tu ili is'o ka Savi ... nama isto!
Prevlad'o taj rezon na Opstinskoj Skupstini! Obelisk u fontani visi i od Crnog Pere sa Zmijanja a nas Pero ne mari, i dalje drzi svoj cas ... ljut i bijesan, onim svojim prstom upro u nas ... k'o da se nas sta pita!
A nakon sutona ide mrak!
A u mraku ... prije, ima i polumrak! E taj je bitan!
"Ode ja u Park pisat, cekajte me!" i odgega Sare prema iskopinama, raskopanim kanalima u taj polumrak.
"Dje moj Sarac?": odnekud se iz polumraka javi poznat glas! "O'so u park poradi sebe." rece Mitar glumeci gospodina.
"Da nije jadan ... pin'o, pa povraca?"
"Nije, o'so, pisat!" kaze Mitar.
"Uh, dobro, ja se prepala!" kaze Ingrid. "Dosla po jednu cigaru ... nestalo mi, nekako!"
"Evo meee, evo mene" ... cuje se iz tame, " up'o ja u glineni jarak, mog'o sam se sav popisat, al' sam se trgn'o ... pa nisam, al' nas'o i rukometnu lopticu ... za Malca, al' ispuhanu, ko zna ko je to izgubio!"
Izlazi iz raskopanih rovova , blatnjav al' se to nije vidjelo bas tako dobro ... posto je i prije toga bio isti takav! Pa sve licilo na normalno!
Gega, prelazeci ulicu. Struze gumenim opancima po asvaltu, ne bi li skinuo visak ilovace. U ruci drzi k'o nekakvu loptu!
"O, joj ti li si Ingrid? Ja mislio neka kasna musterija!" vice promuklo, prilazeci.
"Malac, fataj lopticu ... malo je klizava i izduvana, mozda posluzi!" i baci mi pravac u ruke tu lopticu.
Ja uhvatim!
Odmah sam prepoznao oni drugu lobanjicu! Zgrozim se! Nas'o supak! Sakrijem "lopticu" pod majicu!
Ingrid to jedva pogledom isprati, bez ikakve reakcije. Imala je druge planove, te rece: "Otkud znas da ja nisam musterija, Sarac? Dosla ja po jednu cigaru, meni nestalo!"
"O, nema problema Ingrid ... a pusis li ti Zetu?" i poce izvrtati dzepove kako bi posluzio Doktoricu.
"Dzubre, dzubreee bosansko, ja da pusim ...zetu!" bjesno se obrecnu Ingrid.
"O, joj ... dje ti ode ... nisam mislio pravom Zetu, mislio sam na Zetu cigarete ... evo ti kutija, vidi sta pise." i baci joj kutiju cigareta, bas kao i meni maloprije onu mrtvacku glavicu.
Ingrid cita naziv cigareta, gleda u Saru ... pa rece: "Pravo i pise, Zeta!" iznenadi se na neki sebi svojstven radostan nacin.
"He, he a ti pomislila sto ti se snilo, jelde ... na pravog Zeta!" i nastavi se grohotom smijati.
Ingrid povuce snazan dim a onda se i ona zavali od smijeha! "Vraze jedan debeli!"
Jedino ja i Mitar nismo skontali u cemu je fazon. Meni je bilo svejedno, jer ona mala glavica pod majicom vrpoljila se kao da je ziva. Valjda zato sto je bila mokra i klizava?
Mitar je cas gledao u Saru, cas u Ingrid ... trazeci u svoj ovoj njihovoj komediji barem neki prepoznatljiv razlog da i on uleti nekako u pricu ...pa se zavalja sa njima od smijeha!
Al', nista ne nadje, pa se i ne nasmija!
Ucutase i oni! Ingrid pumpa zetu! "Ljuta ova zeta!" rece Sari.
"Ljuta al' bolja od Drave!" rece Sare umorno.
"Tuzna je nedelja!" Bez ikakvog razloga, rece Ingrid.
"Tuzna." rece Sare.
"Tuzna!" izdahnu Mitar, drago mu sto je uletio u pricu!
"Pa kad smo vec kod toga bil' valjalo da se skokne do Aleksinca, znate zbog one moje ...pemzije? Mozda je jos otvoren?" rece zabrinuto Mitar.
"Cuj, mozda - otvoren, Aleksa i kad je zatvoren ... uvjek je otvoren, valja samo probuditi nekog od zaspalih Glumaca i pijanaca. Da otkljuca! Biznis je to!"
"Onda, idemo li!?" veselo upita Mitar.
"Ja, mozda ne bih smjela ...a i zensko sam, nezgodno je da zensko ide u te vase elitne birtije!" rece Ingrid poprilicno neuvjerljivo! Zatim dodade :"A i u papucama sam!"
Gledaju obadvojica po malo zbunjeno u te njene papuce a ne vide razliku sta bi bilo drugacije da je tu nesto drugo!
"Dobre su ti te papucice!" rece Sare.
"Dobro, ondak al' samo picence ... za laku noc!" slozi se Ingrid.
"Pa, naravno ... sta's ti mislila da cemo mi lokat' cijelu noc ... k'o prosli put! Taman to, k'o da mi nemamo pametnijeg posla!" rece Sare, pa dodade:"Sjedaj u fijaker. a vi gospodine Putak", obrati se Konju, "molicu lijepo ... pravac Aleksinac!"
Sve troje sjedose na zadnju seciju za goste a noge podigose na seciju preko puta. Raduju se k'o djeca!
"Pametan ti konj Sare." veli Ingrid
"O, jest mi to jak fazon ...is'o ... hiljadu puta, svaka bi budala to mogla zapamtiti!"
"Jeste li gledali film "Bal na vodi?" ne da se Ingrid.
"Jebajiga, ti bi sad i da se kulturno uzdizemo a ja se najezim kad cujem rijec - voda!" rece Sare.
"Ja se najezim na Bal, fuj ... kad se samo sjetim onih plesnih sranja Nedeljom u podne u Domu Kulture, jebote ... neradni dan a nas Muriju dizu da lovontiramo, ovaj radimo, dzaba!"
Onda se okrenu Ingrid prema meni i rece: "Malac, Majka te zove sa balkona cijeli dan ... pozuri kuci, mozda te trebaju?"
Jebajiga, pomislih ako su me i trebali onda kada su me zvali, sad su sigurno prestali da me trebaju, pa mogu kuci polako. A i ogladnio sam! To ce me onda ... ubrzati! Samo da se nekako rijesim ove male glavice.
Spustih ju njezno, da se ne raspe, u zbun na samom ulazu u Park a prema Zeljeznickoj stanici.
Putak lijeno kreno! Cini se da hoda spavajuci, jer mu cujem svaku kopitu kad darne asvalt. K'o da struze po njemu!
Glasovi se udaljavaju, likovi postaju ... obrisi.
Svi cemo tako jednom, za nekoga postati ... obrisi, to mi pade na pamet!
Svasta mi stalno pada na pamet! Jebajiga! Sreca do ujutro sve zaboravim, pa sam nekako mirniji!
"Hrana je potreba, alkohol ... drzi covjeka!" volim tu tvoju misao Sare, zapisala sam u svoj Dnevnjak.
Cujem, ma ... jedva Ingridin glas.
"Ja to ne kontam?" cujem i Mitra.
U kuci neobicna tisina. Prica se recenica po recenica. Demokratski princip.
Naravno dok je Demokracija bila u povoju pa ljudi mislili da jedni druge moraju saslusati do kraja kad ovi laprdaju!
Znaci, svako slusa svakog!
Na stolu, tri velike zute koverte. Malo se ... nekako odrocale!
Na sve tri koverte oznake povjerljivih pismama. Na svakoj Ljubicasi Pecat "Strgo povjerljivo" i na svakoj vidljiv nevjesto zaljepljen trag Aero ljepila, onog na bazi vode, za djecu, kad ljepe sareni kreppapir i prave Majkama za Osmi Mart, Horor cvijece ... ali u boljim skolama!
To kazem, jer ne ocekuje se da djeca na Selu lijepe Aero ljepilom ... zbog stabilizacije i prisilne stednje!
A mozda i ne znaju , kako se lijepi!? Sve ...useru! Bas k'o i ovi sto su sredjivali nasu povjerljivu postu!
Majka mi iznese veceru!
Nista narocito za opis ... ostaci od rucka, ovog od danas ili od neki dan! Ili ... kumulativno!
Mislim ... sta se skupilo po spajizu!
"I kazes doslo pismo iz Marsalata da te salju za ambasadorskog predstavnika, zamjenika Sekretara Konzula u Ameriku?" konspirativno pita Majka.
"Pa kako te ponovo nadjose, jadan?" brine Majka.
"Culi valjda od DB i UDBE, kako vezem americki jezik!" isprsio se Stari.
"A i stara moja Komunisticka proslost mi je k'o neki predigre!"
"A sta je taj predigre? Nesto sam zaboravila ovaj cas... valjda od uzbudjenja."
"Jel' mislis na onaj telefonski razgovor sa Zagrebom i Americkim ambasadorom kad nas je ona tvoja sestra Reza zvala?" razrogacila Majka oci.
"Na to, al' suti sad o tome!" veli Stari, sam sebi vazan.
"Jeboteee, sad nesto mislim ... mogli bi i mene angazovati, i ja sam bila s tobom u Posti, ovaj ... ubaciti i mene u diplomatiju samo kad saznaju da i ja znam americki kol'ko i ti, ono Jes i OK! Za OK, nisam bas sigurna! Ali ako mi Tito vrati moj Rijecnik, ojhaaa!"
"Ne laprdaj, pusti Rijecnik!"
"A dje bi nas poslalo, jadan?"
"Kako dje, Vasingtaun, a dje drugo!?" veli Stari.
"Jebo te Vasingtaun, ko je ikad za to cuo? Ima li koga poznatog od nasih tamo?"
"Jel' mislis od nasih politicara i glumaca?"
"Joj tebe, budale, sta mene briga za glumce i politicare to ti se vuca posvuda svijetom, pitam ima li ko od poznate Raje iz Banja Luke, tamo?
Mozda su tamo jos Indijanci?!
A i jel to na moru?" pita Majka.
"Otkud znam, nisam siguran! Blizu je mora, uglavnom!" nervozno ce Stari.
"Znaci ne znas! Nije, sigurno nije! Poslusaj ti mene, reci ti njima da prihvatas samo ako cemo mi u Holisvud!" rece Majka a bila je prilicno ubjedljiva i sigurna u to sto govori.
Zna ona.
Naravno, ne bih se ni ja htio jebavati sa Indijancima ... dosta mi i ovih nasih banjaluckih mrtvackih glava. Al' nase su pa ih se nekako ne bojim!
A i neko ih drugi ubio ... nismo mi , materemi!
Indijanci su drugi padez! Gori od Turaka!
To i Majka rece Starom! "Indijanci su gori od Turaca!"
"Sve nabijaju na kolac!" dodade!
"Ne nabijaju Indijanci, oni samo rezu skalpove!" razrogacio oci Stari.
"Pa jel' to gore od kolca?" razrogacila oci Majka.
"Ne znam, men' se ne cini ugodno ni jedno ni drugo!"
Usr'o sam se!
"Zeno moja ne mogu ja izvoljevati gdje cu kad je nasa Ambasada u Vasingtaunu, kontas li a bit ce mi vjerovatno i veca plata?" ocajan je Stari sto Majka u svemu nalazi neki problem.
Meni je to nekako i uredu, posto nista nije savrseno!
"Kakvo izvoljevanje Sreco moja, budi realan, zovi licno Staroga i objasni mu logiku stvari a ta je: Mi selimo iz Banjaluke u Ameriku i ne bunimo se, pa sto bi se i vi bunili da preselite Ambasadu u Holisvud?
Ili ako ne moze taj Holisvud, probaj ga ubijediti da nas posalje makar u Bolivud! Tamo snimaju jos bolje filmove, jedino su im svi glumci isti k'o nas Micun! Sve k'o da su mu braca!"
"Aj, dje ti ode ... Bolivud je u Indiji a to je na drugom kraju svijeta!" fata se za glavu Stari.
"Uf, ja mislila Indija u Americi ... normalno, svi tako i mislimo, zbog tih Indijanaca!
Koja je budala davala imena drzavama Svijeta?
U Americi zive Amerikanci, u Jugoslaviji zive mi Jugosloveni, u Bugarskoj zive Bugari, u Grckoj, zive, ovaj ... oni ... Grci.
U Albaniji , Albanci i Sciptari ... i da ne nabrajam vise !
Zajeba se ja grdno, zajeba do daske otkud Sciptari u Albaniji?
Sciptari u Sciptarji, samo nema tak'e zemlje ... mora se prisloniti malo na Srbiju!
Eno im onog i onolikog Kosova!
Naravno, zato sto nema Sciptarije, Sciptari se uvaljuju u Dusanovo Carstvo ... jedino, znaci u Indiji ne zive Indijanci! Dje tu logika ... sta zivi u ... Indiji?
Da nisu Cige, moraju i Cige odnekud da izmile, da bi se nedje udomacile, pa dosli i do nas?"
"Polako, polako, Stara ... slusa ovo dijete! To sto pricas, to ti je Rasizam!
Moze Malac sutra da izlane nesto od ovog tvog laprdanja na ulici ili skoli, pa da se onda mi dohvatimo ... kakve robije umjesto Holisvuda!" rece ljuto Stari.
Ja poskocih , sav sretan ... sta je to Rasizam? upitah.
"To ti je kad Bijelci mrze Crnce!" odgovori na brzinu Majka ne nasavsi vremena da se upusti u dublje objasnjavanje.
"A jel' Rasizam, kad Crnci mrze Bijelce?" upitah brzo, dok joj jos ne popusti paznja!
"Nije, to ti je onda ... Normalno!" odgovori k'o iz topa ali potpuno nezainteresovano!
"I sta me jebes s tim glupim pitanjima! Nek' se vrate svi odakle su dosli ... i bice bolje svima!
Zatim se malo presabra i vrati na zivotne probleme!
"Slusaj, uostalom, mi mozemo pomoci kod preselenja Ambasade, ako tamo nemaju bas neke kabaste stvari, ne moramo ni otpakivati nase stvari ... kad sve stigne u Holisvud, sredit cemo! I jos nesto ... umalo zaboravih ... kad se cujes sa Titom ... trazi mu onaj moj, jebeni Rijecnik, mozda je jadan ... i zaboravio! Jel' to problem za zapamtit'?" Tu Majka stavi tacku na ovu pricu.
"Da vidimo drugo pismo!" naredi Ocu.
"Vidi i ovo je otvarano! Ko pise?" pita ga Majka.
"Ne znam, vidi Pecat Amerike kol'ki je!"
"A, ajaaaja ... pravo si dobro rek'o! Al' nije od Amerike ... vidi, pise ... United State!
Dje li je sad to ... Sunce im poljubim!?
Ja mislim da tebe zbog te tvoje i takve pameti sada svi traze." sprda se Majka. "I zbog onog ... americkog, sto si im pokaz'o."
Stari prvo cita u sebi a nista ne konta! Sreca okrenu drugi list a tamo pise na nasem!
Prvi list pocinje sa ... Dear Mr. Franci pa onada nesto na stranom jeziku, drugi list pocinje isto tako al' na nasem, pise Dragi Gosp. Franci! Stari odmah uocio fintu! Jos jedno vrijeme prevrt'o pisma k'o fol nesto razmatra a ustvari broj'o redove u jednom i u drugom pismu, pa kad se uvjerio da ima prevod u ruci, pruzio Majci americki tekst i samo joj rekao ..."Drz' ti ovo, citaj mi ovaj americki, polako sta pise ... ja cu ti polako prevoditi ... da se ti snadjes!"
Majka uze pismo drhtavim rukama. Uzbudjena do ludila!
"Da nam naspem po rakijicu?"
"Sipaj!!!"
Onda odsutno upita: "Ne znam, hocemo li moci?"
"Ne brigaj, procitaj prvi red." rece Stari.
Majka polako procita dear mr franci, bas tako kako sam napisao :"Jesam li dobro procitala?"
"Jesi! Super!"
"Evo prevodim ti a ti pamti, ne mogu ja sve, znaci ... Dragi Gospodine Franci!" rece Strari.
"Svaka ti cast!" izusti na kraju snaga Majka.
I tako prodjise kroz cijelo pismo. Majci se malo zavrtilo u glavi jer ima u americkom jeziku i bas nekih jebenih rijeci pa ni za procitat' a ni za izgovorit'. Sreca, u Staroga uho k'o u Zaima Imamovica, pa fata sve ... te joj tako i prevede povjerljivo pismo.
"Jebote, znaci ameri nas zovu da im budes Ambasador u Americi ako sam dobro shvatila!?" rece sva izbezumljena. Mozda je tamo veca plata, a, sta mislis? Reci i njima, sve moze ako cemo u Holisvud!" sva se zadihala.
"Stani malo Zoro ne mogu ja biti u Americi americki Ambasador, to ne postoji, amerikanci svoje salju za Ambasadore po Svijetu ... ne moze u Americi stranac biti americki Ambasador ... osim kad je na Godisnjem Odmoru!"
"Poruka je slijedeca ... oni meni daju podrsku da prihvatim mjesto jugoslavenskog konzularnog predstavnika u Americi ... a mozda i njihov saradnik! Kontas!?"
"Kontam!" rece Majka.
"Sta da kontam!?" ponovo upita Majka pa rece:
"Ti uglavnom odma' pristani ... i reci da hoces! Sta te briga ... mozda dobijemo i dvije plate, ko zna!? Kakav je tamo Sindikat, sigurno se nisu stisli k'o kod nas za svinjske polutke i krumpir?" pa sasu onu rakijicu od maloprije ... sve do dna i rece: "Dobraaa!"
"I lukac!" dodade.
"Kakav lukac, zeno moja pusta?"
"Sta kakav lukac ... crveni!" odvali Majka, kompletirajuci nasu zimnicu u nekim boljim krajevima Svijeta ... ako to ima.
"Pusti da prespava." rece Stari.
"A trece pismo?" zinula Maka.
Stari otvara poprilicno nevoljno. Lista papire, vrti glavom ... ustvari, trazi prevod!
"Zaglavlje mi je cudno ... vidi kol'ko ima boja, vidi Grb, moramo ga sacuvati za rodjendansiki poklon, da izrezemo za Malca, a vidi i vise boja nego americko!"rece.
"Odakle je?" pita Majaka sva ushicena.
"Malta!" rece.
"O jebo Maltu, seljake, ne idem ja u Rosulje! Malte iz mjesne zajednice Rosulje ...sigurno opet 'oce neku pomoc!
Svi samo nesto, drincaju!
Zajebala se ja jadna pa dala neke nase hrke sto nam Tanja, Marina i Malac nisu mogli prodati na Stocnoj pijaci na Malti, proslo ljeto, pa sad sigurno hoce jos?!"
"Nije ta Malta, ova je na moru ... vidi slikeee!" raduje se Stari.
"I sta pise?" pita Majka.
Stari hrlja po papirima pisma trazeci onaj komadic sto razumije.
Nadje!
"Slusaj!" rece.
"Os ti da ti ja opet citam a ti prevodis?" upita Majka.
"Necu! Ovaj se ne da citati, pusti mene da se snalazim sa svojim jezicima a ti nama naspi po jos jednu ... malu! Valja li ta!?"
"Valja, Citaj!"
"Postovana porodice Bodnaruk, narocito postovani Gospodine Bodnaruk, cestitamo na nominaciji za diplomatskog Predstavnika jedne Socijalisticke Zemlje ka velikoj Demokratskoj Americi! Uz dodatne konsultacije, mogli bi smo se lako dogovoriti da i nas zastupate u Vasingtaunu jer ste svojim srcem pokazali kako ste veliki diplomata!
Nasa istrazivanja daju nam do znanja a u pogledu nasih obavjestajnih izvora i saznanja kako ste spasili veoma cijenjene Doktore Ginekologe Ms Ingrid i njenog boja Mr. AArona koga smo mi, greskom htjeli streljati ...a on pobjeg'o ... a Malta je puna zena, pa samim tim nam je stalo do nasih Doktora tj. bolje zdravstvene zastite nasih zena!
Malta ne bjezi da sve to plati i nadoknadi vam troskove! Vi recite sta vas je kostalo i posaljite u nasu Ambasadu, preko sofera Mile, kad drugi put dodje u Beograd broj vase stedne knjizice postanske stedionice!
Znamo da je to neralno, ali cijeneci vase veze sa Stejtom, ipak vas molimo da razmislite ... nudimo vam poziciju Savjetnika Prvog Zamjenika Drugog Savjetnika Podpredsjednika za Balkanska pitanja ... i njegovu Rezidenciju, naravno, samo da poizbacamo stare i nelojalne stanare ... i sve da se malo pocisti! Srdacan pozdrav na kraju! Mi imamo vremena ... sto no kaze americka Ambasada!
Vita jela zelen bor, molimo brz ( moze polakse, al' nek se pozuri) odgovor!"
"Eto!" rece Stari. Rukom puhnu preko cela, Vidilo se da nista nije skont'o!
Sto jednom rece Drugarica Stamena ... nije mislio kad cita ... dzaba mu pos'o!
"O, joj Stari sta ovo bi? Ovi zadnji su mi nekako najfiniji, bas lijepo rekose ... vita jela ..." serem li ja, jel'de? Pa naravno? Ipak cemo mi uz sve te lijepe ponude, pravac na ... Goli Otok!
Vidim Ja!
Samo kad nas uhvate!"
"Nego, pusti to ... sutra cemo!"
"Vidi ovu Cedulju, poslala mi Drugarica Stamena! Pise, da nam je nas Malac najgori u razredu. Hoce da vidi, iskljucivo Oca ... mene mrzi jos od prvog dana skole.
Naravno, znala se nalokat' u Mostaru sa mnom i sa Ingrid!"
"Kako to mislis, Zeno ... jesi li se i ti sa njom nalokala u kafani Mostar?" ocajan je Stari.
"Tebe, budale ... sta me to pitas ... nisam ja ... nalokale se One, Ingrid i Stamena, ja pila samo himber od drenjaka!
Od kako se udala za onog Panteliju Komitetliju, koprci se do besvjesti... meni lici ... oce da bude Direktorica Skole, a baba, taman pred Penziju. Stara Krava!" izdeklamova Majka.
"Fuuu, kakvog Panteliju u Komitetu? ... i nemoj te izraze za prosvjetni Kadar, ne ide to ... a i nema nikakav Pantelija u Komitetu, Zeno!
Samo mali Zoka i ekipa! Nazvat cu ga sutra ujutro da provjerim za tog Panteliju! Ma mislim i da je bio nekad jedan takav Pantelija, neki brko al' u staroj zgradi Komiteta. Radio na ulazu! Nisam ga vidj'o u novoj zgradi Komiteta. Tamo ti radi samo familija malog Zoke, sve mladji otresiti ljudi."
"Mislis, Pantelija bio portir!?" zacudi se Majka.
"Ne mislim da je bio portir, nego onaj sto stoji na vratima." rece Stari.
"Zasto stoji na vratima?" jos vise se cudi Majka.
"Stoji, ja mislim za ... onako! Nizasta! To ti je ono kad neki budza ima nepismenog rodjaka na selu pa ga zaposli u Gradu. Gdje ce sa njim, ne zna, jer vratari su u socijalizmu ukinuti k'o kategorija ... nego ga stave na neka vrata za ... onako! I na platni spisak!"
"A radi li on ista?" sad je bas radoznala Majka.
"Kako da radi ista, zenka glavo ... kad stoji na vratima?"
"Zar bas cijeli dan ... stoji?" cudi se Majka.
"Ma niko ti ne stoji po cijeli dan, nadje se tu uvijek nekakva stolica sto ne treba pa se zavale u nju." dodade Stari nezainteresovano.
"Joj, dobro, sad kad ti to rece ... pade mi na pamet da i mi uzmemo onu jednu stolicu sa balkona, sto nam ne treba, sad kad je zahladilo ... da je turnemo pod telefon! Sta mislis ...haa?" gleda ga vragolasto.
"Staaa ... a kad malo otopli i ja sjednem na balkon da popijemo po pivu ... neko ce od nas dvoje mozda morati stajati! Bjezi ... bolan! Imam ja jos postovanja za svoju zenu! Cuj, da ti stojis dok pijemo pivu!?" skoro se naljuti Stari.
"Os sigurno onda nazvati Komitet i malog Zoku Sekretara i pitati sta taj radi tamo?" upita Majka.
"Ma hocu, sigurno!" rece Stari.
"Morat cu ujutro svakako da odletim u Komitet da ih obavjestim za ova tri diplomatska pisma!"
"Sto da odletis i da ih obavijestis, k'o da oni to vec sve ne znaju?" veli Majka. "Vidis da su sva pisma odljepljivana!"
"Znaju, znaju ... u tome i je finta, ako propustim i jedan dan duze ... odma' ce me optuziti k'o stranog agenta i kolebljivca... ma znas pricu i sama!"
"Leti, leti ti odma' ujutro ... ufati red!" predje Majka u drugi film.
"Ma kakav red, ne idem u Granap kupovati ulje i brasno, nisam ja Zeno moja draga, stranka, ja sam Diplomatski Kadar! Ja u Komitet ulazim, bez kucanja i najave!" pohasi se Stari.
"Znam, znam, mozda i jesi ali kad rece ono ... Diplomatski , a to ti se pise malim slovom! Moram da reagujem!"
"Ma, znam ... nisam ja ovo gore ni pis'o! Pis'o, Malac!"
"I ima li jos kakva poruka ili sav'jet?" Upita Stari.
"Naravno, uv'jek ista ... nemojte se opet nalokat' i usrati!"
"E, jebajiga ... ti sa mnom k'o da sam malo dijete!"
"Eh, da je tako ... malo dijete, mala briga ... veliko dijete velika briga, da ne kazemo ... belaj!
Ti samo pazi da tamo nesto ne zaseres a za sve ostalo ne brini i pitaj za Panteliju, svakako!"
"Naravno, cim udjemo u kakav dublji razgovor, ja cu odma' pitati za Panteliju!"
"Super, samo da ne bude k'o za onaj moj Rijecnik kada si Titu podvikn'o! Bas si bio grub! Prema ljudima ne smijes biti tako naopak i strog, mozda se zbog toga i nas Stari malo i prep'o pa nas u tom neznanju uvaljuje u Nesvrstane i u Medjunarodne Kredite!
Pazi, jeboga ti sta pricas u tom Komitetu!
Misli malo i na ... kamatu! Nemoj sutra da nas raspickaju pa nam se Unuci povlace po svijetu!
Sve se vraca, sve se placa! Jesi li ti cit'o Tarabice? Nisi!
Citaj, jebem te nezainteresovana ... imas jos vremena! Eno ti knjiga na Kredencu!"
Stari nista ne rece, sretan da ne spomenu Teta Zdenku!
I ode Majka ... nestade iza kuhinjskog paravana, ni dima ni prasine ... ni mjesta za odgovor da joj das!
A i sta bi ... ionako je sve znala bolje od ostalih!
A jos i kad se sama sa sobom slozi,
zna bolje i od sebe ... same!
No comments:
Post a Comment