LISINA PLANINA – MRKONJIĆKA DIKA Lojzi Ćuriću

(POSLAO MARIO)

Vrletna Lisino!
Potamniš u jesen,
pocrniš.
Uzričeš se
ko volovi s Kočićeve glavice.
Zoveš Manjaču na rvanje,
junačina si.
Izričeš iz sebe sotonu,
samo đavolje kolo
- zmije kamenjarke.
Ričeš ti tako,
ričeš od pamtivjeka.
Vjetrovi tvoji
glođu,
godinama glođu
kraj puta
krstaču i bašluk
davno zaboravljenog ratnika,
obraslu korovom,
pokošenu čobanskom rukom,
kosom mrkonjićkom, varcarskom,
prkosnom,
ljutom,
ljućom od kamenjarke.
Izmiči se korovu,
izmiči se, kamenjarko,
ciči varcarka.
Hoću da oko krstače;
oko bašluka,
oko pravde
zaboravljenog ratnika
oda poštu šušanj.
Lišće izrikano vjetrovima s Lisine
ko izluđeni leptirovi,
gladni
za nektarom,
od dragosti
što davaše poštu
ratniku –
ne oživiše ga,
pomilovaše,
nježno dotaknuše
krstaču i bašluk,
izgubiše se tamo negdje daleko
u plavetnilu neba.

Jovan Joco Bojović