Vera Kržišnik – Bukić: Praznik grada je 22. april ...

Datum koji se svake godine obilježava kao praznik grada je 22. april jer je Banjaluka na taj dan 1945. godine konačno oslobođena. Tada grad počinje jedan novi život, opredijeljen novim karakterom šire društvene zajednice, uže domovine Bosne i Hercegovine i šire domovine Jugoslavije, koje su se predvođene Komunističkom partijom Jugoslavije počele još u toku rata izgrađivati na narodno-demokratskim temeljima i, budući obe višenacio­nalne, uz punu ravnopravnost i zajedništvo svih naroda i narodnosti. Dajući u NOB-u 21 narodnog heroja, Banjaluka je „srce i duša" herojske i slavom ovjenčane Bosanske krajine koja se sa mnogo, razloga ponosi ne samo svojim partizanskim jedinicama nego i činjenicom da su se na njenom operativnom tlu u toku rata dogodile za čitavu zemlju najznačajnije društveno-revolucionarne promjene, Prvo i Drugo zasjedanje AVNOJ-a u Bihaću i Jajcu, da su u Mrkonjić-Gradu i Sanskom Mostu položeni temelji budućoj zbratimljenoj zajednici Srba, Muslimana, Hrvata i drugih naroda i narodnosti u Bosni i Hercegovini. Još prije rata snažno komunističko uporište, grad koji je dao narodnooslobodilačkom pokretu više hiljada boraca, od kojih ih je blizu 1.000 poginulo kao partizani i više od dva puta toliko izginulo kao žrtve fašističkog terora, Banjaluka je prirodno i jedan od glavnih stubova i generatora novog društvenog uređenja, zasnovanog na tekovinama narodnooslobodilačkog rata i socijalističke revolucije.

Ali vremena za slavlje u proljeće 1945. u Banjaluci nije bilo. Teško očekivani završetak rata i početak mira donijeli su gradu nove brige. No to su bile brige vezane za obnovu onoga što je stradalo u ratu - na primjer 30 posto gradskog stambenog fonda bilo je uništeno i oštećeno - i izgradnju novog, pa se tog teškog vremena, ali vremena punog radnog elana, entuzijazma i udarništva, rado sjećaju banjalučke poratne generacije, posebno tadašnja omladina koja je, uz opšteprihvaćenu parolu „Tito- Partija, omladina-akcija", toj poslijeratnoj obnovi i izgradnji najviše i doprinijela. Na hiljade i hiljade omladinaca i građana Banjaluke, posebno organizovanih u narodnofrontovske brigade, uložili su na stotine hiljada dobrovoljnih radnih časova u popravke kuća, puteva, željezničkih pruga, komunalija, škola u gradu i okolini, a takođe i na mnogim masovnim radnim akcijama u Bosni i Hercegovini i Jugoslaviji. Tako je zabilježeno da je zajedno sa omladinom iz cijele Jugoslavije i uz pjesmu „Brčko-Banovići to je naša meta, izgradićemo prugu još ovoga ljeta", 3.775 banjalučkih mladića i djevojaka učestvovalo 1946. na izgradnji te pruge, kao što je i zabilježeno da je njih 4.890 u 1947. godini radilo na pruzi Šamac-Sarajevo.

...

Vera Kržišnik – Bukić

(iz fotomonografije ‘BANJALUKA’, 1990.)