BANJALUKA 2010 - UTISCI (6) KRAJ

15. oktobra 2010, Radio Banjaluka je posljednji dan emitovala program sa stare lokacije, iz Titove, preko puta Tvornice duvana. Rezije, studija, predajnici, sva ta oprema i veze bili su dobar dio moj  zivota preko 12 godina. Pozvali su me na skromnu proslavu koja je uprilicena tim povodom. U Banjaluku dolazim svake godine od 1996, ali sam po prvi put otisao u Radio Banjaluku za koju me vezu predivne uspomene iz predratnog perioda ali i neke veoma ruzne, ratne, koje ne zelim da budim. 

Stara garda Radio Banjaluke, s lijeva: Slavko Podgorelec, Milan Hajdukovic, Jadranka Mudrenovic, Radovan Marceta i Milka Tosic

Susreo sam tu i Dragana Kupresanina, Jarinog kuma

Kao u dobra stara vremena, proslava se zavrsila u kafani Krajisnik, kod Ruze. S lijeva Bosko Budisa, Jadranka Mudrenovic, Milan Hajdukovic, Marceta Radovan, Slavko Podgorelec, Milorad Buco Kenjalovic i Dusko Oljaca. Svi se jos dobro drze. Ponekima nedostaje poneki organ koji je odstranjen jer vise nije htio funkcionisati kako treba, ali sve u svemu, drzimo se. Ne vise onako uspravno kao nekada, ali jos smo tu.

U posjeti Ljubinki, sestri moga pokojnog gimnazijskog druga Draska Grbica

"Redakcijski kolegij" Parkica, Boco, ja i Mario. Nakon setnje i trazenja karnisa (opet), strika i kantice za zalijevanje cvijeca sjeli smo u San Remo na po jos jedno picence.

Biba Kenjalovic, Ognjen Grgic, Snezana i Milenko Bojicic

Mom drugu i prijatelju, jos iz gimnazijskih dana,  Milenku Bojicicu - Mikcu, nije tesko da skoro svaki put dodje iz Ljubljane da se, bar nakratko sretnemo. Ovog puta, povezao sam ga sa Bucinom Bibom, da pokusaju poslovnu saradnju na potezu Banjaluka, Ljubljana, Kina....

Ove dvije gradjevine nikad mi se nisu svidjale, Pedagoska akademija i Komitet ( gdje je nekada bilo smjesteno i Djecije Pozoriste). Cetvrtaste kao kocke, vise su mi licile na malo vece trafo stanice, ali volio sam ih jer dio su moje proslosti duboko urezane u memoriju. Drago mi je sto su se sacuvale. Cak su i prilicno ukusno renovirane, posebno Pedagoska, u kojoj je sada smjestena ANURS. Nije anus, vec Akademija nauke i umjetnosti Republike Srpske, ako nekog interesuje.

Sebe radi da zabiljezim da sam jos susreo, slucajno ili namjerno, Jadranku Zlajinu (Vranjkovic), Nermu Ivinu (Mazar), komsinicu Seku Simic, Azru Adzic, Svjetlanu Djordjevic, Nesu Jocica, Jasnu Milasinovic, Grisku Obradovica, Emira Katanu, Djuju Brkic... Vjerovatno jos ponekoga ali nisam mogao sve zapamtiti... Ovi susreti nisu ovjekovjeceni okom kamere iz raznih razloga, ili mi kamera nije bila pri ruci, ili "Nisam oprala kosu", ili "Necu da mi se slike objavljuju na  internetu" ili... Postujem!

Sve ove slike i susreti za dvije i po nedjelje boravka u Banjaluci, sa glavnim ciljem da provedem sto vise vremena sa mamom, da se stan okreci i popravi sve sto se pokvarilo od prosle godine, potrvrdjuju da u Banjaluci jos uvijek ima mnogo banjalucana, dragih mi ljudi. Svakom ovom susretu se radujem. Za mnoge druge, sa kojima bih se isto tako rado druzio, ovog puta nije bilo vremena. Nadam se da ce slijedece godine biti vise vremena.

Jos samo nesto prije nego zavrsim  i prije nego vas sviju utusim svojim utiscima. Svaki ovakav susret budi sjecanja i izaziva emocije. Nakon nekoliko susreta u jednom danu, na kraj tog dana osjecam se emotivno ispraznjen i umoran. I jos nesto. Desava mi se da mi se price pomijesaju, pa kad se kasnije sjetim nekog detalja, desi mi se da ne mogu svrstati kojoj prici pripada. Sta mogu, vjerovatno nam se to svima desava, a ja to i priznajem. Nadam se da se moji prijatelji nece ljutiti, jer oni znaju da iskrenost, pa i kad mi ne ide u prilog, ide uz mene.

Samo jos ovo, pa zavrsavam. Pretprosle godine odem kod Nikica, i uz Veru i Njaku, s nama sjedi i Bojan, njihov mladji sin, tada 22 godine. Sjedi i slusa nasu pricu. Kao i da uziva. Malo, malo pa uskace i pomaze kad mi zapnemo i ne mozemo se sjetiti sta smo poceli pricati. Salje ga Vera da nesto kupi, a on nikako da krene. Kaze sta ce ova dvojica ako ja odem!? Ko ce ih podsjecati gdje su stali i sta su zapoceli pricati!?

Ovim bih i zavrsio.

Ako mi kasnije, jos nesto padne na pamet, a ne bude pretesko, mozda jos nesto dodam...