Sretna van Nova 2022. godina!

 

Dragi moji,

neka vas i sve vaše u Novoj godini posluži zdravlje, 

vedar duh i memorija i - neću reći šta jos! Dodajte vi to sami!

Ne osvrćite se na prošlost - ne vrijedi! 

Ne trošite vrijeme na ljude koji vas nerviraju - ne vrijede!

Ne radite stvari koje ne volite - ne vrijedi!

Ne slušajte savjete drugih - ne vrijede!

Slušajte srce svoje - samo to vrijedi!

Vladislav Bodnaruk - Toba: 51. dio Vjencana Ceremonija

"Ajd' dobro nek' ulaze polako i nek' ne larmaju! Idemo mi sa dokumentima da se ne gubi na vremenu ... ozbiljne su ovo stvari!" rece pokrupna Brko-Maticarka 

"Sje'te vi Mladenci na vase stol'ce u prvi red, a Kumovi neka vam sjed'u sa strane. Kumovi imate li vi burme i ostalo sta treba?" 

"Ima sve, Drugarice Maticarka, ima sve sto treba ali bi' ja molio da pristupim stolu, dok ovi jos ulaze ... da nesto objasnim. Meni to k'o profesionalnom politicaru nece uzeti puno vremena!" rece Stari.

"Znaci, slagat ces nesto!" ...  Maticarka rece, pa pogleda u Oca, pravo ono zagonetno i ozbiljnije pa opali i neki cerek! Sad bas i nije bio nesto narocito zenstven pa samim tim ni za neki opis! A i Stari se malo stres'o! Ni njemu nije bas stalo do svih zena na ovom svijetu! A i to smo vec jednom rekli!

Al' sta ce ... mor'o je. Majka je mislila da samo on moze spasiti ovu situaciju da se Hadzihafizbegovickino vjencanje provuce a bez spominjanja njenog imena.

"Prdj'te!" rece zlovoljno Maticarka. 

Uleti Stari, " evo dokumenata!" "Ovo su papiri od onog debelog" pa se okrenu i prstom pokaza na Micuna "a ovo su papiri od one do njega" pa se opet okrenu ka Mladencima i prstom pokaza na Hadzihafizbegovicku.

"Ah, da vidimo, da vidimo." rece Maticarka a Stari joj k'o ovlas dodirnu ruku.

"Izvinjavam se, omaklo mi se!" - rece, "mi Politicari smo po malo ubrzani i nervozni!"

"He, he, he, neka neka ... a kakav si Vi politicar?" sve sapce i trepce Maticarka radoznalo.

"Ma nista posebno, sitna riba." sapce njoj Stari.

"Da niste vi od Srbca ili od Celinca pa uletio slucajno u politiku?" razrogacila radosno oci.

"Ma, jok ... nista tako, sitna sam riba ... kako rekoh!"

"Znaci ... peder, mamac, moljac, ... pipiguz iz mjesne zajednice, jel tako!? Da nis' ti Narodna odbrana ili Predsjednik nekakvog kucnog Savijeta?" pa bi rekla jos i nesto prosto, no nesto zensko u njoj joj to ne dade. Valjda zbog one visoke funkcije koju je obavljala u Opstini!?

Ali ...ucini joj se Stari poznat, a brate i zgodan covjek, nekako. Istina broj ili dva manji da i njoj fituje!

Da dalje ne laje, spasi ju zenska intuicija! A ta intuicija je ugradjena misaona koncepcija u sve zene ... muskarci to nemaju! Tu intuiciju! Valjda iz prakticnih razloga a i koji ce im (ona stvar) kad inace i ne treba! 

"Nije takooo bas sitna riba, kako rekoh ... ne volim da se hvalim, al' pozicija je Saveznog znacaja, jer znate ima jos iznad mene par jakih imena i funkcija u Federaciji!" rece Stari vrlo tiho ... zeni skoro na uho!

A njoj se dlake na rukama nakostrijesile! Mozda i brkovi!? 

"Ambasador, Ambasador u Vasingtaunusu a to vam je nedje u Amerikama." Zatim, i stipnu Brkatu Maticarku tamo dje se ne vidi i dje se najmanje nada! Znao je on za ta tajna mjesta! Izgleda mu to ostalo u genima, jos od Galicijanskog doba!

Ona se strese!

Sapnu joj jos, "a jeste li Ti gledala onaj film "Proljuljlo sa vihorom?" 

"O , jebote ... cuj, gledala ... gledala sto puta, otplakala svaku kiticu, ovaj scenu ... jebote!" te tako u sekundi i skonta odkud joj je Stari poznat!

Isti onaj jedan, sto glumi onog jednog, glavnog u filmu!

Onda se strese jos jace!

Zatim se k'o izmigolji, skupi one rasirene noge, a nesto joj milo prolebdi u mislima!

Na brzaka ispod stola pokusa, stopalima tapajuci potraziti skinute cipele, koje su je do ludila natukle to jutro, kurije oci joj poiskakale k'o fildzani ... al' sad jebajiga, sta je bilo dalje ... ja se nisam zavlacio pod stol! Mislim to, jel' nasla cipele ili ne! A i ko je jebe, nek' su je natukle, nek' kupi sebi svoj  broj cipela 43, 44 ili i veci, onaj k'o krplje za snijeg, ako noga vec ne staje u cipelicu.

Znam da su jos od Pepeljuge male cipelice ljepse za vidjeti, ali u njih ne staje svaka zenska noga! Na znam zasto se sve zene zele ugarati u te male cipelice? Ne ide cipelica becka, a noga grmecka!

I sta tome fali, sta fali, jaka krsna zena, jaka i noga, ima je i na oko u svakom slucaju ... ne k'o becke smizle ... pa neka i adekvatne cipeletine!

Uostalom, vjerujem da zene skidaju cipele kad lijezu u krevete sa izabranicima!?

Osim u pornicima, ali to je vec stvar rezije! 

"Ima Krstenicu", nastavi Stari saptati Maticarki na samo uho. Maticarka se nastavi jeziti! A i ko ne bi kad ti se puhne u uho!? Valjda je i to uho neka erogena zona, iako ni malo ne lici na "onu" stvar!? Jedino sto ima rupicu! A Stari je znao ... zone! Posebno one s rupama! 

"Vidis ovo, Drugrice, ona voli da je oslovljavate kao Hadzihafizbegovicka! Nece da se puse pred Rajom! Pa dete i vi tako i sa njom postupajte ... ovo joj je prvi brak, uostalom! Slabo se snalazi! Ne voli kad ju se poistovjecuje sa njenim dedom Petrom Kocicem! Voli individualnost! Hoce da bude svoja, bez tog familijarnog nasljedja!" 

Brkata Maticarka ne odoli Starom! Samo  mu namignu! Zajebala se! Na njega se nije moglo osloniti! Dobro, ovo sam vec rek'o par puta, ali ... ponovio ako se neko zacit'o pa zaboravio!

A odkud zena to da zna i kako bi!? Samo ga tiho upita: "Misliste li Vi, ona je familija sa onim Narodnim "herojom" iz Parka, crnim Perom ... Petrom Kocicem!?"

"Mislismo, mislismo, sa njim je u rodu i to najblizem! A kako znate da je Pero Narodni heroj!?"

"Pa 'noliki spomenik u sred Grada a ima i svoju ulicu ... ko ne bi znao, jeboga Vi?" prosapta Maticarka i pogleda u Starog k'o u kakvog retarda! Znaci, prijekorno!

"Dobro, dobro, znaci evo njena Krstenica a ako ne mozete izgovoriti ono njeno dugacko ime Hadzihafizbegovicka, sto je zapisano, evo na ovom papiricu, a vi samo recite, 'ajte Vi ... i oslovite ja sa "drugarice" a vi mozete i sa "drugar'ce", ako vam je volja! A ako ona ne krene ... nema zime, mi cemo je pogurati! Eto!"

Maticarka ponovo namignu Starome! Ko biva, skontala je! 

Al' ne lezi vraze, u tom trenutku u salu ulaze u "paru" ... Ingrid, Aron i Ujak Jovan!  Ujak Jovan sagnuo glavu ulazeci u salu, da glavom ne otrese o stok!

Mora da je Ban Misavljevic bio nizi rastom ili nije mogao predvidjeti da mu u salu udje pravi "Stari Sloven". Covjek, k'o Viking ...uostalom i oni su isti soj k'o Mi! Isti DNK i u Vikinga i u starih Slovena!

Maticarka zinula, zaboravila tapati ispod stola za svojim cipelama, pa kako se opet jako trznula tako i sutnula onu jednu kabastu cipelu taman pred Micuna koji je sjedio u prvom redu.

Micun bi je vratio, nije ni on toliki papak,  ali mu nekako bilo ... bljak! Pa ostavio, tu dje je! 

Kako crnokosa ljepotica Ingrid udje u salu, u onim njenim crvenim haljinama pozajmljenim iz banjaluckog Pozorista iz nekakve ciganske Opere, sad sam bas zaboravio koje, pa sa njom i Ujak Jovan u bijelom odijelu, k'o da meteor obasja cijelu Banjaluku a samim tim i salu za to sta se tu radi ... kod maticara, maticari ili sta!?

Arona, Maticarka i ne primijeti, em malen, em k'o svi drugi banjalucani, zguzvan iscrpljen i nikakav!

"Ko je ova kurvetina u crvenom?" prosapta Maticarka puna bijesa, prislonivsi se na uho zapisnicarke.

"Kako ne znate Drugar'ce Maticarko, Grinelokoloskinja iz Ceruloze, picina doktorica - tacnije, a mali do nje je isto to, samo dos'o iz Amerike!" sapnu joj pisarka.

"Vidi malo govno i on bi nesto cack'o!" htjede se nasmijati na tu svoju opasku ali ... tu stade. Reklo bi se ostala bez daha.

Gledala je Ujaka Jovana! A on u bijelom odijelu!(Sto se moglo zapamtiti, do sada!)

Prvo pomisli da je nekakav konobar - stranac, masala, iz neke svjetske metropole doletio u Banjaluku a zaboravio da se presvuce u Evropi, pa takav ban'o, ali onda skonta da su konobari svuda u svijetu a bogami i u nas u Palasu i u Bosni ... uglavnom u crnom! Njoj se ucini da sanja.

Ujak je pozdravi kicoski, podizuci gore-dole dva puta obrve a onda se zatvorenih usta nasmija, mi kazemo iskesi! Ova jadna zena potpuno zaboravila nogama ganjati one cipele pod stolom, tj. onu jednu sto je jos ostala pod stolom,  te tako i osta bosa! 

"Franci, ide li sve kako treba?" u prolazu Ujak Jovan upita Starog.

"Ide, ide al' ajd' i ti malo poguraj!" rece Stari. 

Kad su u pitanju pasjaluci i pizdarije ... muskarci se savrseno razumiju! Drugacije, inace ne!

Ugledavsi onu kabastu zensku cipelu ispred Micuna, Ujak Jovan ju podize sebi iznad glave a to je bas bilo visoko te glasno zapita: "Ljudi cije li je ovo, cija li je ovo ... cipeletina!?"

Svi blehaju u cipelu pa sebi u noge! I zene i muski!

"Izgleda od proslih Svatova ostalo, de te Vi Drugarice Maticarko bacite  ovo negdje pod stol dok se ne nadje neko ko je izgubio!"

"Dobra ideja ... de te mi je podvucite ispod stola, nek' tu stoji!" rece Maticarka.
"Uj, bre ...vidi ovo ... eto jos jedne cipeletine pod stolom! Majko moja, kolika zenska cipeletina ... ovo moze biti samo u Majcici Rusiji prave! Boze me sveti kako nemarnih zena ima!" rece Ujak Jovan kroz jebu a glavu okrenuo prema sali, isplazio jezik i namignuo! Super poza! Raja se zavaljala od smijeha a ja jebajiga do danas nisam skont'o sta im je to bilo tako smijesno!? 

Onda pridje do maticarskog stola i rece: "jel' slobodno da upitam mladu damu srednjih godina, treba li ista na ovom svetu da ja mogu uciniti u ovoj situaciji? Znam, znam ... vi ste ovdje gazda, ali mi u Beogradu kad vidimo lepu zenu, udatu, neudatu ... iskazujemo svoje postovanje na nacin da joj se moramo pokloniti! Nazalost, nisam racunao da ce vencanje obavljati takva ljepotica, Maticarka a ne Maticar pa mi ne ostaje nista drugo nego da vam poklonim ovaj moj karanfil iz zapucka.

Samo ne znam gde da vam ga stavim!?

Moj problem, uvijek se zbunim gdje da ga stavim pravoj zeni!

Eh, stavio bih vam ga ja i tu, i tu i tu ... ali mi se cini ... najbolje bi bilo da vam ga stavim ... u te vase ruse kose, bas ih nesto podosta ima!"

I turnu joj!

Bas u ruse kose, malo sa strane, oko uha ... da ne spa'ne! 

Brkata Maticarka osta bez rijeci i ovaj put, al' jebajiga ... sa karanfilom u kosi. Nesto joj se sve osladilo, pa se tako i opusti, te rasiri opet one njene noge i namjesti se kakva je i bila vec opisana, gore, na pocetku! 

 Vjencanje je proteklo vrlo korektno i sa korektnim oslovljavanjem, kako su se dogovorili! Do duse i Stari i Ujak Jovan su morali trpiti njene mazne koketne poglede, koje je jadna Maticarka neodlucno upucivala cas jednom cas drugom! Dobri joj obadvojica!

A oni ... stoka!

Obadvojica! A i ona je sranje ... totalno neodlucna ... malo bi vamo, malo tamo!

Oni samo zaljubljeno prevrcu ocima! 

Maticarka procita osnovne odredbe Zakona o braku! Prevrce stranice neke raskupusane skripte pa k'o sa sebe dodaje "ovo ne treba, ni ovo ne treba, ni ovo nije vazno, pa ni ovo ... jebo to!" a sve pljuje i lize svoj kaziprst da lakse lista onu kupusaru sto cita. 

"Eee, evo ga, ovo treba ... Kumovi dajte burme ... i gotovo!  A ti mores poljubiti Mladu, otu do tebe, ako 'oces ... ja u ime Pres'ednika Opstine zakljucujem ovaj brak kao valjan! Mores je poljubiti ako 'oces, kako rekoh!" 

A zatim ispotiha dodade Zapisnicarki: "Kad bi je Cigo mog'o dohvatiti! He, he he he!" nasmija se Maticarka, k'o hijena! 

Prezadovoljna i sretna Hadzihzfizbegovicka primajucu cestitke u jednom trenutku popizdi i rece: "Raja ko me jos jednom ustine za guzicu ili tamo oko guzice, dje ne treba, vrat cu mu slomiti, pa sad nastavite ako smijete ... mogu cestitke ... al' kulturno! Bez stipanja! Jebote, ko ce oprat ovu 'aljinu od vasih masnih ruku!

Sad se smirite, ide Ingridino vjencanje!" rece Hadzihafizbegovicka. 

"Nema danas vise vjencanja!" rece Brko- Maticarka zatvarajuci knjigu Vjencanih.

"Sta nema, sta to pricas bolan, zeno... ima moja jaranica Ingrid i njen Malac iz Amerike!" 

"Neeema! Neeema ni u prijavi!" rece nabusito Maticarka. 

Hadzihafizbegovicka, kao prirodno inteligentna zena, na brzinu se prekonta pa i skonta a onda se okrenu ka Sali i vrisnu:

"Auuu, Kumo Zoro, Kumo Zoro koji uvalitis ... a i ti Ingrid lazna jaranice ... ko to mene 'vko nasanka!? Bit ce rata, garant ... leti'ce necije glave!" a stisla ruku u pesnicu!

Ingrid je smiruje, masuci rukama da utisa tu galamu, da se ne blamira! Te joj pazljivo pridje do solidne distance a da ne reskira ni svoj zivot bez veze, pa rece:

"Ne ljuti se, stara moja ... pa bil' se ti udala za AArona? Bil', al' reci iskreno! Ne bi! Niko ne bi! Pa i mene je proslo, proslo osam i vise godina ... ljubav kako dodje tako zna i proci! Nece ni mene AAron! Ima i on isti ukus kao ja!" Pa pogleda zaljubljeno u Ujaka Jovana!  "Pusti to, stara moja ... pricacu ti, jednom!" rece Ingrid i pridje Hadzihafizbegovicki da joj cestita i zagrli je ... ali stade! 

"Sta je sada bilo, sto si stala!?" upita u cudu Hadzihafizbegovicka.

"Stala, jer mi fali jedan dio da budemo kompletne!"

"Koji dio, pa da budemo kompletne? Joj znam jadna, znam!" skoro se zastidi Hazdihafizbegovicka.

Ingrid povika ... "Zovo, Zovo!"

"Sta je sta se deres seljanko jedna, (koji ... - ona muska stvar), pokazi malo kulture u ovakvim prostorima ... i jebla te Zova, sto puta sam ti rekla ... Zora, Zora! I Dilajla bi zapamtila, samo tebi ne ide!" i pridje im Majka u svojoj crnoj elegantnoj haljini, meni se ucinilo da je ljepsa od ove dvije najljepse u Banja Luci. 

Tada sam shvatio jedno, zene su u kompletne kada su u paru, a u "paru" su samo kada su ... tri!

Jabajiga, sad to nema veze sa matematikom, na nju nisam ni ja misio!

Jedna je uvijek jezicak neke vage ... neda da bilo koja druga  pretegne ... one su uvijek tako u ravnotezi! Otuda i vise i ljubavi i razuma, od tamo odakle se ne ocekuje!

Pa se sve tri zagrlise! Iskreno! I cu - ca ... svaka  drobi nesto svoje ...intimno, paralelno svaka svakoj, jebajiga a u tom neredu se znalaze bas k'o ribe u vodi! I cuju svaka svaku svakoj ... izgovorenu! 

"Nadam se da mi neces prikaciti lisiciji rep na guzice, veceras!?" raspolozeno upita Hadzihafizbegovicka Majku.

"Nema teorije ... nema ni repa! Pokonila ja jednoj maleckoj ... mi smo se nanosale repova!" veli Majka obadvema!

"Neka si, masala, al' ja cu rukom stalno mahati preko pozadine! Ne kazem da ti ne vjerujem, nego tek da se osiguram!" 

"Mahala ne mahala, sto se za tobom vuce... ne mora biti uvijek vidljivo svima! Samo zna onaj ko vuce!" rece Majka uz smijesak.

Pa onda sve tri prsnuse u smijeh a to odjeknu kao neka pjesma pojacana ehom hodnika banskih dvora! Gradjevine koje su iznikle u srcu Banjaluke k'o neki leteci tanjuri, a da niko nikad nije odgonetnuo kako se u nekoj bosanskoj vokojebini tako nesto sazidalo ... i zasto!? 

"Podjite i Vi sa nama Drugarice Maticarko! Bit ce krasno Miholjdansko vece i divna proslava! Bit ce i mladih Milicionara i mladih Podoficira, ama ... svega a prvi lagani ples ja rezervisem sa Vama!" rece Ujak Jovan, Maticarki. 

"Ne marim, moj Jovane neka i ona dodje al' si vec pozvao i Uciteljicu Stamenu i one mlade uciteljice Suardu i Usorku ... nije li to malo previse!?" zabrinuto ga gleda i pita Majka. 

"Sto bi, bre bilo Sele previse ... rekla si da svega ima na pretek!" cudi se Ujak Jovan.

"Znam, Jovane moj ... to sam rekla za hranu i pice, toga ima, ali brinem da za tebe to nije malo previse, plus tu je i Ingrid!? Ona od sinoc! Nisi valjda jadan zaboravio dje si sinoc zaglavio!?" 

"Za mene, nikad nije previse, moze samo da ... fali!" i nasmija se od srca Ujak Jovan. 

"A Ingrid je druga prica! To molim te da se ne mijesa sa zajebancijom!" rece Ujak Jovan. 

Majka samo na to naguzici usta, ono savijenog jezika i rece: "Pufff!" 

Kako svatovi udjose u nase prostrano i dugacko dvoriste, odjeknuse i prve prangije. Joj jest bubalo! Ko god je imao kakav supalj kljuc i ekser ... napravio je prangiju! Neki su htjeli pucati i kar'bitom, al' se nije naslo  na brzaka dovoljno konzervi od pojedenih pasteta, da se iskopa mala "rosa'" pljune dva tri puta u nju stavi karbid ... potpali i ... jadna ti majka kad odvali!!! 

Hadzihafizbegovicka ne izdrza izazovu, vec k'o prava zvijezda dana, otvori vrata jureceg buduceg Titovog Merdze, i k'o oni ilegalci iz partizanskih filmova uspravljena stade na prag  automobila! Jurilo se ... polako ... kilometar - ili  dva na sat! Najvise pet- sest! Ipak i u toj i takvoj jurnjavi, a nesto i potpomognuto vjetrom Miholjdanskog sumraka, poleti joj lagana muslinska vjencanica krojena od nasih zavjesa, plus donji dio od italijanskih forangi a sve do gacona! Ista ona jedna sto mi je Stari pokazao sa jedne svoje stare postanske marke.

Izvinjajem se, pogresna slika, treba ona sa Hadzihafizbegovickom a one dole male covice, zanemarite, to je sve pomrlo jos 1789 godine ...

Raja je arlaukala Hadzihafizbegovickono ime!

Iako je sve licilo k'o na neku Revoluciju!! Ipak, nije!

Posto je bilo puno samo jugoslovenskih zastava a revolucije nema ako ne vije barem jedna njemacka zastava! Sta se to desilo sa neprijateljskim zastavama nije se saznalo, il' narod nije vise imao svojih neprijateljskih zastava il' se samo prep'o da ... izvadi!

Auto, Mercedes 770K lagano pristade tik do prvih bosanskih tepih-staza.

Uvazeni gosti, rodjaci i prijatelji su vec prije, zauzeli svoja mjesta za dugackim stolovima poredanim sa obe strane bosanskih tepih-staza a dijelila ih je samo vatra raznjeva i kordon jadnih prasica te pri kraju i poneki janjac na raznju. Ugledavsi Mercedes pa zatim i Mladence, ruku pod ruku i graja se naglo utisa. Culo se samo kako se zatecene situacijom, Cige dosaptavaju koju ce pjesmu raspaliti kad Mladenci krenu bosanskim tepisima. He, da je ovo sve u Srbiji ... znalo bi se, ali ovdje u Bosni ovo se postavi pred mali orkestar k'o politicko pitanje!

Jebajiga, kako nisu znali odgovor, bubnjar sam od sebe, valjda po navici, zalupa prve taktove Marsa na Drinu! A bas je lem'o po bunjevima k'o da nisu njegovi!

Istog casa, Komadant Grada, spuca nogom u cjevanicu malog Zoku, sekretara Komiteta a ovaj preskoci sto i stolice, uhvati glavnog trubaca za gusu i vrisnu: "Majku vam jebem Ciganjsku, mjenjaj to sranje, odma'! Sviraj sa Ovcara i Kablara!"

Prestravljeni trubac, saceka zgodan momenat da se uklopi sa bubnjarom jer ovaj je i dalje lup'o ritam Marsa na Drinu! I uleti mu nekako! Truba nadjaca sve, prihvatise i ostali trubaci!

Komadantu Grada se ucini super kombinacija za naglasenim bubnjevima i samo rukom pokazuje ... lemaj dalje! Zatim se primace Predsjedniku Opstine Okruga, Kotara, Sreza i cega sve jos ne ... Banjaluke i rece: "Meni je ona verzija nase revolucionarne pjesme Sa Ovcara i Kablara uvijek bila nekako ... da kazemo ... mlaka, a vidi sada, ovako dodajuci ovaj revolucionarni ritam, oslikano je bas pravo stanje nase revolucionarne svijesti! A Sta kazes na to!?"

A predsjednik Opstine i svega onog ostalog, ne rece nista, a i da je rek'o ne bi se culo od onih bubnjeva, nego samo zasuka rukav i pokaza Komadantu Grada kako mu se jezi koza i dizu dlake na njoj! 

Mladenci stoje ruku pod ruku u vrh dvorista i cekaju znak Majke pa da krenu stazom bosanskih tepiha. 

"Vidi budala dje blahaju, sta je sta ste stali k'o usrani ... ajmo krenuti, ceka Raja!" dovikuje Majka.

Kako krenuze svecanim korakom, ono Micun dva koraka, dok Hadzihafizbegovicka jedan, Komadant Grada u cudu upita Predsjednika Opstine i ostalog onog, "otkud njemu sako sa zlatnim puljkama, jebote!? Otkud njemu ovakva zena, opet ... jebote!?" 

Predsjednik Opstine, se ugriz'e za jezik! "Jebo sako ... aj, vid' mu zenturace, ove, tj. ... zene!" 

"Jednostavan odgovor na oba pitanja Druze Komadante Grada ... Tito mu dao svoj kaputic a sto se tice zene ... ima covjek dobar ukus, isto k'o nas Marsal!" rece Stari i zaledi obadvojicu zvanicnika! 

Za njima na bosanski tepih izmarsirase Ujak Jovan , Ingrid i AAron. Drze se svi pod ruke. Koracaju uzdignutih glava a ona muzika lema li lema onu "Sa Ovcara i Kablara" a sve u ritmu "Marsa na Drinu".

"Auh, Franci, boga ti poljubim, a ko je ova gara u crvenim 'aljinama, zazvali Komadant Grada!? Jelde, sigurno zena one grdosije u bijelom odijelu? Cuj dos'o se kurciti po Banjaljuci u bijelom odijelu a  jelde, jelde ... Malac je sigurno predstavnik Ujedinjenih Nacija za gladne zemlje treceg svijeta!?"

"Gara je Doktorica Ingrid iz Celuloze, Grdosija je Titov izaslanik i licni jaran, a Malac je jaran svih njih! Inace Doktor svjetskog glasa! Dosao specijalnim avionom, licno iz Amerike na ovo vjencanje!" sali se Stari.

"Lazes!? Iz Amerike ... sam!?" ... prenerazen je Komadant Grada!

"Ma nije bas sam ... sam ... i Pilot sa njim!" sali se Stari.

Iza njih, jedno metar, dva, tri oslanjajuci se na svoj stap, koraca Hadzija Hasan a fes mu se nakrivio na glavi! Za njim, krotko, metar- metaripo, tapa i Hanumica ko kakav psic, a navukla marame i onu svecanu i onu zimsku obe na glavu, navukla tako da niko nikad nista ne bi' mog'o bezecovati!

"Ko je Franci, balija sa fesom, mateeereti!?" zino u Staroga Komadant Grada.

"Uh, Komadante ... to je Gospodin Hadzija Hasan, junak "ispod" Staljingrada, deset godina provjerene sibirsko-ruski robije, kadar cak i u ona najgora doba! Ja mislim najjaci Komadant "Fes" brigade!" 

Na te rijeci Komadant Grada poskoci k'o horoz, zauze stav "mirno" i drhtavom rukom odglumi najsvecaniji pozdrav Hadzi Hasanu!

Hasan samo lijeno mahnu stapom! Nastavi hod bosanskim - cilimom! 

I to bi bilo to, ali ostala jos jedna osoba iz svecane kolone! Moja Majka!

Stoji u vrhu dvorista u onoj elegantnoj crnoj strukiranoj haljini sa crnim sesirom na glavi!

"A joj, ko je ono, dragi moj Kapore?" prosapta Komadant Grada. 

"E, Komadante to je drugar'ca Ambasadorka Zora!" rece Momir Kapor predsjednik Opstine i onog ostalog sto su poslije izbacili da ne treba, Kotar, Srez, Okrug i tako, e taj!    

Ko zna kako, Stari se kao neki Organizator prislep'o Gradskoj Upravi ali kad ugleda Majku kako stoji na pocetku bosanskig tepiha ... poleti joj u susret, pa zatim ruku pod ruku ... setnja do stola u dnu dvorista, pravac do Mladenaca. Sve kroz vatre i dimove i one jadne pecene prasice. I po nekog janjca na dnu, za muslimane ako koji naleti i "smjedne" da se predstavi kao takav! 

"Bas nam je lijepa Ambasadorka, mislim ono k'o Drugar'ca ... nista erotsko da me se krivo ne shvati, samo steta sto nosa pepeljare na ocima!" rece Komadant Grada.

"Tako je bolje Komadante! Ne valja bas kad zena puno vidi!" rece neko. 

Mladenci zauzese u sredini, pocasna mjesta za spojenim stolovima u vrhu dvorista. Do njih se uvalise k'o oni neki Hranitelji, Roditelji, sta li, Hadzija Hasan i hanuma mu Hanumica! Do njih sjeli Kumovi, moj Stari i Majka! S druge strane, tamo dje Micun sjedi, uvalio se mali Harambasa i Micunove tri Majke, Hatidza, Dzurdja i Jagoda! I do njuh sjeli Ingrid, Ujak Jovan i na kraju mali Aron, onako cisto da ne smeta!

I ostale jos tri stolice prazne!

"Eto tebe Kumo i tvoje matematike, da ne kazem matemotike! Ti rece stolovi ce biti postavljeni sa trinaest stolica, ko Isusova tajna vecera a vidi sta si napravila!? Kako si se to samo zabrojala pa dodala tri stolice vise!? Mora da si na onom svom Wilerovom goblenu greskom izvezla tri Apostola vise, pa sad mislis da to tako treba!? Isus i petnaest Apostola, dje to ima!? He, he ... uvijek sve ti znas najbolje! Ma svako se more zajebat, al' sto to na mom vjencanju!?" puca Hadzihafizbegovicka od srece, prezadovoljna sto svi cuju njenu primjedbu!

Majci ko biva neprijatno, pa samo sagela glavu i bleha u prazan tanjur pred sobom te samo tiho rece: "Nikad se ja ne bi zajebala za broj Apostola, svakog vezla dva mjeseca na sitnom Wilerovom goblenu! A broj stolica je kako treba!"

Hadzihafizbegovicka sad osta bez teksta ali joj neki jezivi trnci protutnjase kicmom! Sad se ona zagleda u prazan tanjur! 

Stari odrza i prigodnu zdravicu! Nahvali Mladence, da ti se zamanta u glavi, nahvali i Drzavu da pomislis da smo Amerika a najvise nahvali ... sebe, da pomislis da je on onaj jedan iz onog jednog filma, sto je onaj jedan, najbolji! "Proljuljalo s Vihorom!" 

Komadant Grada i Predsjednik Opstine (sa onim opstinskim dodacima) pridjose stolu Mladenaca sa poklonima! Takav je red!

Salutirase obadvojica, ma ne toliko Micunu koliko su blehali u Hadzihafizbegovicku: "Ovo je presedan za nasu sluzbu, mi ovakve poklone ne praktikujemo da dajemo, no samo za nase najbolje kadrove, evo ova steka cigareta Camela i flasa Visku Civasa od Komande Grada! 

A evo jos jedna steka Civasa i flasa Camela Viskina ili obrnito, od Predsjednika Opstine  ( i onog ostalog da se sad opet i ovde ne navodi)." 

Micun i Hadzihafizbegovicka ih gledaju otvorenih usta sve dok Micun ne protrese glavom i vrati se u sadasnjost pa rece: "Jao, jao, jao, majko moja, ne mogu da vjerujem da ste se bacili u toliki trosak i od svojih plata otkinili aman toliko, samo da nas obradujete! Niste trebali bas toliko da se trosite! Nego, znate sta ... ima da spojimo ovo vase pice i ove cigarete sa onim sto sam je nabavio ... pa nek' Raja ocejfi!" 

Onda Komadant Grada pogleda zavodnicki, ali ipak nekako cvrsto i sigurno, reklo bi se skoro ... poslovno u Hadzihafizbegovicku te je upita da li ona negdje vec radi, pa ako ne radi njemu bi bas trebala jedna takva za licnu Sekretaricu. 

"Sta ce ti ona Komadante kad vec imas Drugaricu Zdenku sto si preuzeo od Francija?" cudi se Predsjednik Opstine.

"E, moj druskane, da si ti meni ziv i zdrav ali kad su u marsalatu culi sa izvanredne sposobnosti Drugarice Zdenke, odma je poslali kod Druga Tita u Beograd! Kazu mi da zivi u kuci u krugu Bijelog Dvora tako da je Starom i dan i noc na uzluzi! I jos dobila cin Majora! Jednom ko ispece zanat u Banjaljuci moze birati gdje ce raditi!" 

"A koji bi ja cin imala kod tebe!?" interesuje se kobajagi Hadzihafizbegovicka.

"Pa za pocetak, mozda Zastavnik, ili ajmo reci Zastavnik prve klase, zavisi kako budes radila i mognes li zadovoljiti sve zadatke koji se postave pred tebe! Ako zadovoljis ... cin ti ne gine!"

"U redu onda, nista lakse od toga! Nema toga, koga ja ne bi zadovoljila, cujemo se cim se vratim sa bracnog putovanja!" rece kroz smijeh Hadzihafizbegovicka.

"Dogovorito, znaci!"  Komadant i Predsjednik Opstine odmarsirase. 

Kad se malo odmakose, Hadzihafizbegovicka se nasloni Micunu na uho i sapnu: "I ovi volovi bi mlade piletine! Jeldeee! Prvo brak, pa onda okretne igre! Nista bez sareee! Nema vise jebe sa mnom! Ha, ha, haha!" 

Micun je pogleda zadovoljno! 

Sa prednje strane stolu prilaze, Kumovi Stari i Majka sa svojim poklonom! Ustvari i nemaju nista u rukama osim sto Majka drzi neki veliki zuti koverat u ruci. Cestitase jos jednom iskreno Mladencima i

ponovo se poljubise.

"Sta si mi sad to donjela da uvalis!? Samo da znas od vas pare ne primamo! Vi ste vec dosta dali! A da nije kakav sudski poziv ili jos neka gora psina?" pokusava teska srca Hadzihafizbegovicka i da se nasali.

"Evo, pa ti sama otvori! Ja sam obecala da cu te obradovati na kraju balade!" rece Majka sad vec vidnije raspolozena.

Hadzihafizbegovicka zakoluta ocima, gore negdje valjda prema nebu i cjep po cjep ... otvori kovertu. Zavuce ruku unutra i izvadi izguzvani pozutjeli papair. "Jesil' mislila na ovo!?" upita Majku zaprepasteno.

"E, da na to!" rece Majka.

"Pa sta, papir ko papir, austrougarska starudija, evo i pecata i datuma 1915. godina. Sta ja imam s ovim!?"  drhce Hadzihafizbegovicka, ali se nekako ... neda.

"Pa de ti preskoci te carske pizdarije i skoci dole na ime i procitaj naglas, sevap ti je!"

Hadzihafizbegovicka sleti pogledom na ime, reklo bi se i da u sebi procita sto je pisalo na papiru tj. Krsnom listu, a posto nije naglas nista izgovorila  i posto se nekako zaljuljala naprijed-nazad reklo bi se da je procitala neku vaznu vijest! Onda joj i papir ispade na stol! Zatim i ona tropnu na bijelu drvenu stolicu!

U cas, ljudi se sjatise oko nje! "Sta je bilo, sta je bilo!? Da nije jadna prepila?"

Ingrid izbunara iz tasnice Gorku Sol i poturi joj pod nos!

Hadzihafizbegovicka poskoci ko nova: "U redu sam ljudi, u redu ... a sta je bilo? Jel neko pao!?"

"Pa mogli bi smo reci da je ovo sretan trenutak u tvom zivotu! Kuma Zora ti pronasla identitet! Vidi imas i ime i prezime ... i to lijepo ... Jovana Kocic!" zavrsi citanje Krstenice Ingrid. I jos k'o za sebe dodade:"Men' se cini da si ti Srpkinja!?" 

"To je potpuno lazan papir!" dreknu Hadzihafizbegovicka! "Neistina!" 

"Ja, pa mozda si ti ipak u pravu da papir laze! Jer na Krstenici pise da si rodjena 1915. godine, znaci kad i ja a ti tvrdis da imas 37-38 godina ... kako kad! To znaci da si rodjena oko 1920. godine a to je vec u Kraljevini Jugoslaviji, mani bolan poganu Austrogarsku! Ili mozda postoji i ova varijanta da si se ti samo nesvjesno zajebala za godine pa imas isto k'o i ja cetrdesetidrugu ali ti bilo po malo zao ostariti, pa malkice oduzela!? Opravdano je to, totalno!" Majka podize svoju casu i rece: "Ajde Kumo, ovaj Jovana ... da nazdravimo"

Hadzihafizbegovicka u nekom polusvjesnom stanju sara rukom da uhvati ili dohvati bilo kakvu casu ali sve fula!

"E, kad ne mozes da se odlucis iz koje ces ... iz ove cemo moje Jovana!" 

"Bjez, bolan Zoro ne zajebavaj je ... nek zena dodje malo sebi ... ajde ti Hadzihafizbegovicka miruhni jos malo ove Gorke Soli!" i gura joj Ingrid gorku sol pod nos.

Izgleda to pomoglo, vratila se Hadzihafizbegovicka u normalno stanje jedino joj izgleda ostala rupa u memoriji o dogadjaju od prije minutu pa se srdacno osmjehuje na Majku, k'o da nikad nista nije ni bilo! 

"Hvala ti Kumo na poklonu, ama nije trebalo toliko!" rece onako k'o iz neke navike Hadzihafizbegovicka. 

"Kakvom mom poklonu, mislis onoj Krstenici? Pa sama vidis da je Krstenica sranje ... napisana pet godina prije nego si se ti rodila i to moz' si misliti u Austrougarskoj Carevini a svima je poznato da si ti totalno jugoslovenski orijentisana! To je bila sala, moj ce ti poklon doci evo ovom stazom crvenih bosanskih tepiha ... odozgo dje stoji onaj Mercedes 770K, a skoro nov! Odozgo! Samo ja moram otici do gore da ga pripremim ... bas ces se obradovati! Ajmo Jovane, Ingrid,Arone, Harame, ovaj, Harambasa ajde sta si se zapio,  ajmo svi gore do Mercedesa! Ne treba da vuces te tvoje tri debele zene ... nek' one ostanu! Obradovat ces se Hadzihafizbegovicka, tol'ko ko da ti poklanjam novu mladost!" 

"Gore kod Mercedesa stoji spremna Jovana. Iz dosade upita Majku: "Sto vi drugujete sa Muslemanima, oni su zajebati?" pomalo se k'o cudi Jovana Druga.

"Nisu, bolan Jovana ovi nasi zajebati , sto bi ti rekla! Ovo su radnici a radnici nikad nisu bili zajebati, sad ma koje vjere bili!" pokusava Majka da joj jos jednom objasni!

"Lazes!" rece mrtva hladna Jovana.

"A sto bi te lagala! Merso dodji do ove moje!" 

Merso skakuce ko Grk Zorba! To samo da se oslika kako dobro skakuce, iako znamo da tada jos to Teodorakis nije napisao, ali tako skakuce!

"Vidis, bona, pali sva srca na sve strane, al' treba biti skakac i znat' i moci i biti hrabar ! To ti je to Jovana! Nema to svudje!

Skacu i drugi, a nije to isto ko ovaj Merso, mada je pocesto ... hajvan! E sad ga dobro pogledaj i reci sta je u njemu zajebato! Gledaj ga od glave do pete a ti Merso ne skaci vise ko kakav horoz! Zastani nek te Jovana pogleda!"

Jovana se ponesto oraspolozi a bogami i ohrabri pa stidljivo rece: "Jest' pra'o ... ljep! Ocu li ga jos gledati!?"

"Gledaj kol'ko 'oces ... dok se ne naviknes!" smije se Majka.

"A dje su mi moji Otac i Matera?"

"Gledaj gore na nas balkon, dje onaj cilim sto smo ujutros oprali i prostrli ... eno ih ... i jos okupani pa ih mozda ne prepoznajes, a i malo slabi pa sjede!

A sad pocinje sou! Dela bona, na tebe je red ... idi po sred te staze do Micuna i Hadzihafizbegovicke... sretni sebe i svoju stariju sestru." rece joj Majka.

"Idi Jovana, bolan ne bila!"  bodri je Merso!

"Ljudi sta cu ako me ne prepozna!? Ocu li se onda vracat'!?" u ocajanju pita Jovana Druga

"Djes se vracat'!? Slusaj, Mala Jovana, jesil' ti nju odma' prepoznala? Jesi! ... A nikad je nisi vidjela prije u zivotu! Jelde!?  Vidis, njoj ce biti jos lakse da prepozna tebe jer "tebe" je vidjala cijelu svoju mladost kroz sebe samu! Kako neko moze da zaboravi sebe i kakav je nekad u  mladosti bio!?" cudi se Majka. 

"Idi Jovana", sapce Ingrid i rukom joj pokazuje k'o kad neko tjera muhe sa stola,  "idi" sapce AAron a place (ko ona zenska stvar ispod struka) da se sad ne laje u ovom lijepom trenutku a i ponovo! 

"Sta si bolan zapela, sapce Harambasa idi Jovana tom stazom i skini tu jebenu maramu sa glavuse, vidis da nista ne pada sa nebeta!" 

"Ne merem ljudi ... ona je ista ja, il' sam ja tamo ona dje sjedim il' samo sanjam!"

"Ne sanjas, ono tamo i jesi ti! Ona je tvoja! Idi tom stazom, zato smo je i postavili! Kreni Jovana! Kreni, lako je ici putem kada ti ga drugi utabaju! Kreni!" 

"Idi Jovana", bodri je Ujak Jovan, pa je jos i spuca rukom po guzici! To je nesto i ubrza! 

Odjednom Majka poskoci i vrisnu: "Stani Jovana , stani, ne mrdaj, nesto sam se sjetila!"

Odleti U kucu i izbunara ovaj lisiciji rep sto je nekad nosala oko vrata. 

"Skidaj tu marametinu s glave! Probaj ovu lisicu ... tvoja je od sada! Da vidimo sada! Uuu, kako ti stoji, jeboteee, k'o kakvoj Princezi! Ajd, idi sada ... i ne zajebavaj nas vise, ode nam vrijeme! A vrijeme je ..." - htjede reci dragocijeno, al neko viknu vrijeme je novac!

"Nije!" Iznervirano rece Majka. "Vrijeme je Time a novac je Money!" 

Po sred dvorista, Poredanim stazama bosanskih tepiha prvo polagano a onda sve odlucnije, visoko uzdignute glave ... Jovana krenu!

Za poznavaoce ovog pisanog materijala, poznatija kao Jovana Druga!

Princeza! Princeza od Banjeljuke Grada! 

K'o sto rekoh negdje na pocetku price ... banjalucanima se nije uvijek postajalo samo rodjenjem u tom gradu, moglo se postati na razne nacine! 

Samo treba da te Raja prihvati!

Ali nikad ... upoprijeko!

K'o Danas! Onda djaba sav pos'o! 

Uz zestok trzaj tijela, ugleda sebe u daljini Hadzihafizbegovicka ... a udaljena od same sebe jedno dvadesetpet metara, u istim onim svojim odorama iz mladosti, u predivnoj zmijanjskoj narodnoj nosnji, vezenoj zuljevitim rukama svoje Majke na debelo tkanom seljackom platnu, abi, cohi, tusoru ili gradlu!

Kako se Hadzihafizbegovicka trznu, tako i Jovana Druga stade! Ukocila se! Hadzihafizbegovicka stoga pomisli da halucinira, te se jadna opet zajeba i opusti se, blehajuci razdragano po svatovima, svim onim Micunovim Ciganima, i iz Surdulice i sa Veselog Brijega, prasicima na raznju, nekolicinom jadnih jagnjica u istoj situaciji kao i prasici, pa plavicastim dimovima, a onda joj se ucini da se sve nekako umirilo, da trube ne trube da narod ne grakce ... da je tisina! 

Pogleda u Micuna! I shvati da je mukla tisina! 

I on k'o vostana figura, ne mrda ... samo zagriz'o debelu kobasicu i u tom polozaju gleda u daljinu! Hadzihafizbegovicka skoro da ne presvisnu od straha ali kad ugleda kako Micunu niz bradu curnu potocic masti i kaplja trehnu na stol, iz one iste kobasice koju je maloprije zagrizao ... ucini joj se kao znak zivota ... Hadzihafizbegovicka shvati da ne sanja i da se zivot nije zaustavio ... nego samo svi iz nekog pustog razloga stali! 

Baci jos jedan pogled u daljinu i sudari se oci u oci sa samom sobom! Oci u oci ali mladjom! Sobom! 

Zadnje sto pomisli bi ... Zora i Tarabici, jebali oni mater svoju a onda trehnu na stolicu pa se jadna tako i prevrnu na ledja! Pade na nepokosene busene zamalo zelene trave. A noge joj ostale rasirene visoko iznad stola! Haljina scurnula opet do strumpandli, pa samim tim i noge ostavile dobar utisak! Misli se samo, muskima! Al' to je vec vidjeno par puta pa da se vise ne dosadjuje sa opisom! 

Opet uleti Ingrid, opet vadi gorku sol, opet pod nos, pa sve isto! 

Hadzihafizbegovicka poskoci ko nova: "U redu sam ljudi, u redu ... a sta je bilo? Jel neko pao!?"

Zatim nesto pribranije sagleda cijelu situaciju trazeci neko logicno obrazlozenje. "Pa da, nema druge ... sigurno je Zora nasla neku mladu glumicu sto frapantno lici na nju iz mladosti, obukla je u njenu narodnu nosnju iz mladosti pa sad pravi jebu na njen racun!? Pa da, to ce biti ... sigurno! Vlaska posla ... jebi ih sve na gomilu!" to prosapta tjeseci samu sebe Hadzihafizbegovicka. A onda se ugrize za nokat palca i rasiri oci jos vise nego je ikad prije sirila! 

"Jebote, kako bi stara krava mogla znati kako je ona izgledala kao mlada djevojka kad je nikad nije takvu vidjela a kao drugo, kako je mogla pronaci istu narodnu nosnju koju je i Hadzihafizbegovicka nosala u tim godinama!?" opet osjeti slabost u nogama, rukom pokusa napipati stolicu da sjedne na nju ali ju ne nadje ... posto je vec sjedila na njoj! Poslednjom snagom zavapi: "Ingrid, dodaj mi onu svoju malu flasicu sto budi iz mrtvih!"

"Mislis na gorku sol!?" pravi se naivna Ingrid.

"Da na to, ... dodaj brze ... manta mi se!" 

"Men' se cini da bi najbolje bilo da ti ovo privezemo za nos ...posto ce biti jos cuda!" smije se Ingrid iskreno a isplazila jezik! 

"Pridji Jovana Mala, nece ti ova Baba nista ... sestra ti je to! Vidis da je bezopasna postala! Dobra je i inace, samo niko ne zna sta joj je danas ... stalno se gubi! Uzbudjena valjda sto je hapila ovakvog Oficira JNA!?" bodri Majka Jovanu Drugu. 

Ljudi se mogu sami gledati oko u oko u ogledalu i to nije nista neobicno, ma ni opasno, neobicno je kad se sam neko vidi u ocima drugoga i nadje sebe u tim ocima ... e tu pocinje jeba!

Ko kome pripada i ko je ciji!?

Oci u oci, na prvi pogled gotovo iste,  gledaju se i ove dvije zene! Mladja zna da gleda u svoju stariju sestru al' starija ni u ludilu nije mogla pogoditi ko je mlada zena sa njenim likom. Davno je napustila kucu i tada vec prilicno stare same Roditelje a oni osim nje nisu imali vise nikoga! Osim ako se i psi broje u familiju! Vjerovala je i da su vec odavno umrli pa samim tim nikad nije ni stisla petlju da se vrati u svoj rodni kraj i potrazi ih.

Oprhvana tim osjecajem, gotovo tuzno upita: "Zoro, kako mislis, moja sestra ... kad sam ja u svojih jedinica bila!? A psi se ne broje u familiju! Jelde!?" 

"Pa, lako ... znas valjda kako djeca nastaju?" 

Zatim Majka stisnu palac i kaziprst lijeve ruke u krug a desnom rukom, kaziprstom probada taj krug! Ono, k'o kad nabadaju sinjsku alku onim kopljem! Oni Sinjani!

"Eto tako! Nista na ovom Svijetu, nije nastalo samo od sebe! Treba tu i truda! Al' sada si ti mene totalno zbunila dovodeci na svoje vjencanje, Roditelje, Hadzi Hasana i Hanumicu a ova Mala kaze da oni nisu njeni Roditelji! Cini se da sam sve zabrljala!? Sta mislis!? A, sta mislis!? A!? Osim ako i ti kao i Micun imas vise Roditelja, odjednom!? E ako je to tako ... onda bi ti ova Mala ipak mogla biti rodjena sestra! Sta ti mislis o tome Jovana Druga!?" pita Majka djevojku, glumeci nespretnost. 

"Ko ti je to ta Jovana, sta to pricas, Koma Zoro, ko ta ... Druga!?" zinula Hadzihafizbegovicka.

"Pa ova Mala ... Jovana Druga!"

"Kako Druga, a dje joj je Prva!?"

"Ako sam u pravu, k'o inace, onda mi gledamo ravno u oci Jovanu Prvu! Mozda bi najbolje bilo da pitamo Roditelje, pa i da nam to potvrde?" pravi se jos uvijek nevjesta Majka. 

"Ma pitaj ih sta hoces, eto ti i Hadzi Hasana i Hanumice!" ljuti se Hadzihafizbegovicka a ne skida pogleda sa Jovane Druge, lijepe i mlade, pa joj se i pokoji smijuljak rastegne s kraja na kraj usana! 

"Dobro, onda da pitamo Roditelje, al' ne te ... " pa onda povika iz sveg glasa, Harambasi: "Harame pucaj petarde!"

Kad ono nista!

Hadzihafizbegovicka se totalno oduzela! Vise ni ne konta moze li kontati i dal' se ista iz svega moglo iskontati! Samo vrti glavom lijevo - desno, ovaj put sto posto sigurna da sve ovo sanja! 

"Harame pali petarde!" ponavlja Majka. 

"Upalio! Ne, mere ... ne pucaju! Okvasilo se! Bil' moglo iz pistolja, dekne on jos i jace!?" Te tako i trznu magnum 357, 9 mm i opali. 

Oni Oficiri i sav prisutni vojni kadar poskakase podignutih ruku na predaju ... a Murija, svaka cast, nije poskakala kad je deknulo ... nego svi nagulili u Stanicu Milicije ... po pojacanje! Poslije se zaboravilo na pucanje pa se samim tim, nisu ni vracali! 

Majka se nasloni obema rukama na stol ispred Hadzihafizbegovicke pa joj skoro prisapnu: "Vidi gore na mome balkonu, dje onaj bosanski cilim sto se otkapava i susi ... ima li neko da nam rukama mase!?"

Hadzihafizbegovicka pilji u nas balkon u daljini, ocima zaskiljila ne bi li bolje fokusirala osobe na balkonu, ali godine ucinile svoje ... skiljio, ne skiljio ... sto se ne da vidjeti, djaba ti skiljenje ... znaci vrijeme je za djozluke! Tako joj to i rece Majka i jos dodade:

"Uuuu, jadna, pa ti pravo ne mozez dobaciti do moga balkona da vidis ko to sjedi i ko ti mase odozgo!? Nista ne brigaj, imam ja starih naocala na pretek ... nacicemo mi neke i za tebe!" 

"Zbilja, Zoro ne vidim ko je gore!" rece tuzno, predajuci se Hadzihafizbegovicka.

"A dje ti je ona Ingridina Gorka sol da ti jadna odma' sama sebi podmetnes to pod nos!?"

"Ocu, ako kazes, ko je!?"

"Pa rekla bih ti, da sigurno znam, ali ovako trebaju jos neke provjere ... nego moj Malac i Mirjam ce ih dovesti do vaseg stola, cim mognu ... pa se vi upoznajte, ako hocete! A ti sad popricaj sa ovom Malom! Jovana Druga, upoznaj svoju sestru, Jovanu Kocic alias Hadzihafizbegovicku!" 

Hadzihafizbegovicki vise nije trebalo argumenata a ni ubjedjivanja, jedini problem, ruke joj se razvukle do poda pa nikako da skupi snage da ih podigne i zagrli ... ovo prelijepo u sta gleda a sa srebrenom lisicom obgrljeno oko vrata! 

"Sjedni mi u krilo oko moje sestrinsko! I skidaj to govno sa vrata! To ona Kuja kad ne zna sta da radi, kaci ljudima na guzice! Eto ti vidi sama, ima spenadla na drugom kraju repa!" 

"Nije spenadla, nego zihernadla! E, ne dam ti Sejo ovo! Ovo je moje!" i stisnu Jovana Druga jos jece krzno lisice sebi oko vrata. 

Ovo je "unikum", zenama ne treba nikakva skola,  cim se rode znaju sta je dobara stvar i sta je "In" a sta je "Out"!! 

"Nemojte zene sjedati na moje stolice zajedno! Puknut ce mi stolica! Vid'te, kol'ke ste!" pokusava Majka spasiti sta se spasiti moze. 

Stazama bosanskih tepiha, ka Mladencima i njihovom stolu, Mirjam i ja za ruke vucemo stare Kocice.

Oni se usrali od straha! A i inace su se nesto treskali ... sami od sebe! 

Prvi to registrova Hadzija Hasan! Ustade i poce pljeskati rukama! Ustala bi i Hanumica, pljeskala bi i ona, ali ne smije ... takav neki red! Zato je uostalom i marama na glavi dobra! Samo je jace navuce ... i gotovo! 

Kako Komadant Grada ugleda staljingradskog "Heroja" kako pljesce Mladencima, odluci se i on na taj "ispad" pa zapljeska jos i jace od Hadzije Hasana a onda, valjda i da naglasi znacaj sveg dogadjaja, zavriska piskavo, iz sve snage, kol'ko ga srce nosi: "Ziv'la Jugoslav'ja!" 

"Na celu sa Drug' Titom!" ulece sa svojom parolom Predsjednik Opstine i onog svega oko toga! 

"Koji im je kurac, Micune!?" zaprepasti se Hadzihafizbegovicka.

"Ne znam, draga moja ... izgleda, polupali loncice!" 

"A ko su ovi stari dobri ljudi, Sejo moja!?" gledajuci u nasem pravcu, radoznalo upita Hadzihafizbegovicka Jovanu Drugu. 

"Nasi, Maja i Tajo, Sejo moja!" vrlo umilno izgovori Jovana Druga.

Na te rijeci Hadzihafizbegovicki k'o da na glavu tresnu cijela Manjaca sa okolinom, ukljucujuci Agino Selo a i  Zmijanje te se jadna zena prevrnu na ledja.

Dok je na travi, nekontrolisano trzala nogama a dok su nespretni ljudi trazili gdje se zagubila Gorka Sol, Micun ociju punih nade, pogleda u Jovanu Drugu. 

Sigurno je skon'to ... Krstenica je ista za obadvije, pa ako jedna rikne ... ima druga sestra! Ova mladja! A sta ima veze!?

Njemu svejedno! Vazno je da se ocuva institucija Braka a i opravda sva ova gega i toliki trosak.

Medjutim, nista od svega toga! Ponovo, po ko zna koji put dzipi se Hadzihafizbegovicka iz mrtvih ... i Micunov se san rasprsi poput onog plavicastog dima nosenog nasim dvoristem! 

Pogledom punim mrznje, Micun pogleda u Ingrid i u Gorku Sol u njenim rukama! 

Stare Kocice smo Mirjam i ja dovukli do stola sa Mladencima a u vrh dvorista.

Stali i mi a stali i oni! Stari Kocic ustrept'o ... prepozn'o u Hadzihafizbegovicki svoju kcerce Jovanu, ma mada bi bilo realnije reci, prepozn'o u Jovani svoju zenu iz mladjih dana! Posto nije imao kapu na glavi, nije ju mogao ni skinuti sa glave ... pa samim tim ni da ju rukama guzva i glumi k'o neku ... zalost ili tugu, ili nesto slicno , kao tu tugu ... i tako! 

"Nu!" rece, kratko! Samo toliko! A i sta bi rek'o svaki pametan i normalan covjek suocen sa tolikim zivotnim zajebancijama!? 

"Nu!" a mozda jos i da doda ..."Jebajiga!?" ... bilo bi opravdano! Al' ova Starina se nije toga sjetila! 

Bio skrt na rijecima! Dobro je i ono rek'o sto je rek'o! Pametnom dosta! 

Jovana Druga, razdragana, skace izmedju Oca i Majke i Hadzihafizbegovicke ... nesto bi i ona rekla jadna, pokazala i po neko osjecanje, zagrlila nekoga, ali ni njoj tolika navala emocija nikad nije bila bliska! Zato i ona rece : "Nu!"

Jebajiga, pa sad ti vidi sta sve staje u ta dva slova! 

Sreca, uleti Micun, otvori novu steku zapljenjenog Camela i ponudi sve ... cigaretom! Ovaj kutijom cigara! Ima se, moze se! 

"Joj, Muze moj ... ne znam smijem li pusiti pred Mamom i Tatom!?" izgovori potisteno Hadzihafizbegovicka cuvenu recenicu a da niko ziv nikad nece saznati dje to naucila i ko joj je dao za to slagvort! 

"More li pusiti pred vama, dragi Roditelji!?" umilno upita Micun. 

"Od mene joj ... prosto!

A evo me jos samo jedno zamolila Kuma Zora, da ti predam ovaj Tumpus od cigare, k'o biva neki vas tajni znak i jos rekla da sad mores slobodno ... popusiti! Pa reko', ako Kuma Zora ne brani da pusis, onda ti i od mene ... prosto! Popusi ... slobodno!" rece stari Kocic. "A i Kuma Zora je tako rekla da ti kazem ... da popusis sad slobodno!" 

Hadzihafizbegovicka na to nista ne rece ... samo tesko uzdahnu i zastenja! 

Eto, i to bi bilo objasnjenje za sve propusteno, svih minulih godina!

I sta bi se jos trebalo srati ... evocirati uspomene! A i ko bi se sjetio svega!? 

Da, bas svega, a u vezi svih onih nasih minulih godina? 

Jebote ... nisu ljudi slonovi pa da pamte sve za vjecnost! 

A i kod slonova mora da je to neki "disorder"! Garant! 

Ni njima nije do te ... jebe, al' jadni ... zapamte! Pa im ostane da to prevrcu, za cijeli zivot! 

Slicno kao i ljudima, s tim da ljudi tad misle da rade nesto korisno!

“Ne veruj Danajcima ni darove kad nose!“

Dok narod Srbije jedva uspijeva da "krpi kraj s krajem"...

"Vlada Srbije je od septembra 2017. do decembra 2020. godine doznačila Republici Srpskoj 73,7 miliona evra."

"Srbija Banja Luci donirala sest miliona eura!"

"Srbija Nikšiću donirala dva miliona evra"

Koji je razlog za ove, vise nego vrijedne, donacije? 

Humanitaran? Bratski? 

 Jedan od uslova koriscenja doniranih sredstava je da se objekti sagradjeni od ovih donacija nazovu po imenu drzave donatora ili da im naziv neposredno  podsjeca na donatora. Neki od do sada sagradjenih objekata vec nose ime "Srbija" . Koristenjem ovih donacija ce se ime susjedne drzave  Srbije znacajno siriti unutar granica Bosne i Hercegovine. Zamislite, lijevo skola Srbija, desno univerzitet Srbija, na sjeveru most Srbija, na jugu studentski dom Srbija,  hotel Srbija, autoput Srbija, naselje Srbija, trzni centar Srbija, vodovod Srbija...

Da ne bude zabune, isto ili veoma slicno se vec desava i u drugim dijelovima Bosne i Hercegovine, gdje se uz pomoc donacija sire neka nepoznata  arapska i turska ili poznata hrvatska imena. I to je proces koji ce se vjerovatno u buducnosti razvijati. 

"Ne podsjeca li vas ovo na, u istoriji vec poznatu  akciju "Zapisavanje teritorije"?

Nekako mi uvijek kad neko nekome daruje preskupi dar, padne na pamet latinska izreka “Ne veruj Danajcima ni darove kad nose!“ U skoli su nas ucili  da budemo oprezni kad dobijamo preskupe darove. Ucili su nas i da , umjesto na svojim, ucimo na tudjim greskama, na primjer trojanskim. 

Neki ce reci, pa sta fali ,"poklonjenom konju se ne gleda u zube"! 

I tako ce se, malo po malo, u Bosnu i Hercegovinu doseljavati i siriti Srbija, Hrvatska, Turska , Katar, Rusija, Saudijska Arabija...

Sve pokloni, sve donacije, sve dzabe  - a nase drzave u kojoj smo rodjeni i rasli - sve manje!  U bliskoj buducnosi skoro nigdje!

Znate li  vi odgovore na pitanja koja se namecu?  

Onako -  samo za sebe!

******************************

Latinska izreka "Quidquid id est, timeo Danaos et dona ferentes" potiče iz priče o drvenom trojanskom konju, koga su Grci dali Trojancima u spevu Eneida rimskog pesnika Vergilija. Ova izreka se često prevodi: "Plašim se Danajaca (Grka) i kad darove nose" ili u skraćenom obliku "Pazi se danajskih darova". Danas se ova izreka koristi kada se ukazuje na opasnost koja se krije ispod nečije preterane ljubaznosti i darežljivosti i često upozorava ljude da ne veruju slepo drugima. Fraza danajski dar koristi se da označi poklon koji donosi zlu sreću ili poklon sa izdajničkim namerama.

" Legenda kaže da su nakon desetogodišnje neuspjele opsade Troje, koja je odnijela veliki broj žrtava sa obe strane, Grci odlučili da se posluže lukavstvom. Na predlog itačkog kralja Odiseja izgrađen je veliki drveni konj i ostavljen kao mirovna ponuda za okončanje rata. Međutim, Grci su sakrili vojnike unutar konja kao način da uđu u grad. U Vergilijevoj epohalnoj verziji događaja, epskom spevu Eneida, među Trojancima je bio jedan glas razuma koji je upozorio Trojance. Sveštenik Laokon izjasnio se protiv prihvatanja dara i dovođenja konja u grad, izjavljujući: “Ne veruj Danajcima ni kad darove nose!“ Ipak, Trojanci su srušili zidine i ugurali konja u grad. U toku noći, kada su se Trojanci umirili i opustili iz utrobe konja su pohrlili grčki vojnici. Opsada je savladana, a Troja potpuno srušena."

Sretan vam Božić

 

Svima vama koji slavite želim 

sretno Badnje veče i Božić!

TESLA: ŠTO SE TIČE LJUDSKOG MORALA, SVA ISTORIJA BI SE MOGLA SVESTI NA DVE REČI: KRV I ZLATO

 

Ovaj intervju zapravo je deo drame “Tesla ili prilagođavanje Anđela” Stevana Pešića, koju je posvetio Raši Popovu. Kao inspiraciju za dramu Pešić je koristio stvarni intervju koji je Tesla dao časopisu “Besmrtnost” u svojoj laboratoriji u Kolorado Springsu.

NOVINAR: Gospodine Tesla, u posljednjim danima nećete ništa imati! Živjećete od sitnih pozajmica i poklona koje će vam davati dobri ljudi.

TESLA: Tako i treba da bude. Čovek se vraća svojoj kući, gde ga sve čeka.

NOVINAR:  Na prozor vaše sobe u Valdrof Astorija, na trideset trećem spratu, svakog jutra sleću golubovi.

TESLA: Čovek mora biti sentimentalan prema pticama. To je zbog njihovih krila. I on ih je nekada imao, prava i vidljiva!

NOVINAR: Niste prestali da letite još od onih davnih dana u Smiljanu!

TESLA: Želeo sam da poletim sa krova i pao sam: pogrešan dečiji proračun. Ne zaboravite, mladiću: krila su sve u životu!

NOVINAR: Arhangel sa šest pari plamenih krila i likom Nikole Tesle naslikan je u crkvi Uranove Braće u San Dijegu, u Kaliforniji. Svakako ste bili onde?

TESLA: Nisam stigao, ali jednom ću otići. Premda, priznajem, posete crkvama izbegavam još iz detinjstva. Otac mi je bio sveštenik, pa je i mene hteo da pošalje u bogosloviju. Učinio sam sve da ne dođe do toga.

NOVINAR: Crkva vam je, izgleda, suđena.

TESLA: Bez moje krivice!

NOVINAR: Vratimo se, ako dozvolite, na početak, a to je pitanje: ko ste vi, gospodine Tesla? Jedan vaš prijatelj je rekao: kosmička pojava. Jedan naučnik: najviša ostvarena čovekova mogućnost. Pesnici vas nazivaju Anđelom, koji je sišao na Zemlju da obavi neke poslove oko Svetlosti.

TESLA:  Urednici vašeg lista gospođici Dikinson verovatno bi više odgovarao Anđeo?

NOVINAR: Ne samo njoj, gospodine Tesla. Anđeo je svima potreban.

TESLA: Onda neka bude Anđeo. Nastavite sa pitanjima, gospodine Smit.

NOVINAR:  Imao bih jedno vrlo lično pitanje.

TESLA: Crvenite kao devica na prvom ljubavnom sastanku. Pretpostavljam šta je to. 

NOVINAR: Nikada se niste ženili! Nije poznata nijedna vaša ljubav prema nekoj ženi. Fotografije iz mladosti prikazuju vas kao izuzetno lepog čoveka. U šezdesetoj ćete izgledati kao četrdesetogodišnjak, a snaga i hitrina će vam biti nadljudski. Jedan znanac videće kako ste se jednog dana okliznuli na poledici, okrenuli u vazduhu i dočekali se na noge. Tako nešto čini samo mačka.

TESLA: Po elektricitetu, ja sam u bliskom srodstvu sa tom životinjom. Ponekad pomislim: cela priroda je mačka koju Bog miluje po leđima i eto munja i gromova.

NOVINAR: Rast vam je znatno viši nego u ostalih ljudi, te vas i po tome odmah prepoznaju. Prave lepotice su se uvek vrzmale oko privlačnog i slavnog naučnika, ali on je celog života ostao samac.

TESLA: Mnogi su me ženili, ali najsmešnija ženidba bila je ona kojoj je provodadžisao doktor Laza Kostić, inače sjajan poeta. Pošto je sam bio odbijen od Lenke Dunđerski, pisao mi je da treba njome da se oženim. Hteo je da venča najveći srpski um i najveću srpsku lepoticu. Podsećalo je to na njegovu filozofiju ukrštanja, po kojoj je lepota osnovno načelo u ustrojstvu sveta. Zahvalio sam mu i objasnio zašto je to nemoguće.

NOVINAR: Zašto, gospodine Tesla?

TESLA: On je želio da stvori nebeski par na Zemlji, a vreme za to nije. Reći ću vam šta mislim o seksu. Dva su puta: mnogo ili nimalo seksa. Sredina služi za obnavljanje ljudskog roda. Previše seksa kod izvesnih ljudi pothranjuje i snaži vitalnost i duh. Uzdržavanje od seksa to isto čini kod drugih ljudi. Ja sam izabrao taj drugi put.

NOVINAR: I još jedno lično pitanje. Kada je 1917. trebalo da sa Edisonom podelite Nobelovu nagradu, vi ste je odbili.

TESLA: Gospodine Edison je veliki naučnik, ali se odveć petljao u moj život. Ne, nisam mogao da učestvujem u toj talijanskoj operi.

NOVINAR: Glavna otkrića učinili ste već ranije, a niste dobili tu nagradu. Šta je posredi: zavist, intrige, nerazumevanje?

TESLA: Toga je neosporno bilo. Nešto drugo je, međutim, odbijalo ljude od mojih otkrića.

NOVINAR: Šta je to?

TESLA: Ja mislim da je to ljudski strah od onoga što predstavlja većina tih otkrića. Ljudi su naslućivali da će ona, pored velikog dobra, doneti i veliko zlo. Zato su ih previđali i često zaboravljali.

NOVINAR: Vi ste bili svesni da će ona doneti zlo, ali ste i dalje radili na njima, gospodine Tesla?

TESLA: Moje je da radim , a ne da brinem šta će ljudi učiniti sa time.

NOVINAR: To su riječi Lenarda da Vinčija, kada su ga upitali zašto pravi ratne mašine.

TESLA: Sećam se! Prebacivali su mu zbog onih smešnih katapultova za vojvodu od Milana. Bio je u pravu: dužnost naučnika je da stvara i da ne misli o posledicama stvaranja.

NOVINAR: To je amoralnost Nauke!

Tesla: U vasioni i u prirodi postoji viši moral: naučnik treba njega da sledi. Što se tiče ljudskog morala, sva istorija bi se mogla svesti na dve reči: Krv i Zlato. „I samo krv teče i zlato sja!“ To su stihovi Endre Adija. Tako će biti dokle god među ljudima ne zavlada moral zvezda.

NOVINAR: Moral zvezda? Šta je to gospodine Tesla?

TESLA: Najstarije filozofsko učenje o kosmičkim zakonima i upravljanju po njima. Ti zakoni su narušeni: moraju se ponovo uspostaviti.

NOVINAR: Vaši poštovaoci veoma žale što napadate Alberta Ajnštajna i njegovu Teoriju Relativiteta. Čudna je vaša tvrdnja da materija nema energiju. Sve je prožeto energijom; odakle ona?

TESLA: Najpre je bila energija, potom materija.

NOVINAR: Gospodine Tesla to je kao kada biste kazali da ste vi rodili svog oca a ne on vas.

TESLA: Upravo tako stoji stvar sa rođenjem vasione. Materija je stvorena iz prvobitne i večne energije koju znamo kao svetlost. Zasjala je i pojavile su se zvezde, planete, čovek i sve što je na Zemlji i u univerzumu. Materija je izraz beskonačnih vidova Svetlosti; zato je energija starija od nje. Postoje četiri zakona stvaranja. Prvi je da je izvor svega u Nepojamnom, crnoj čestici koju um ne može zamisliti, niti matematika izmeriti; u tu česticu stane cela vasiona. Drugi zakon je širanje tame, koja je prava priroda Svetlosti, iz Nepojamnog i njen preobražaj u svetlo. Treći zakon je potreba svetlosti da postane materija. Četvrti zakon glasi: nema početka ni kraja; tri prethodna zakona oduvek traju i stvaranje je večno.

NOVINAR: U neprijateljstvu prema Teoriji Relativiteta idete dotle da o proslavama svog rođendana držite predavanja protiv njenog tvorca.

TESLA: Upamtite: nije zakrivljen prostor, već čovekov um koji ne može da shvati Beskraj i Večnost! Da je tvorcu Relativnosti to jasno, stekao bi besmrtnost, čak i fizičku, ako mu je to po volji. Dokaz njegove naopake teorije jeste i sviranje na violini. Njemu je to razonoda i uteha; on svira na kućnim sedeljkama sa neznalicama kao što je i sam!

NOVINAR: Zaista ste nepravedni prema njemu, gospodine Tesla! Zar vi nemate poeziju kao razonodu i utehu! U Ameriku ste prispeli sa prtljagom pod miškom u kojem je, po vašem sopstvenom priznanju, najdragocenija bila sveska sa stihovima.

TESLA: Stihovi su reči, a gospodin Ajnštajn se usudio da takne u muziku. To je ravno zločinu. Da je njegova teorija tačna, on bi postao veliki muzičar kao što je Hendl ili barem Gluk.

NOVIAR: Izvinite to niste ni vi, a tvrdite da je vaša teorija ispravna.

TESLA: Ja sam dio Svetlosti, a ona je muzika. Svetlost ispunjava mojih šest čula; ja je vidim, čujem, osećam, mirišem, dotičem i mislim. Misliti je kod mene šesto čulo. Čestice svetlosti su ispisane note. Jedna munja može biti čitava sonata. Hiljadu munja je koncert. Za taj koncert ja sam stvorio loptaste munje koje se čuju na ledenim vrhovima Himalaja.

NOVINAR: Ne razumem ipak zašto ste toliko protiv Ajnštajna.

TESLA: On se ogrešio o Pitagoru i matematiku, a naučnik se o to dvoje ne može i ne sme ogrešiti. Brojevi i jednačine su znaci kojima se obilježava muzika sfera. Da je Ajnštajn čuo njene zvuke, ne bi stvorio Teoriju Relativnosti. Ti zvuci su poruka umu da život ima smisla, da u vasioni postoji savršen sklad i da je lepota uzrok i posljedica stvaranja. Ta muzika je večno kruženje zvezdanih nebesa. Najmanja zvezda je savršena kompozicija i, ujedno dio nebeske simfonije. Otkucaji čovekovog srca su delovi te simfonije na Zemlji. Njutn je saznao da je tajna u geometrijski pravilnom rasporedu i kretanju nebeskih tela. On je spoznao da je harmonija vrhovni zakon u svemiru. Zakrivljeni Prostor je haos; haos nije Muzika. Albert Ajnštajn je glasnik  vremena Buke i Besa.

NOVINAR: Gospodine Tesla, da li vi čujete tu muziku?

TESLA: Uvek je čujem. Moje duhovno uho je veliko kao nebo koje vidimo iznad nas. Svoje fizičko uho uvećao sam Radarom. Po Teoriji Relativnosti dve paralelne linije sastaće se u Beskraju. Time će i Ajnštajnova kriva postati prava.  Jednom stvoren, zvuk traje večito. Za čoveka on može da iščezne, ali nastavlja da traje u tišini koja je njegova najveća moć. Ne, nemam ništa protiv gospodina Ajnštajna. On je ljubazan čovek i učinio je izvesne dobre stvari; od toga će nešto postati dio Muzike. Ja ću mu pisati i pokušati da objasnim da Etar postoji, i da su njegove čestice ono što drži vasionu u hramoniji i život u večnosti.

(Fenomeni)