“Ne veruj Danajcima ni darove kad nose!“

Dok narod Srbije jedva uspijeva da "krpi kraj s krajem"...

"Vlada Srbije je od septembra 2017. do decembra 2020. godine doznačila Republici Srpskoj 73,7 miliona evra."

"Srbija Banja Luci donirala sest miliona eura!"

"Srbija Nikšiću donirala dva miliona evra"

Koji je razlog za ove, vise nego vrijedne, donacije? 

Humanitaran? Bratski? 

 Jedan od uslova koriscenja doniranih sredstava je da se objekti sagradjeni od ovih donacija nazovu po imenu drzave donatora ili da im naziv neposredno  podsjeca na donatora. Neki od do sada sagradjenih objekata vec nose ime "Srbija" . Koristenjem ovih donacija ce se ime susjedne drzave  Srbije znacajno siriti unutar granica Bosne i Hercegovine. Zamislite, lijevo skola Srbija, desno univerzitet Srbija, na sjeveru most Srbija, na jugu studentski dom Srbija,  hotel Srbija, autoput Srbija, naselje Srbija, trzni centar Srbija, vodovod Srbija...

Da ne bude zabune, isto ili veoma slicno se vec desava i u drugim dijelovima Bosne i Hercegovine, gdje se uz pomoc donacija sire neka nepoznata  arapska i turska ili poznata hrvatska imena. I to je proces koji ce se vjerovatno u buducnosti razvijati. 

"Ne podsjeca li vas ovo na, u istoriji vec poznatu  akciju "Zapisavanje teritorije"?

Nekako mi uvijek kad neko nekome daruje preskupi dar, padne na pamet latinska izreka “Ne veruj Danajcima ni darove kad nose!“ U skoli su nas ucili  da budemo oprezni kad dobijamo preskupe darove. Ucili su nas i da , umjesto na svojim, ucimo na tudjim greskama, na primjer trojanskim. 

Neki ce reci, pa sta fali ,"poklonjenom konju se ne gleda u zube"! 

I tako ce se, malo po malo, u Bosnu i Hercegovinu doseljavati i siriti Srbija, Hrvatska, Turska , Katar, Rusija, Saudijska Arabija...

Sve pokloni, sve donacije, sve dzabe  - a nase drzave u kojoj smo rodjeni i rasli - sve manje!  U bliskoj buducnosi skoro nigdje!

Znate li  vi odgovore na pitanja koja se namecu?  

Onako -  samo za sebe!

******************************

Latinska izreka "Quidquid id est, timeo Danaos et dona ferentes" potiče iz priče o drvenom trojanskom konju, koga su Grci dali Trojancima u spevu Eneida rimskog pesnika Vergilija. Ova izreka se često prevodi: "Plašim se Danajaca (Grka) i kad darove nose" ili u skraćenom obliku "Pazi se danajskih darova". Danas se ova izreka koristi kada se ukazuje na opasnost koja se krije ispod nečije preterane ljubaznosti i darežljivosti i često upozorava ljude da ne veruju slepo drugima. Fraza danajski dar koristi se da označi poklon koji donosi zlu sreću ili poklon sa izdajničkim namerama.

" Legenda kaže da su nakon desetogodišnje neuspjele opsade Troje, koja je odnijela veliki broj žrtava sa obe strane, Grci odlučili da se posluže lukavstvom. Na predlog itačkog kralja Odiseja izgrađen je veliki drveni konj i ostavljen kao mirovna ponuda za okončanje rata. Međutim, Grci su sakrili vojnike unutar konja kao način da uđu u grad. U Vergilijevoj epohalnoj verziji događaja, epskom spevu Eneida, među Trojancima je bio jedan glas razuma koji je upozorio Trojance. Sveštenik Laokon izjasnio se protiv prihvatanja dara i dovođenja konja u grad, izjavljujući: “Ne veruj Danajcima ni kad darove nose!“ Ipak, Trojanci su srušili zidine i ugurali konja u grad. U toku noći, kada su se Trojanci umirili i opustili iz utrobe konja su pohrlili grčki vojnici. Opsada je savladana, a Troja potpuno srušena."