David Harland: Selektivna pravda za Balkance

Tekst Davida Harlanda, izvrsnog direktora Centra za Humanitarni dijalog i jednog od predstavnika Ujedinjenih Naroda za vrijeme ratova u bivsoj Jugoslaviji objavljen u Nezavisnim Novinam privukao je moju paznju.

Nakon citanja teksta u Nezavisnim Novinama, neki od stavova izazovu moju sumnju jer odudaraju od prilicno unisonog  stava vecine zapadnih komentatora. Pronadjem originalni tekst u New York Timesu, da provjerim i stavove Davida Hartlanda a i tacnost prevoda.

Umjesto naslova originala "Selektivna pravda za Balkance" autor clanka objavljenog u Nezavisnim je odlucio da izvuce jednu od recenica i istakne je kao naslov: " Svi prijatelji Zapada oslobođeni, svi Srbi osuđeni", vjerovatno ocekujuci da ce ovakav naslov privuci vise citalaca i pojacati utisak.

Uocim i da je tekst u Nezavisnim prilicno ispreturan, da su pojedini dijelovi teksta ispusteni, neki drugi naglaseni...

Pocnem skakati sa originala na prevod i obratno i na kraju odlucim da prevedem cijeli clanak iz New York Timesa. Dok citam i prevodim, shvatim da se ulazim u nesto od cega pokusavam pobjeci . Citanje i razumijevanje engleskog teksta mi je svakodnevni posao. Medjutim kad je politika Balkana u pitanju svaka izgovorena ili propustena rijec vaze se filigranskom vagom. 
Da ipak odustanem i u miru provedem svoje subotnje vece? Ipak ne.

Tvrdoglav, kakav jesam, ulozim i svoje vrijeme i trud, i evo nudim vam i svoj prevod kao i link prema originalnom tekstu objavljenom u New York Timesu.

http://www.nytimes.com/2012/12/08/opinion/global/selective-justice-for-the-balkans.html?_r=0

i prevod iz Nezavisnih Novina:

http://www.nezavisne.com/novosti/ex-yu/Harland-Svi-prijatelji-Zapada-oslobodjeni-svi-Srbi-osudjeni-170708.html

Nakon svega, nisam siguran da da li su mi moje vrijeme i trud donijeli ista novo ili ista dobro. Osjecam se da sam ponovo,  ovog puta potaknut nevjericom i radoznaloscu, jos jednom usao u minsko polje naseg Balkana. Znam da ce neki tekst protumaciti kao pokusaj izjednacavanja krivice. Mislim da namjera autora nije ni bila da objasni rat na Balkanu, jer se jednom stranicom teksta Balkan ne moze objasniti.

Ja tekst shvatam kao jednu od reakcija koju su izazvale nedavne oslobadjajuce presude Haskog tribunala i pokusaj da se nakon tih presuda prikaze i druga strana balkanske medalje.

*********************

Nije dobro ako ste Srbin, i ako ste bili zrtva bilo kojeg kriminala u bivsoj Jugoslaviji. U ratovima na Balkanu je raseljeno i etnicki ocisceno vise Srba nego i jedne druge nacionalnosti na Balkanu. Najvise Srba je i danas raseljeno. Skoro da niko do sada nije odgovarao za to i izgleda da nece ni u buducnosti. Sud za ratne zlocine Ujedinjenih Nacija u Hagu oslobodio je krivnje za ratni zlocin Ramush Haradinija, bivseg Predsjednika Vlade Kosova. Proslog mjeseca, krivnje su oslobodjeni i dva generala koji su vodili Hrvatsku u pobjedi protiv Srba.

Skoro svi prijatelji Zapada su proglaseni nevinim; skoro svi Srbi proglaseni krivim. Ovi rezultati ne odrazavaju balans kriminala pocinjenog na terenu.

Ne osjecam simpatije za Srbe koji su uhapseni. Naprotiv. 
Prezivio sam opsadu Sarajeva. Bio sam svjedok optuzbe u slucajevima protiv bivseg predsjednika Srbije Slobodana Milosevica, ratnog lidera bosanskih Srba Radovana Karadzica, i, nedavno, vojnog komandanta bosanskih Srba Ratka Mladica, optuzenog da je naredio masakr u Srebrenici.

Srbi su pocinili mnoge od najgorih ratnih zlocina, ali nisu bili sami , i nije u redu, ili nije svrsishodno da oni sami nose odgovornost. Hapsenjem samo Srba jednostavno nema smisla u pogledu pravde, realnosti, ili u pogledu politike.

Hrvatski lideri su podrzavali razbijanje Jugoslavije i znacajno doprinijeli uzasima u Bosni i Hercegovini. Bio sam svjedok bijesa prilikom napada Hrvata na lijepi grad Mostar. Zivio sam u gradu u kome su odsjecene glave uhvacenih Muslimana bile izlozene na pijaci.

Vidio sam desetine i desetine hiljada Srba, civilnih izbjeglica koji su bjezali iz Hrvatske 1995. godine, pred napadom Hrvata koji je zavrsio rat. Ako oslobodjeni generali nisu odgovorni za etnicko ciscenje, onda neko jeste, neko ko ce vjerovatno ostati na slobodi.

Nisu Srbi i Hrvati sami, ali oni moraju nositi najveci dio osude istorije. Vocstvo bosanskih Muslimana je duboko kompromitovano vezom sa medjunarodnim džihadističkim pokretom i pružalo je utočište najmanje trojici ljudi koji su imali jednu od glavnih uloga u napadima na SAD 11.septembra . Bio sam svjedok napadu stranih mudzahedina na Hrvatske civile u dolini Lasve.

I vlast kosovskih Albanaca zasluzuje da se pomene zbog etnickog ciscenja u njegovoj najekstremnijoj formi - oslobadjajuci se skoro potpuno populacije Srba i Roma.

Stari pravoslavni manastiri na Kosovu su sada skoro jedino podsjećanje na nekada vecinsko nealbansko stanovništvo. ( Ovi manastiri bili su predmet bronih nasilnickih napada. Mnogi su unisteni; ostali pod zastitom.)

Haradinaj je oslobodjen optuzbi, ali ostaje cinjenica da je hiljade Srba- vecinom starih, zena i djece- etnicki ocisceno sa Kosova od Kosovskih Albanaca.

Ono sto se desilo na Haskom sudu je daleko do pravde, i posmatraci Balkana ce to interpretirati kao nastavak rata na legalnom polju - izmedju USA, Njemacke i ostalih Zapadnih sila sa jedne strane, i Srba sa druge.

To ce pojacati najgore politicke instinkte naroda bivse Jugoslavije: kompleks progona kod Srba, trijumfalizam Hrvata, osjecaj zrtvi kod bosanskih Muslimana, pravdanje kosovskih Albanaca za njihovo traganje za rasnom cistocom. Svaka od ovih crta ima neke veze sa istinom, i u svakoj je bilo pretjerivanja i manipulisanja u politicke svrhe, na svim stranama.

Izostanak pravne odgovornosti ce jos jednom donijeti optuzbe u politicki proces, dajuci mnostvo municije za buduce runde sukoba.
To je suprotno od cilja zbog koga je Haski Tribunal za bivsu Jugoslaviju osnovan.

(David Harland je izvrsni direktor Centra za Humanitarni dijalog) 

(New York Times)