Datum koji se svake godine obilježava kao praznik grada je 22. april jer je Banjaluka na taj dan 1945. godine
konačno oslobođena. Tada grad počinje jedan novi život, opredijeljen novim
karakterom šire društvene zajednice, uže domovine Bosne i Hercegovine i šire
domovine Jugoslavije, koje su se predvođene Komunističkom partijom Jugoslavije
počele još u toku rata izgrađivati na narodno-demokratskim temeljima i, budući
obe višenacionalne, uz punu ravnopravnost i zajedništvo svih naroda i
narodnosti. Dajući u NOB-u 21 narodnog heroja, Banjaluka je „srce i duša"
herojske i slavom ovjenčane Bosanske krajine koja se sa mnogo, razloga ponosi
ne samo svojim partizanskim jedinicama nego i činjenicom da su se na njenom
operativnom tlu u toku rata dogodile za čitavu zemlju najznačajnije
društveno-revolucionarne promjene, Prvo i Drugo zasjedanje AVNOJ-a u Bihaću i
Jajcu, da su u Mrkonjić-Gradu i Sanskom Mostu položeni temelji budućoj
zbratimljenoj zajednici Srba, Muslimana, Hrvata i drugih naroda i narodnosti u
Bosni i Hercegovini. Još prije rata snažno komunističko uporište, grad koji je
dao narodnooslobodilačkom pokretu više hiljada boraca, od kojih ih je blizu
1.000 poginulo kao partizani i više od dva puta toliko izginulo kao žrtve
fašističkog terora, Banjaluka je prirodno i jedan od glavnih stubova i
generatora novog društvenog uređenja, zasnovanog na tekovinama
narodnooslobodilačkog rata i socijalističke revolucije.
Ali vremena za slavlje u proljeće 1945. u Banjaluci nije bilo. Teško
očekivani završetak rata i početak mira donijeli su gradu nove brige. No to su
bile brige vezane za obnovu onoga što je stradalo u ratu - na primjer 30 posto
gradskog stambenog fonda bilo je uništeno i oštećeno - i izgradnju novog, pa se
tog teškog vremena, ali vremena punog radnog elana, entuzijazma i udarništva,
rado sjećaju banjalučke poratne generacije, posebno tadašnja omladina koja je,
uz opšteprihvaćenu parolu „Tito- Partija, omladina-akcija", toj
poslijeratnoj obnovi i izgradnji najviše i doprinijela. Na hiljade i hiljade
omladinaca i građana Banjaluke, posebno organizovanih u narodnofrontovske
brigade, uložili su na stotine hiljada dobrovoljnih radnih časova u popravke
kuća, puteva, željezničkih pruga, komunalija, škola u gradu i okolini, a takođe i na mnogim
masovnim radnim akcijama u Bosni i Hercegovini i Jugoslaviji. Tako je
zabilježeno da je zajedno sa omladinom iz cijele Jugoslavije i uz pjesmu
„Brčko-Banovići to je naša meta, izgradićemo prugu još ovoga ljeta", 3.775
banjalučkih mladića i djevojaka učestvovalo 1946. na izgradnji te pruge, kao
što je i zabilježeno da je njih 4.890 u 1947. godini radilo na pruzi
Šamac-Sarajevo.
...
Vera
Kržišnik – Bukić
(iz
fotomonografije ‘BANJALUKA’, 1990.)
No comments:
Post a Comment