Pages
▼
Monday, October 03, 2011
Poslednje putovanje lososa (salmona)
Sjecam se jos uvijek prvih televizora, iz sezdesetih proslog vijeka, i emisija o migraciji lososa iz okeana i jezera u rijeke koje se ulijevaju u njih. Nagon, jos uvijek neobjasnjen, tjera ove ribe da se u ogormnim jatima upute uz rijeku, prelazeci prirodne i vjestacke prepreke, preskacuci male brane skokovima od nekoliko metara. Nakon sto poloze jaja, lososi umiru. Mnogi od njih ni ne dodju do svog nagonom odredjenog mrijestilista. Mnogi zastanu u plicacima i nakon dugotrajne borbe izgube snagu i predaju se. I ono sto nikada nije objasanjeno, lososi koji se izlegu iz jaja polozenih u jesen, u proljece krecu nizvodno, u oceane ili jezera. Zive tu cetiri godine i nakon toga se pokrecu na isto mjesto gdje su prvi put zaplivali, krecu na svoj poslenji put, i time zatvaraju svoj prirodan ciklus.
Samo desetak minuta ugodne voznje od nase kuce je rijeka po imenu Credit river. Tako je zovu. Ulijeva se u jezero Ontario. Jedna je od destinacija gdje se lososi mrijeste. Od pocetka septembra do sredine oktobra, zavisno od temperature vode, lososi iz jezera u jatima krecu uz vodu ove rijeke.
Po prvi put ove godine smo otisli na Credit river, malo uzvodno, i otkrili da se ova rijetka pojava sa svom njenom dramom i ljepotom moze gledati iz neposredne blizine. Do sada nismo ni bili svjesni da nam je na dohvat ruke setaliste uzduz rijeke, kilometrima dugo, uokvireno sumom. Smjesteno u naseljenom podrucju, ali zaklonjeno sumom, rastinjem i sibljem ostavljenim onakvim kakvi su uvijek bili, da sluze kao prirodna barijera i odbrana od civilizacije. I ranije smo isli na usce Credit rijeke u Ontario jezero, kao i u jedan od parkova nekoliko kilometara udaljenog od usca. Tu najcesce odemo i u ribarenje koje je dozvoljeno cijele godine. Ali samo nekoliko kilometara uzvodno, u zoni zabranjenoj za ribolov, od septembra do maja, je predivna priroda i mogucnost da se iz bliza gleda jedna od neobjasnjenih i nadaleko poznatih prirodnih pojava.
Jata krupnih lososa probijaju se uzvodno. Mnogi uspijevaju ali isto tako mnogi ne uspiju doci do cilja. Prilicno je sokantno vidjeti te ogromne ribe nasukane u plicaku. Sokantno za nas, ali ne i za galebove koji se tu skupljaju na lako zaradjenu gozbu. Prirodna selekcija. Samo najjaci uspiju doci do cilja i poloziti jaja. Mladi lososi izlegli iz tih jaja, po prirodnoj selekciji bice jaci i spremniji za izazove koji ih cekaju u istoj toj vodi od trenutka kada proplivaju, na proljece kada krenu nizvodno, i u cetiri godine zivotu u jezeru Ontario, kao i na poslednjem putu na isto mrijestiliste.
Na jednom od obala Credit rijeke, nalazi se i Hrvatska crkva sa predivnim parkom, okruzenim sumom, potpuno izolovan od obliznje civilizacije. Na mjestu gdje prestaje putovanje lososa uzvodno, pocinje pitomo naselje Stritsvil u kome vecinu stanovnika cine Hrvati i njihovi potomci iz nasih krajeva.
Predraže, mogu zamisliti što si doživljavao i što si se sve pitao, gledajući u živo ono što si poznavao samo preko malih ekrana, što nikoga od nas koji smo to gledali nije ostavljalo ravnodušnima, što je poticalo mnoga pitanja, i ono osnovno - zašto je to baš tako uredila Priroda?
ReplyDeleteGledajući taj čin potaknut «nagonom», iskakalo je sada, duboko vjerujem i potpuno novo pitanje - zar ja to sada gledam u živo, u toj prelijepoj zelenoj Kanadi, i to u mojoj novoj domovini?
Koliko je samo novih, nikad očekivanih pitanja, što ili tko upravlja našim životima da ih imamo?
A dominantno hrvatski gradić u Kanadi, budi ne baš lijepa sjećanja i također mnoga pitanja.
Pozdrav iz Zagreba, Nataša
...'dominantno hrvatski gradic...' je nekako neodgovarajuci komentar na ovako lijep prilog.
ReplyDeleteOvdje je sasvim normalno da ljudi osnuju svoje naselje, pa ako je veca porodica naseljavala neku povrsinu, tj. krcila, grdila, doprinosila, cak je normalno da se i gradic nazove po takvoj porodici, ili samo npr. Dansko naselje.
Imaju tako talijanska, grcka, juznoamericka, njemacka naselja (vecinom u Alberti), indijska, kineska, japanska cak, filipinska i tako dalje. Imaju i internationalna naselja, ali takva naselja su vecinom u velikim gradovima.
Tako je bilo i u bivsoj Jugoslaviji, a postoje i danas demografske karte iz proslosti a i sadasnjosti.
Da li nas vuce nostalgija prema mjestu gdje smo rodjeni, kao i te salmon? Osjeticemo kad dodje vrijeme.
Salmon sa Vrbasa
Zaista mi je drago što nemate "ne baš lijepa sjećanja" na hrvatsku emigraciju u Kanadi.
ReplyDeleteZato, ima nade, ali teško da će te razumjeti kad takva sjećanja nemate.
A da je prilog lijep, to svakako, prelijep je, pa ponavljam evo i drugi put.