ODOH TAMO

Odoh tamo gdje me uvijek ceka moje, na dohvat ruke, brdo;
i isti korjen se i dalje inati, izvirujuci iz novog sloja asfalta.
Tamo gdje imam svoju skolu, svoju ulicu, svoju aleju, svoje grobove, svoju rijeku...
I moje drugove. Mnogi su rasuti po svijetu, ali i tamo ih jos ima.
Istina, na zalost, svake godine sve manje, ali ima ih...
I dok se budem druzio sa svojim drugovima,
dok po gradu budem trazio lijepo, i izbjegavao da mi ruzno pokvari dan,
procitajte poneki od clanka i pogledajte pokoju sliku grada koju nam je uslikao Mario...
Ako budete komentarisali,  vase komentare objavicu cim mi se ukaze prilika ili kad se vratim kuci.