Vladislav Bodnaruk - Toba: 42. dio Treci put u Kino

 

Smrklo poodavno! Pala i mrakaca! Posteni Narod leg'o, neko da uhvati san, neko nesto zaostalo iz mladosti pa sta se vec prije nadje! 

A neko, dokon u bracnoj postelji prica nekome do sebe i po treci put taj dan sadrzaj istog filma. Prica je svaki put sve bolja i bolja! Uvijek se nadje neki novi detalj, koji nije stao u prvo i drugo prepricavanje. Majci se na neki nacin svidjela ta uloga naratora. Na momente se znala toliko uziviti u pojedine scene da je spominjala i svaku boru na licima junaka filma! Narocito joj je bio upecatljiv glavni glumac. Tu nista nije propustala pa je Stari morao spontano intervenisati recenicom; "I sta je dalje bilo?"

"Joj, dalje, samo da znas ... kad bi ti to mog'o zamisliti ... lete ti oni fijakerom kroz neku vatru, a konj se sav usr'o od straha, pa rze, skace, nece da ide a okolo sve gori! Vatra se digla do vrha platna u kinu, nema dalje gdje da ide! Sve prsti i puca ... odvaljuju se neke grede, a konj poludio a nju Ret Butler grli i stisce da se manje boji ... a vidi se ni njemu nije svejedno!" sapce Majka.

"Polako, polako, kako nema gdje dalje da ide?" brine Stari.

"Ko, jel', vatra ... pa, nema jeboga ti, dotle ide kino platno a iznad jos samo plafon kina Kozare, zatooo ... logicno!" rece Majka.

"Uh, pa prodjose li kroz tu vatru!?" nestrpljiv je Stari.

"Suti ... ma jedva nekako!" sapce jos tise Majka. 

Stari se unjeo sav u njenu pricu. "Joj, da sam ja tamo bio ... ja bi onog konja opuco necim po guzici da mu vatra vise nikad ne bi pala na pamet! A gdje je bio onaj Klark Gabl kad fijaker voza Ret Butler?"

"E, tebe ludice moja, Klark Gabel je glumac ... a glumi pod imenom Rat Butler. Bilo bi smijesno da glumi sebe pod svojim imenom! Shvatas!?" rece Majka.

"O, to tako ... kontam, kontam, onda ali pricaj mi polako i nemoj preskakati, imamo mi vremena do ujutru." hrabri Stari Majku.

Majci se brk smijulji, raste od srece,  na rijeci do ujutru! 

Od kad se poznaju pa sve do danas nikad nije uspijavala da mu zadrzi paznju vise od pet minuta ... osim ako ne spominjemo ono, kad se osame

k'o i svi drugi njima slicni a onda ta paznja ako nije rutina, traje ... kako vec traje!

A i to nije vjecnost!

Ma nikad ne do ujutro!

"Stara, ja sa tobom, k'o da sam odgledao cijeli film ... super si ispricala! A kazes bila danas na djackoj predstavi? Jel' sramota da i odrasli idu na tu djacku predstavu? Cuj, mislim ... ujutro da ja nagulim s posla a ti kupi  dvije karte za nas ... ja to moram gledati!" predlaze Stari.

"Joj, ima problem ne moze za sutra ... ne radi kino, cini mi se!" rece Majka.

"Sto ne rade?"

"Ma mislim da zrace salu od onog dima i vatre!" slaga Majka i brzo se pokri jorganom po glavi! 

Zaspala! Na brzaka! 

Pa onda odjednom skoci k'o ofurena u sjedeci polozaj! 

"Sta je sad , zaboga draga zeno!?" prepade se Stari. 

"Sta sta je, sta sta je ... znas ti dobro sta je ... ja da sam imala onaj moj rijecnik engleskog jezika, da mi je onaj supak vratio,  ne bi' se sad mucila sa kojekakvim tudjim prevodima!

Jeboteee, spala sam na to da mi Drug Gvozdeni iz svog oskudnog znanja izbunara i daje tumacenje a i Ingrid, prdara kad sam je ponovo pitala jel' ono znaci stvarno "Frenkli moja draga, bas me briga?" , ona mi rece: "Ako bas hoces tacno da ti prevedem kako vi kazete onda ide ovako:" " Frenkli moja draga, jebe se meni, sta's ti!" 

"Cuj Ingrid sto je pametna, bas i meni nesto vise sjeda taj prevod! Nego vidjet cemo sutra, kad pogledam i ja Film!" rece Stari. 

"Ama, slusaj sta ti govorim, rekla sam , nema sutra predstave, metu salu i zrace ju od dima i vatre!" dodaje ponovo Majka.

"Dobro, onda  nema veze, idemo prvi ... prekosutra!" rece pomirljivo Stari i jos dodade "Nokac!" 

"Nokac!" rece iz dubine jorgana, k'o fol, sneno Majka. 

To Nokac su izbunarali ko zna otkud, iz svoje proslosti ili buducnosti ... ako se moze to tako reci ... od svojih unuka ili praunuka. Njima je imalo smisla! Samo im se negdje nametnulo a znacilo je isto sto i  "laku noc" ali kada ti to kaze neko tvoj, ko te bas jako voli!

Nokac!

Stari ugasi nocnu lampu!

Okrenu se prema Majci i rukom joj njezno provuce prsete kroz kosu, pa jos dva tri puta mrdnu prstima kao da njezno masira njeno tjeme ali ruka mu svakim pokretom postaje sve teza i teza ... a pokreti sporiji...

Majka, sva sretna da je i to gotovo ... sretna izroni ispod jorgana, tiho da nekog ne probudi, hvata izgubljeni zrak.

Samo ispusti jedno:"Uf!", rijec, slog, ta dva slova, sta li?

Ote joj se zadovoljan osmijeh! 

"Joj da se nisam zajebala veceras!?" rasiri oci pri toj misli, jer djeci a mozda i nekim drugim ne treba pricati budalastine pred spavanje, jer onda ode noc u helac!"

Dio do pred ponoc je tako i prosao! Stari je trzao nogama, laprdao na nekom stranom izmisljenom jeziku, nesto sa nekim, a onda se i on polako smirio! Bit ce da su sa konjima prosli kroz vatru, On u glavnoj ulozi kao sam Klark Gabl, sa njim i Ret Butler i ona kurvaja sa njima!? A po trzajima nogu, izgleda ... on i vozio!

To jest ... cero one konje! 

Majka se smirena okrenu na drugu stranu! Navuce jorgan sve do brade a ruke smjesti pod glavu.

Nece valjda medju noge, k'o Stari!
U sekundi, obavi je neko maglovito plavetnilo. Ma sigurno bi zaspala snom pravednika da se On, Klark ... nije nadnjeo nad nju, slabu zenu, nalakcen taman njoj iznad glave ... a osmjeh sa onim bijelim zubima.

Htjede vrisnuti,  "sta 'os ti covjece od mene, ja sam postena zena" a onda pomisli, mozda je i on posten covjek ... pa ostavi vrisak za kasnije! Ako naleti neka ne daj Boze, nepoznata opasna situacija u kojoj se ne snalazi pa ce onda ... ici i vrisak ... ako zatreba!

Nije zatrebalo! Jer pametan covjek razlikuje san od jave pa onda kad je tako, izabere ono ljepse!

Naravno san! I nastavi sanjati!

Medjutim, doslo do veceg kurslusa a sve dobro iza ponoci! 

Trese se kuca! Neko lupa k'o Gestapo na nasim vratima! Klark Gabel iznad njene glave, puce kao balon i nestade!

Ko lupa!? Sad il' su Nijmci il' policija Republike Srpske!? Nevazno! A ovaj sto to pise, tacno i ne zna ... posto to i nije njegov san a u tudje snove se ne bi htio uvaljivati. 

Majka pokusava da probudi Staroga al' ne ide! On se zabavio u svom Filmu sa konjima i vatrom pa ne haje! Dosta njemu i njegove brige! 

Tiho na prstima Majka se prisulja do vrata k'o ona Skarlet O Hara, ispunjena zebnjom i strahom isto k'o i Skarlet O Hara,  pa onda jadna jecava i slabasna, tiho upita: "Ko to lupa na mojim vratima?" stisla petlju kol'ko se moglo, pa i to nekako izustila. 

Pa osim te petlje, sve je jos nesto stislo! Rukom se opipa iza ledja dje ona kopca na grudnjaku, da slucajno nije on stis'o,  onda sretna skonta ... da nije lajbek u pitanju, skinula ranije! Stislo je nesto drugo!  Nesto, k'o vezano za ljubav! 

"Ja lupam!" jebote, sapnu promukli mutni muski glas a sa akcentom austrougarskobritanskim sa laganim nagibom na ruski ... ali slaba vajda!

Majka ne skonta u tom momentu!

Znala je da nije Klark Gabl, jer njoj samo supci mogu nocu da zuje oko vrata i prozora i to bas u trenutku kad ponovo na tenane prolazi cijelu pricu "Prohujalo sa vihorom!" 

"Ko je na vratima i ko sad smeta!?" upita Majka ponovo, bojazljivo.

Gleda u covjeka koji spava pored nje!

"Ovaj jadan sto tu spava nije, On i ne moze biti na vratima garant kad je vec ovdje!?

"Ma ko mi lupa, opet pitam, na vratima?!"
"Ja sam reko, ja lupam na vratima!"

"Pa sto lupas ljudima nocu na vratima, crni covjece!?"

"Pa da mi se otvore, zato lupam!"

"A sto da ti se otvore?"

"Pa da ti vratim Rijecnik sto sam onda posudio!"

"Sad da mi vratis a ja odgledala film. Cuj tebe, kasnis Druze,  petnaest i vise godina, ja sam sad udata zena!" bunca Majka. 

"I ja sam udat Muz pa sta!? Dos'o sam, kako sam obec'o, kad uhvatim vremena! Ili bi ti draze bilo da ti je dos'o onaj Klark? Ti bi njemu odma' da ne kazem sta! Vidim vec si poletila na vrata k'o svaka siparica" , brunda glas u tami ispred vrata.

"A ti sad bas uhvatio vrijeme da mi navratis, kad meni vrijeme vise nista ne znaci! O, o o ... a jesi li mi donjeo moj Rijecnik?"

"Uf, uf , mene, zaboravio ... mozda drugi put."

"Svi ste vi muskarci isti, sve do jednog ... lazovi!" poluglasno viknu Majka.

Stari se trze iz sna: "Sta to rece, ko je isti!?"

"Nista, nista suti ... sanj'o si, sreco moja, Franci maj dier, aj dont givadem"

"Okej, ako je tako, onda odoh ja u noc." pa mu se i tako nekako i glas izgubi, vracajuci se u svoj san.

"Odoh i ja onda u svoj san nazad, samo ne znam gdje sam stala prije no je ono govno zalupalo na moja vrata!? Ma mogu ja to ponovo! Idem ispocetka, ima jos do zore moglo bi da se odsanja dva puta isti san!" ... te navuce opet jorgan na glavu a vikleri joj tiho zazvecase u kosi. 

Jutrom, ista rutina. Tek sto nas je sve isprasila iz kuce prva naleti Ingrid pa opet prije nego Majka zatvori vrata, neko uvali nogu u stok! 

"Sto si ti Hadzihafizbegovicka neki zajebat fakin, stalno mi tu nogu uvaljujes u vrata! Ima li za to neki valjan razlog?"

"Ima, ne dam da zalupis vrata i trehnes me po nosu, eto taj!"

"O jest ti to valjan razlog! Trebala si na to misliti kad si pustala nos, da ti toliki ne naraste!" 

Sjede i piju jutarnju kafu. 

"Znas sta mislim Zoro, nije ti to fer, udesila si se k'o kakva stara kurva, naviklala si kosu, i to sa onim velikim viklerima koje stavljas samo kad ides u pozoriste! Eto te ko da si dala ondulaciju trajnu ... a nama ni jedne o tome nisi rekla. Mi posle u kino k'o da cemo na pijacu! K'o drincerke!" rece Ingrid prilicno uvrijedjena. 

"Izvinite vi mene malo, ali to je stvar licne kulture i pristupa! Ja i kad na pijacu idem, onduliram se malo, pa i dotjeram! Necu valjda u trenirci ili dimijama, ne d'o mi Bog!"

"To ti sad kao mene malo jebes, jelde!?" skilji na jedno oko Hadzihafizbegovicka.

"Dje cu tebe jebavat' draga Kumo, pa nema tako velikih dimija za kupiti. To ja onako uopsteno u smislu naseg multikuluralnog drustva! Ziv'la nam nasa draga Jugoslavija!"

"E, ta ti valja ... ziv'la, ziv'la!" raspolozi se Hadzihafizbegovicka. 

"Sta se to pije? Dajte i meni! I ja bi zivila, zivila!" ne konta pricu Ingrid. 

"Rano je za cugu Ingrid. Mi to onako ... iz navike!" smije se Majka. 

"Nikad nije rano za cugu, moze biti samo kasno!" buni se Ingrid. 

Pa onda, opet, ruku pod ruku, pravac kroz Gospodsku stupaju tri Gracije.

Odlaze u kino.

U zraku lebdi bezbrizan zenski smijeh, oko glava im ... leptirici, oni isti sto inace zenama lete u stomaku kad nalete na nesto njihovo! Sekundu, prije no im zadrhte konjena! 

Slobodne! 

Kod Kafane Mostar, pridruzuje se i Drugar'ca Stamena. 

"Jebote, Zoro, nisam spavala cijelu noc zbog tebe i filma. Jedva docekah jutro da me Pantelija prebaci do skole a kako nije mog'o upaliti odma' auto ja poletila pjesaka al' i inace tako brze stignem ... i sve samo zato da uhvatim Gojka i da ga zaduzim za djecu! Uf, jadva stigoh ... sva sam se usafunjala!

A ti vidim i ondulaciju trajnu nabacila, k'o kakva stara kurva! Sto ne rece i meni to jucer? Mogla sam i ja nabaciti barem "vodenu"!" u dahu izgovori Drugarica Stamena fatajuci korak sa zenama.

"Ne treba tebi ni ondulacija ni trajna, ti i Hadzihafizbegovicka i bez toga izgledate k'o stare, kako ono rece ... krave ... sorry, sorry ... kao stare kurve!" 

"Sto sad mene opet oprci, Zoro!?" cudi se Hadzihafizbegovicka.

"K'o ti ne znas Kumo, jelde!?"

"Jebote, ti nikom ne mozes ostati duzna!" buni se Hadzihafizbegovicka. 

 Drug Gvozdeni tj. Drug Gojko, tj. Drug Spanac tj. Drugarice Djuke brat i sta sve ne jos, znao je sa djecom! Valjda zato sto je i sam bio na neki nacin dijete ... ali veliko, sta veliko ... preveliko! 

"Ma ne brinite, drage zene, rekla sam Gojku da cuva djecu! Djeci sam rekla da nesto crtaju i da nista ne pitaju Druga Gojka tj. Druga Gvozdenog.

Na blagajni Kina nije bilo guzve! Tacnije ... nikoga nije bilo!

Kupise karte, svejedno sto je djacka predstava pa pravac u foaje Kina.

"Ja placam pice!" skoro naredi Ingrid ali sank zatvoren. Valjda sto je tek deset sati ujutro ili valjda sto je sank samo tu postavljena a nikad nije ni radio. Ko ce cugati u Kinu, minutu prije predstave? Ima samo kupiti ... spice! 

"Aaaa, cuj samo kospe, tj. spice, mene su mislili nategnuti!? Ponjela ja od kuce litru Micunovog Viskina, ha ha, nek' se nadje! Brinem samo, oce li nam drage moje biti dovoljno za tri ipo sata, kol'o traje film!?" i poce muckati svoju torbu da ostale dame oslusnu zubor tekucine za relaksaciju i koncentraciju! 

"Jebote, Ingrid da sam samo mogla i pomisliti da ces ponijeti cugu u Kino, ja bi' nekakvu pitu razvukla." rece Hadzihafizbegovicka.

"A ja da sam znala da ces ponjeti cugu u Kino ... ne bi' ni isla! Sto ti kazes ... neku pitu? ... mislis valjda opet na krompirusu!?" trza ih obe Majka.

Hadzihafizbegovicka samo pogledom presjece Majku! 

"Mislila Ingrid i na Mezu, ponjela talijanske zvakice sa mirisom ... bijelog luka."

"Sto, draga Ingrid zvakice sa mirisom bijelog luka, zar nije mog'o ... pepermint?" cudi se Majka. 

"Sta sto ... da se ne osjeti Vhisku ... zato, bijeli likac!"

Tek sto se ugasi svjetlo u Kinu Kozara i krenu  Zurnal ... pojavi se Drug Tito na platnu u svojim redovnim dnevnom aktivnostima!

"Joj, jest' dobar!" sapce skoro naglas Hadzihafizbegovicka.

Ingrid otvorila flasu Viskija i nateze pozamasan guc te dodaje: "Dobar, dobar!" ... mislila je na viski!

Pruzi flasu Drugarici Stameni a ova samo rece: "Neka me sada , nisam zedna."

"Nije ti ovo ni voda!" ljutnu se Ingrid. 

Majka uze nevoljno flasu, ne da nategne nego samo malo da plahne, spere ili mucne lazne zube i proteze kako joj se ne bi culo sta iz usta za vrijeme projekcije filma, a sto joj je ugradio umjesto njenih zdravih zuba, Dr Meho Dizdar, brat onog doktora za zenske stvari s pocetka price, poznatijeg kao Dr Pizdar!

Kako se pojavi na platnu Klark Gabl, u liku Reta Batleta, Drugarici Stameni skoro pozlilo. Pomalo!

Curnu niz kino stolicu, rukom pridrzavajuci je,  pazeci da ova ne lupne, pa dopuza kao diverzant do Ingrid, njoj pred noge. Okrenu se prema platnu, sjedeci na masnom podu bas Indrid izmedju nogu, ili medju nogama ... sad kako se vec za to kaze al' joj je definitivno  guzica na patosu. 

"Dje ona tvoja flasa !?" 

Ingrid je pogleda iznenadjeno. "Ma nije ti to voda unutra, Stamena! Samo pedeset posto, ostalo ... alkohol!" sapce joj Ingrid! "A i eno ti flase Hadzihafizbegovicki medju nogama!

"Da je donesem?" bori se Drugarica Stamena.

"Nemoj, sjedi tu gdje vec sjedis, docice to samo!" 

Indrid pisnu, nesto kao tiho fijuuu! Onako kako treba u Kinu!

Kako pisno to fijuuu, tako se i flasa nadje Ingrid u rukama!

"Na!" pruzajuci flasu, rece Drugarici Stameni. 

Drugarica Stamena otpi prva dva tri gutljaja pa se onako kako je sjedila na patosu, sva zavalja Ingrid medju noge! 

"Dodaj i meni da gucnem." pruza Ingrid ruku ka Stameni. 

"Gucaj, gucaj ... al' neka flasa ostane kod mene na podu, da se ne prevrne!" 

Jadnica nikad u zivotu nije ni sanjala da muskarci mogu biti tako lijepi! Ovaj cak i obrijan, ko snijeg bijela kosulja na njemu, cista cak i oko kragne!  

Siroka ramena, izvajan torzo, uski kukovi a iza se ima i za sta uhvatiti .... gozova na pretek ... masala!

Fufff !

Pa jos i ugladjen. A gleda onu kozu O Haru, pravo u oci!

Pun ljubavi!

U jednom momentu, htjela je vrisnuti, u sred Kina, skociti, tek da ga upozori, Brete, Brete, brate, pazi se ... laze te kurva! Ali nije! Nije skocila, falilo joj snage a sve zbog nedostatka iskustva.

A i popilo se po malo, pa i otezalo! 

Nije skocila, samo se blize priklonila do Ingrid pa naslonila glavu na njeno koljeno i ... tiho ... bas tiho, sad jebajiga ... smrknu.

I tako krenu u plac!

Ridanje!

Prvo Stamena, pa Majka, pa Hadzihafizbegovicka pa onda Ingride rece: "Koji kurac placete, sad moram i ja!?"

Ridaju!

Odnekud se pred njima pojavi Jeso. Onaj sto ima pepljare na ocima koji radi u Kinu i sve za Kino, od ljepjenja plakata pa Gradu, kidanja karata na ulazu te kao Redar u Kinu za vrijeme predstave. 

"Kakvo je to dernjanje i slinenje,djeco? Ni jedne vice! Kako bi bilo da se svi gledaoci tako ponasaju? Da niste skoro same u Kinu, sad bih vas ja izbacio!" prostenja Jeso.

"M'rs!!!" prostenja i Ingrid.

Jeso se srese o straha! Nikad do sada nije cuo takav grozan djeciji glas! Pomisli, Boze me sacuvaj danasnjih djevojcica i ode zureci, zbunjen i bez rijeci, sve pipajuci stolice i ponekog po glavi, ne bi li se sto brze iskobeljao iz sale.

Uz burnu muziku, zavrsi i film.

"Joj jest joj dobro rekao na kraju!" komentarise Majka, jer je ovaj put vidjela i uspjela procitati prevod na kraju filma. 

"Ma svejedno dobro si i ti Ingrid prevela kraj!" opet ce Majka. 

"A kako je prevela, Zoro draga, matereti!?" radoznala je Drugarice Stamena. 

"Frenkli moja draga, ko te jebe!" rece Majka. 

"E, i neka je! Svaka ti cast Ingrid i ja bi tako prevela kad bi zanla americki i da se mene pitalo! Kurvaja jedna, ko je jebe ... pored 'nakva co'jeka ona se ufatila onog frckavog!" rece, sad vec k'o za sebe Drugarica Stamena a uvjerena sto posto, sutra ce ponovo u Kino na isti film, naravno ... a zbog nekih propustenih detalja. 

Podbule od silnog placa, svjesne da ne mogu takve u kafanu Mostar jer ce ih odmah i nepoznati ljudi pitati, jel' to idu sa neke sahrane i ko je to umro!?

Da nije neko poznat!?  Spontana banjalucka radoznalost, glad za pravom informacijom.

"Ajmo do kafane Lovac, tamo iza ima onaj Mujo cevabdjija kiosk i dva stola prislonjena uza kameni zid Lovca! Niko ne vidi. Ja cu naruciti pive u Lovcu a vi viknite cevape kod Muje." poredlozi Ingrid. 

"Ne ide mi u glavu Ingrid, kako ti znas za sve te tajne budzake u nasem Gradu?" cudi se Majka.

"Sjedila sto puta sa Mitrom i Sarom. Kad ugrije ljeti, to je najbliza kafana do Fijakerske stanice! Eto, kako!"

"Jesi li ti to tako sa njima cesto?" brine se Majka.

"Ma nisam, rekoh ti ja, jedva sto puta!" 

Mujo kao za dobrodoslicu, izadje iz kioska i pozdrvi se sa Ingrid.

Majka je vec poodavno skontala da svi gotive Ingrid.

Iz nekog njoj cudnog razloga, muskarci ... maksuz! 

"Ocemo l' k'o inace, Doktor'ce?" 

Ingrid nista ne rece, samo klimnu glavom.

Valjda joj neprijatno zbog zena. Uplakana i k'o malo zalosna, bila je jos hiljadu puta ljepsa!

To i Mujo kostatova pa i ne odoli! "Dobro, onda ova runda cevapa je do mene!"

"Vazi, ja placam, cugu, ti ces kao obicno pivu iz ... zelene! Jeldeee!?" veli Ingrid. 

"Ma nema veze boja pivske flase, Doktorice, zezali smo se u vezi sa bojom, zelena mi sjeda uz boju ociju ... nego da vas pitam nesto zene ... sto ste sve tri i jos ota sa vama tako uplakane? Ne d'o Bog da nam nije slucajno umro nas Drug Tiiito?"  ibreteci se, pljesnu Mujo rukama sebi pod nosom. 

"Nije nije, treba to docekati!" rece neka od zena. 

Iz cisto bezbjednosnih razloga nije receno koja je to ... lanula! Mada s druge strane, gledano ... proslo je puno vremena od tada pa sad' i nije neki rizik reci koja je to rekla. 

"Ma ipak, jebi ti to! Reci ti, ako smijes!" 

U medjuvremenu  Gojko nas djecu odveo kod Pantelije da bibicemo na auto bibikalo. O jest' to dobro, samo pritisnes a ono se javi! Bibikali smo svi sve dok komsije nisu pocela da se bune!

"Ovo je prakticna nastava za djecu i ne serite da vam ja ne bi dolazio!" ljutio se Drug Pantelija. 

Izgleda, bio veoma ubjedljiv! Vise niko nije ...zucn'o! Al' nama onda crk'o akomulator, valjda nesto povuklo svu struju pa u akomulatoru nista nije ostalo! Tako, se nije dalo ni trubiti dalje! 

Onda sam im ja pricao kao smo Berga, Guza i ja nosili mrtvacke kosti u Narodni Muzej da im poklonimo i kako je vriskala ona jedna jadna sto bude gore kad je vidjela kosti.

Na tu pricu su se svi zapalili! Valjali su se od smijeha! Mor'o sam pricati istu stvar vise puta!

Dodao sam i da sam jednu najljepsu mrtvacku glavicu, sto mi je Sare nabacio kao ispuhanu rukometnu loptu,  bacio , sakrio u zbunje blizu Sarinog fijakera!

"Sto si je bacio, ovaj sakrio u zbunje!?" cudi se Drug Pantelija. 

"Ma meni moji ne daju da se igram sa mrtvacima!" rekoh! A bilo je u tome istine! Moji, bas nisu to dali!

Istina ... na neki nacin, posebno ne u trpezariji pod stolom, naravno! 

"Jel, glavica jos tamo, u zbunju, sta mislis? Da nije pobjegla negdje!?" stenje Drug Gvozdeni.

"Kako ce pobjeci glava kad nema noge?" kaze Pantelija. 

Obadvojica se zapalili za pricu!

Prvi , prvo pita sta je to Narodni Muzej i jel' ta zena jos tamo a drugi k'o svi pravi banjalucani navrli odsvakud, pita dje taj Narodni Muzej?!

Ja pokazem rukom ... eno ona jedna od one tri velike gradjevine sto Banjaluku cine Gradom!

U Banjaluci nista nije bilo daleko ... na sve se moglo pokazati prstom, uz napomenu ... eno tamo ili eno ... ono tamo! Samo ako je ono tamo, bilo malo dalje!

Da nije te tri gradjevine, bilo bi to k'o da smo u Doboju ili Prijedoru!

Naravno, nisam mislio na nas Prijedor blizu Banjaluke, vec na Prijedor na Moru! To zato sto je meni moj Stari uvijek govorio da cu nesto sto pozelim uvijek dobiti ili: "kad vuku guzica zaraste, ili u Limburgu mjesecu , ili u Prijedoru na Moru!" 

"Dje su te zgrade, tacno?" 

"Eno, one tamo, jebem te corava ... vidis ih!" Pokazem prstom.

"Nije to daleko Druze Gvozdeni da odletimo sa djecom i pogledamo sve to! A?" pita Drug Pantelija.

"Ja sam uv'jek za akciju!" rece Drug Gvozdeni tj. Gojko! "Idemo! Treba li kak'o oruzje da ponesemo!?"

"Ne treba, golim cemo rukama, k'o u Ratu, idemo!" isprsi se Drug Pantelija!

Al' djeca su uvijek isto sranje! Na djecu se ne moze racunati!

Neki pocese plakati, neki kukati i ... tako. 

Uglavnom ipak nas nekako ustrojise i postrojise, pa krenusmo po komandi ka Gradskom Parku u tisini, bez price! Od silnog straha jedva ko i  dise! Mene guraju metar ili dva, naprijed, k'o Crnogorci svoje zene, kad idu kroz minsko polje.

"Evo tu sam je bacio." rekoh ravnodusno i pokazem prstom na zbun!

"Dobro, dobro, ajd' sad' izvadi je." rece Drug Pantelija.

"Sta da izvadim?" ne kontam.

"Pa glavusu, vadi glavusu, sto si tu bacio, da idemo i prepadamo onu Gazdaricu od Narodnog Muzeja, onu sto vriska, i lete kante za njom,  nek' se djeca malo razvesele, jebogati!" veli Drug Pantelija. 

"Fuck!" pomislih, a to na engleskom znaci slicno kao nase jebajiga, samo dvije tri klase ... ispod ove nase carobne rijeci. To rekoh na onom engleskom,  da se ja stalno ne bih ponavljao, pa bio i dosadan onima sto citaju. Ovako, uvodeci malo po malo i neke strane izraze i rijeci u narod koji cita ...moglo bi i da se ufati malo i obrazovanja. 

"Jebajiga dakle! Ja nisam imao nekog narocitog izbora, sta cu izvadim glavusu!

"Na!"

Lupa Drug Pantelija na vrata Muzeja. A ono ... nista!

Djeca se usrala od straha vec od samih vrata! Jebote, napraviti onolika vrata, pa jos i crna,  k'o da ce u njih jednoga dana ulaziti Divovi, a ne politicki sengolji! Fuj!

Lupa Drug Pantelija jos jace, a ono opet nista, sve dok se ne sjeti i guzicom na njih ne nasloni a ona se sama otvorise.

Naravno , uz skripu!

Poslije, ... mnogo godina kasnije nove Vlasti su napravile neku fintu da se vrata otvaraju samo laktovima. Tehnika je bila slicna prijasnjim tehnikama otvaranja cvrsto zamandaljenih vrata, samo trebas imati kljuc, a sa kljucem lako udjes! 

Laktanje je bozanstveno jednostavno! Samo mora, prvo ... malo guzicim! Mislim, mora se prvo podmetnuti ta, kako gore rekoh! I muski i zenski ... jabajiga tak'o pravilo! Sve ima svoju cijenu! Tako se ulazi i u Banske Dvore.Dvore Bana Misavljevica! 

Takozvana Laktaska tehnika! 

Penjali smo se mermernim stepenicama u tisini. Kod slavenske kuce, svi u strahu zastali! Jebote, brvnara u sred banskih Dvora! Nesto tu ne stima, il' banski Dvori u Banjaluci ili ova sklepana brvnara na mramoru, a sve po sistemu - daj ja cu! 

"Ko je onaj sto sjedi pred kolibom? Joj sto mi je poznnnaaat a ruzan i gadan! Fuj! Jel' ziv, jadan?" pita drhtecim glasom Drug Gvozdeni. 

"Dje? ... ko sjedi Gvozdene, ko jel' ziv, jadan ne bio!!!?" prenu se i Pantelija. 

Pa onda i kad Pantelija ugleda starog Slavena kako prede vunu il' dere neku ovcu, jarca ili sta li, pred svojom natrulom sojenicom zavriska iz sveg glasa: "Bjes'te djeco, bjes'te ... micite se s puta ... letite, letite za mnom ... ja cu prvi, ne bi li oslobodio ... prolaz!"

To rece i takav i poleti! Pregazi sve!

Drug Gvozdeni ne bi bio Drug Gvozdeni a i Spanac da nije slijedio sto treba da se slijedi.

Pregazio sve sto je ostalo iza Pantelije!

Jedva smo zivi ostali.

Skupili se nekako svi, na livadi ispred Hotela Bosna i Cajevackog samackog Hotela.

Pantelija naredio da sva djeca sjednu na travu, da se konsolidujemo i prebrojimo, iako je vec po malo zemlja bila vlazna, kakva i bude, taman dvije nedelje pred Miholjdan, a vlaga se zna podvuci pod guzice, pa jebajiga, poslije!

Hapi se svasta!

"Uh, sto sam se prep'o, ovaj prep'o sam se za vas djecooo! Sva sreca da sam bio sa vama pa vas sve izvukao iz opasnosti! Kako sam letio prvi!" uzdise Pantelija, cekajuci neki nas odusak priznanja njegove hrabrosti. 

Niko od djece nista ne rece! 

Meni zaostala u krilu ona mala nepoznata kostur glavica, svi na nju zaboravili a i meni po malo dojadilo. Odgurnem je nehajno od sebe a kako je livadica bila pod blaghim nagibom prema Titovoj ulici i mjestu gdje je Pantelija stajao, tako ona sam nadje svoj put i dovalja mu se do pred noge. Kako ga kvrcnu o stopalo, Pantelija refleksno pogleda u svoje noge ... a glavici se u tom trenu odvali donji dio celjusti zajedno sa zubima pa se lijeno prevrnu do druge noge!

Pantelija poskoci, neuporedivo vise no sto su mu njegove godine i kilaza dozvoljavale pa onda i zavriska! 

U Titovoj ulici nije bilo nesto narocito saobracaja! Ni tada a ni tih godina!

Prosli i jedan i drugi u Engleskoj, rashodovani dvospratni autobusi! Mi ih prvih godina zvali londonac, a kasnije kako se svaki naguzio na jednu stranu ... normalno dobio ime, Nagib.

Jedan Nagib u Trapiste, drugi Nagib do Sehera. A Banjaluka ... velegrad!

A mozda bi moglo i ovako ... vele - grad!?

Poslije ce Nagibi i nazad! A mozda i nece? Ko zna sta sve soferima ne padne na pamet!? Al' sad to nije bitno! 

Od, ili iz pravca Hotel Palasa guza se rucno farbani bezbijeli, u Ratu zapljenjeni americki Dzip. Na njemu oni u Bolnici sa obe strane i na krovu, nacrtali nevjesto krst, a sav crven!

Crveni Krst!

Kako izleti prestraseni Pantelija na asvalt, tako ga i spuca taj Crveni Krst! 

Nikad ga ne bi spuc'o da sofer, a znam mu ja i ime, samo necu da kazem jer ce me njegov sin Lazo sigurno napasti, ali sofer je bleho, dje ne treba, a po prolaznicima ispred Hotela Bosna!

Odletio Pantelija skoro deset metara u daljinu, taman pred vrata Narodnog Muzeja a letio i skoro dva metra u visinu. 

Na neki nacin, prvi zabiljezen banjalucki saobracajni rekord! 

Misli se na rekord, tih deset u daljinu, i dva u zrak! Ima slika o tome! 

Ko bi mogao ocekivati da neki auto spuca nekog covjeka na sred Titove ulice?

Nije se ni moglo ocekivati da nesto moze da naleti ulicom, poslije Nagiba!
Kasnije su ljudi po Banjaluci pricali da je to sreca ... kad te spuca Crveni Krst tj. Hitna. Odma ima i ko da ti pomogne ali u ovom slucaju u Hitnoj bio samo sofer, a on nije htio dzaba ni da izlazi iz auta.

Na skripu kocnica i onaj tuuup, tup ... izleti na ulicu skoro polovina gostiju Hotela Bosna.

Druga polovina nije istrcavale, bojala se da im neko ne hapi cugu i cigare!

Okupili se oko povredjenog, guraju se i tiskaju da bolje vide pa ovaj jadan lezeci na asvalti jedva ima sansu da uhvati zeru vazduha! Panteliju nisu pomjerali sa asvalta!

Jos se vise cude, jebote ... kako nema nikakve stete na autu? 

"Skola je - best ever thing!" rece Mirjam gledajuci kako Hitna kupi zamrlog Panteliju, a majstori ga vuku za noge dok on jadan tupka i lupka glavom po asvaltu!  

Jadan stenje i jeci a i manje bi ... garant, da mu je i manja glava! Vel'ka glava, vise boli, jer je velika ... zato! 

To i rekoh kad smo stigli kuci! Ingrid me gleda sa simpatijom, onim od filma, uplakanim carobnim ocima a meni, sve dok me gleda ... nesto  dragooo! Samo kad zinu i progovori, nevalja ... uscuje se smrad ustajalih cevapa i luka a to se onda razvuce po cijeloj kuci, pa se ne da normalno disati: "Malac ti je jako pametan, al' steta sto je Idiot!" 

 "Jel' ti to meni pricas trijezna il ' samo onako u svom fazonu?" pogleda je bijelo, Majka.

"Odi da te poljubi tvoja Teta Ingrid!!" Ja prilazim ... a zacepim nos!

Ingrid rasiri oci, u cudu gleda u mene a zinula! 

"Ko je sad ...idiot!?"

Ne bi joj pravo!

"Zajeba me mali!" isusti. 

Novi dan, nova nafaka! Mora Majka u Kino Kozaru po treci put, al' nije zbog sebe! Zbog drugih! 

Stari i Majka, zakazali kont u blizini kafane Mostar. 

"Ja cu naguliti s posla a ti nabavi karte za Kino. Nadjemo se oko desetke u blizini kafane Mostar! Necemo precizirati mjesto susreta da nas ne provale ... znaci, uvijek budi u pokretu, stalno se kreci ... a ja cu naletiti!" 

"Auuu, dobre ideje! veli Majka. 

"Bil' trebalo da ugovorimo i neki tajni znak ili lozinku za prepoznavanja?"

"Ne kontam, sta mislis!?" zbunjen je Stari.

"Pa ono, k'o u filmovima. Ti mozda nosis presavijene novine, Politiku u desnom dzepu sakoa a ja ti prilazim i velim: "Nebo se naguzilo, oblaci puni balege!"

"A sta cu ja na to!?" do daske je zbunjen Stari.

"Ti, nista, samo se osvrnes lijevo i desno i kazes odziv na moju lozinku a ta je: "Cini se i ljetu ce kraj!" ... eto samo to a dalje picimo u Kino!" rece Majka, vrlo ozbiljno. 

"Ma, mars, ti se samnom zajebavas a ja ozbiljan! Ja ti govorim da ovo izvedemo u konspiraciji, da me neko ne uprati iz Cajevca da sam pobjegao sa posla, ili ne daj boze da oni iz Komiteta skontaju da gledam ljubavne filmove na djackim predstavama!" 

"Sorry." rece skruseno Majka. 

"Molim?" trlja Stari uho, k'o da je nesto pogresno cuo.

"Nista, nista ... vjezbam ja malo americki da ne budem papak, kad odemo u Holingsvud!" 

Ujutro, Stari je prepjesacio pet puta stazu od kafane Mostar pa do Kluba Kabare. Pa onda, opet nazad.

Bio je ocajan! Nema je!

Da joj se nije sta desilo!?

Hodao je nervozno, gore - dole, trotoarom i lijevim i desnim stranom, pa onda sredinom Ulice. To nije bilo bas mi pametno ni bezbjedno iz sigurnosnih razloga, ma ni narocito opasno jer saobracaja gotovo da i nema u tom kraju,  a tom ulicom ne vozi ni Nagib a ... Hitna ... nikad!

Pred kafanom Mostar, sjede konobari i piju svoje prve jutranje kafe. Pred Kabareom, cistacica izbacuje od sinoc zostale glumce, pred albanskim kioskom, nikoga a pred kioskom Borbe, samo mlada elegantna zena sa sesirom na glavi, naslonjena na pult, prelistava Vecernje Novost. A i koji ce drugo kurac, kad nema modnih casopisa u Banjaluci!? 

"U, jebote, udari se Stari po celu,  ... ja zaboravi' kupiti Politiku, pa da je smotam u dzep kao znak raspoznavanja!" prekonta se Stari.

Pridje kiosku, osvrcuci se pazljivo i lijevo i desno, samo ne gledajuci naprijed, uostalom k'o svi ilegalci u domacim filmovima. 

"Izvinite Gospodjo! Samo da kupim Politiku!" 

Zena se pomjeri na drugi kraj pulta! 

Krajickom oka, registrovao je on ono sto ni jedan muskarac ne bi propustio ... a jos u Banjaluci!

Tu i u takvim situacijama, ne moze se racunati na musku pamet! Tako i ova njegova ... zakazala!

Gospodja, nista ne rece!

Ali Stari naknadno jos zasra! "Izvinite, cekam onu jednu svoju staru poznanicu iz Osnovne! A odakle ste se vi ljepotice stvorili u nasem dosadnom Gradu!?"

Lijepa elegantna zena, izvadi i torbice naocale velike dipotrije. Stavi ih na prelijepo lice, lice izgubi sve od sebe i svoje ljepote, a oci odjednom nestadose ... pretvorise se u dvije bezbojne tackice. Negdje u daljini!

Zatim uze one Politika novine, presavijene taman da stanu u dzep muskog sakoa ... snazno zamahnu ... i odvali Staroga po sred glave. 

"Lijepo sam ti rekla, treba znak raspoznavanja ... lozinka i odziv!" 

Udjose u Kino! Majka udje prva! Stari joj gleda u prava ledja, i struk koji plese sve suprotno od  bokova, pa mu pogled pade na bozanstvene noge i svilene carape sa savom, a sve to samo meter ispred njega, a cvrsto drzi kartu za Kino, ako naleti onaj Jeso za kontrolu!

Tim saznanjem, bio ocajan! Htjede ju preletiti, htjede da on ide naprijed ... pomisli da se batale svega ... ko jebe Film,  pomisli da odlete u neko njihovo minulo ljeto, na njihov balkon u ulici Brace Lastrica 9 ... gdje je samo On uz onu pivu, samo srao, srao i srao! 

U svakoj prici ima i ona, sto je bilo, bilo je! Ko je sta uhvatio ... do njega je! 

Uglavnom, nema nazad! 

A i dje bi to bilo, kad bi bilo, da svi koji se zajebu, idu na poprvani! 

Kako bi onda, bili srecni oni koji su uvijek vjerovali a nikad se nisu zajebali, niti ikoga zajebali!? Vjerni psi! 

Zove li se to ljubav!? 

Tek sto se pogasise svjetla u hladnoj sali Kina Kozare, Stari se malo oslobodi stega svog glupog razmisljanja, javnosti, nasloni glavu na drvenu stolicu, ispruzi noge dokle se dalo, a onda rukom potrazi njenu ruku!

Kad ga ta ruka u mraku njezno dodirnu, a na platnu se pojavi Drug Tito sa onom svojom, Stari drugom rukom obrisa oko, k'o da mu se neka dipotrija navukla i na njega, pa obrisa jos jednom! 

Jebajiga, k'o da je postala neka nauka utvrditi kad muskarci ... palcu!

Skrto pusti suzu ili dvije! 

Poslije nije prestajao pizdidti do kraja filma! 

Majka se opet nije mogla uzivit' u film, posto se bojala da Staroga ne otrese srce ili nesto od organa do njega! 

Kad je malo proslo, dan ili dva, nakon projekcije filma nastao pravi problem!

Stari se nije mogao osloboditi lika Klarka Gabla. Skontao da je ON univerzalono dobar, pa poceo mazati kosu brilijantinom, ma ne zbog, mode nego kako je govorio svima po kuci, da samo malo ojaca korijen kose!

"Jacaj sta hoces, al' ti ja necu svake nedelje prati masne jastusnice! Peri sam! I sta seres sa tim brilijantinom, namazi sa svinjskom mascu ona ti ima ono za cvrsci korjen!" 

Pustio i  brcice a visinom bio bas ono dobar, pa i malo visi! 

Poceo pricu po Cajevcu, kako smo mi zvali Cajavec da je Bogard dobar, ali pomalen a ima i sijaset mana i tako to, no da je Klark Gabel, prava mjera i gle cuda ... i jos kad je pustio te brcice, pa fazonir'o, u liniju, licio je i na njega jos ludje nego on sam Klak Gabel na sebe samoga! 

Jebo on sve svoje ... pravi kamelon! 

Poslije je organizovao na racun Firme, da cijeli Cajevac i svi od jutra do sutra idu na projekciju filma! Ljudi su isli, ne iz ljubavi prema filmu, no da ih On ne bi negdje safato u Cajevackoj Menzi kad na njega nalete,  pa propitiv'o na koga im tacno lici Klark Gabel! 

Spontano!