Pages

Monday, November 01, 2010

Masa poslala slike

Maso,
kako si?
Pripremam ovo sto si pisala kao jedan prilog na blogu ali ne mogu nikako skinuti slike. To su ovi iz Shutterfly zastitili sebe da bi prodavali slike. Mozes li mi poslati par slika na kojima si ti. Evo brojeva: 1,4,14,17, 36, 39, 44, 52, 53.
Voli te tvoj ujko

***********************
Cao Ujko,
Od kad se nismo culi, ali primjetila sam po blogu da si bio u Banja Luci. Pa kad si i to stigao? Nadam se da si se fino proveo, iako nekada to moze biti vise umor nego odmor. Nadam se da si nasao malo mjesta i za odmor i uzivanje. Ja po starom guram kroz ovu Ameriku, koja me svaki dan iznenadjuje sto sa raznoraznim ljudima, nacinima  a i sa okolinom. Eto upravo sam u Chileu, ali sutra idem u Argentinu, u Mendozu, gdje prave jako fino vino pa cu vozat se biciklom kroz wineries....dobro, to neznam reci na nasem, ali do sad sam dobro napisala, zar ne....Eto to sam ti ja za sad, evo ti slike, iako su od augusta.
Pozdravi sve od mene,
Masa

******************
Ovi pozdravi se odnose i na vas blogovce jer Masa zna da je postala hit na ovom blogu.
Poredacu slike onako kako sam ih dobio i komentarisati po sjecanju. Ako nesto profulam, eto nama Mase nazad krajem godine, pa moze ona ispraviti...


Za branje narandzi ne treba se penjati na drvo. Sjedis u sedlu i beres dok ne napunis torbe!


A onda, sa punim torbana dalje na put...
 Sviraci u Cartageni Columbia
Ovo nije dorucak iz prethodnog javljanja. To je rucak u Boliviji. Kosta 2 do 3 dolara. A dobijes pun tanjur!

2 comments:

  1. Draga Mašo,
    uvijek mi uljepsas jutra, ne samo svojim interesantnim putovanjima i fotografijama, vec svojom ljepotom i vedrinom duha.
    Ove tvoje fotografije podsjetise me na moje putovanje i sestotjedni boravak u Australiji, koji je zapoceo prosle godine bas u ovo vrijeme.
    Predivno iskustvo, nikad zaboravljeno, mozda se odlucim pa napisem nesto o tome i za blog.
    Jaki su motivi koji nas pokrecu na takva dugacka i naporna putovanja. Koliko god da su naporni, jer traju, kao u mom slucaju 39h u kontinuitetu, bez minute sna, kad pocinju grcevi u nogama kakva god razgibavanja prekticirala, kad se pojave bolovi u krizima i problemi s probavom, ni strah od aviona, nece zaustaviti u naumu da putujemo.
    Jedina, ali nepremostiva prepreka je nedostatak novca.
    Zato imamo tebe, nadam se da ce biti i drugih, koji ce nam na stranicama bloga pribliziti nepoznate i daleke krajeve.
    Hvala i sretno Mašo!

    ReplyDelete
  2. Leti Maso, leti. Ne dozvoli da ti potkresu krila.
    Omnia mea mecum porto.

    ReplyDelete