Friday, July 28, 2017

Mladozenja

Mladi Mujo oženio mladu Fatu, useliše oni u svoj novi stan i uživaju u
medenom mjesecu.
I tako svake noći čuje se iz stana vriska i cika, uzdisanje i ljubavno
stenjanje.
Nakon nekoliko dana sretne Mujo susjeda na ulazu, pa će njemu susjed:
– “Mujo, nemoj se ljutit’, al’ ne može se spavat od vas dvoje i vašeg
seksanja. De, stavi joj kakvu krpu u usta da ne vrišti tol’ko.”
– “Ma nema problema komšija, ispričavam se, nisam znao da smo tako glasni.”
Došla noć, kad u jednom trenutku čuje se Mujo:
– “KOMŠIJAAA, JEL ‘VAKO DOBROOO ?”
– “DOBRO JE MUJO, DOBRO JE!” odgovara susjed.
Došla druga noć kad opet Mujo:
– “KOMŠIJAAA, JEL ‘VAKO DOBROOO?”
– “DOBRO JE MUJOOO !”
Treće noći viče opet Mujo:
– “KOMŠIJAAA, JEL ‘VAKO DOBROOO?”
– “Mujo, vadi joj tu krpu iz usta, cjela zgrada misli da mene je..s.

Wednesday, July 26, 2017

Crvene bube


Prije neki dan, setajuci Borikom ugledao sam ove crvene bube. Sjetio sam se kako smo ih nekada pratili, posmatrali...Dugo ih vec nisam vidio. Na banjaluckom asfaltu se mogu cesto vidjeti. Ne sjecam se da sam ih vidio u Kanadi.
Jedino sto znam o njima je da su crvene, da imaju crne oznake po ledjima, slicne indijanskim crtezima i da se cesto krecu po dvije spojene jedna na drugu.  Da li je to neka njihova ljubavna igra?
Ne sjecam se ni kako smo ih zvali, niti da smo o njima ucili u skoli. Cime se hrane? Ko se njima hrani? Kako se organizuju?
Mnogo pitanja na koja nemam odgovore.
Mozda neko od vas moze pomoci da konacno naucim nesto o crvenim bubama!?

Monday, July 24, 2017

Anonimni bolesnici - internet manijaci

Nevjerovatan je broj dusevnih bolesnika. Veoma mali je broj onih kojima je ta dijagnoza ustanovljena i koji se lijece. Mnogo je vise onih koji, na zalost, nikada nisu trazili pomoc ustanove u kojoj rade strucnjaci koji su obuceni i kvalifikovani da pomazu takvima. Stoga oni nemaju dijagnozu. Mi ih, a da toga nismo svjesni, svakodnevno susrecemo na ulici, u prodavnici, gledamo na TV, komuniciramo s njima preko "drustvenih mreza", ni ne sluteci o kakvim se bolesnicima radi.
Jedan takav mi se u poslednje vrijeme nakacio na ledja saljuci licne i uvrijedljive komentare na blog.
I uvijek anoniman! Nema petlju da mi se obrati kao covjek covjeku, vec on to onako - hinjski. Svaki blog ima ugradjen pretrazivac koji daje statisticke podatke o broju i duzini citanja, prilozima koji su najcesce citani, pa i lokaciji sa koje se blog cita ili salje komentar. Uz koristenje jednostavne aplikacije informacija o lokaciji ide do adrese, pa sve do slike kuce sa koje se citaju prilozi ili salju komentari. Lokacija sa koje taj bolesnik najcesce salje svoje bolesne komentare poznata. Prepoznatljiv je i njegov stil. Jasno mi je o kome se radi. Nekada davno smo se druzili i smatrali prijateljima... Kasnije smo se razisli... Rekli jedan drugome sto smo imali... I posli svako svojim putem. Tako sam se bar ja nadao. Takav je zivot...Da nije njegovih otrovnih zaoka punih mrznje, zaboravio bih ga i ne bih ga vise nigdje ni spominjao.  Ali nece on da me se kane. Valjda  tako lijeci komplekse i mrznju koji su prerasli u bolest, jer se samo bolestan i covjek pun mrznje, nicim izazvan, moze sluziti ovakvim provokacijama i uvredama.

Pisem ovo jer ovako nesto se skoro svakodnevno desava i drugima. To je rizik kojeg moramo biti svjesni kad koristimo internet i drustvene mreze. Jer internet je pun raznoraznih bolesnika. Moje misljenje  je da ih treba ignorisati i zaboraviti. Oni ce se umoriti ili naci drugu "zrtvu". Nadao sam se da ce se i ovaj "moj" umoriti. Malo sam se prevario. Iako mi je jasno o kome se radi, ja ovom "svom bolesniku" necu pomenuti ime. Ne zasluzuje on, kao ni drugi anonimni bolesnici, ni ovoliko paznje koliko sam mu ovim tekstom posvetio, ali ja ovo radim i da bih ga upozorio (jer znam da ce on ovo procitati) da cu, ako nastavi, objaviti i ime i prezime i grad i adresu kao i bljuvotine koje salje...

Thursday, July 20, 2017

Vedad Hasanović: AFORIZMI


Rekli su nam: „Bistro“, iako smo lovili u mutnom.

U ratovima i nema baš puno dobrovoljaca. Uglavnom su svi loše volje.

Dok jedni brane slobodu, drugi se brane sa slobode.

Divokoza je koza kojoj se svi dive.

Holandija i nije baš zemlja slobode. U to su se uvjerile brojne haške mušterije.


Facebook je socijalna mreža puna asocijalnih individua.


U Sarajevu i dalje zagušljivo, Ronhil ga napada – Valter ga brani.

(digitalna demokracija)

Wednesday, July 19, 2017

Mario M.: Sličice iz Banjaluke

 rane lubenice

 sjecanje na Drum

 suveniri sa istoka

 tisina jednog dvorista

Vladin kvart
 3 na 3 pod Zelenim mostom

 caskanje pred Bosnom

 dom za starije

grafit

aleja

Tuesday, July 18, 2017

“Svi govorimo NAŠ jezik”

Tribina „Čiji je NAŠ jezik“, koji je organizovao festival EXIT u saradnji s pokretom Novi optimizam, okupio je veliki broj zainteresovanih.


O Deklaraciji o zajedničkom jeziku govorili su lingvistkinja i autorka knjige „Jezik i nacionalizam“ Snježana Kordić, pisac i predsjednik udruženja Krokodil Vladimir Arsenijević, pisac i muzičar Marko Šelić Marčelo, aktivista pokreta Novi optimizam Vlatko Sekulović i glumac i producent Dragan Bjelogrlić, a moderatorka je bila spisateljica i pozorišna umetnica Minja Bogavac. Ovo je još jedan susret na Exit festivalu u nizu događaja organizovanih u okviru inicijative Tiha balkanska većina, kada je neformalna grupa istaknutih umjetnika i javnih ličnosti iz Srbije, Hrvatske i Bosne i Hercegovine na inicijativu EXIT tima sastavila otvoreno pismo javnosti povodom rastućih nacionalnih tenzija u regionu.
Minja Bogavac je publiku pozdravila na „sva četiri jezika“ istozvučnim „Dobar dan!“ što je na samom početku oduševilo prisutne i izazvalo podsmijeh takozvanoj jezičkoj različitosti, protiv koje je usmjerena Deklaracija o jeziku. Nakon pozdrava, putem video poruke se obratila srednjoškolka Ajla Vrebac iz Jajca, gdje je zahvaljujući svijesti mladih ljudi zaustavljena segregacija srednjoškolaca bošnjačke i hrvatske nacionalne pripadnosti. Tamo, kao i u još 54 škole u BiH, uspostavljen je princip gdje pod istim krovom postoje dvije škole, hrvatska i bošnjačka, razdvojene smjenama i različitim profesorima. Nakon toga su na sceni svoja iskustva iz borbe za ukidanje segregacije podijelili i srednjoškolci, heroji iz Zenice, Valerija Blagojević, Amar Kundalić, Nedim Alibegović i Aldin Vrškić, koji su, uprkos prijetnjama direktora škola i ignorisanju države, ujedinjeni u stavu “da se može udariti na mladost, ali da se ona ne može pobijediti“. Prisutni su gromoglasnim aplauzom podržali mlade ljude da istraju u svojoj borbi, kojoj su se priključile poznate ličnosti.
Vladimir Arsenijević, čije je udruženje pokrenulo Deklaraciju o jeziku, prisjetio se kako je nastala Deklaracija o jeziku: „Namera nam je bila da dokažemo da mi, uprkos politici, govorimo jednim jezikom, koji samo ima više svojih varijanti, na šta nas je inspirisala knjiga Snježane Kordić. Organizovali smo diskusije na tu temu širom regiona, ali nismo hteli da se zaustavimo na tome, već smo pokrenuli Deklaraciju o jeziku.“
Autorka ove inspirišuće knjige, koja je besplatno dostupna na internetu, objasnila je da je situacija bila betonirana, a sve pod okriljem zakona. “Laž je što piše u zakonu, čemu se suprotstavlja čak 9 000 potpisnika. Svi mi koji smo iz Hrvatske, Srbije, Crne Gore i Bosne i Hercegovine treba da se suprotstavimo segregaciji i diskriminaciji“, rekla je Snježana i poručili svima da se pozivaju na Deklaraciju o jeziku.
Vlatko Sekulović ovu Deklaraciju doživljava intimno. „Potičem iz mešovitog braka i upravo su takve zajednice posledica razumevanja jednog istog jezika. Ljubav nema granice, što dokazuje i to da su se na Exitu spojili mnogi ljudi nisu sa istog jezičkog područja.“
Da Deklaracija afirmiše ono zajedničko među ljudima misli i Marčelo, koji smatra da je jezik svih nas, ali i političara, koji ga koriste na drugačiji način. „Ako mislite da približite ljude, onda potencirate sličnosti, a ako želite da ih razdvojite onda ističete različitosti“ i dodao da političari često govore o mladima, a nikako da daju mikrofon na koji će oni reći da im je dosta svega i da neće ponovo da ratuju.
Dragan Bjelogrlić je rekao da je činjenica da govorimo istim jezikom. “Jezik će preživeti, a nadam se i zdrav razum. Lingvisti se moraju boriti za jezik i svi mi ne smemo dopustiti političarima da nas ubeđuju da se ne razumemo i da nam je potreban prevodilac. Nauka ne sme popustiti pred politikom“, zaključio je Bjelogrlić. Svi govornici su na kraju panela jednoglasno odgovorili da govore NAŠIM jezikom.
Pokret Novi optmizam napravio je specijalnu aplikaciju za mobilne telefone „Moj jezik“, putem koje se korisnici mogu na praktičnim primerima mogu uveriti da Srbi, Bošnjaci, Crnogorci i Hrvati govore istim jezikom, jer se u svim ovim državama „ljubav“ kaže potpuno isto.

(EXIT)

Monday, July 17, 2017

Slike s izložbe Radoša Antonijevića

Akademski vajar Radoš Antonijević izložio je u banjalučkom Muzeju savremene umjetnosti svoje instalacije i skulpture pod nazivom ‘’Na svom mjestu stajati’’ koje predstavljaju sudbinsku vezu pojedinca sa određenim istorijskim, religijskim, kulturnim… uticajima. Ova zanimljiva izložba je otvorena do kraja augusta.









Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...