Monday, May 31, 2021

Branislav Kljajić - Kljaja: Na Šibovima

 Javlja mi se moj drug Kljaja. Stigao u Banjaluku! Da nema korone i ja bih sada bio tamo. Ali, sta se moze... Bar sam se zajedno s njim popeno na Sibove, uzivao u prirodi, predivnom pogledu  i u cistom zraku! Zato i vam nudim da se i vi, nakon toliko godina, ponovo nadjete na ovom, nekada poznatom, izletistu mladih banjalucana..

**********


Doputovao sam u BL 28.5.21. , petak! 

Sutradan sam sebi dao zadatak da pokušam da dođem do Šibova, što sam i uspeo, ali, uz malu pomoć nekih sugrađana.

Pre bezmalo 60 godina, tamo sam odlazio peške, a sada se može doći asfaltnim putem i to sa dve strane. Dom je zatvoren, ali nemam utisak da je napušten ili prepušten zubu vremena. Trava oko njega je pokosena i sve skupa izgleda uredno i održavano.

Od "tranzita" pa do blizine planinarskog doma ima dosta izgrađenih stambenih objekata.

Kao da su pravljeni bez nekog posebnog plana. Različiti su po veličini, tipu... 

To donekle malo kvari utisak i remeti prirodni sklad.









Saturday, May 29, 2021

Jasminka Zarić: FOTOGRAFIJA OTRGNUTA OD ZABORAVA

 Kako jedno, mozda slucajno ispricano, sjecanje pobudi neocekivane emocije i reakcije! 

I vrati nas u Banjaluku - nekada. Banjaluku, bogatu ljudima i njihovim sudbinama donijetim u nas grad iz svih krajeva Evrope. Bilo je to jedno od bogatstava Banja Luke koga, mozda, nismo ni bili svjesni. Svojim nostalgicnim sjecanjem na Jaroslava Plecitija, Mario nas je vratio u neko, kako on to rece, iskrenije, nevinije, cisce vrijeme... 

To sjecanje pobudilo je razlicite emocije, reakcije i pitanja ljudi sa raznih podrucja bivse nam domovine. I evo nedavno, se javila i Jasminka Zaric, koju jos iz djetinjstva, iz Doca, poznajem kao Sekanu i kad bih je nazvao Jasminka, vjerovatno bi mi to bilo neobicno, kao sto je vjerovatno sada i njoj neobicno da mene zove Predrag a ne Bato, kako me je i ona, kao i svi u porodici i komsiluku, zvala. Za ovu lijepu pricu sjecanja na njenu tetku Anu-Anusku i Jaroslava Plecitija, to i nije vazno, ali i to podsjecanje na nasu mladost govori o isprepletanosti sudbina, nasih banjaluckih, sa Evropom, svijetom...

Hvala ti, Sekana na tvom javljanju i ovoj lijepoj prici i prelijepoj slici Ane-Anjuske Pleciti, ciji kvalitet i ljepotu je tvoj brat Jasminko sacuvao. Podsjetila si me i na njega i nase fudbalske utakmice na male u vasem dvoristu u Dositeja Obradovica u Docu. Vjeruj mi, da, kad god dodjem u Banjaluku, obidjem i to dvoriste, jer me ono podsjeca na drage ljude. Mnogi, na zalost, vise nisu s nama.  

************************************

Čitajući prilog o Jaroslavu Plecitiju, banjalučkom kompozitoru, dirigentu i pedagogu odlučila sam da napišem par riječi i podataka koji bi mogli interesovati sve one koji su cijenili Jaroslava Plecitija i njegov rad.

Naime, pok.Jaroslav Pleciti je tetak moje pok. majke Alojzije (Ivana) Volak. Majčina tetka pok. Ana – Anuška Volak, bila je druga supruga Jaroslava Plecitija.

U porodičnim albumima pronašla sam fotografiju majčine tetke Ane – Anuške Pleciti. Fotografija je snimljena u tadašnjoj Češkoj u gradu Kolinu u foto studiju Zelenika – Kolin. Gradić Kolin se nalazi blizu Praga na rijeci Elbi. Na samoj fotografiji nema datuma kada je snimljena. Nažalost nemam zajedničke slike čika Jarka i tetke Anuške. Pokušaću da pronadjem njihovu zajedničku fotografiju ako to bude moguće, jer su se mnoge fotografije tokom proteklih godina zagubile.

Moja majka Alojzija i njene sestre Helena i Hildegarda Volak , te naš djed Ivan Volak, porijeklom Čeh i naša baka Marija Balko-Volak koja je Poljakinja odavno nisu medju živima. Naše tetke bi nam sigurno dale više podataka i detalja o braku

Jaroslava Plecitija i njihove tetke Anuške jer smo moj brat i ja za vrijeme njihovog braka kao i braća i sestre od naših tetaka bili djeca.

Ono čega se kao dijete sjećam je da nas je tetka Anuška redovno posjećivala u našem domu u Dolcu u B. Luci sve do njene smrti. A moja majka Alojzija je često putovala u Češku sa tetkom Anuškom gdje su posjećivale rodbinu Volakovih a vjerovatno i Plecitijevih.

Čika Jarko nam je rijetko dolazio, ali ga se sjećam kada sam dolazila kod tetke Anuške kao tihog i blagog čovjeka zadubljenog u knjige i svoju muzikološku dokumentaciju.

Sa sjetom i poštovanjem svake godine posjećujem grobove i palim svijeće za Anušku i Plecitija umjesto moje majke, na dan Svih Svetih na Katoličkom groblju “Sveti Marko” u Banjoj Luci.

U prilogu je prekrasna fotografija Ane-Anuške Pleciti za čije uredjivanje se zahvaljujem svom bratu.

Banjaluka, maj 2021.                                                                                                   Jasminka Zarić

Friday, May 28, 2021

Snijeg pada u Torontu 28.maja!

Poznato je da zima u Kanadi traje malo duze;

recimo, cetiri - pet mjeseci.

Ali da ce snijeg padati i krajem maja - 

ja to ni u najgorim snovima nisam sanjao!


Prije par dana imali smo temperaturu +35C!

Danas, blizu nule i jos i snijeg!

Ako ne vjerujete - uvecajte malo slicicu i

vidjecete male bijele krpice sto padaju odozgo!

LJUBOMIR ŽIVKOV: Filmski div

 

                                    Foto: Slavica Miletić

Iako se ne pojavljuje, za sada, na velikom ekranu, nego se ukazuje na televiziji, predsednik Vučić je svoju karijeru proveo kroz maltene sve žanrove filma: ono za šta je sedmoj umetnosti bilo potrebno sto dvadeset godina našem vođi uspelo je za dvanaest godina, sve je dakle bilo deset puta brže, bolje, jače.

Zašto da ne počnem azbučnim redom: kao junak avanturističkog filma g. Vučić se predstavio u predizbornim spotovima, za koje sam se ja pogrešno ponadao da će ga upropastiti, preuzima avion, dokazuje uživo da samoletom mora upravljati izuzetni pojedinac, čija hrabrost i inteligencija nadoknađuju to što nije bio ni na kakvoj obuci za pilotiranje, na samom početku samovlašća gledali smo ga kao heroja akcionog filma, spasava nejač u mećavi, u poplavi isto, stihija i verolomna klima ne mogu mu ništa.

Umetnik se dosta dugo zadržao u vesternu, usamljeni pojedinac, stalno na strani siromašnih rančera: bezobzirni bogataš bacio je svoje kapitalističko oko na njihovu dedovinu, hoće da ispod njihovih njiva i slatine iskopava zlato, ili da zemlju preproda železnici koja će tu da napravi prugu, a vlasnicima nudi neku crkavicu, e, to predsednik Vučić malo je reći ne odobrava, predsednik to u korenu saseca, iako nije šerif, nego običan predsednik jedne republike, hapsi pohlepnog negativca; krimić je isto prirastao za srce predsedniku još dok se bavio samo navijaštvom, na televiziji kaže samouvereno kako će ubistvo u Borči biti razrešeno do ponedeljka, sam ulazi u trag kriminalcima brže od policije; od filmova za decu snimio je koliko znam samo jedan, sentimentalno putovanje u daleko doba školske lektire, kad tobože kroz usta bibliotekarke sebi pred svima nama tepa „Mali Alek“.

U drami je naravno ostavio najdublji trag, drama, ili barem dramatičnost, prožima svekoliko predsednikovo stvaralaštvo i samoopisivanje – retki su igrani filmovi gde junak u nekoliko minuta, pa i u nekoliko sekundi, prevali put od nesnosnog hvalisanja do bestidnog samosažaljevanja, od prenemaganja do neostvarivih pretnji nepoznatim zlim silama.

Road movie je u našem predsedniku takođe dobio velikog glumca, predsednikov život je umnogome život drumskog pustolova, samo što predsednik drumovima ne luduje i ne arči benzin, ne vija ga ludi kamiondžija, ne tuče se tamo sa bajkerima, niti ga u preriji zlostavlja šerif koji je ne zna se kako prošao test kod psihologa, ne, predsednik puteve gradi, otvara, testira, poklanja, i kad mu blagodarna Srbija bude pravila spomenik, to delo Rukavišnjikova – neka našeg brata i dobročinitelja Gospod poživi – neće biti na postolju nego će biti na asfaltu širokom kao nemački autoban, cela Nemanjina ulica biće pešačka zona, sa šest traka u dva smera, a pešaci će u poprečne ulice odlaziti tamo gde je isprekidana linija.

Na predsednikov razvoj uticao je i Servantes, samo što je našem hidalgu malo jedan Sančo Pansa, pa je Drobnjaku pridružio i tzv. Monu, naš filmski div blistao je i u kratkom metru: kad odluči da pred kamerama spontano pomiluje kuče to se ispostavi kao zadatak koji nadmašuje njegovo iskustvo, njegovu prirodu i pa možda i trenutne motoričke sposobnosti; istorijski film nema danas junake kakvog mi imamo, naš faraon obasipa zlatom žeženim koga hoće, bili to dodikovci u drugoj državi, bili to večiti rivali, ili ubogi podanici zbunjeni nezasluženom i neshvatljivom milošću koja se na njih spušta; vojskovođe su na našeg vojskovođu takođe ostavile snažan utisak, pa se pojavljuje kao neobuzdani ktitor vojske, ali i drugih oružanih snaga, poput policije, mesne žandarmerije, tajne službe i sl.

I u naučno-fantastičnom filmu se predsednik malo malo pa okuša, to su filmovi puni strepnje od nečega što se ne može iskazati i o čemu se ne može gotovo ništa znati, ali toj mističnoj sili naš junak preti i jamči da će joj na dobrobit kolebljivog čovečanstva upravo on stati za vrat, iako ljudski rod to spasenje zapravo ne zaslužuje.

Već odavno, poizdalje, jer imam i druga posla, pratim kako se istorija sedme umetnosti i životopis našeg vladara i vlasnika prepliću, sustižu, prestižu, uočljiv je napredak u glumi koju umetnik posvećuje najvećma sebi samome, kao što i svaku reč i svaku odluku posvećuje večnom i sveobuhvatnom sebi: kad se posle Janšinog pojavio i drugi non paper, niko naravno nije razumeo šta se time htelo reći, jedino je div-junak shvatio ne samo poruku, nakanu i svrhu, nego je, nepogrešivom analizom sadržaja, smesta ušao u trag tajanstvenom demonu koji je dosad neviđeni spis sročio; predsednik je mračnom geniju javno odao zasluženu počast, priznao je piscu iz tmine da je pametniji i lukaviji od njega samog (predsednika), nama je otkrio i pol autora, radi se o fantastično pametnoj ženi, g. Vučić je u ovoj misteriji Šerlok Holms, a tajanstvena mudrica je Džejms Morijarti, naopaki i zli naučnik, čiji se um jedini može meriti i nositi sa umom g. Holmsa. Iako nije pametniji od Morijartija, pobednik biti će Šerlok Holms, a zašto, zato što je džentlmen iz ulice Bejker na strani dobra, dok Morijarti prezire sve što je čovečno, tako će i savremena gospa Morijarti biti poražena, džaba joj što je lukavija od našeg Holmsa, kad su na njegovoj strani dobro i istina. Naravno, predsednik nam nije odao kome je uputio svojevrstan omaž i kompliment, mi kao da smo pukim slučajem, sticajem srećnih okolnosti, nakratko prisustvovali bežičnom i nadjezičkom razumevanju blistavih, takoreći božanskih umova.

Pa ipak, a zbog toga sam se i latio pera, neka mi oprosti rod guščiji što njegov epitel umačem u karbon mastilo, predsedniku se najviše osladio horor, u njemu se odomaćio, izveštio, lično je odabrao, reklamirao i predstavio artefakte iz riznice naprasno otkrivenih čudovišnih kriminalaca, ali je odlučio da nakon prikazanih leševa pređe na prerađevine i đakonije pripravljene od homo sapiensa, nije po savetu Makijavelija prepustio neprijatne stvari nekom iz svoje neprebrojne svite (štaviše: nije to trebalo niko da nam saopšti), nego je lično, oslonjen sad već i na deceniju uspešnog glumačkog staža, nadahnuto i višekratno dočaravao ono što ni u jednom članu Ustava ne mogu da pronađem kao gradivo kojim se bavi Predsednik Republike.

Pa šta preostaje našem umetniku, u čemu bi još mogao da se oproba i da zablista? Preostaje mu mjuzikl, ali koji bi morao da snima u koprodukciji sa Dačićem i Malim, a kad se i taj žanr bude istrošio, predsednik će da se prepusti rimejku – nema toliko filmskih žanrova koliko će još godina naš najveći glumac biti na našem čelu.

Peščanik.net, 26.05.2021.

Wednesday, May 26, 2021

Ulica Dragana Sakana u Beogradu!

 O Draganu Sakanu sam pisao prije otprilike godinu dana.

Sada nam, uz pomoc Branisalava Kljajica - Kljaje, iz Beograda stize jos jedna vijest: Dragan Sakan, nas nekadanji sugradjanin i bivsi kosarkaski suigrac, je dobio ulicu u Beogradu, i to na Savskom vencu!

Prvo sto mi pada na pamet je pitanje:"Poznajem li ja ikoga ili sam poznavao licno nekoga po kome je nazvana neka ulica u Beogradu, ili neka ulica bilo gdje?". I ne mogu da se sjetim, ne zato sto mi je memorija kratka, vec, najvjerovatnije, zato sto takav ne postoji.

Pa evo, dragi moji Banjalucani, jedna ulica u Beogradu od nedavno nosi ime naseg bivseg sugradjanina, Dragana Sakana. Razlog da se i svi mi koji smo,na neki nacin odrastali sa Sakanom, druzili se s njim,  igrali kosarku i slusali njegovu svirku, budemo ponosni!

Sunday, May 23, 2021

Angel Trajkovski: Nasa putovanja(6) - Prvi let tima avionom (Zagreb-Rijeka)

Dragi nasi,

u periodu oko 1966.-1973. igrali smo u Zapadnoj grupi II.Savezne YU lige i nezaboravna su sjecanja na nasa putovanja u Sloveniju(Ljubljana,Ilirska Bistrica,Maribor,Domzale...)u Hrvatskoj (Zagreb,Karlovac,Pula,Rijeka,Sl.Brod..)u BiHSarajevo,Tuzla..Uglavnom smo putovali privatnim vozilima,vozom,autobusom,ali posebno je bio interesantan nas prvi klubski let avionom, na utakmicu u Rijeci, iz Zagreba...Vecini je to bio prvi let avionom,normalno uzbudjenje,radost,
a kod nekih je bio pomalo prisutan i strah od letenja...Let u 1967.

Na slici su s lijeva na desno:
Zelimir Lesjak-Les,Djoko Kaludjerovic-Sopen,Dragoljub Obradovic-Cober,trener Aleksandar Juric-Aco,Dusan Bursac-Dule,Angel Trajkovski-Gele,Zlatko Galijas-Gale,Miroslav Danis-Skljoja,Branislav Majkic-Majk,Tihomir Stupar-Cisa,Goran Jese i cuci Anton Res-Bob

Gale i Gele uzivaju posmatrajuci prilikom leta divnu prirodu koju smo nadletali
Imali smo dosta putovanja prema Rijeci,Puli i evo nesto usputnih slika sa tih putovanja iz tog perioda:








Na ovoj poslednjoj slici iz ranog proljeca u Rijeci,kada kod nas u BL jos nije procvjetalo,na slici:
Sopen,Bojer,Borko,Glogovac(ZGB, igrac,visoki centar igrao odlicno nekoliko sezona za "Borac') i Gele

Pozdrav Vasim porodicma ,pozdrav Vama!
                                                   Vas Angel

Friday, May 21, 2021

Vladislav Bodnaruk - Toba: 40. dio I Micun je imao Roditelje, samo nije znao a nisu ni oni!





Sletio Stari niz stepenice da pomogne covjeku!

Vec sa vrata haustora vidi mocnu limuzinu a po onom znaku na haubi zakljuci da je to Mercedes Benz 770K. Nije imao priliku u zivotu vidjeti puno takvih automobila. Takav slican, samo bez krova vozao je onaj cuveni brkica, cuj brkica ... imao samo jedan mali brk ravno ispod nosa al' se niko od Raje nije smio s tim zajebavati ili ne daj boze smijati! Brk k'o brk, ali je bolje ne gledati u njega! A ako vec ne gledas, nes' se ni nasmijati!

Tako i glavu sacuvas!

Dok je obavljao duznost Ministra  za ono nesto onako u Republici BiH, znalo se putovati u rudnike i terezinom a ovaj auto je i licio na tako sta. Ogroman, nabildan a jos na gumenim tockovima. Mog'o bi, dobro natankovan preci, garant put od Banjaluke do Vasingtaunsa! Auto sa dva rezervoara! Jedan rezervoar, vjerovatno zato da odes tamo ... a drugi da se o'tale vratis! Njemacka logika a ne k'o u ovih nasih supaka, jedan rezervoar pa ti tako odes do Gradiske a poslije nemas drugi rezervoar da se vratis ... pa opalis, pijehe nazad u Banjaluku! A naftas! Ide i na loz ulje, jebote! 

"O, Boze i bozije providjenje ... moze li ista biti bolje ... to mi moj Tito posl'o svoj licni auto da se ne sramotim sa Porodicom do Amerike po autobusima, vozovima ili tako sta! Titu je puna garaza ovakvih auta pa sigurno nije stetov'o!?" misli u sebi Stari.

Pomisli da ne treba ni skidati Njemacke oznake sa auta! A i sto bi ... sad smo mi s Nijemcima ... super! A i narod je uvijek postovao Nijemce, sto iz straha sto zato sto ...mora!

Da mu je ugraditi kako mitreljez na haubu ... reklo bi se ... tenk!
Crn, k'o ugarak! A unutra, osim onog Cige, kozna sjedala, krem boje,  po mekoci ... reklo bi se ... teleca koza, znaci - halal, a to je Starom bilo jako vazno, samo bas u tom trenutku nije znao zasto - a stepana sa oker, svilenim  koncom.
 

Registarska tablica CD 29! Njegov Broj! 

Na dnu sofer sajbne urezano vidljivo ... "vozilo sa prioritetom" a na nekih par stranih jezika a ni jedan nije licio na nas ili bio nas, sto je i logicno, ali se dalo  naslutiti, sta pise! Nas jezik i ne treba, pa nece ga valjda vozati po Banjaluci i hasiti se pred papcima! Barem dok ne stigne zvanicna nominacija! Naravno, nominacija i nove male jugoslovenske zastave sa zvijezdom petokrakom pa da se natakare umjesto ovih Njemackih sa kojima je stigao auto! Stari jos pomisli kako bi bilo zgodno dodati kakve maglenke, zbog, ne do Bog nocu kad se vraca iz Gradiske ili tako odnekud ... pa zatreba! 

CD 29, Corps Diplomatique 29 ... kako Starom i pripada! 

Pridje limuzini i opuca je nogom ... u gumu! A i dje ce drugo? Noga mu poskoci i odskoci tamo gdje je i bila prije nego se odlucio na napucavanje!

Stari samo rece: "Dobarrr!"

Onda, Stari pokusa otvoriti vrata na kojima je bila zaglavljena Cigina glava. Nije islo! Proba zadnja ... ne ide! S druge strane isto sranje! Ne ide, zakljucalo se nekako!

Stari priznade poraz te upita: "Pa kako si ti jarane us'o unutra, matereti? Nije valjda da su te ubacili kroz tu rupicu od prozora?"

"Ma nije bre bratko ... normalno sam us'o, vrata bila otvorita, poslje se des'lo sranje, od Nemacku auto pobenavilo, ja ne izas'o da pis'o ni sta za poj'o!

Stari stao iza Merdze, gleda kako auspuh prede i izbacuje crne dimove!

Bio je odusevljen tim cinom! Jebote, prede a sve u ritmu! Udahnu punim plucima sretan da se i on konacno docepao ... civilizacije! Naravno, ko ne bi!? Do jucer mu samo smrad konjske balege i pokosene trave te ono sranje od cvijeca posadjenog u Parku vonjalo pod prozorom! A vidi sad, dizel u zraku, osjeca se blizina Evrope! U Svijetu se desava Druga Industrijska Revolucija i da nije one albanske Mafije sto reze drva sa onim parnim samohodnim cirkularima mi ne bi ni znali da moze vozilo da se cera bez konja! Konacno i Mi Jugosloveni u drugoj polovini dvadesetog vijeka  (1957. god) ... ulazimo u  dvadeseti vijek! Jebajiga, polako, al' sigurno a vec pola proslo! Dosli mi na drugo poluvrijeme pa bi sad i da probamo ... zaigrati!

Jel' se sta ofalilo za propustenih pedeset godina ... niko ne zna i nije se saznalo u tim trenucima!

Saznat ce se kasnije!

Ah, da prevrnuli sma dva svjetska rada preko glave ali nam to izgleda i nije bio neki problem! Spremni smo mi i na treci u istom vijeku, ako zatreba! Cvrst smo mi Narod!

 

Na sred Merdze ozad, sto bi rekli na ledjima, imaju jedna nagnuta vrata a na tim vratima ... puljka. Kazu ... gepek! Onako, sjajna, niko je ne bi ni vidio da nije takva kakva je!

Stari pritisnu to dugme ... onako iz radoznalisti! Jebote, onaj poklopac-vrata, trehnuse te se brzinom svjetlosti ... uz buku, otvorise! Stari jedva sacuv'o zivu glavu!

Zin'o, zaprepasten, pred njim prostor, rupa, skoro k'o cijela spavaca soba, do duse nesto manja, mozda k'o one u radnickim, B Cajevackim zgradama!

Mi u Cajevackim A zgradama smo imali ipak nesto vece spavace sobe!

Moglo se staviti u njih i po koji ... krevet!

Pa se onda .... izvali po njemu, petoclana Porodica! Jebe se njima za Industrijske Revolucije! 

"Alo, Majstore, otvorio sam zadnja vrata ... cujemo li se?!" pita Stari.

"Ne cujemo se najbasdobro, al' na mene puha neki vjetar!" govori vozac.

"Slijedi trag vjetra - i nikad neces pogrijesiti! Al' pozuri, Majstore ... gosti su mi u kuci!" kaze Stari.

Mic po mic, sad' bas da i ja ne duzim, promoli se iz dobine i sredine Merdze, iz tog gepeka, taman ispod zadnjeg sjedista, cupava velika glavusa!

Izasla, izvirila  sva, do ramena!

"Stani bolan Majstore, zaglavit ces ... ne kobeljaj i ne koprcaj se dalje!" vice Stari.

"Moja glava, dje prosla, ce projde i sve ostalo!" kaze rascupani glavonosac.

"To ti k'o lisac!" rece Stari.

I bilo tako! Iskocio pred Starog, pa jos cupno gore-dole i jos jednom! K'o da bi se dokaz'o!

Stari ga u cudu i strahu, odmjerava od glave do pete! A u ruci mu onaj direk sto su banjalucki vrtlari zabili u zemlju, da cuva posadjene nove mlade Jablanove! Direk u ruci za svaki slucaj! 

"De prestani sa tim Sletskim vjezbama, nisi pred Titom,  i ne skaci vise!" 

Pa ga Stari, onda dobro i osmotri.

Nije se imalo sta vidjet! 

"Auh, pravo ti je Majstore, Glava najjaci adut! Kol'ka je! E, tu se ima sta  vidit! K'o Globus!"

"Aiiii!" kaze glava ... "Jest', jest' bratko ... a pametna, k'o da nije moja! Pa onda nista vise ne rece samo se osvrnu lijevo - desno te potrca ka prvom jablanu. Tu se prisloni jednom rukom na mlado drvo a posto je Stari iscupo onaj suport direk da ga mlatne po glavi, ako zatreba ... tako se i jadni mladi jablan poceo savijati ka zemlji ... za njim i Cigo a sve jos bez obavljena posla u potpunosti. Sreca, trg'o se na vrijeme i vratio u stojeci stav te nastavio da se olaksava!  "Uf, Majstore ... obrati se Starom ... ipak se sad lakse dise!" rece razdragan Cigo.

Pa sve skacuci dje se nije popis'o pridje Starom. Pruzi mu ruku da se rukuje, onu istu kojom se maloprije posluzio, ali Stari rece: "Neka, neka, k'o da jesmo!" Na to Cigo samo otrese po vazduhu ruku te je jos dodatno obrisa od nogavicu! 

"Dos'o ja Sinu na svadbu!" rece ponovo sav razdragan k'o da bi i mi trebali sa njim biti razdragani! Pa nastavi: "Nisam Majstore od Minkena staj'o! Mjehur mi se nudnuo k'o lubenica!" 

"Neka, neka, pusti mjehur, masala ... aj ti Sinu na Svadbu! Ja cu vec ujutro oprat' auto iznutra a i iz vana, pa ako treba i vise puta!" rece raspolozeno Stari.

"Daj mi samo kljuc od auta."

"Kakav kljuc od auta?" zabrinu se Cigo.

"Pa onaj sto nisi mog'o izvaditi iz brave pod volanom!" rece Stari. 

"Taj ti je za u tu da stoji ... ne vadi se a vid'o si da su sva vrata zatvorita pa nema sta da brigas! Jedino , mozda da ga svezes za neko drvo da ga neki ne odvucu!" rece Cigo.

Stari se zbunjeno ceska po glavi! Pogleda u nebo al' nije bilo logike da je ovaj odatle pao! Bila vedra noc! Onda upita bojazljivo Cigu: "Tebe li je to Tito poslao da mi dovezes auto za moju novu misiju? Diplomatsku!" 

Gleda Cigo u Staroga, konta, konta ... a to se oteglooo! 

Nikako skontati ali se k'o onda nesto prenu i upita Starog: "A ko ti je taj Tiitto?" 

Stari poskoci u stranu k'o jazavac! Jebena li pitanja!? Nekako nespretno odglumi scenu k'o da mu neko spucava samarcinu i s lijeva i s desna ... ortesa glavom, razjebala mu se frizura!

Ona Bogartovska frizura!

Zamislja, k'o da ga snimaju skrivenom kamerom pa se pokusava dokazati! Al' tada kamera jos nije bilo!

Svejedno, on bio napredan pa mog'o zamisliti!

Djaba glumio! Ali ipak progovori: "Kakve su ovo provokacije Druze? Dokle vise testova, zar se vec nisam dokaz'o!?" te odglumi i da je na kraju svojih snaga. Pa onda onako nemocan, otpusti i ruke da mu slete do zemlje!

Klonuo!

Meni bi ga bilo zao, ali sam skont'o da se zajebava! Glumi! A ljudima sa strane to djelovalo k'o pravo! 

Vozac Merdze se na sve ovo ne pomaknu, nista ni ne rece! Glumi i on! Zna znanje! Suti mudro, ceka pitanje, ako ga ima ... i ako iskrsne, onda ce vec smisliti nesto pametno da se vadi! 

"Cekaj Majstore ovaj auto su ti drugovi dali da dovezes za mene a ti se ne snalazis najbolje pa ne znas objasniti!?" pokusava Stari naci logicno objasnjenje. "Dugo nisi pis'o ...pa zato!?"

"Tako je Bratko, ne znam da ti objasnim! Poslali ti drugovi ali mora da platis za prevoz i gorivo!?" pokusava Cigo da se dokopa nekog lakseg terena.

"Dobro Majstore, mogu i da platim sta kosta, za to gorivo ali da mi das potvrdu da pravdam troskove kad postanem Diplomata. Kol'o ti dugujem?" rece vazno Stari.

"Pa kad vidimo sav taj moj put od Dachaua preko Minkena, a sve brez stajanje ... k'o za tebe Bratko 400 marona!" rece Cigo, a pogleda ne skida sa Staroga.

"400 cega, kakvih makrona, sta ti to pricas ... ne kontam!?" nervira se Stari.

"Nije makrona, vec marona ...ali ... ali ako je to na tebe Bratko puno - mnogo, nek' se mene otkidne od ustiju ... daj 200 marona i gotova prica." nervira se i Cigo.

Utom na nas balkon, izadje Hadzihafizbegovicka: "Franci, Kume sta si se zabavio, cekamo te svi, ne da Zora burme bez tebe! Penji se u kucu!" 

"Eto me odmah Kumo, samo da nesto raspravim sa ovim covjekom! Majstore samo da ja rijesim neke nesporazume i vracamo se na pricu o mom autu i troskovima. Valja li ova?" 

"Valja, Bratko i ja volem tako da radim!" 

"OK, znaci dosao si Sinu na svadbu, pa promasio Adresu i dos'o u nasu avliju? Veseli Brijeg ti je gore iznad Celuloze ... ides ravno dje te vodi smrad Celuloze a onda skreni uzbrdo desno, prema Vrbanji, e tu ti je to! Samo pici! Lako ces naci ... vazda je tu nekih gologuzana po cesti! Samo pazi kad ides da neko ne nagazis, djeca su ti to Majstore!" 

"Ne idam ja Kume, odavud! Ja potrefio adresu, tu se moj Sin zeni! Dobijo sam posigurnu informaciju na svoj radno mjesto od jedan cojek iz Surdulica, koji je priveden, na pravdi Boga, k'o sto su i mene uturnuli u Dachau prije petnaest godina!" rece Cigo. 

"I tebe, priveli na pravdi Boga?" 

"Ne mene na pravdu Boga, ja zaboravio kupim kartu za na voz a oni mene odma' u Dachau! N'emac je zajebat, kad mu ne platis! Stipse i picke!

Bratko, ja godinema radam za Dojce Bundes Ligu, i jos stosta, od oni Rat sam zaost'o tamo, da izgradjivam Dojceland ... dok ne osvoju Svijet, a evo sad sam se malo osamostalio! Ne bi ja ni is'o da nisam cuo od mojih izvori da mi se Sin, onaj jedan moj, jedini ... oce zeni ... pa dos'o!" 

"Majstore, totalno si me zbunio, to Dachau, Minhen, auto,Njemci, ostavimo to malo po strani za sada! Vratimo se u sadasnjost!

A koji ti je Sin?" pita Stari. 

"Pa onuj sto se tuj zeni za Miholjdan!" rece Cigo. 

"Mislis nas Micun!?" zin'o Stari. 

"O, jes', jes' ...otaj nas je ... mali Micun!" ohrabri se Cigo. 

"Znaci, ti si mu Tatko? Imate i isto prezime, dragi Boze?" cudi se Stari.

Pa onda stao na sred travnjaka ispred kuce i povika iz sve snage: " Zoro, Zoro, zovi Micuna na balkon ... dos'o mu Tatko!" 

Ali niko ne izlazi! Ceka se, ceka pa i doceka! 

Izlazi Ingrid, prevrce one kanape i strikove za susenje vesa ... mlatara rukom nervozno, pazi da joj se ne prospe cuga u casi! "Sta galamis Kume? Znas da je Micun ratno siroce, nema ni Oca ni Majku!" vice Ingrid s balkona! 

"Ovaj ovdje tvrdi da Micun laze i da mu je on Otac i jos kaze da Micun ima i Majku samo on tacno ne zna koja mu je Ona!"

"Kako to moze biti? Kako se preziva?" pita nevjesto Ingrid.

"Ko?" pita Otac!

"Pa taj Micunov otac!" vice Ingrid.

"Kako se ti prezivas, Majstore?" obrati se Otac, Micunovom ocu.

"Ja glupa li pitanja, pa isto k'o i Micun!" obrecenu se Cigo. 

"Isto kao i Micun!" vice Stari ka Ingrid. 

A kako je Micunu prezime, niko ne zna! 

"Ingrid, zovi onda Micuna, mozda on zna i reci mu ... Tatko mu dos'o!" zavapi Otac. 

"Ne moze sad Micun, p'jan je!"

 "Sto ga napiste u pet minuta!?"

"Nismo ... dos'o p'jan k'o guzica! Ovdje samo presjek'o ...jednom casicom, kakav je i red! Pa trehn'o na patos! Eno ga jos lezi!" frflja i Ingrid.

"Imas li tri Majstore neku Licnu kartu da se to provjeri prije nego te pustim u kucu?"

"Nemmmamm ... bas svoju kod sebe, al' imam do mog Bratka.

Sto nosis bratov licni dokument? Da vidim!" trazi Stari.

Ma molio me Bratko da odem u zandarmeriju da produzu ... ova izgleda istekla - iscurila!?

Cigo izvadi izbljedjelu iguzvanu knjizicu! "Na!" rece.

Stari otvorio knjizicu i gleda ... iznenadjen konstatuje: "Pa licite ali Bratko ti je mladji barem petnaest godina!" Onda naglas procita ime: "Harambasa Sevap!" 

Zatim se bolje zagleda u knjizicu! Ovo ti ima pecat Kraljevine Jugoslavije a i taj ti je istek'o dragi moj Sevap!" 

Stari je skontao komadic price! Povezao Dachau, Minhen, Njemacke oznake na autu!

"Ti si moj Majstore Sevap nagulio iz Njemackog Zatvora da dodjes Sinu na Vjencanje ... kontam li dobro?" 

"Ne kontas ... Sevap mi je prezime a ne ime!"

"Znam, znam ... ime,  a i kako drugacije nego Harum-Basa! Mora da ti se Babo zvao Ali-Baba!?

"Nije Harumbasa, vec Harambasa!" To ti je isto, samo se u Bosni pogresno izgovara Harame! 

Ovdje se gubi kontinuitet i logika price, pa samim tim i mogucnost rasvjetljavanja enigme Harambasa Sevapa. 

U tu svrhu idemo u Njemacku1943 godine! Djeluje daleko ali kada se o tome pise, izgleda kao da je tu pred nosom! Cak ni vremenska distanca nije neka prepreka! Samo stavis na papir godinu koju hoces ... i vec si tamo! Tako i sada!
Dakle, svi u Surdulici, te 1943 godine, a posebno Harambasa i oni oko njega nisu jos bili obavjesteni da je u toku Drugi svjetski Rat. Naime u Surdulici nije bilo lokalnih Novina a i slabo je ko bavio citanjem, takodjer, niko nije imao ni Radio a i slabo se ko bavio slusanjem, kamo li jos sta drugo, pa se i samim tim nisu mogli ni o cemu ni informisati!
 

A i da jesu, oni i ne bi, jer za Svijet, bas ih i nije bilo nesto posebno briga. 

Za Harambasu Sevapa se znalo da je veliki zenskaros pa iako omalen u nikakav, uspijevalo mu je da pristane uz svaku zensku. Kako i zasto ... to niko osim zena, nije znao. Mora da je imao, za rasliku od svih drugih muskaraca, u Surdulici neke vece adute!? Sto bi rekli ... tajne! 

Samim tim, logicno i da je imao djece preko svake potrebe ... ali samo jednog, jedinog Sina. Desilo se da mu je jako stalo do sina,  pa ma kako koje ime smisli ... ucini mu se da ne valja. 

Opstinski Cata Micun Jovanovic ga je na to podsjecao skoro tri godine ali Harambasa nikako da se odluci. Taman kad pomisli, sutra idem u Mjesni Ured ... ono ispadne neka zgodna prilika da se otputuje negdje i nesto ... zaradi. Naime, Harambasa je bio nevidjen majstor osim sa zenama ... tako i u sakrivanju kuglice ispod tri kutijice sibica! Istina tezak posao, ali bas, sto 'no kazu ... isplativ.

Inace svaki pos'o koji racuna na ljudsku glupost i  pohlepu ... zlata je vrijedan. Narocito ako se radi sa kulturnim Narodima! Nase je tesko ... zajebat' ... pa i lova mala!

I tako, Harambasa radeci, godinu u Italiji, dvije u Austriji, tri u Njemackoj ... desi se da umrije u Surdulici Micun Jovanovic, Cata Mjesnog Ureda a ostane iza njega otvorena knjiga rodjenih i neupisano ime Harambasinog sina.

Novi Cata nije gubio vrijeme, posto to i nije bio njegov problem, te upisa na mjesto Harambasinog sina ime ... Micun Jovanovic a sve u namjeri, i zato ako ikad zatreba, ne bi li se ponovo prisjetio!

Tako, a da nije niko znao, ponovo se rodio mali Micun sa svojim imenom i prezimenom, i zauzeo mjesto Cate Micuna Jovanovica.

Nista novo, desava se to svima nama ... samo ne znamo, tako da je to batalio i Harambasa. Narocito zbog toga sto je i njegovo prezime izvedeno iz necije misli: " sevap ti je imati presime!" Govorili i drugi ljudi: "Harambasa, prezime ti je ... sevap ... imati!"

Tako i ostalo! Jos napisano, velikim slovom ... eto ga k'o pravo! Sevap!

Dakle, kako je Harambasa Sevap cesto bio odsutan zbog dugih putovanja tako, malo po malo i sva njegova djeca zaboravila sta je to Tatko! Pa i njegov ... lik! A Mame su zvali po imenima, kako bi se tacno znalo koju to mamu dijete zove, pa da se djaba sve ne okrecu ... te i djeca postepeno zaboravise  koja im je to prava Matera ... a i sta ce im, kad je tu vec puno  ... komsinica!? Pa biraj! 

Tako bilo i sa Micunom! 

Nesto slicno ce se desiti u buducnosti! Na tome se vec uveliko radi, ali u tajnosti! Treba samo da se razmotre istospolni brakovi! Jos treba samo Pederi i Lezibejke da izadju iz sjene, a dalje je lako!

Znam da je to glupo i da zvuci nevjerovatno ... ali vjerovalo se i da covjek ne moze da leti! Pa, eno ga ... leti, sad dobro nije bas bio i na Mjesecu, to su Amerikanci ... slagali ali i pored svega, covjek ostao ... supak! 

U svoj toj frci i zbrci Harambasa je neke 1943 godine uhapsen u jednom Njemackom putnickom vozu, bez vozne karte a jos uz put, prica se na sebe skrenuo paznju jer je valjao sibice.

Taman na jubilej desetogodisnjice odvaranja Dachaua, dakle 1943. godine ... primise i Harambasu u svoj kolektiv. Posto je bio, iako omalen i nikakav, ali ipak jaci od visegodisnjih korisnika ove ustanove, Nijemci mu povjerise posao Lozaca onih ogromnih rerni na plin i drva. Harambasa se tu bas pokazao ... tako da ga nisu mijenjali do kraja Rata.

Kad su dosli Ameri i Rusi, oni sve to rastjerali tako da je Harambasa ostao jedno vrijeme bez posla!

Zalio se i jednima i drugima da je ostao neplacen za sve vrijeme rada te mu Amerikanci obecase kad se tacno utvrdi sta je ko i koliko radio u Dachauu ... Nijemci ce sve paltiti! Treba samo da ga odvedu u Nuremberg! Sreca vodio evidenciju o utrosenom gorivi i satima provedenim na radnom mjestu, svi ga hvalili na sva usta ali kad je doslo vrijeme placanja ... svi nagulili.

Ost'o Harambasa opet sam sa Nijemcima, a oni stipse, platit ce danas, platit ce sutra ... i tako u nedogled. Prilikom prebacivanja Harambase iz Nuremberga u Minchen u bolji, takodjer cuvani i obezbijedjeni smjestaj, zapali im se auto na putu, tako da jedva izvukose zivu glavu, ali izgorila sva dokumentacija. Amerikanci objasnise Nijemcima ko je Harambasa i da ga cuvaju dok ne stigne lova da mu se plati za njegov predan rad u Dachauu a Nijemci, vazda u nekakvoj guzvi ... godina za godinom, pa zaboravise i ko je Harambasa i zasto je kod njih na cuvanju.

Harambasa nije znao beknuti njemacki a Nijemci radno-vrijedni, pa niko nije stizao da ga uci njemacki a za ucenje naseg jezika pokazali su veoma slab interes ... tako da je rupa u komunikaciji bila ogromna!

Cekajuci svoju lovu dodje i godina 1957 i zatece ga u Minhenu, istom prihvatilistu, nezgodno je reci zatvoru, jer je ipak smjestaj bio nesto bolji nego u Dachauu. A nisu imali ni one velike peci da pale sve sto im padne pod ruku i na pamet!

Tu u Minhenu krajem ljeta 1957 godine, saznao je od svog prvog komsije, koji je isto greskom tu bio ubacen, da mu se zeni sin jedinac Micun, u Banjaluci i to na Miholjdan! Takodjer je saznao da je Micun svoju vjestinu sviranja trube posvetio JNA kao i da je postao srednji Oficir te iste JNA. K'o neki Zastavnik, ili sta li, samo sa trubom ... bez zastave!? Harambasi nigdje kraja radosti!

Odmah je odletio da onog glavnog u tom Smjestaju da ga obavijesti o radosnoj vijesti i svojoj namjeri da ih on sada napusta, te da ovaj pozuri sa parama ... ako nema sada bas sve neka plati pola ili koliko ima a sve to na surdulicko-srpskom jeziku.

Gled'o ovaj jadni Glavni covjek jedno vrijeme u njega, nista ne shvatajuci ali kad je Harambasa poceo objasnjavati kako mu sin jedinac Micun svira trubu, pa mu se unositi u lice i duvati ... ipak odluci,  spontano da ga namlati!

Harambasi odjednom postade sve jasno! Mora stvar uzeti u svoje ruke!

Eto, tako u tom razmisljanju sta ce i kako ce odrede ga sa drugim pitomcima Ustanove da ide cistiti od opusaka i konzervi piva Deutchland Autobahn, sto je isto k'o i neka nasa velika cesta, kad bi takvu imali,  ali ravna i bez rupa.

Radilo se blizu austrijske granice od 10 do 17 casova svaki dan, a sati su se precizno pisali kako bi se moglo platiti Pitomcima ... slicno kao i ono onima u Dauchauu. Jedan dan, bas u vrijeme rucka dok su Pitomci tik uz mobilnu kuhinju, parkiranu na samom Autobahnu,  posjedali na padinu nasipa, da halisu iz aluminijskih serpi, zaustavi se Merdzo Benz 770K te iz njega izadje sofer obucen k'o oni oficiri u Dachauu, obidje oko auta i otvori varta nekom debeloguzom cilageru.

Ovaj ljut k'o pas sto je tu medju ovim probisvijetima ali jadan mora! Takva trenutna politika Njemacke ... krenuli u Demokraciju!

Kao je Harambasa sve svoje pokus'o upita onog jednog uniformisanog blize njemu, bil' mogo do ceste i kuhinje da napuni jos jednu serpicu ... nesto mu bas sjelo ... to nesto sto je jeo!

Ovaj samo strogo rece: "Ja, Ja schnell!"

To kad ti Njemac kaze "jaja", misli se da moze.

Harambasa se spusti sa padine, te se pope uz kanal na autoput. Prolazeci izmedju Merdze Benz 770 K i mobilne kuhinje ugleda orvorena vrata na Merdzi! Motor je bio upanjen i tiho brundao. Na brzinu se Harambase okrene prema drugovima Pitomcima a tamo debeli covjeculjak okupio sve uniformisane one Generale oko sebe te nesto naklapaju. Ovi samo vicu: "Ja vol, ja vol hern Minister." Sad, dobro ... ovo se ne pise ovako ali slabo ce ovo i citati Nijemci ... pa nema veze!

Uglavnom Harambasa se dosjeti da hoda unazad, k'o onaj jedan MoonWalker, tako da niko nista i ne primjeti. Svi vide covjek hoda a to sto je naopako ... niko ne skonta! Treba znati finte i dje ce ti kraj!?

Sjede u auto ... i ojha!

Sa onim Ministarskim, diplomatskim tablicama niko ni ne pomisli da ga zaustavi! Lako pros'o Austriju, a to je isto sto i Njemacka a onda lako pros'o Sloveniju, a to je isto sto i Austrija, pa jos lakse pros'o Hrvatsku a to je isto sto i Njemacka ... tj. Slovenija! 

I eto ga u Banjaluci! A to je u Bosni a Bosna ne lici ni na sta!

Taman se olaksao malo uz neki jablancic bez suporta a sad bi nekako i da se rijesi auta! Vise mu ni ne treba, a za pare se uvijek nesto nadje sto ti treba! A i lakse ih je nosati po svijetu! 

"Ti si moj Majstore Sevap nagulio iz Njemackog Zatvora da dodjes Sinu na Vjencanje ?" pita Stari ponovo isto pitanje.

"Reko' ti Bratko da nesam ukidn'o iz Zatvor! Tamo sam privremeno rabotao od 1943 pa do malopre!"

"Duga je to robija, da ti nisi koga ubio tamo?" pita Stari.

"Ne bratko, uvatilo me u Njemacka 1943 na voz brez putna karta!" ljuti se Harambasa.

"Joj jest Njemac zajeban! Kod nas bi te samo izbacili naglavacke iz voza i gotovo!" sali se Stari.

"Kude da me izbacu Bratko kad je svude ... Rat! Nece ni oni da bidu krivi!" kocoperi se Harambasa.

"O, to je vec nesto drugo, ja zaboravio na Rat!" 

 Iz sjenke jablanova izlazi Mitar. Bezvoljan! Jedva se vuce! Isti sekund, Harambasa ugledavsi ga skoci i sakri se iza Staroga.

Primijeti to Mitar ali pomisli ... zajebava se Cigo!

I zecu se ona stvar dize na sirotinju!

Zato nista ne rece! Zaboravio i pozdraviti Staroga. 

"Sto si druze moj u milicionerskij uniformi kad si u penziji." zacudi se Stari. "Da te nisu vratili nazad na posao da nabijes jos malo staza!?"

"Ma jok, nisu me ni jednom jos zvali. Jebote, a ja zivot tamo ostavio!" rece Tuzno Mitar.

"Nisi ga treb'o ostavljati njima, zivot se uvijek nosa sa sobom!" opet se Stari k'o zeza ali ovaj ne konta!

"Dobro ti velis al' sad mi je kasno!"

"A uniforna sto pitas, jebajiga, ovo ti je ona radna! Otpisana sa zaliha pa je nosam po kuci i oko kuce da mi se ne prlja ono jedno Civilno odijelo." 

A onda, kako se malo snadje, rutinski na brzaka pregleda i On Cigin dokument!

"Vidi, Buraz i ti pravo licite ... samo ti je Buraz mladji, ja bi rek'o!" Zaklopi dokument i vrati Cigi! 

"A ciji je Merdzo?" upita ali samo iz radoznalosti, posto nije vise u Sluzbi pa se takvo pitanje i ne moze hvatati za nesto ozbiljno! 

Bez razmisljanja, Harambasa pokaza prstom na Staroga i rece:" Njegov!" 

"Njegov ... cestitam Franci! Napreduje se! Nije Diplomatija mala stvar!" rece Mitar, prilicno iskreno.

"O jest Tito dusevan prema svima, a samo meni penziju smlatio ... pa mi malena! Franci, znas li ti da se moja pemzija ne moze prevesti u marke?" kaze Mitar.

"Toliko velika?" Zajebava se Stari!

"Takva kakva je ... prevodi se samo u feninzima!"

"Ajd sta se zalis ... to nam je buducnost, samo u feninzima a i ko nas jebe ... kad' smo svoje ... sjebali!"

"Ajd ti gore , kod Zore, popi' nesto ... sad cemo mi, samo da se nesto dogovorimo!" hrabri ga Stari.

"Ne znam 'oce li me pustiti u kucu!?" brine se Mitar.

"Ma, hoce, hoce ... samo ti reci da sam te ja poslao gore ... i podignite Micuna sa linoleuma, reci stog'o mu Tatko sa Sluzbenog puta pa bi bilo nezgodno da nadje na podu svoje dijete!" zeza se Stari. 

"Ajd, da ne duzimo i da se plati za auto, tj. za one tvoje troskove puta i nafte ... koliko je to 100 - 200 DM?"  

Cigo skilji na jedno oko ... procjenjuje, procjenjuje pa ispali: "Ne mog' ti Bratko dati ispod  400 DM!"

"Uh, usra ti motku! Za te pare mogu i sam kupiti glanjc novog Merdzu!" laze Stari!  

"I ko zna kakvi su mu papiri?" 

"Nema ovuj ... papiri ... uvuc' se unutri i poglej! Cisto sve k'o Sunce!"

"To me i brine!" kaze Stari. "Kako da znam da je auto tvoj?"

"A koji ga je dovezo?"

"Dobro, daj da se o svemu kasnije dogovorimo." rece Stari. 

Potom krenuse u stan.

Micun sjedi izbezumljen na kaucu! S jedne strane ga zagrlila Hadzihafizbegovicka a sa druge strane Ingrid pa ga nesto tjese! Mitar stoji pravo pred njim al' nista ne radi a i ne konta sto ga ove tjese i bil' i on treb'o da ga tjesi ili samo stoji tu u blizini? Odluci ipak da samo stoji! 

"O crni Harambasa dje se ti pojavi poslije toliko godina i to bas predame i jos sa izjavom da si mi ti Tatko! Harame, meni je receno da je moj Tatko  prije trideset i kusur godina, dok sam jos bio dijete, nedje zalut'o i poginio!" izbecio oci u Harambasu, Micun. 

"Lagala te ona tvoja pokvarena Matera, eto!" kaze mu Haram.

"Koja pokvarene Matera, nemam je jadan ni jedne Matere a nisam je nikad ni imao!"

"A ko te podig'o, othranio?" vriska Haram.

"Ko, ko ... komsinice, eto ko!" vristi Micun.
"Ma nemoj! Komsinice?"

"Moja zena ti je Matera, ako hoces da znajes! Jedna od mojih, ako hoces ... tacno!" otkriva se polako Haram.

"Koja tvoja zena?" cudi se Micun.

"Pa bilo ih je vise u nasom kraju ali sam samo neke, one blize, popamtio!

Sada cu i da ti kazem ko ti je Majka i da jos nije umrela!" 

"Ko mu je Majka?" zinula Hadzihafizbegovicka u Harama. 

"Vidi, more da bidne il' Hatidza il' Dzurdza il' Jagoda il' jedna od te tri! Ja ne znam tacno, al' kad sam kren'o na put a u vezi strucno usvrsavanje, sve su bile ... nabrekle i nabubrile! Kad sam se vrn'o sve tri rodile, jedna sina druge dve po cerku ... svaka drzi po jednu bebu u narucje, eto!" 

"Pa zasto odmah na licu mjesta ne ustanovi koje je tvoje dijete i koje je sin!?" pita moja Majka!

"Staaa, pa zar da pred c'jeli Svijet osramocujem te Dame i razmotavam na hladno vrijeme bebe, to k'o prvo ... a k'o drugo, sva su moja djeca a ko treco ... svaka se vec podobro snasla sa drugi nekakav co'jek!" logican je i Harambasa.

Te sad se i on malo ukljuci u rjesavanje enigme pitanjem: "Pa kako ti ne znas Micune, crni Sine? Koju si ti zvao Majkom? Taj ce da ti bidne prava Majka!"

"Ni jednu!" razocarano izusti Micun.

"A, zasto?" upita Harambasa.

"Znas ti dobro zasto! Bilo nas puno djece pa kad neki od nas zovne Majka, njih sto se trzne! Zato ih mi zovemo po imenu, tako nema greske tako sam i ja te tri i sve ostale zvao po imenu a evo do sad ne skontah da se nisam negdje zajebo?!" zbunjen je Micun! 

" Nevalja ti rabota! Ti bi dijete moje mogao znati, ako ne k'o ti je Tatko, onda barem, ko ti je Matera!" prekori ga Cigo, pa k'o fol tuzno nastavi:

"Ja jesam li otis'o u Dojcland da se malo snadjem a vi pogubili sve porodicne veze i posrali porodicno stablo! Ne mogu da vjerujem na svoje usi!" 

"Sve je dvoje, samo je Majka jedno!" rece vrlo ozbiljno Ingrid. 

Mitar je vrtio glavom, cas lijevo cas desno! Nista nije kontao! Bio je uvjeren da su ga poslali u penziju u pravo vrijeme! 

"Ne bi' se slozio sa 'otim za Majku! ... Sve je dvoje samo je Otac jedan! Tako treba!" rece Harambasa. 

"Kako pobogu Majstore? Zar si poludio!?" upita ga Stari. 

"Lako, ide ovako ... sjeme se rasprsi pa svaka moze da ga u'vata i Hatidza i Dzurdza i Jagoda i jos ojhaaa!"

"Opet pricas gluposti Harame! Kako moze sjeme da se rasprsi na sve strane?" zbunjen je Stari. 

"Jebote ti nista ne znas ... konda nisi muski, pa sijes ga posvuda!" 

"A to si ti mislio!?" zakljuci nesigurno Stari.

"Onda Micune jel i tvoje prezime Sevap k'o u Haruma?" bori se Stari za istinu.

"Nije, dje ce biti ... to je Muslimansko!" izdeklamova Micun.

"A kako je tvoje prezime onda?" upita Ingrid.

"Ja glupa pitanja ... pa Jovanovic ... k'o svi Srbi!" rece ponosno Micun.

Hadzihafizbegovicka sagela glavu kao da nista nije cula! A u sebi pomisli: "O, jes'se nas'o ponositi s cime!" Pa u sebi dodade: "A i ko ga jebe, r'jesit cemo mi to poslje vjencanja!" 

"Ajd, polako, polako da ja nesto skontam! Dzurdza i Jagoda su omalene k'o ja ... a Hatidza je onako grmaljske gradje k'o ova Gospoja! Znaci Hatidza ti je Matera! Ne more biti druga a Dzurdza i Jagoda su ti rodile po sestru! Znaci ... opet dobro!" zakljuci Harambasa. 

"A ime!?" uzbudjena je Hadzihafizbegovicka. "Otkud mu to Ime?"

"Eh, ime, ime mu dali po pokojni Cata iz Mjesnog Ureda u Surdulici! Eto otkude! Ima gore, objasnjeno, kad ufatis vremena ti procitaj!" 

"A, more li se sad znati jos samo jedno ... ko je u ovoj kuci Grmalj?" potpuno smireno sikteci kroz zube, upita Hadezihafizbegovicka i pridje Harumu vrlo blizu. 

Ovaj nista ne primijeti, valjda zbog njene visine,  osim sto mu se ucinilo da mu se primakeo ... kineski zid! A mog'o je i neki drugi zid, posto za kineski nikad nije ni cuo! 

Brzo se snadje te povika: "Sine, sine moj!" 

Htjede da potrci i poljubi svoga sina a onda mu se nesto nije ni dalo, posto pomisli ... jebajiga obadvojica su vec u godinama a ni ovo nije turska TV serija!

Sto da narodu dzaba suze na oci natjeruje!? 

"Bjez' od mene! Joj da sad imam sa sobom onu svoju veliku trubu sad bi ti je natakario na tu tvoju glavusu! Samo bi ti ostali papci da leprasju!" obrecnu se Micun. 

"Ljudi, ljudi ... vidite li i vi isto sto i ja vidim?" vristi Hadzihafizbegovicka.

Svi se mahinalno okrecu ali bez nekih rezultata! "U sta da gledamo?" zavapi neko.

Mitar gleda u sviju sto se okrecu, ali se ne okrece, i on bez ikakvog rezultata! 

"Sta si opet pobenavila pa haluciniras? Da nisi tajno nabavila Preludin, pa nikom ne das!?" uzbudjeno pita Majka.

"Ljudi, pa ovo je biblijsko otkrovenje ... Micun je ... Musliman! Micun Sevap! Alahu dragi sad mi je lakse! Ma kakav Micun ... od danas, Miralem Sevap!" zaplesa Hadzihafizbegovicka nekakav svoj ples iz glave a mi svi osjetismo kako se patos trese. 

"Lakse malo, lakse ... de ne lupaj i ne skaci toliko! Mislit ce Stanojevici da ih opet zovemo na kafu! Jednom je dosta bilo!" tiho, umirujuci je, rece joj Majka. A onda iz ko zna kog razloga dodade: " Nije li ovo malo uznemirujuce i nacionalno obojeno, draga moja Hadzihzfizbegovicka?" 

"Tooo, ma nije, nije to ni malo! Prvo radujem se saznanju i otkrovenju pravog identiteta buduceg muza oficira mocne JNA, drugo nije nacionalno jer  Muslimani su Religija pa nema sovinizma ni malo, trece, pa trece ... ziv'la Jugoslavija, i zivio drug Tito na celu sa Dzemalom Bijedicem na Partiji ... i to!"

Svi sute i gledaju u Hadzihafizbegovicku! 

"Koji ti je kurac, do sad si bila skoro normalna!?" upita Micun.

 "Joj, moj Micune, Micune Jovanovicu, da sam znala da si Muhamedanac  ... sta serem, da sam znala da si nas Misliman, Micun Sevap, tj. Mirsad Sevap, ili neko prigodno musko ime na M, jos bi mi drazi bio ...  pozvala bi pola Aginog Sela, sta pola, cijelo Agino Selo na Vjencanje." uzdahnu tuzno Hadzihzfizbegovicka. 

"Sta fali pozovi sada! Samo da ti objasnim ... ja ostajem Micun Jovanovic!"

"Naravno, udarilo ti srpstvo u glavu!" frkise Hadzihafizbegovicka. 

"A zvao bi i moje sada, a kako, kad ste narucili sve one krmke na raznju? Znas da se i Sare koleba, bil' dos'o na Svadbu!"

"O, joj ... pa nije to problem! Mozemo okrenuti i po kojeg janjca za Muhamedance!" Kaze Micun. 

"Sta, zar na istoj vatri?" vristi Hadzihafizbegovicka. 

"Normalno na istoj ... vatra je vatra svima ista! Pa hoce li doci Sare?"

"Doci ce samo da koju nazdravi, ali pascetinu nece halisati!" 

"Kako bi bilo da mu posaljemo koju saku cvaraka ... da trenira do Svadbe?" upita vrlo ozbiljno Majka. 

"Nece on pascetinu, Zorao!" kaze Hadzihafizbegovicka. 

"Znam i ja da nece a jeo je prije! Cestit je covjek al' kad se napije ... toga se bojim!

Halisat ce pascetinu ... i nas uvaliti u Haram! I jos da ti kazem  alkohol im je isto tako Haram, moras ga drzati na liminadi, i to reci Sari, starom prdonji ... jadna li se prekrsi, sve ste usrali, sve su prekrsene! Nema lokanja! Haram ti je sve ... treba znati Pravila! Pusti pricu banjalucke Pivare - pivo je prehrambeni proizvod! Slagali vas a vi jedva docekali, i jos  pijete samo iz zelenih flasa!" rece Micun. 

"Lazes, Micune a kako idu one pjesme "Vino piju Nane Age Sarajlije..." bori se Hadzihafizbegovicka. 

"Zajeb'o vas neko, eto kako idu! Piju al' na Ilidji, a to je srpsko! Tako ide pjesma!" sad se javi Majka.

"A sto moje ime Sinko Micune stalno spominjes u svaku svoju pricu?" znatizeljan je Harambasa.

"Nisam namjerno, Tatko da mi umre! To ja zeni objasnjavam sta je steta a po njenoj vjeri na turski jezik, steta je haram ... bas k'o tvoje ime!" 

"Ajiii, koja mene budala tako nazvala?" zaprepasten je Harambasa.

"Naj se sekirati Tatko, imas si ti i onaj dodatak u ime, pa nije cist haram!" smije se Micun. "Nego ... BasHaram!" 

A tom trenutku u Njemackoj intinzivno se razmisljalo s cim izaci u javnost, povodom nemile scene sa Ministrovim Mercedesom dan prije. 

Prvo na nizim operativnim nivoima a poslije i do samog Bundestaga. 

Nizi operativni nivoi nisu mogli utvrditi ime odbjeglog Pitomca iz prostog razloga sto imena nije nigdje bilo u evidencijama a zivih svjedoka nigdje ni jednoga. Znalo se samo da je Cigo! 

"Ma nema problema , uhvatit cemo jednoga sa ulice i problem rijesen!" bilo je razmisljanje operativaca na nizem nivou.

"Pa kako cemo ga  uhvatiti?" brinuo se Ministar.

"Pa to je barem lako, jos mozemo hapiti i nekog slicnog!" bilo je tumacenje Tajne sluzbe.

"Dobra ideja, ali zar nije riskantno da putujete u Jugoslaviju da hapite nekog Cigu?" brinuo se Ministar.

"Ne treba putovati, Ministre, ovdje ga hapimo!" rece Tajna sluzba.

"A gdje to ima jos Ciga u Njemackoj?"

"Svugdje!"

"Au, a sto smo se mi onda borili? Uhvatite jednog, ali brze ... i gotova prica!"

"A auto?"

"Sta auto?"

"Kako cemo za auto, Ministre?"

"Pisite rashodovano i nek' mi se obezbijedi slican ali BMW i to nov ... kako ih ne bih mijesao!"

I cinilo se rijesen problem! Dok trehnes dlanom o dlan, slucaj i auta i bejgunca izgubljenog identiteta rijesen! 

U medjuvremenu, njemacka vlada se nasla u velikim problemima, da ne kazemo govnima ... a to necemo da kazemo, bas iz dubokog postovanja i tako!

Nije Bundestagu bio problem u problemu sto je jedan odbjegli Mercedes, nagulio, problem je bio u problemu kojim se nije rijesio problem jos od problema sa problemom u Nuremberga. 

Toliki Zidovi, Slaveni pa i ostali Narodi prosli njemacku obuku bez rijeci ... niko ziv, ni jedne primjedbe a to Govno, lozac velikih peci ... preost'o i post'o  kljuc i to jedan od najboljih, jedan od glavnih svjedoka ... a sad jos i na slobodi!

Zato ti pametniji Nijemci koji su u Bundestagu nisu bili srecni ovakvim rjesenjem! Smatrali su nepotrebnim hapati nekog novog Cigu jer u tom slucaju on mora imati neki svoj identitet a to znaci da Njemacka mora preuzeti sada brigu o njemu. Zato im se cinilo rjesenje iz ranijih godina mnogo prihvatljivije kada su se milioni gubili anonimno ... i nikom nista!

Dakle treba se sluziti oprobanom logikom a ne otvarati nove probleme! 

Stvar treba cuvati u strogoj tajnosti, zbog medjunarodne zajednice, posebno u vezi auta jer ce im se Svijet rugati da su neorganizovani i nesposobni a Cigo ni u jednom dokumentu nije postojao pa je i svaka briga o tome neosnovana! Ne daj Bog da nesto od ovoga procuri u javnost pa da nam navale preostali Zidovi, Cigani, Srbi, Poljaci i ostali Narodi svako traziti po Mercedesa a za nekog svog ... izgubljenog! 

"Ma ljudi su stoka!  Svi misle, lako je ratovati! Nema odstete ... Svijet treba nama platiti odstetu za muke kroz koje smo mi prosli kroz dva rata u samo pedeset godina!" zakljucise u Bundestagu. 

A auto, k'o auto ... kisa, zima snijeg, led ... so ... pa propadne! 

I tako Merdz Benz 770K, osvanu u Banjaluci sa Cistim Papirima k'o Sunce!

 Mog'o si raditi sa njim sta hoces! K'o da je Fico il' Stojadin (kad se pojave i jedan i drugi)! 

Kad je tvoj ... Tvoj je!