Vladislav Bodnaruk - Toba: 48. dio Stizu beogradski Gosti

 

Uvijek isto! Kako svanu, tako bahnu Ingrid na vrata! Majka otvori, htjede je zadrzati da ne provaljuje u kucu ali, ugledavsi je kako je obucena ...  potpuno se jadna  zaboravila. Ingrid, k'o pederka!

Nije se najbolje snasla! A i ko bi? Blenula u Ingrid k'o u budalu, pa ipak nekako progovori: "Draga Ingrid ko te tako zajeba i prodade ti musko odijelo!?"

"A, ne, ne ... ne to musko! To zemsko! Kupilo ja u Komision radnja na Hanistu kod Babe Ljube! Ona mene nabijedila ... to zemsko odjelce! Valjda Baba zna bolje od tebe, ona prodavacica ... ne Ti!"

"Slagala te Baba Ljuba, Ingrid ... nije to zemsko, to je musko odijelo samo mali broj!" Smije se radosno Majka.

"A dje napisato da  je musko, ti sveznala baba!?" kofrci se Ingrid.

"Eto tu na odijelu!"

"Nista ne pisa na odijelu!" pa ipak provjerava pogledom po sebi ... eto, ne pisa, i gotovo!"

"Pisa, pisa ... vidi dugmad ti na desnoj strani, a slic ti ide slijeva na desno, plus mali dzepic ti je na desnoj strani! To znaci, odijelo je musko ... samo kako rekoh, nesto manji broj! Zajebala te Baba Ljuba po stoti put. Ne bih htjela sada  da ulazimo u raspravu, ali mi reci odkad to mi zene soramo kroz slic!? Jeli to sad nesto novo il' je tebi iznenada narasla cuna!?" 

"Pa dobro sad, sto si takva ... sve u svemu, kako mi stoji!?"

"Eto te ista k'o oni Titovi ... kako se zovu?" misli Majka ali ne moze da se sjeti.

"Mislis, ko Titovi pioniri? A?"

"Ma ne pioniri, nego oni ... oni ...Titovi Gardisti!" i jos se vise zavalja od smijeha. "Samo ti sapka fali ... materemi!"

"Pa kako ti je u tom odijelu? Jel udobno!?" segaci se Majka.

"Super mi je, jedino malo zateze izmedju nogu." zali se Ingrid. 

"Jel oko jaja ...ha ha ha ha ha!?" 

Zatim se nekako brzo presabra, stade u stav mirno, k'o pravi vojnik te prislanjajuci ruku na potiljak, otvorenog dlana,  salutira Ingrid, bas k'o nekom Generalu Armije.

"M'rs! Jesi pokvarita do temelja!" ljutnu se Ingrid.

Majka se ne osvrnu na receno samo nastavi u istom stilu, a sve u stavu ... mirno: "Izvol'te Druze Generale u nase odaje! Nesto sam zbunjena, ne znam treba li i Raport da predam!" 

Ingrid, pomalo uvrijedjeno zakoraci u nas hudnik i tek sto prodje pored majke, ova je scepa s ledja za kosu, ma ne bas jako, ono najjace, seljacki ... nego tek da je zakoci: "Stani, stani ... prvo ti nesto moram objasniti ... da se ne prepa'nes kad udjes u Trpezariju!" 

"Jesi li bas morala da me povuces za dlake, ovaj moju kosu da me zaustavis!?" zinula prenerazeno Ingrid i gleda bijesno u Majku.

"A zasto cu te drugo jadna povuci? Necu valjda za rukav ili kragnu novog muskog odijela, pa da nesto sjebem a vidi ti te, kosurine kol'ko imas!"

I Ingrid se ucini to logicno ali ipak dodade: "Pa mogla si mi reci da stanem a ne cupati se za dlake, ovaj, kose odma'!"

"Mogla, sam ... al' bil' ti stala!?" 

Ingrid se samo izbeci!

To je kad se isplazi jezik vise nego sto treba! 

Jebajiga, opet pobijedi logika! Ingrid se nekako smiri. 

"Ajd' sad pricaj sta to ti imas u trpezariji sto bi mene prepalo!?" zatim se podize malko na prste i proviri kroz staklo na vratima koja dijele hodnik i trpezariju. S ledja ugleda Jovanu kako sjedi na stolici! 

"Vidi, matereti ... stara kurva posvijetlila kosu, iz helikoptera se vidi da je to oblajhano!" 

"Vidi, vidi , kako da ne vidi ..." ali prije no ju pusti u trpezariju Majka joj objasni ipak da se ne prepada ili ako se bas i mora prepasti, neka to ne pokazuje i neka ne urlice. Posebno da nikom ne jebe Mater i ostalu rodbinu na onom njenom zvecarskom jeziku, jer to onda uznemiri i prepadne sve prisutne.

"Dobro, necu lajati ... pustaj me u trpezariju! Sta je bilo draga Zovo ... da joj Micun nije greskom nos odgriz'o!?" 

"Nije, fala Bogu, ovo je gore od toga!" veli konspirativno Majka. 

"Ja ondak ne ulazim! Govori sta je! Priznaj!" 

"Udji, udji!" gura je Majka u trpezariju a ova jadnica po prvi puta ulazi u nasu kucu struzuci nogama po linolenum a sva se naguzila k'o kad koci pa usporava,  a ne k'o inace, k'o kakav rauber! 

Kako otvorise vrata izmedju hodnika i trpezarije, tako lagani vjetric pomilova kose zene koja je sjedila na stolici, ledjima okrenuta.

Vodjena tom iznenadnom toplinom zena instinktivno uhvati rukom odbjegli pramen zlatne kose te se kao osinuta naglo okrenu! 

Ingrid vrisnu jako, iz sve snage! Zamalo joj oci nisu ispale iz ocnih duplji! 

Iznenadjena i prepadnuta tim krikom, Jovana vrisnu jos jace a to jos jace od Ingridinog jakog vriska,  prepade Ingrid do te mjere da joj zaledi krv u zilama! Ingrid zacvili kao pas! Ko zna, mozda se jadna i upisala od straha? Nije se islo dotle u provjeru a i svejedno i da je ... lako bi smo mi za to! Linoleum, je cudo jedno ... lak za odrzavanje! 

"Sta uradi stara kurvo od sebe!?" bilo je jedino sto je Ingrid mogla smisliti. Rukama se drzala za naslon jedne od stolica da se ne strovali na pod, a ruke su joj se vidno tresle! Nije bilo sanse da se pomjeri! 

"Jesam te lijepo upozorila s vrata da se ne prepadas!? A?" 

"Zovo, draga objasni mi, kako zena izgubi dvaest kila preko noci, ajde to, nekako ... al' kako izgubi dvaest godina preko noci ...!?" pa osta tako u cudu, posto joj se nista vise nije dalo smisliti. 

Nakon krace pauze prozbori: "Nemoj mi samo reci da je to od one tvoje kreme od svinjske mast koju koristis za lice!? A!?" 

"Ma naravno da nije, jesi li ti normalna ... svinjska mast sluzi za oslobadjanje D3 vitamina i onog jos jednog sto jaca korijen kose! Mogla si vala i ti nesto zapamtiti!" rece Majka pomalo uvrijedjeno.

"Jebote, kako da zapamtivam, mazete mast i po hljebu i po glavi, jedete i sa solom i sa secerom!?"

"Normalnooo, tako dolazimo do esencijalne nutricionisticke vrijednost artikla! Nije ti sva mudrost Svijeta zapisana u tim tvojim medicinskim knjigama! Zna i Narod nesto!" zeza se Majka. 

"Priznavaj sad' odma' , ko je ova djevojka!?" skoro naredi Ingrid. 

"Vidis i sama, pa sestra Hadzihafizbegovickina a po godinama bi joj mogla biti cak i kcerka!" rece Majka. 

"Mislis da ju je stara prdara rodila a da mozda ne zna!?" naherila glavu u stranu Ingrid. 

"Eto i tebe ... budale ... a jos i picin doktor! Dje to moze biti da zena rodi a da ne zna!? Mislis rodila po mraku, pa nije vidjela!? Joj, Ingrid, ti moras malo reducirati unos alkohola u sebe, narocito u kasne vecernje sate posto ti ... izgleda mi ... ne ispari sve iz tebe do jutra!" 

"Imas li ti draga Zovo, ovaj ... sorry, sorry ... Zoro kakav dokaz za to!?"

"Soru, soru ti Ingrid... naravno da imam!"

"Pa koji je, ne vidim!?"

"Vidis, vidis ... ona je dokaz! Na koga ti lici!?"

"Nema sumnje ... ista Hadzihafizbegovicka!" rece Ingrid. 

"Eto ti dokaz!" 

Ingrid zinula k'o hablecina! I njoj samoj se ucinilo logicno pa vise nista ne rece. No na neki nacin joj ipak drago sto ova zena nije podmladjena Hadzihafizbegovicka. Eh, to se ne bi dalo podnijeti! 

"Pricaj, sve po redu!" odlucno se obrati Ingrid Majci. 

Majka jedva doceka te poce pricu a sve po redu! Bas kako je Ingrid i trazila! Ko joj je kriv, sama se zajebala! Mogla je traziti kracu verziju price ... dosli bi na isto! 

Na kraju dodade i zadnji elemanat svoje istrage a to je njeno misljenje da joj je Petar Kocic neki Stric! Mozda i rodjeni!

"Da znas, draga Ingrid, to me nekako najvise raduje! I sama znas kako Hadzihafizbegovicka mrzi crnog Peru Kocica, ma ja mislim i da ga se nekako boji! Zamisli sou kad sazna da je Perina familija?" 

Naravno, novonastale cinjenice Majka upotpuni i sa matematikom koju je izvela u suradnji sa Starim, sto se Ingrid ucini veoma prihvatljivo. 

"Pa da, sad je sve jasno! Znaci mala Jovana bi mogla imati sesn'est-sedamn'est godina! Hih, k'o tvoja Tanja! Hajd' da vidimo sta mozemo da uradimo za njene i Hadzihafizbegovickine Roditelje!" 

Zatim, Ingrid odleti do spijunskog telefona u hodniku, i prisapnu Zivadinu sta treba. I jos mu rece da napomene hitnoj da im ponesu i licna dokumenta i sve papire sto imaju i nadju u kuci! Na kraju mu posebno zaprijeti da o ovome nikome ne smije nista da izlane kako Micun i Hadzihafizbegovicka nista ne bi saznali. Jos je dodala ako kojim slucajem Hadzihafizbegovicka pita o cemi se to radi: "Ti samo reci isli oni kupovati kisali kupus i rasol za Svadbu a Harambasa is'o da utovari!" 

 Negdje iznad Fije, dje Dispanzer, zacu se sirena, onako sporadicno, jer je na momente promuklo prekidala, valjda zbog neurednog strujnog napajanja ili lose kalibracije u Cajevcu! Uglavnom,  krenula hitna kola ka Zmijanju! 

Ingrid se onda ponovo pokusa obratiti Jovani. Upita ju za ime. 

"Djaba tako pitas, ne razumije te ona najbolje a i filtrira s kim ce ili nece razgovarati." veli Majka.

"Kako ne razumije, kako filtrira? Pa koji jezik ona govori, jel vas?" pita Ingrid.

"Pa govori nas jezik, a'l pomalo!"

"Kako onda ne razumije?"

"Govori nas ali nekako sve samo svedeno na poljoprivredu! K'o neki poljoprivredni jezik! Eto!"

"Nikad cula, draga Zovo za srpski-poljoprivredni jezik! Ja cudna Naroda!"

 

Pa se onda obrati Jovani:" X'jismek, għażiża tfajla? Minn fejn ġej? Int miżżewweġ? Min hi, Hadzihafizbegovicka, li ma tiġix Ommok?" 

Jovana trepce ocima, a ono se prosto cuje k'o neki zvuk kad trepne onim gustim dugim trepavicama! Otvorenih usta gleda u Ingrid k'o da je ova s Marsa pala, analizira rijeci koje prvi put cuje u zivotu zatim smireno progovori: "Ja sam Jovana sa Zmijanja, sama u Roditelja, a moja "Ommoka" je bolesna u planini ostala sa mojim bolesnim Ocem. Ja ne znam za tu Dzurbergovicku! Njesmo mi Muslemani!" 

"Ja cudna jezika u vas Maltezana, kad pricas zvonis k'o zmija zvecarka! Sta je to upita draga Ingrid, 'ljeba ti!?" cudi se Majka. 

"Ma rutinsko pitanje! Upitah, kako se ti zoves draga djevojko? Odakle dolazis? Jesi li udata? Ko ti je ona Hadzihafizbegovicka? Da ti slucajno nije Majka?" 

"Jebote, odgovori ti ona skoro sve bez greske! Eto, sto su ti Srbi Ingrid, nebeski Narod!

Jedinstven dokaz da smo svi dio istog Univezuma samo mi cuvamo tajne koje ste svi vi drugi pozaboravljali kad ste se odrodjavali od nas!  Razumijemo svaki jezik! Samo se treba dokopati do njega! Zato te je i razumjela sve sta si rekla!" 

"Jest, jest ... kad bi se zaje ...ovaj ... frkavali! Ako je tako zasto mi ne odgovori na pitanje jel' udata!?" 

"Zato sto nije supak, jer to je pitanje licne prirode i zadire u duboku intimu svakog covjeka!"

"Uh, jebeee tebe ... sto lupas!" neda se Ingrid. 

"Lupam, lupam Ingrid ili ... kako ti rece, "draga djevojko", na malteskom ... x'jismek għażiż! 'Ajd' sta's sad? Otkud ti srpsko "h" i malo "dj" u malteskom jeziku!? Nemoj da vas dalje preslisavam i presvlacim pa natjeram da vratite svu cirilicu sto ste pohapali kroz istoriju! Ostat ce te nepismeni!" 

Ingrid ponovo pogleda svojim tamnim ocima ka Jovani i tiho upita: "Għeżież tfajla, kemm għandek età?" 

Jovana, potpuno smireno, sirom otvorenih ociju rece: " Għandi sbatax-il sena!" 

"Sta je to sad opet upita, crna Ingrid!?" cudi se Majka. 

"Nista, samo kol'ko ima godina!" 

"A sta ona, jadna ja ne bila, na to rece?" 

Rece: "Ja imam oko sedamnaest godina! Men' se cini ... izgleda, da ne laze!" Zavrsi Ingrid svoju istragu.

"I na kraju, povodom svih tvojih glupih pitanja na tvom jeziku ... nista ti nije cudno!?" cudi se Majka.

"Sta ima tu cudno? I meni djeluje k'o da je sedamnaestogodisnjakinja!" rece Ingrid. 

Povodom ovog gore napisanog, neke ce stvari ipak ostati zauvijek nejasne, sto bi rekli, k'o neka tajna ... ili tako sta! Ne bi se trabalo ni ulaziti u ... detalj jer razumijeti ljudski mozak, gotovo da je nemoguce! Konacno, i sama prica je svojevrsno cudo a cuda cesto znaju biti izmisljena ... pa onda ni sva ostala cuda nisu posebno cudna! 

Ingrid gleda u Majku pa ponovo u Jovanu! "Znas sta Zovo, odajem ti najvece priznanje sto ziv covjek moze da dobije za najvece djelo koje si ucinila u svom zivotu! Mislim da si pravi junak! Ovo je kruna i tvoga zivota!" te nastavi sjetno klimati glavom. 

"Nije ovo nikakva kruna! To se tebi samo tako cini iz te tvoje perspektive! Kruna je, eee, kad ja kazem!" smijulji se Majka. 

"Ajd, dobro, znam da tvoja mora uvijek biti zadnja! Dakle Kruna je kad ti kazes da je kruna!

Nego ne rece mi kad tvoj Jovan danas stize. Zato sam bahnula jutros a i ovo odijelo ... to je za to!"

"Pa sto musko odijelo, draga Ingrid, za mog Jovana? Kontas mozda da nije peder al' da mu se ipak ... svidis!?

Javljeno nam je iz Beograda da je kren'o! Mozda bi ovdje mog'o biti veceras! Bilo bi najbolje da posaljemo komsiju Mersu do Bojica Hana, na Maltu pa da ceka! A kad uprati auto, da brze bolje doleti i javi nam!" veli Majka.

"Joj, Zovo to ti je bas super ideja, samo ima jedan mali problemos, Merso ne zna da leti!" sprda se Ingrid.

"Dobro kazes! Nista onda sacekacemo ih u dvoristu! Mozda ce Vojska do tada razapeti satore i skloniti preostalu opremu i konjska kola sa puta?"

"Sacekati ... Koje ...IH!?" strecnu se Ingrid.

"Ma, njih, nas novi auto i mog Jovana, eto!" izvadi se Majka nespretno.

Utom neko snazno zazvoni na vrata dva puta! "Il' je neki Seljak, il' je neko novi naleg'o na zvono!" Zna da postar Ostoja nije!

Ljuta k'o puska poleti ka vratima da otvori.

I umjeto onoga cuvenog, sta je sta si lego na zvono seljacino, osta potpuno nijema i bez neugodnih otrovnih strela. Reklo bi se potpuno razoruzana.

"Ja sam vas novi Postar. Cini se da se Ostoja vise nece vracati u Jugoslaviju. Evo pismo za Hadzihafizbegovicku od Ostoje!" 

"Vidim da si Postar! Kako znas samo iz adrese za koga je i ko pise!? Sve si procit'o! Pa sto si ga onda meni donjeo!?" 

"Pa na tebe je naslovljeno, vidi sta pise za Zoru iz Banjeljuke!" 

"Dje tebi dragi moj ta Banjaljuka? A sto avionsko pismo? Dje su nama avioni da postu nose!? I cije je to prekrizeno ime na koverti?" buni se Majka.

"Ne znam Gospoja, more biti da nije im'o drugu kovertu pa ovu reciklir'o!?" rece Postar. 

"Ajd daj da vidimo sta pise! I da znas ... nisi mi nimalo simpatican iako si deb'o k'o Ostoja!" 

Pismo je bilo upuceno iz Trsta za Hadzihafizbegovicku i Micuna. Bas kako je Postar rekao! 

"Jebote, ovaj mjesa sva slova i latinicu i cirilicu! Pravo se vidi nase kombinovano obrazovanje, svasta ucio ... nista savlad'o!" smije se Majka. 

"Mozda ne bi trebalo Zovo da citamo tudju postu?" brine se Ingrid.

"Jest, vala, imas pravo!" rece Majka, presavi pismo na pola i vrati u kovertu. 

Ingrid ju gleda zabrinuto! 

"Sta si sad to napravila?" pita je Ingrid.

"Pa turila nazad u kovertu, kako smo rekli ... nepristojno je citati tudju postu!" rece Majka. 

"A kako mi mozemo znati da je sve tudja posta dok sve ne procitamo!?" bori se Ingrid sa radoznaloscu.

"Sta mislis sta li im pise!? Da nisu zajedno pokrali one penzije Penzionerima?"

"Kako ja mogu to da znam, draga Ingrid? Sto nisi pitala postara? Ma evo ti pismo, pa citaj sama!" predade joj Majka pismo a sve se u sebi smije.

Ingrid rashandrlja kovertu, rasiri pismo i vrisnu! 

"Sta je sad, draga Ingrid!?" upita k'o fol zabrinuto Majka.

"Pa ovo se ne da citati, mjesana latinica i ono vase pismo."

"Dobro, daj ... citamo pismo, al' na tvoj zahtjev!" 

"Evo, pise, slusaj ... Ostoja joj se zahvaljuje na zivotnom savjetu koji mu je dala Hadzihafizbegovicka a da se otisne u Svijet bez para, jer svuda je oko nas para, samo se treba sjetiti, dje su!" procita zbunjeno Majka. 

"Sad bas ne znam sta mu to sve tacno znaci ali se meni cini k'o da ga je ona nagovorila da mazne Penzije! Sta ti mislis!?" gleda Majka u Ingrid. 

"Jest garant, sta se ima misliti o tome!" zakljuci Ingrid.

 "Vidi dalje, poziva ih u Trst. Kaze da mu je super krenulo i da pravi feik Levis sa nekim Giovanijem. Izgledaju Super ali se brzo izlizu! Smisljaju i ime za ove pantole al' se ne mogu sjetiti!  Mislili su da ih nazovu isto Levi Straus ali ih jebu oni srebreni dugmici te ce ici sa rajfeslusima za zenske haljine! Nazvat ce ih Super R (zbog onog Rajfeslusa). Niko to nece skontati! Odlucili su da farmerke farbaju dva puta kako bi duze drzale boju, pa bi pit'o Zoru sta ono ona dodaje u boju da se ne izlize kod prvog pranja il' da boja kod prvog nosenja ne preleti na gace. 

"Mislio na sirce al' se nije sjetio. Ko zna ima li u Italiji kupiti nesto tako kiselo, k'o sirce!?" smije se Majka prezadovoljna sobom.

"Vidi dalje, moli Hadzihafizbegovicku da javi nekako Upravniku Poste da one pare od penzija, za prosla dva mjeseca sto je slucajno odnjeo, ovdje nista ne vrijede tako da se to ne moze racunati k'o neki kriminal!  Talijani imaju nekakve Lire, velike k'o ponjave,  tako da je on one nase male Dinare sve pobac'o da se ne sramoti pred Talijanima i da mu djaba ne smetaju."  

"Vidi, ovo je najbolje, slusaj sta kaze: "Hadzihafizbegovicka, meni je radnja "krenila" k'o luda, ostavi onog debelog supka Micuna i dodji u Trieste sto ti je isto sto i  Trst, da uzivljemo u zajdnickom zivotu! To, taj Trst, to ti je u Italiji. Adresa mi je Ponte Rosso, prva dva drvena stola do Kanala. Ne mores promasiti adresu, samo idi za jugovicima kad izadju iz aftobusa! Za sada mi robu prodaju dve Slovenke a sto da nji' placam kad ti to mozes isto!? Zapamti, svoja para, svoj gazda! Nemoj zaboraviti ponjeti od Zore recepat za farbanje platna!"

Majka pogleda joj jednom u Ingrid te uhvati i njenu zaprepastenost i njenu zbunjenost.

"Jebo budale, Zovo ... u ovom Svijetu samo oni uspijevaju!" bilo je sve sto je Ingrid u tom casu smislila. 

"Nosi to pismo Hadzihafizbegovicki i da te slucajno zmija ne ujede ... ni rijeci ne reci o njenoj Sestri. Ako te sta pita reci da smo isli sa Harambasom po kisali ... ovaj, to sam vec rekla dva puta, znaci kupus! Tako to reci! Jesil' zapamtila!?" rece Majka. 

"Jesam, naravno da sam zapamtila, nisam curka, kupus i rasol, a Harambasa is'o da utovari,  nego reci mi Miholjdan je za tri dana ... kakav je daljnji protokol?" pita Ingrid. 

"Vidi, sve je jednostavno i ide po planu! Mali Zoka iz Komiteta se obavez'o jos danas da ce razapet tri najveca Komandantna satora, marke Kozara,  po stranama dvorista u veliko cirilicno slovo P" ... rukom pokazuje Ingrid kako izgleda cirilicno veliko slovo P, "a strana prema nasoj dvorisnoj ulici okrenuta prema A zgradi, ce biti otvorena, zbog prolaza i komunikacije. Svadbeni sol ce smestiti u vrh satora slova P, naravno onog cirilicnog P s tim da ce mu je prednja stranica biti otvorena prema gostima, dvoristu i narodu.

Po sredini dvorista kol'ko stane vatri, toliko i raznjeva! Praseci  i  jagnjeci! Vojska ce okretat' , pa mi nemamo brige! Eno vidi u dvoriste, Vojska vec postavila satore. Super ce se sve uklopiti! Satori, to je vec gotovo, a veceras nam dolaze nasi dragi beogradjani!" 

"Koji dragi beogradjani, Zovo? Zbunjujes me stalno!!! Koliko ih je to, tih beogradjana!?" buni se Ingrid. 

"Ma nas novi auto, zlatni Dzagi, pa moj brat Jovan i ... ovaj ... nema niko vise! To je dva! Zato kazem u mnozini! Pomahnitala sam od silne srece ...pa mi se sve pobrkalo!

Nakon "beogradjana" valjda ce stici i  nocni auftobus Micunovih rodjaka iz Surdulice.

Ovi njegovi Rodjaci sa Veselog Brijega dolaze na sam dan vjencanja tako da se nadam nece biti vecih ... sranja po Gradu!?" rece Majka. 

"Da te nesto pitam Ingrid, sta mislis, kol'ko stane u jedan normalan auftobus ljudi, mislim u prosijeku!?" zabrinuto pita Majka. 

"Cuj, normalnih ljudi oko ceteresetak , pedesetak komada ... ali Micunovih stane sigurno ... vise!" zakljuci Ingrid. 

"Toga se i ja bojim, da ne stane duplo vise! Dje Micun da ga pitam, ajde  zovi ga, boga ti al' bez Hadzihafizbegovicke! Ja cu, za svaki slucaj malu Jovanu sakriti u spavacu sobu! Stani, nemoj ga dovoditi! Ti znas da poguzija, kad udje da ne zna izaci dok sve ne pojede i popije sto ima u kuci, idi ti i pitaj ga jel' potvrdjeno kol'ko ce imati gostiju?" rece Majka. 

"Jest', jest' , Zovo, pravo velis ... Micun je bas takva poguzija, taj dok sve ne poguzi po kuci ... ne izlazi iz kuce!" podrzava Ingrid Majku.

"Poguzi, poguzi ... dobro kazes Ingrid!" 

Uskoro se vrati sa informacijama da se Micun kleo svim na svijetu da on nikoga licno nije zvao i da je sve Harambasino maslo ali takodjer rece da je Harambasa pozvao samo one najblize, dakle samo njegove tri potencijalne Majke, plus njihovu najuzu rodbinu, kakav je i red kad se zeni sin jedinac. 

"Cekaj me sa kafom, kad se vratim danas sa posla!" sretno dovikuje Ingrid Majci.

"'Ocu, cekacu al' ne valja ti to musko odijelce za posla!" dovikuje joj Majka.

"Znam, navucicu bijeli mantil ... ne brigaj!" 

Negdje oko podne s dna nase dvorisne ulice Majka s balkona ugleda Hadzihzfizbegovicku kako vuce neke dvije prenatrpane kese u rukama.

Isti cas poskoci te dozva Jovanu iz djecije sobe. Postavi je na kuhinjski prozor, dobro zaklonjenu forangama.

"Ne mrdaj i ne galami ... samo gledaj i pamti a ja cu te nesto poslije pitati! Jesi li razumjela?"

"Sto da nijesam ... a u sta da gledam?" pita Jovana.

"Gledaj naprijed, ispred u dvoriste! Eto, tamo dole gledaj!"

"Jel' odma' da pocmem!?" ozari se djevojka.

"Odma pocmi!" rece joj Majka.

Taman u tom trenutku dovuce se nekako i Hadzihafizbegovicka u liniju sa nasim balkonom. 

"O, koga to moje oci vide? Moja draga Kuma opet nesto sverca i vukari!? Jel' bolan Kumo, bil' ti lakse bilo da nabavis neke manje kese ... eto ti se ruke odegle do zemlje!?" smije se Majka.

Hadzihafizbegovicka stala sucelice prema nasem balkonu, spustila one kese i veli: "Bi ja rado al' ni u ove ne more da stane kol'ko bi ja mogla natrpti!"

"Sta jadna vuces toliko?" pita Majka.

"Pravo da ti kazem Kumo, vjerovatno ce mi na Vjencanje doci i neki moji ljudi iz i okolo Aginog Sela, pa sam mislila da ne bi bilo zgoreg da im pripravim malo bravetine na tradicionalan nacin! Znas oni ti bas nisu k'o ovi nasi banjalucki hajvani Muslemani, nece oni nista okusiti sto se priredjuje zajedno sa pascetinom ... ovaj prasetinom!" 

"Eh i ti pretjerujes draga Kumo, ko da ti dolazi sam Turski Sultan a ne Hadzija Hasan i takvi ..." kako to Majka rece, pravo se ujede za jezik!

Izlanu se jadna, u samoj zavrsnici!

Na te rijeci Hadzihafizbegovicka zabrinuto nabra obrve a lice joj dobi ljut izgled! "Otkud ti znas za Hasana?" pa ruke stavila na bokove a glavu nakrivila nastranu, oslonila se na jednu nogu a drugom nogom tapka stopalom!

"Lupam, onako napamet! Kakvog Hasana, to ja onako sicam starinska muslimanska imena! Malo ... istorijska i tako! Nece se valjda zvati Avdo ili takvi?"

"Mutna si ti meni Kumo! Sto vise citas one tvoje Tarabice, sve vise pogadjas sto niko ziv nikad ne bi znao! Nego, imas li kakav veliki lonac da mi pozajmis da skuham ovu bravetinu za Miholjdan."

"Imam onaj za otkuhavanje vesa! More li taj?" pita Majka.

"Ne more taj, ne kuham vola, imas li neki manji!?" pita Hadzihahizbegovicka.

"Imam onaj sto otkuhavamo gace i ostalo intimno rublje!" veli Majka.

"Pa kol'ki je taj?"

"Pa, 'volki!" pokazuje Majka rukom.

"Taj bi bas mog'o, stane tu i deset kila mesa, jelde!?" provjerava Hadzihafizbegovicka.

"Stane, stane garant, nego ne znam oce li mi se poslije tog dugog kuhanja uscuti moj lonac. Ne bi valjalo da nam ves povuce miris na loj!" brine Majka.

"Nema sansi Kumo! U tome je trik ... sto se meso duze kuha, manje vonja, ne brigaj! Eto me gore po lonac!" vice Hadzihafizbegovicka.

"Nemoj, sad odma', moram ga prvo malo proprat lugom, ovaj ... pepelom! Poslat cu ti popodne po Ingrid, kad se vrati s posla,  pa vi kuvajte bravetinu ako 'ocete tri dana! Do vjencanja ...taman! 

"Cekaj, sekundu ... izgleda mi telefon zvrcnu, samo da vidim ko je  ... sa'cu ja!" I brze bolje preleti par metara do kuhinje, uhvati Jovanu za ramena i okrenu ka sebi.

"Sta si vidjela? A?" Jovana tupo pogleda u Majku. 

"Sta cu vidjat? Vidjala onu zenu, sto vukari bravetinu, eto to." rece Jovana.

"Super si vidjala a sad hajde u moju spavacu sobu do velikog ogledala, onog sto se zove psiha,  i dobro se pogledaj, nemoj trepcat, i zapamti sta si vidjala! More li tako? I nemoj izvirivati na balkon! Virni opet kroz forange!"

Jovana poslusno ode velikog ogledala.

Majka se vrati na balkon da nastavi razgovor sa Hadzihafizbegovickom.

"Ko je bio na telefonu?" pita Hadzihafizbegovicka.

"Ma niko, crvenoglavi Zivko provjerava veze da ne zatajimo veceras kad stigne moj Jovan i onaj Njen! Samo suti, da se ne sazna!" sapce Majka. 

"Izgora' jadna od radoznalosti! Ne mogu ni zamisliti kako bi meni bilo da mi se nesto tako desi! Presvisla bi, to je garant!

Nego kad Micun treba u dvoristu da nalozi vatru za rostilj? Da ne okasnimo!?" brine se Hadzihafizbegovicka. 

"Necemo okasniti, neka oko petice zapalindza vatru! Taman da se napravi dobra zeravica a ja cu dotle prirediti pljeskavice i lepinje. Plus malo paprika i koju kokos!"

"Zar nismo rekli da cemo ih docekati sa cevapima i lukcem!?" razocarano se cudi Hadzihafizbegovicka.

"Jesmo, draga Kumo al' kad skontas da bi ja morala vas cijeli dan valjati cevape po rukama, nekako mi zgodnije bilo smrljat' to u pljeskavice. Sta se sekiras, ista je sirovina, isti ukus a onaj njen ni ne zna sta su cevapi! Recemo mu da je pljeskavica cevap ... i gotova prica. Mom Jovanu svejedno, il' cevap il' pljeskavica ... vazno je da je u lepinji i da je ljuto!" 

"Vazi Kumo, ne zaboravi da posaljes lonac!" podsjeca je Hadzihafizbegovicka.

"Ma, kad si zapela, evo ti ga odmah. Sad cu ga baciti ozgo!"

"Ne luduj, more me ubit', more se ulupit' ili razbit'!"

"Nece, vec je ulupit', docekaj ga na nogu!"

"Pa da na vjencanje idem bez noge, jelde!? Posalji ti to po Ingrid." 

Podize one teske kese, pune bravetine i ode.

Majka ponovo pridje Jovani koja je nepomicno stajala kraj kuhinjskog prozora. Bila je i koji cantimetar dalje od samog prozora, jer se plasila tolike visine. Prvi sprat ... nije sala.

"I!?" rece Majka.

"I!?" rece Jovana.

"Ova ista k'o moja Mater samo za puno godina mladja!"

"Barem dvaestpetsest godina, jelde?" zakljucuje Majka. 

"A kad uporedis onu sto si gledala u ogledalu i onu dole sto je ista tvoja Mater, jelde ista kako i ta sa ogledala ... samo ona sa ogledala je dvadesetak godina mladja!" 

"Jest vala, to me i zblanilo!" podvrisnu Jovana. 

"Cekaj ti malo Gospoja, ode ja jope da vidim onu na ogledalu, ako je jos uv'jek tamo!" 

Izadje Jovana iz spavace sobe, skoro cvileci! 

Sjedi Jovana da ti sve po redu jos jednom ukratko objasnim ko sto sam ti pricala kod Hadzije Hasana. 

Ona dole mlada zena, udaje se prekosutra za Micuna. Micun je supak, dobro to da preskocimo,  al' i njoj polako prolazi vrijeme.

Ja sam nasla da ti je to rodjena izgubljena sestra. Nestala je davno prije no si se ti rodila a Roditelji su dugo mislili da su je vukovi rastrgali. 

Slucajno su saznali preko nekih sofera da je ziva i da sluzi u nekim Muslimanskim kucama oko Aginog Sela a za neke neobicne poslove. Zakleli su se da je vise nikad ne spomenu. Desetak godina poslije njenog nestanka ti si se rodila. Eto to je sva prica. Otuda i razlika od dvadeset i pet godina! 

Ona jos uvijek mlada zena ti je rodjena sestra! Jedino joj, draga Jovana niko ne zna ime! Ali ne brini, tu su tvoji u Dizpanzeru i danas cemo im otici u posjetu pa ce nam reci.

Bez ijednog suvisnog pitanja, Jovana je preslusavala iznova i iznova u svojoj glavi, pricu koju je danas u potpunosti saznala. Prica k'o prica ... svako moze svasta smisliti u svojoj glavi ali izgled one zene, dole u dvoristu, visina, stas, njen glas ... to bas i nije lako smisliti pa jos sve to da zvuci i lici na nevjerovatno blisko i poznato! 

Naravno, kad ljudima ponestanu rijeci, suoceni sa nevjerovatnom situacijom, umjesto u racionalno preispitivanje nastalog ... covjek bjezi u plac!

Tako se i Jovana, sjedeci na stolici, presavi u struku i zestoko zaplaka sebi u krilo! Ovaj put, Majka ju nije morala upozoravati, da to tise radi, kao za sve ostalo ... ridala je i jecala sebi u krilo ... sama prigusujuci vlastite krikove! Sve je kontrolisala osim tijela koje joj se zestoko treslo!

Svasta se moze sakriti u vlastite skute, suze ponajlakse, ali ... ne i te jezive drhtaje tijela! 

Jebajiga, niko nije toliki madjionicar! 

Tokom dana javili su iz Dispanzera da su dovezli bolesne Starce sa Planine i da im je vec pruzena najpotrebnija njega. Ustvari, zdravstveno djeluju vrlo dobro ... izgleda samo da su izgladnjeli i po malo dehidrirali. 

Posto su odbijali ideju da se okupaju, Doktori su pristupili finti da im ne daju hranu dok se ne okupaju. Bogami, jedva su nekako uspjeli! Sve im morali spontano pronositi hranu ispred nosa! Mamili ih mirisima, valjda!?

Izgleda glad nadjacala strah od vode! A i u Dispanzeru malo dahnuli posto se opet moglo normalno disati. 

Negdje iz tri sata popodne u bijelom doktorskom mantilu, utrca Ingrid u nasu kucu!

"Dosla ja!" to rece umjesto pozdrava. 

"Jeste li spremne da idemo u Dispanzer. Da odletim po Saru i fijaker!?" 

"Sacekaj minut, nikako da skontam sta da joj obucem. One njene 'aljine debele ko bosanski cilim pa se jos suse a sve drugo sto joj probam ... nekako joj kratko i maleno ... nekako sprceno!" veli zabrinuto Majka.

"Bil' pomoglo nesto od moje garderobe?" sugerira Ingrid.

"Bi, pomoglo da si metar visa, ovako bi joj sve stajalo k'o curicama suknjice za sletske vjezbe pred nasim dragim Tiiitom!" smije se Majka.

"Kako to mislis, k'o curicama suknjice za sletske vjezbe ... ja to ne zna!"

"Pa mislim, do pola guzice, draga Ingrid!"

"Imam ja ideju ... obucemo joj tvoj sareni slafrok sto ti je do poda a gore presjecemo sa nekim Tanjinim dzempericem. Bice super!"

"Ja, bice super, to si mislila,  moj novi slafrok ... ma ni ja ga jos posteno nisam zanosala a ti bi ga njoj dala. Ne moze to! To cuvam za ne daj boze kakve Bolnice ili kakvog Doktora!"

"Privremeno ... dok se njeno ne osusi!" uporna je Ingrid.

Majka nije imala izbora. 

"Joj sto joj Zovo ovo tvoje stoji, taman prekrilo ... koljena a dzemperic taman dodirn'o struk, jedino se sve puljke ne mogu zakopcati! Ma dovoljno je samo ovo donje!" odusevljena je Ingrid. 

"Odo ja po Saru i fijaker, a vi izadjite sa druge strane zgrade da vas Hadzihafizbegovicka ne uprati!"

Da se ne bi snebivao i padao na glavu od cuda, Sari je Ingrid uz put sve objasnila tako da bez nekih velikih problema krenuse ka nedalekom Dispanzeru a potom i preko puta u Gradsku Bolnicu. Posebno mu je napomenula da se zivotom ne igra i slucajno negdje ne izlane koga je i gdje to vozio!

"Znam, cijeli Grad zna sta trebamo reci, reci cu i ja da smo isli po kisali kupus i rasol ... i gotovo! Nisam ni ja toliko ... glup!" 

Majka i Ingrid ostadose bez komentara! 

Jovana je bila naprosto fascinirana velicinom bolnickih soba a bogami, skoro i cistocom. I jos k tome na svakih deset metara, uglavnom po coskovima, smjestene divne male bijele emajlirane posude obiljezene crvenim krstom a sa nevelikom rupom u sredini na poklopcu posude. Iznad pljuca, na zidu, pisalo je: "ne pljuj po podu, eto dole pljuce!"

Tada jos nije bilo pepeljara po Bolnici pa su jadni ljudi bacali cikove dje god stignu.

Na vratima bolesnicke sobe, skoro se zaglavise ali to se ne bi desilo da Sare nije prvi htio da uleti u sobu. I jos s vrata pita Jovanu: "Koji su tvoji!?" a sve sara pogledom po sobi, ne bi li sam pogodio.

"Ajoj, jadna ja ... koliko je kreveta i ljudi u njima, kako cu naci moje Roditelje!? Vidi sve po dvoje leze u krevetima!" zavapi jadna Jovana.

Sreca, Ingrid k'o provjereni medicinski radnik prva se snadje i rece im da samo gledaju one gdje leze musko i zensko u istom krevetu. Tako se i problem sam od sebe rijesi, jer bi samo jedan takav krevet! Naravno, posto u to vrijeme doktori nisu smjestali raznospolne nepoznate pacijente zajedno u jedan krevet. Jebajiga ... bilo tada i nekog morala u nas!

U prvi mah, kad su se ugledali, niti Jovanu ne prepoznase njeni Roditelji, niti ona ne prepoznade njih.

Valjda zbog onog ... kupanja!? Uglavnom, niko od njih troje ne izusti ni jedne! Samo se streljaju prijetecim pogledima! Dalo se naslutiti ... bit ce tu kad tad, opasnih jezika!

Rijec dvije sa dezurnim Doktorom i uz obecanje da ce Sare vratiti bolnicke pidjame cim stigne, Doktor potpisa otpusnu listu te svi zajedno odose do fijakera, pa nazad u nas stan.

Sare se jako ljutio na Ingrid sto je onoliko platila Doktoru za bolnicku hranu ali sta je mogla i ona tu kad su pravila takva! Seljaci nemaju socijalno osiguranje!

"Dobro, seljaci nemaju socijalno osiguranje, nemam ga ni ja, al' da su onol'ko pojeli ... slag'o te Doktor Ingrid ... dje to moze stati u ziva co'jeka!?" brundo je Sare.

A onda ugledavsi Micuna u dvoristu uskliknu: "Vidi budale Micuna sto zadimi dvoriste!" pa naglas povika sa naseg balkona: "Sto sad vatru loziz Micune!?"

"Pa vrijeme je Sare, da se zeravica nafata za cevape, uskoro stizu beogradjani! A sta ti radis gore na tom balkonu!?" cudi se Micun.

"Ma, nista ja ... pomog'o neki kupus un'jeti ... a i rasol! I kakvi to beogradjani? Kako ja nisam o tome obavjesten? Ma jel ti to Viskin u ruci, bogati!? Eto mene dole da pomognem oko vatre!" 

"Eto i mene Sare s tobom ... da pomognem! A ti Zovo, snadji se s ovim dobrim ljudima i obuci im nesto, imas valjda od Francija stogod!?"

"Zar oboma, pa bas od mog Francija!?" cudi se Majka.

"Sta fali ... uniseks, to je sad u modi a i ako nije ...uskoro ce biti! Konsultuj Tarabice! Doce doba kada ce zene misljati da su ljudi!" 

"Ne's ti nidje dole letit', em je dim ... pa's se usmrdit', em upropastiti to novo odjelce a garant ces se i nacugati! Nego, Sine ... obrati se meni, 'ajd' ti odleti do Bore u Granap, reci, nek' nam donese gajbu 'ladne pive da pocastimo ove dobre ljude!"

"E, vidis ... tako ima smisla a za izbor garderobe ja sam ti super!" sali se Ingrid.

Jovana se stisla uz svoje! Nista ne pricaju, nista ne govore! I oni malo, malo pa pogledavaju u nju ... sve sa nekim strahom a sve i sa nekim cudjenjem!

Kako Stari dodje sa posla iz Cajevca, tako se oni jos vise prepadose i zbise na kaucu u gomilu.

Da ih udobrovolji Stari rece: "Ajmo Starino ti i ja po jednu rakijicu iz cokanja!" gledajuci novog Gosta, ravno u oci, predlozi Stari. 

"A ja i ova Baka cemo isto po jednu takvu rakijicu ... moze i iz case, ne biramo!" jedva doceka Ingrid da i ona koju za dobroduslicu ... doda.

"Mogla bi i ja koju sa Damama!" predlozi Majka. "Tako ce prica sama od sebe da nadje put." dopuni Majka.

Utom uz buku i tresak vrata, u trpezariju udje Boro Granap vukareci dvije gajbe piva. Trehnu jednu odmah na stol, kuca se zatrese, a i novodosli Gosti, a za drugu rece neka se odnese u spajiz na 'ladan beton ... pa nek' ceka!

"Ja odma' dvije donj'o da ne idem djaba u Granap ... ako zafali!" pa onda sagledavsi sve prisutne, ispruzi svoj kaziprst skoro do samog nosa Starom Gostu te radoznalo upita: "Ko vam je ovaj co'jek i ote sto su se pribile uz njega!?" 

"Moras li ti uvijek tako seljacki ... ovaj mislim malogradjanski pokazivati svoju radoznalost!?" sve vrteci glavom, otrese se na Boru Majka.

"Jeboga ti, sta sam sad' lose napravio!?" zacudi se Boro Granap.

"Ma nista, ako ti ne konras ... onda je sve u redu! Nego, evo skoro smrklo, hajte ti i Stari ponesite dole koju pivu do Micuna i Sare a uskoro cemo Ingrid i ja  sici ... samo da ja smjestim na spavanje ove moje goste ... posto su oni navikli da legnu ranije, cim zamraci! Ti Jovana, sreco pokazi Roditeljima kako se ono obavlja u onoj maloj sobici dje onaj ekser i novine sto vise na njemu, reci im da ne moraju nista citati,  a ja cu vama troma raspremiti nasu spavacu sobu. Sutra cu im ja sve objasniti ... ti nista ne pricaj! Tako je i bilo! 

Vatra se razgorila, obasijala razdragana lica. Uz po koje picence, vec se i zaboravilo zasto se sislo dole i cemu vatra!

Iz pravca Prodavnice Tresnja, na samom pocetku dvorista pojavise se dva sjajna automobilska fara. Auto, k'o malo krenu, pa stade! Svi zacutase, okrenuti ka svijetlima automobila, blehaju! A sjene im se izduzile pa sve pucaju na Komunalnu Banku -Sarajevo, postavljenu okomito na nase dvoriste. Malo sablastan prizor!

"Izgleda ... oni su!? A i koji auto tuda jos prolazi!? Ljudi, evo ih!" vice Hadzihafizbegovicka.

 

Automobil, sav zlatan, presijava plamenove vatre po sebi ... ubi sjaj! Na haubi velika niklovana figure Jaguara u skoku! Isto k'o pravi, samo manji ... i od zeljeza! Automobil besumno pridje do same gomile ljudi. Culo se samo tiho krckanje kamencica pod tockovima. Neka budala od sofera pritisnu zracnu sirenu a ono jezivo jeknu tiri tatata tiri ri! K'o neka pjesma iz filma, samo mi nismo znali ... kojeg! A mozda taj film jos nije bio ni snimljen?

Jest bio, kazu neki al' jos nije stog'o u Banjaluku. Most na rijeci Kwai!

Svi uglas psuju, ko se cega sjetio a najvise se spomenuse Otac i Mater! 

Iz auta izadje visok tanak covjek, sportski odjeven, uglavnom u crnom.

Nakloni se gomili te otvori zadnja vrata Jaguara.

Svi se usrali od straha da ce sad sam Tito iskociti iz auta ... kad ono nista od toga.

Neki omanji covica ispruzi svoje nogice sa zadnjeg sjedista pa nespretno poce candrkati nogicama ima li tu igdje ispod auta kakve zemlje, da se na nesto cvrsto stane. Kad napipa tim nogicama zemlju, iskoci ko piruz!

Na brzinu popravi nabore na hlacama k'o da otresa prasinu sa sebe, zatim zategnu i girtl, k'o na nekoj jakni. 

"Joj, sto mi onaj mali lici na Princa Carlsa." podviknu neka komsinica.

"Ma dje to moze biti, ovaj je vec drtina a Princu Carlsu je jedva deset godina." pametuje neka druga.

"Pa ni ja ne mislim na sadasnji izgled Princa Carlsa nego kad izraste." 

"Ljudi moji gledajte mi mog brata Jovana! ... isti Gari Kuper!"

"Bezbeli!" zacu se iz mase.

Majka ruku stavi na grudi Ujaku Jovanu, ko da pozdravljanje i ljubljenje malo priceka dok ona ne osmotri Arona. 

"AArone moj AArone ti li si taj!?" rece pomalo razocarano, pa ga nekako i tuzno pogleda. Osmotri!

Bas od glave do pete ... sto i nije dugo trajalo, jer i taj put je bio kratak! K'o i Aron!

Aron nista nije razumio do li svog imena! Stao izbezumljen i pilji u Ingrid!

Bas kao da je prvi put u zivotu vidi! 

"Mirjam, Mirjam doleti' ovamo ... stig'o ti Otac!" rece Ingrid na nasem jeziku. 

Mirjam, utvorenih usta, ne pustajuci glasa iz sebe, zaleti se u Arona! Naskoci na Oca!

Isto ucini i Ingrid ... ne pustajuci glasa vise iz sebe ... zaleti se i naskoci na ... Ujaka Jovana. 

Pa se ljube, i ljube, dje god ko koga stigne! Fataju se za kose, pa za glave! Lete suze na sve strane! Nasta ti stiskanje i okretanje u krug, cika, vriska, plac, i opet neko nekom Mater spomenu kako ne treba ... i sve tako! 

Aronu bi malo neugodno sto ga ta mala nepoznata djevojcica grli i cmace ali pomisli ... mozda je to neki njihov obicaj ... sto bi i jedini razlog da je ne odljepi od sebe!? 

Grle se i komsije koje su se tu nasle a da ni sami ne znaju za neki jaci razlog! Mozda zato sto je ljubav zarazna, pa kao virus skace sa covjeka na covjeka ... naravno bas onda kada se to najmanje ocekuje! Il' ih je samo malo povuk'o ...alkohol? Ne zna se! 

"Opa, prva stvar pa ti zaskoci mog Jovana, Ingrid!" sapnu joj Majka. 

"Naravno, da cu prvo njega ... mislim, samo u znak zahalnosti sto mi je dovezao Arona!" 

"Jelde!?" 

I Aron se pomalo presabra pa popusti zagrljaj sa Mirjam, kako bi je otarasio iz svog narucja ali nije bilo nikakvog efekta. Ne zna jadan, kad se ova mala za nesto zakaci ... ona to vise ne pusta. K'o oni mali medvjedici u Australiji ... kako li se zovu ... koale ili sta!? 

Ingrid i Aron, stoje tako nemopicno desetak koraka, jedno nasuprot drugoga, groznicavo, u svojim glavama prevrcu davne dane, ne bi li nasli nesto sto je nekad bilo pa ... izgubljeno, ponovo vraceno! 

K'o davno zaboravljeni ljubavnici.

A onda se polagano priblizise jedno drugom a svaki novi korak probudi po neki davni osjecaj.

Rasirise ruke da jedno drugo prime u zagrljaj ali ona mala zivotinjica na Aronu, medo ili koala, nikako im ne dopusti tu slobodu!

Tako se, silom prilika ... zagrlise sve troje!

I u tom trenutku, kao da sva proslost nekud nestade ... a krenu sadasnjost! 

Majka se okrenu prema Ujaku Jovanu: "Jesi li mi donjeo moj englesko-srpski rijecnik?"

"Jesam!" seretsi raportira Ujak Jovan.

"Lazes, k'o pas ... mislis, Marsal mi ga vratio!?"

"Bogami, vratio!?" 

"Pa da, konacno se udostojio Gospodin! Da vidim!" 

"Evo!" 

Majka mu iz ruke, zgrabi Knjigu! 

"Sta je ovo, kakvo je ovo sranje? Moj Rijecnik je bio englesko-srpski, cirilicni a ovaj je na latinici! Sta sad trebam jos jedan rijecnik da mi prevodi latinicu na cirilicu!?"

"To ti je to! Tito ti je licno kupio novi rijecnik u Knez Mihailovoj, u Knjizari Gece Kona a ti se bunis. Jos ti je porucio da nije njegova krivica sto su ti u Ratu Borci popusili Rijecnik! Kaze da bi ti mogao priznati i Boracki staz zbog nesebicne pomoci NOR-u!" 

"Jebote NOR, papci popusili moj Rijecnik!? Popusili ... znaci nista nema vise ... sve nestalo!!!" skoro vristi Majka. 

Stisla sake pod bradu, a ruke na grudima, oci joj pune suza. Plakala bi al' nema vise zasto niti za cim! Tako propusti i tu priliku da se barem jednom u zivotu iskreno posveti sebi! Ko sve druge zene.

Da suze same ... poteku! 

"Ma za suze ce uvijek biti vremena, samo kad bi nestala sva gorcina i bol u srcu! Onda bi se dalo zaplakati ... lakse!" pomisli. 

"Nema nista vise!" sapce, k'o samo za sebe. 

"Nema sreco moja, Sestro Zoro ... poslat cu ti ja novi englesko-srpski Rijecnik sa cirilicnim prevodom, pa makar ga sam morao rucno napisati, cim se vratim u Beograd." 

"Nije to to, moj Jovane! Pusti sada Rijecnik! Snaci cu se ja valjda u zivotu i bez njega!" pa odmahnu rukom, k'o kad neko nekom pokazuje da to nije vise vazno! Sitnica! 

"Joj, moj Jovane brate kako si ti mene prep'o!"

"Sto sad ja pa tebe prep'o ... Sestro draga?"

"Ma ovaj moj akrap Franci nabacio das' ti mozda ... onaj, kako da kazem ... peder!"

"Cuj ja Peder, ma znas li ti draga sestro koliki je Beograd i koliko je zena u njemu!? Ma jos se nije ni pola potrosilo!"

"Znam koliki je Beograd, ali ne kontam!? Sta ti to znaci?"

"Znaci sve u svoje vrijeme! Haha ha!" 

"A joj jadna ja a kako ni jednu ne ozeni onda!?" 

"E, jebiga ... uvjek se nekako smetem i ... zaboravim pitati!" 

Majci pridje Ingrid, vukuci za ruku Arona a na njemu i Mirjam. 

"Da vas upoznam." i jos dodade: "Sad znam kad ti kazes sta je tebi Kruna!" zakljuci suznih ociju Ingrid. Zatim pridje blize Majci, snazno je zagrli i nekontrolisano poce ljubiti po celu! 

"E, jebajiga, Ingrid ... ti nikako da zapamtis ... kruna je kad ja kazem da je kruna a ne kada se tebi to cini!" 

Ingrid se strese od straha!!! 

"Znaci ima jos stosta da se servira!?"