Monday, September 25, 2017

Maja Đurić: Lijepa septembarska strana Banjaluke

Nakon duzeg perioda ponovo nam se javlja Maja Djuric. Nadam se da ce ovaj kolaz "Lijepa septembarska strana Banjaluke" biti uvod u Majina stalna javljanja na Parkic i da ce nam donijeti prijeko potrebne lijepe vijesti iz naseg grada.

*****************
Odlučila sam da Vam se opet malo javim, ovaj put sa lijepim vijestima. Naime, mjesec koji se polako približava kraju donio je dašak ljepote i posebnosti u Banjaluku, pa ako da ako vam se ovo učini interesantno možete proširiti po Parkiću.



Prvo je 12.09. u Vijećnici Kulturnog centra Banski dvor održana promocija definitivnog i autentičnog izdanja "Kameni spavač" najvećeg bosanskohercegovačkog pjesnika Maka Dizdara. Ove godine se obilježava stotinu godina od Makovog rođenja i, u sklopu velikog jubileja, i mi smo imali priliku da makar nakratko budemo dio jedne takve priče. Tada je u Banjaluku, ravno iz Indonezije gdje je bila promocija indonežanskog izdanja knjige, stigao Makov unuk Gorčin Dizdar, a osim njega govorili su i profesor Sanjin Kodrić koji je jedan od priređivača izdanja i banjalučki pisac Ranko Risojević. Svima toplo preporučujem da, ako već ne mogu posjetiti Makovu stolačku hižu, barem virtuelno zavire na stranicu Fondacije Mak Dizdar. Evo malo o promociji iz ugla novinske vijesti:
http://www.nezavisne.com/kultura/knjizevnost/Promovisano-autenticno-izdanje-Kamenog-spavaca/442883



Zatim, 19.09. u Narodnoj i univerzitetskoj biblioteci RS desila se neobična, topla i iskrena promocija knjige "Priče iz komšiluka", za koju se tražila stolica više. Za razliku od ustaljenih, uobičajenih i već toliko puta viđenih književnih večeri, ovo je zaista bilo pravo osvježenje. Knjiga je nastala na osnovu konursa portala mondo.ba i čine je priče više autora, a sve govore o onim pravim, istinskim vrijednostima koje, sudeći po knjizi, ipak traju i nisu posve izgubljene. Meni je posebna čast što je i moja priča "Klupe s pogledom" uvrštena u ovo posebno izdanje, tim više što sam pronašla divne kćerke koje su u spomen na oca klupe i podigle, a jedna od njih (obe žive u Londonu) se čak i zadesila u Banjaluci za vrijeme promocije. O klupama bi se dalo još pisati, ali one su tema za sebe i o njima mogu nekom drugom prilikom, a sada se još malo osvrnimo na promociju "Priča iz komšiluka":


Naposljetku, 22.09. na istoj adresi, veče za pamćenje. Izdavačka kuća "Imprimatur" iz Banjaluke, u čijem izdanju su izašle "Priče iz komšiluka" i izdavačka kuća koja se trudi da sačuva bogatstvo knjige, priredila je radionicu Uvod u kreativno pisanje, koju je održao pisac i profesorZoran Živković, a nakon toga smo mogli više da čujemo o njegovim knjigama. Vrstan pisac u čijim knjigama se prepliću naučna fantastika, humor i sjajne priče ne samo da je najprevođeniji srpski pisac, nego je njegova knjiga "Biblioteka" uvrštena u obaveznu srednjoškolsku lektiru u Portugalu. Po njegovim pričama Puriša Đorđević je snimao kratke filmove, dok je čitanje priče Voz/ Train jedno od najizvođenijih na radiju BBC 4. To je tek dio onoga što Živković jeste, a nemoguće je ne napisati da je, iako izuzetnog uma iz kojeg idolaze čudesni zapleti, riječ o izuzetno prirodnom, jednostavnom i šarmantnom čovjeku. Toliko da je nakon radionice publici dijelio kiflice jer nas je već zadržao, a jpred nama je bilo još druženja. Evo i intervju vrijedan čitanja:


Navikla sam odavno da je banjalučka publika uspavana, a ovakve vijesti se slabo i gotovo nikad ne obrađuju dublje i ne više od puke informacije. Rastužilo me je što je Makov "Kameni spavač", tako vanvremensko i jedinstveno književno djelo prošao gotovo neopaženo kroz Banjaluku. Ali, mi smo valjda takvi. Kako reče profesor Kodrić: "Da je Mak pisao na jednom od velikih svjetskih jezika, naprimjer na engleskom, on bi bio poput jednog T.S Eliota". Ali, to smo mi, kako reče Branko: "Znam ja nas, j... ti nas". Ipak, važno da je Mak "došao" i nama. A ono što je za svaku pohvalu je iskren trud portala mondo.ba, IK "Imprimatur" i NUBRS da osvježe učmalost i rutinu banjalučkih književnih promocija. U tome su itekako uspjeli!


Svako dobro i srdačan pozdrav,

Maja Đurić
Banjaluka

Tuesday, September 19, 2017

Krece li se - ili se cini da se krece

Ljudi su opravdano zabrinuti za sudbinu zemaljske kugle, sudbinu opstanka zivota na njoj... Sada, kada je danasnji predsjednik Amerike objavio da vise ne misli ulagati u istrazivanja u oblasti zagadjivanja i klimatskih promjena koja je do sada finansirala americka vlada, mnogi su posebno zabrinuti jer je poznato da je Amerika ulagala ogromna sredstva u ovu oblast.  Problem su ponovo sredstva - dolari. Problem je svakako i politicki, americko drustvo ponovo podijeljeno na savovima izmedju demokrata i republikanaca. Izgleda da su se na ovom stvarnom problemu, koji mnogi ni ne mogu razumjeti  jer radi se o procesima mjerenim u hiljadama godina, mnogi uhljebili i muzu za licnu korist. Evo sada, vise nego ranije, dobijamo nove "dokaze" koji treba da ukazu na ozbiljnost situacije. Medjutim, ono sto ja citam u ovom clanku je ustvari nista sem bombasticnog naslova jer naucnici na koje se autor clanka poziva ne dokazuju nista vec nagadjaju. Clanak je pun izraza"cini se" . U nauci se ne cini,u nauci ili jeste ili nije. Postoje dokazi, mjerenja, snimanja, testovi... Povrsnim clancima kao sto je ovaj ne dobija se nista. Samo se gubi povjerenje u iskrene namjere i pomaze Trampu i slicnima da kazu kako je sve to samo BS.

****************

Novi snimci sa Antarktika pokazuju ono od čega se strahovalo



Ogroman ledeni brijeg četiri puta veći od Londona, koji se prije dva mjeseca odlomio od Antarktika, počeo je da se kreće, pokazuju najnoviji satelitski snimci. Kada se ledeni brijeg A68 odlomio od ledenog grebena Larsen C bilo je nejasno šta će se dogoditi. Ledene ploče nakon odvajanja mogu da ostanu na istom mjestu decenijama, u zavisnosti od morskih struja i topografije morskog dna. Međutim, čini se da je ledena ploča počela da se kreće. Veličine oko 5.800 kilometara kvadratnih i težine hiljadu milijardi tona, ploča A68 je jedan od najvećih ledenih brijegova ikada poznatih, iako je njegova polovina upola manja od Posove ledene ploče, piše Independent. “Nakon odvajanja od Larsena C, čini se da se brijeg A68 kreće”, napisao je na svom nalogu na Tviteru profesor Stef Lermit sa Univerziteta Delft u Holandiji. On je uporedio posljednje satelitske snimke sa prvim nakon odvajanja. Postoji zabrinutost da će se ledeni brijeg cijepati na manje dijelove koji bi mogli da se nađu na nekoj od transportnih ruta. Ukoliko budu toliko usitnjeni da bi se pratili satelitom, biće rizični po brodove. Naučnici vjeruju da globalno zagrijavanje nema uticaja na “cjepkanje” ploče. Ipak, ima i onih koji tvrde baš suprotno. Profesorka Nensi Bertler sa Univerziteta Viktorija u Velingtonu ističe da globalno zagrijavanje i rupa u ozonskom omotaču dovode do iznenadnog raspada brojnih ledenih ploča od kojih neki postoje više od 10.000 godina.

Thursday, September 14, 2017

Angel Trajkovski: 8 pictures for you


McCall,Sept.2017.
Dragi moji,
dani provedeni u McCall-u sa Majkom,Mladenom Blelajcem (doletjeli iz Toronta) i mojim ovdasnjim prijateljom Kentom su nesto nezaboravno, prelijepo... nesto sto bih pozelio svakom svom prijatelju...Kao i svake godine u ovo vrjeme sadrzaj naseg "programa" je slican: kupanje u jezeru,voznja brodom po jezeru Payette,setnje po planinskim stazama,gledanje tenisa US Opena, nasi teniski pokusaji da odigramo kao Nadal,Federer...obavezno pivo poslije tenisa,uobicajeno nase zezanje,smijeh...Ranoranioc sa uzivanjem posmatra izlazak sunca,da bi poslije toga otisli u obliznju ljekovitu banju na brckanje u toploj mineralnoj vodi. Po Majkovoj izboru ponovo smo i ove godile otisli u isti restoran kao i prosle, da bi nas kelnerica koja nas sluzila iznenadila svojim odgovorom na nase pitanje:"Pogodite odakle smo?" S pika je odgovorila:" Iz Jugoslavije..."

Pozdrav Vasim porodicama,pozdrav Vama. Vas Angel








Tuesday, September 12, 2017

Mile Stojić: ČETIRI PJESME

(''Prognane elegije'', Dani, Sarajevo 2004.)


Mile Stojić (Dragićina, 1955.)
Savremeni bh pjesnik, esejist, novinski pisac.
''Trajno odan izvornome melankolijskom osjećaju svijeta i molskom tonalitetu pjesme...''

GOLD COAST, 1


Gledao sam ljude koji u pedesetim
uče nepravilne njemačke glagole
U njihovu pogledu ja sam otkrivao omču
ali ne mržnju. Prije neku samilost
prema svijetu koji sve zna, a ništa ne razumije

Na njihovim izbrazdanim licima
na njihovim prijevremeno osijedjelim kosama
teško se zaustavljala raskoš njemačke sintakse
još teže razlog nekog valjanog povratka smislu

Za svaku svoju gestu oni su govorili "Oprostite"
čekajući gdje će ih rasporediti slijedeći policajac
slučaja. Svoje tijelo što traži šaku riže
oni su shvaćali kao krivicu

Svoja žedna usta oni će napajati novom nadom
Nevični ovoj zemlji, kao što je ona nevična njima
kradom u kavani tiho razmjenjuju sjećanja
sve dok ih ne prekine glasna muzika iz vrta
ili poslovni ton konobara
Hier, bitte, das letzte Glas!

GOLD COAST, 2



Na šalteru banke u Melbourneu
mijenjam nešto njemačkih maraka za
domaću valutu. Na lošem engleskom
objašnjavam da mi trebaju novčanice
u manjim apoenima
da mi se žuri

Službenica me gleda krupnim očima
punim genetske nomadske tuge. Morate malo
pričekati, kaže
i pita jesam li raspoložen za kavu. O hvala, kažem, meni se jako žuri

Odmah ćemo to srediti, kaže. Odlazi, pa se pojavljuje za koju minutu. Pružajući mi novac
moli da još jednom prebrojim. Ali ja to ne činim,već joj primajući novac, dotaknem gležnjeve ruke

Ona se pravi da to nije primijetila
ja se okrećem i izlazim

Aufwiedersehen, dovikuje mi ona.

GOLD COAST, 3



Ispred kuće s trijemom i ogradom
nalazi se spomen ploča nekom Talijanu
što je dva sata visio na helikopteru
držeći se zubima za uže. Jessica,
koja se nekada zvala Ajša, jedva
razumljivim hrvatskim objašnjava mi
da je ovu kuću gradio njen otac, koji je
tu došao prije tri desetljeća iz iseljeničkog
logora u Italiji. Moj rahmetli babo, naglašava
Umoran sam, kažem, i glava me boli
od svih tih emigrantskih priča
Hoćeš li da ti donesem Scotch sa sodom,
nudi ona i brižno pita:
Može li čovjek sto puta voljeti?
Naravno, odgovaram ja, ako mu vjetrovi neprestano
pušu u jedra i ako dobrovoljno pristaje
na umnožavanje užasa

RAZGLEDNICA IZ SYDNEYA



Sanjam kako plovim Neretvom
od Počitelja do Ušća
Cijela dolina je poplavljena
Nikako ne mogu da se sjetim
kako se zovu gradovi pod vodom

Stižući u Deltu
prisjećam se riječi "cvit", "nedilja"
zastave na kojoj leprša zgarište
(jedno dijete nikad neće naći oca),
spaljenih uvojaka, lozinke koja glasi
Never

Monday, September 11, 2017

Aco Ravlic: 22 GODINE OD UKAZA DO URUČENJA ORDENA

Generacije Banjalučana po dobrom su upamtile liječnika Peru Stjepanovića. Dr. Pero Stjepanović bijaše čovjek, koji je svakog pacijenta želio razumjeti i, dakako, pomoći mu u svakoj prilici i na svaki način. Bio je i zapaženi društveni radnik - dugogodišnji predsjednik Banjalučkog šahovskog kluba u godinama između dva svjetska rata. Teško je pobrojati sve funkcije, koje je obavljao i to vrlo uspješno ovaj posljednji predsjednik Ljekarske komore Vrbaske banovine. Ipak, spominjem jednu davno zaboravljenu. Po oslobođenju Banjaluke, po povratku u ovaj grad (koji je napustio zajedno s partizanskim jedinicama i mlađim sinom Draganom - Dragim, prilikom povlačenja partizanskih jedinica, odnosno napada na Novu godinu 1944.), odlukom Okružnog narodno-oslobodilačkog odbora Banjaluka (br. 2175) već 2. maja 1945. preuzeo je upravničku dužnost u Higijenskom zavodu.
Ovaj čestiti čovjek, međutim, lako je mogao, da se u ono doba njegovala svjetska (Ginisova) knjiga rekorda, biti uvršten u njen prvi tom (možda nije ni danas kasno?), zbog jednog ordena. Naime, dr. Pero Stjepanović dobio je poslije 22 godine, u ruke orden koji mu je kraljevskim ukazom dodijeljen. Orden je zaradio kao "medicinar" u mladićkoj dobi i u toj dobi mu ga kraljevskim ukazom dodijeliše, ali orden mu stiže mnogo, mnogo godina kasnije, kad je već bio obavio gotovo sve svoje životne poslove - okončao studij i postao uvaženi liječnik, osnovao obitelj i bio sretan otac troje djece... "Sreski lekar g. dr. Pero Stjepanović primio je ovih dana, posle pune 22 godine, sa ukazom Blaženopočivšeg Kralja Petra Prvog iz 1914. godine odličje Krst milosrdja izvijestile su lokalne novine početkom 1936. godine. Pojasnile su i iz kojih razloga je odlikovani toliko dugo čekao na uručenje: "Ukaz o odlikovanju, kojim je Blaženopočivši Kralj nagradio patriotske pobude nekadašnjeg medicinara Peru Stjepanovića, danas sreskog lekara u Banjoj Luci, za njegovo učestvovanje u Balkanskom ratu, u svojstvu medicinara, bilo se zabacilo, pa je, kao što vidimo, pronađeno tek posle 22 godine i upućeno onome koji ga je zaista i zaslužio ".
Zanimljivo je i čudnovato "putešestvije" jednog ordena, pa je pravo čudo da je ipak jednom, makar i poslije 22 godine, dospjelo u ruke odlikovanog, našeg sugrađanina dr. Pere Stjepanovića. Ne treba, naime, zaboraviti da je orden uručen poslije smrti dvojice kraljeva, kralja koji je potpisao ukaz o odlikovanju, ali i dvije godine poslije smrti njegovog nasljednika koji je čak petnaest godina vladao.

Aco Ravlic

Saturday, September 09, 2017

In memoriam: Ljubisa Samardjic


14.11.1936. - 8.9.2017.
Danas nas je napustio i Ljubiša Samardžić. 
Talenat ga je predodredio za velike uspehe, a posebnost koju nosi u sebi učinila legendom.

 - Odrastao sam u čestitoj rudarskoj porodici. Rano ostao bez oca. Divio se majci koja nas je izvela na put sa mizernom rudarskom penzijom. A bilo nas je troje dece. Iz takvog detinjstva shvatio sam da sirotinja nije najstrašnija stvar koja može da se desi u životu - ispričao je Ljubiša Samardžić 2015. u intervjuu za "Blic".


Od 1960. do danas ostvario je više od 70 filmskih i televizijskih uloga, sarađivao sa svim jugoslovenskim rediteljima, a onda krajem devedesetih i sam preuzeo režisersku palicu.


Uloga je toliko da ih je najbolje podeliti u dekadama. Šezdesete godine obeležili su naslovi: "Spletka i ljubav" (1960), "Igre na skelama" (1961, Gvardijan), "Prekobrojna" (1962, Mikajlo Nastic), " Peščani grad" (1962, Smoki), "Desant na Drvar"(1963, Milan), "Dani" (1963, Dragan), "Jutro" (1967, Mali), "Smoki" (1967, Smoki), " Bitka na Neretvi" (1969, Novak).
Sedamdesete su donele naslove: "Biciklisti" (1970, Partizan), "Kuda idu divlje svinje (1971, Crni rok), " Građani sela Luga (1972, Vidoje), "Valter brani Sarajevo (1972, Zis), "Bombaši" (1973, Kovac), "Obraz uz obraz" (1972, Smoki), "Dimitrije Tucovic (1974, Dimitrije Tucović), "Naivko"( 1975, Buzga Mirocki), "Ljubavni zivot Budimira Trajkovica (1977, Voja Trajkovic), "Bosko Buha" (1978, Milun).



 Osamdesetih su njegovu karijeru obelezili filmovi i serije: "Avanture Borivoja Šurdilovića" (1980, Borivoje Šurdilovic Šurda), " Vruć vetar" (1980, Borivoje Šurdilović Šurda), "Rad na određeno vreme"(1980, Siniša Pantić), "Moj tata na određeno vreme (1982, Sinisa Pantić), "Nije lako sa muškarcima" (1985, Ivan Sekulović), " Život je lep" (1985, Valentino trovac), " Razvod na određeno vreme" (1986, Siniša Pantić), "Bolji život" (1987, Ljubomir Zavišić). Ništa manje uspešne nisu bile ni devedesete u njegovoj karijeri, kada su glumački niz nastavila sledeća ostvarenja: film "Policajac sa Petlovog brda" (1992, Boško Simić), dve godine kasnije zaigrao je u istoimenoj seriji u istoj glavnoj ulozi,  "Ubistvo sa predumišljajem" (1995, Vidosav), "Stršljen" (1998, Lane sekularac).
A onda nam je 21. vek doneo  Ljubišu Samardžića u sledećim fimskim i televizijskim naslovima: "Nataša" (2001, Tasa, Natašin otac), "Jesen stize, Dunjo moja" (2004, Marijin otac), "Konji vrani" (2007, Dunjin deda), "Bledi Mesec" (2008, Dunjin deda), "Miris kiše na Balkanu (2011, čuvar groblja).

Pomenute uloge su pokazale veličinu njegovog talenta, ali jedno umeće retko ide samo, češće ga prati još jedan talenat. U slučaju Ljubiše Samardžića glumačku veštinu pratio je talenat za režiju. Rediteljski debi je imao 1999. filmom "Nebeska udica".  Listu filmova i serija koje je režirao ispunili su zatim "Nataša" 2001, "Jesen stiže, Dunjo moja" 2004, "Konji vrani" 2007, "Bledi Mesec" 2008. i "Miris kiše na Balkanu" 2010. godine.

(Zena - Blic)

Friday, September 08, 2017

Dvije



Ugledavši ženu papagaj pomisli: Kako to da priča vise od mene, a nije u kavezu?

***

Žene su brbljive samo zato što se muškarcima ništa ne može objasniti u dvije riječi!
Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...