S vremena na vrijeme objavljivacemo njegova sjecanja, hronike, pisana blagim, nenametljivim stilom, s mjerom ali sa autoritetom, onako kakav je i Aco bio.
******************************
Svi Banjalučani koji su imali sreću da žive u vrijeme postojanja Bezistana-pokrivene čaršije, koja je spajala glavnu gradsku ulicu i pijacu podno starog grada Kaštela, s mnogo nostalgije se prisjećaju te zanimljive građevine, koja nestade, kažu voljom, nekih rukovodilaca kako se ne bi prisjećali u kakvim su prostorima radili oni ili njihovi roditelji.
I onda banjalučki humoristi sasvim neočekivano "podigoše" svoj "Humoristički Bezistan", čija je najava u "Glasu", sa simpatijama primljena među Banjalučanima. Zašto i otkud to ime Bezistan, tjednom humorističkom prilogu? Na to pitanje je u svojem uvodnom slovu odgovorio urednik - "Babo iz Bezistana" (za generacije koje dolaze valja reći da je to humorist i pjesnik, profesor književnosti - Anto Ćosić):
Zašto BEZISTAN - upitaće neki. Mogli smo, doduše, ovu stranicu nazvati i PAPRIKA i KOMARAC i ČEŠAGIJA - ali BEZISTAN je bio i ostao u sjećanju starih Banjalučana kao bučna POKRIVENA ČARŠIJA u koju su se sklanjali od kiše, grada, snijega i ostalih klimatskih belaja i u međuvremenu slušali uz mangalu vesele anegdote i šale bozadžija, opančara, slastičara, burekčija, nanuldžija, brica i dokonjaka. Pošto je stari Bezistan porušen iz neshvatljivih razloga, mi evo podlžemo drugi koji će biti nešto manji i koji će, umjesto opanaka i boze, krčmiti espap koji se u ovim novinama još nije prodavao na jednoj čitavoj stranici...
Toliko od "Babe iz Bezistana". A iz tog prvog broja po jedan prilog trojice najrevnosnijih.
U Satirikonu su objavili:
Alija Kapidžić "Nitko se nije naučen rodio - reče jedan direktor i upisa se u prvi razred večernje škole".
Ljubo Brkić: "Ugostitelji su se oduvijek žalili da se turisti u Banjaluci ne zaustavljaju. Otkako su postavljeni semafori, i ovaj problem je riješen".
Između nekoliko epigrama najaktualniji su bili:
KONTRASTI Banjaluku volim više Kada lipom zamiriše, AV Crkvena kad zasmrdi, Koda je ne grdi?
A. Ćosić
NA POČETKU ŠKOLE Od kolijevke pa do groba Najljepše je dačko doba, Blago mami, blago tati Ako mogu izdržati...
Lj. Brkić
Izdvojih ova dva epigrama pošto su i danas aktu¬alni, što su dobro uočili i Anto Ćosić i Ljubo Brkić.
Aleksandar Aco Ravlic
No comments:
Post a Comment