Vladislav Bodnaruk - Toba: 1.dio Oslobadjanje Banja Luke 22. Aprila 1968. godine

Priblizava se veliki praznik koji se nekada zvao "Dan oslobodjenja Banja Luke", a danas se zove "Dan Grada ". I nekada i danas, taj dan je 22. april, dan kada su 1945. godine partizani oslobodili Banja Luku od fasista. Danas se ti partizani u Banja Luci nekako stidljivo pominju. Nas sugradjanin Vladislav Bodnaruk-Toba, vec tridesetak godina stanovnik Australije, se pobrinuo da svojim sjecanjima i mastom osvjezi i nasa sjecanja na ovaj datum. Njegove price cemo objavljivati sve do 22. aprila!

************************

Ovo je ziva istina! Sjecam se, sve je pocelo na Sibovima. To je ona brvnara, tamo gore, stara kol'ko i ja! A i godina je meni preko, pa se bolje sjecam sta je bilo prije sto godina no gdje sam jucer bio i sta sam radio! 

Sva moja dobra Raje davno se predala!  Neko skocio na Ahiret, neko njemu blize u Raj, neko bezbeli i u prazno, a neko bogami i dje ne valja! 

Raselili se po nepoznatim dimenzijama - a ja vise nemam ni jednog zivog svjedoka da potvrdi ovu moju pricu! U mom Gradu nikao je jedan novi Grad i sad da se vratim, sumnjam da bi ga prepoznao! A i Aleksinac je odavno srusen!

Ko misli da ce potrajati vise od onog sto mu je dato ... vara se! Samo zato sto budan traje, u zabludi je!

Neki ljudi prespavaju cijeli svoj zivot a na samrtnickoj postelji poskoce, jos bi letali!

Ne moze tako!

Ko je prespav'o ... gotovo je ... to je to! Zivot je ograniceno dug, svak' je mog'o i nesto lijepo sanjati jer je onda davno, bilo puno mjesta za snove.

A ja, k'o sto rekoh ... sjecam se ... na sanjam! U ovim godinama, to je slicno.

Svanuo je i taj dvadeset i drugi April! 

Jakako one '68. godine! 

Svicu i svanjuju, ti i takvi Aprili svake godine i svuda po Svijetu gdje god sam bio... a ja uvijek vidim bas onaj jedan te isti 22. April ... mada nista vise nije isto! 

Il' nas tu ima il' smo odavno prosli!? 

Uslo se u proljece "skoro" preko noci a cijeli jedan dan prije dana oslobodjenja Banjaluke.

U nas, divlji kestenovi po alejama prolistaju, bace one velike zelene listove i razgranaju, a uskoro ce i behar po njima.

Probeharat ce Banjaluka, proljecem!

I da ne bih dalje laprd'o o ljepotama probeharanja i ostalog,  proljece u Banja Luci se mora dozivjeti.

Sad dobro, nije to bilo bas sve do nas. Nismo mi sadili te divlje kestenove. Mi da smo sadili ... mi bi garant sadili pitome!

Sadila mrska nam Austrougarska, nasa tadasnja Domovina!

Jebote, pade mi nesto na pamet, nekad smo bili i mocna Carevina a vidi sada ... sranja!?

Opet, mislim nesto, sta sad ima veze ko je sadio ... Austrougari nagulili ... isprepad'o ih onaj Gavrilo, ubio im Cara ... i ko pametan onda ne bi nagulio?! A nama ostalo divlje kestenje i nase predivne aleje. Mjesto ispunjeno mirisima mladosti!

Mjesto za nase prve ljubavi!

Godine kad smo bili i maladi i jaki ... jaci od svega na ovom, da ne kazem ... usranom Svijetu! Al' tako otprilike!

Ko je nama mogao nametnuti bilo sta a da se ne uklapa u logiku!?

Niko!

Ljubav i prijateljstvo su se valjali Gradom a za bilo sta drugo, bas i nije bilo puno mjesta.

Dan dva prije Dvadeset i drugog Aprila, objavljeno je u Banjaluckim Novinama da svi Skojevci, Ferijalci i ostali svjesni banjalucani, Omladinci i normalno banjalucanke Omladinke, noc uoci Dvadesetdrugog Aprila, treba da, uz logorsku vatru, provedu cijelu noc na Sibovima, a zorom kao nekada Partizani spontano napadnu i normalno, sta ce, kad vec napadnu ... nego da oslobode Banjaluku, od mrskih nam neprijatelja.

Sad sta se onda naslo od neprijatelja tu u Banjaluci i skim se moralo dekati ... od pomalo Ustasa, pomalo zaostalih Njemaca, pomalo uvijek prisutnih Cetnika i onih nasih vjernih onemocalih debelih domacih izdajnika, ostalo je otvoreno pitanje!?

Nama svejedno!

Plan je bio jednostavan, da se po gradu ne bi pravila sranja, tvrdzava Kastel ce glumiti Banjaluku u malom, a svi koji se jutrom u sest stuste sa Sibova, garantovano ce dobiti po lepinju! Jakako na Kastelu! 

"Cuj ideje"  ...  rece Alica…"idemo li ili sta?!"