Monday, March 29, 2021

Vaspitno - obrazovni programi

Daleko sam od ovih nasih krajeva. Ipak, zahvaljujuci internetu i kucnom pritvoru zvanom Korona, svakodnevno sa raznih izvora citam vijesti sa Balkana. TV programe ne gledam, jer ne zelim da se bas toliko trujem. Ponekad odgledam neki nas film da bih provjerio misljenja koja citam o njima. Nedavno sam gledao dva filma koja govore o dva genocida u nasa dva rata. Oba filma su teska za gledanje, onaj o Jasenovcu tezi, zbog mnogobrojnih scena brutalnih ubistava, a onaj o Srebrenici dinamicniji, reziran kao triler sa ociglednom namjerom da dramatiku ne gradi na brutalnim scenama i masovnim ubistvima.  Oba govore o licnoj, porodicnoj, ljudskoj tragediji, o teskom zlocinu koji covjek cini nad covjekom. Vise od dileme da li ce neki od ovih filmova dobiti Oskara mene interesuju odgovori na neka od pitanja koja oba filma postavljaju. Sta je to u covjeku sto od njega cini zvijer, ubicu? Sta je to sto ga cini neosjetljivim na tudju bol? Zasto se zlocin ciklicno ponavlja kod nas na Balkanu?

Gledao sam i nekoliko epizoda melanholicnog dokumentarno - animiranog serijala o Banjaluci od 1929. do Drugog svjetskog rata, "K'o lepi san". Prvo sto mi upada u oci je da je san "lep" a ne "lijep", kako bismo to mi, Banjalucani, rekli. To se vjerovatno opravdava time sto autorica, inace rodjena Banjalucanka, Nadezda Lazarevic - Kovacevic, kcerka poznatog banjaluckog kulturnog radnika i  srpskog nacionaliste Guge Lazarevica Ona vjerovatno odavno zivi u Beogradu pa ce se time, vjerujem, pravdati ekavski. Ipak... Banjaluka i ekavski...?! Ne ide!

Sam naslov sna, koji god da je "lepi" razlog za to, govori dovoljno o zelji autora serijala da se ekavski na bilo koji nacin uvede u BiH i time pokaze znak jednakosti i blizina Srba sa dvije strane Drine.  Naravno da ta blizina postoji, ali treba li je dokazivati apsolutnom neistinom da i srpski narod koji zivi zapadno od Drine govori ekavski!?  Sjecamo se dobro neuspjelog pokusaja da se  devedesetih  ijekavski, koji se oduvijek govori u nasim krajevima, zamijeni ekavskim. Koje je to bilo ponizenje za sve nas koji se ponosimo i nasim govorom i nasim izgovorom i onim sto jesno, kakvi smo, gdje smo i sta smo!! Odjednom smo trebali imitirati nesto sto nam ne pripada i cemu mi ne pripadammo! Na srecu taj bezumni pokusaj je brzo propao. 

Serijal je kategorisan kao dokumentarno - animirani. U nedostatku dokumenata koristi se animacija! A nedostatak dokumentata da potvrde price o kojima epizode govore  - je vise nego ocigledan! Stvara se utisak da se animacija svjesno preplice sa dokumentima da bi fikcija lakse postala istina. 

Serijal neodoljivo podsjeca na beogradski sablon pravljenja slicnih serijala, koristen u mnogo prilika ranije. Taj sablon je ranije odlicno radio jer su dokumenti i dokumentarni dio bili dominantni. Ovog puta, u slucaju naseg grada, niti ima dovoljno dokumenata da se napravi dokumentarni serial, niti dovoljno autenticnosti da bude banjalucki, pa se onda pravi sarena laza, ciji krajnji cilj je zapravo poducavanje i vaspitavanje neukog ili nacionalizmom zadojenog naroda. Za vecinu njih ce serijal biti nesto kao Ocenas u koji se, bez ikakve sumnje vjeruje. Vjerovatno ce, jednog dana, a mozda i ranije, dijelovi serijala biti prikazivani u ucionicama kao sastavni dio skolske video lektire.

Tako, valjda, neki misle da ce iluzija i mit postati istina i istorija! 

Tako nekako valjda, radi i mit o Marku Kraljevicu! 

Razni izvodjaci - Plava ptica

Saturday, March 27, 2021

Most Radija Slobodna Evropa Da li Srbija pokušava da Jasenovcem pokrije Srebrenicu?

Tema u emisiji “Most Radija Slobodna Evropa” bila je zašto se u Srbiji u posljednje vrijeme vodi velika kampanja o Jasenovcu. Sagovornici Omera Karabega su bili Branka Prpa, istoričarka iz Srbije, i Dragan Markovina, istoričar iz Hrvatske.

Pričalo se o tome kako je film “Dara iz Jasenovca” postao državni projekt kojeg je po sopstvenom priznanju inicirao sam predsjednik Vučić, kako je Hrvatska reagovala na kampanju o Jasenovcu, kako je moguće da predsjednik Vučić i ministar Vulin tvrde da se u bivšoj Jugoslaviji ćutalo o Jasenovcu kada je objavljeno preko hiljadu knjiga o užasima Jasenovca i snimljeno na desetine dokumentarnih i nekoliko igranih filmova, kako je ministar prosvjete Srbije na zahtjev ministra policije najavio da će ubuduće država pisati udžbenike istorije, da li se hrvatskim udžbenicima umanjuju zločini počinjeni u Jasenovcu, da li se Srbija priprema da snima seriju o "Oluji" koja bi trebalo da bude nastavak filma “Dara iz Jasenovca”, zašto se u Srbiji ignorišu masovni zločini koje je počinio Nedićev režim u Drugom svjetskom ratu, te o tome da se ponovo oživljava priča da su Srbi najveće žrtve u regionu.

OMER KARABEG: zašto je Vučiću potrebno da se u ovom trenutku uz veliku pompu snimi film o Jasenovcu?

BRANKA PRPA: Devedesetih godina, kad bih u društvu onih koji su imali povišenu nacionalnu temperaturu, progovorila o zločinima koji se tada dešavali, odgovor je bio: „A Jasenovac". Onda bih ja rekla: „Dobro, svi znamo šta je Jasenovac. A šta ćemo sa ovim sadašnjim zločinima"? Reč je o logici koja zapravo uvodi ravnotežu u pojam zločina. Jer, kad pomenete jedan zločin, odmah se pomene drugi da bi se uspostavila ravnoteža. To je nešto što se ponovo događa u ovoj epohi vaskrsavanja Miloševića. Ovih dana sam čula da se spremaju da mu podignu spomenik.

KARABEG: Za rukovodstvo Srbije “Dara iz Jasenovca” bila je toliko važan da su odlučili da je pre bioskopa prikažu na javnom servisu. A režimski mediji su onda danima pisali kako je publika bila potresena onim što je videla?

PRPA: Naravno da se potresete na slike zločina, pogotovo kad su to direktne slike, kad nema nikakve stilizacije. To je razlika između grčke drame i onoga što je antički Rim preuzeo od Grka, pa su na kraju počeli ljude ubijati na pozornici. Tako smo od grčke drame došli do Koloseuma. S druge strane, Beograd je u vreme okupacije na svom teritoriju imao četiri logora: dva koncentraciona - Sajmište i Banjički i dva sabirna - Topovske šupe i Milišičevu ciglanu. Oni su bili u sistemu nemačkih koncentracionih logora. A strašni zločini, koji su se tada dešavali, nisu zaslužili ni spomeničku baštinu. Sajmište je jedno veliko smetlište, a Banjica ni ne postoji kao spomen kompleks. Topovske šupe su mesto gde će da grade šoping mol. Ta vrsta dijaboliziranog odnosa prema žrtvama, gde postoje više vredne i manje vredne žrtve zaista je zastrašujuća. A da ne govorim da su na Sajmištu ubijani Srbi - civili i partizani koji su stizali iz Jasenovca.

KARABEG: Kako je Hrvatska reagovala na ponovno otvaranje teme o Jasenovcu?

DRAGAN MARKOVINA: Hrvatska država, nažalost, tolerira revizionizam prema jasenovačkom logoru koji vrhovi Katoličke crkve godinama potiču. Sama činjenica da egzistira nešto što se zove Društvo za izučavanje trostrukog logora Jasenovac i da se njihovi tekstovi bez ikakvih ograda objavljuju u Glasu koncila u izvjesnom smislu ide na ruku tvrdnjama Vučićeve vlasti da Hrvatska o tome šuti. Međutim, isto tako je činjenica da vodeći političari Hrvatske dođu u Jasenovac na godišnjicu proboja. Isto tako je činjenica da je Dnevnik Dijane Budisavljević, jedan vrhunski film o spašavanju kozaračke djece, dobio nagradu na Pulskom festivalu i pobrao ovacije gdje god se pojavio. Vladajuće strukure nisu zbog toga bile pretjerano srećne, ali nisu ni zaustavljale film. Kad je riječ o reakcijama na Daru iz Jasenovca, istina je da se je hrvatska radikalna desnica, ne pogledavši film, pokušavala svađati sa ljudima istog takvog profila s druge strane. Što se tiče mejnstrim javnosti, ozbiljni filmski kritičari su napisali nimalo afirmativne kritike - ne negirajući zločine u Jasenovcu! - nego ocjenjujući taj film kao umjetničko djelo. Ukupno, u Hrvatskoj ne postoji nikakva vrsta povišene temperature zbog toga filma kao u Srbiji.

KARABEG: Vučić i Vulin tvrde da je tema Jasenovca u bivšoj Jugoslaviji bila gurnuta pod tepih. Kažu da se o tome ćutalo ne samo u bivšoj Jugoslaviji nego i u Srbiji sve dok SNP nije došla na vlast?

PRPA: Moja generacija je to učila u školi. Jasenovac je bio jedan od glavnih toponima zločina u Jugoslaviji u vreme Drugog svetskog rata. Itekako se o tome govorilo, učilo. S druge strane, ja sam kao direktorka Istorijskog arhiva Beograda bezuspešno pokušavala da vladajuće strukture navedem na to da nešto progovore i o logorima i zločinima na teritoriji Beograda u Drugom svetskom ratu. Umesto toga, imali smo pokušaj da se rehabilituje Nedić i pored toga što su Nedićeva specijalna policija i Gestapo punili logore Banjicu i Sajmište.

MARKOVINA: Tvrdnja da se u bivšoj Jugoslaviji šutilo o Jasenovcu apsolutna je laž. Socijalističke vlasti imale su plemenitu ideju da se o tome ne govori previše - mislim da je to bilo krivo - ali mi je razumljivo zašto su imale takav pristup. Namjera je bila da se prešuti da je ovdje bila ne samo antifašistička, odnosno Narodnooslobodilačka borba, nego da je bio i krvavi građanski rat. Postojao je pokušaj da se to previše ne ističe, da se previše ne kopa po prošlosti nego da se ide u svijetlu, socijalističku budućnost. To ne znači da se o Jasenovcu šutilo. Niti da Tito nije bio u Jasenovcu. Nije bio na otvaranju, ali je bio. Neki dan je bivša direktorica Javne ustanove Jasenovac nabrojala da je o Jasenovcu objavljeno 1.180 knjiga. Snimani su i filmovi - Deveti krug France Štiglica, Crne ptice Edvarda Galića, kao i dokumentarci Krv i pepeo Jasenovca Lordana Zafranovića i Jasenovac Bogdana Žižića...

KARABEG: Reditelj filma Dara iz Jasenovca izjavio je da će se kao nastavak tog filma snimati serija o operaciji Oluja. To će, kako kaže, biti nastavak priče o srpskom stradanju i egzodusu iz Hrvatske, započetom tokom Drugog svetskog rata?

PRPA: Kad hoće da dignu spomenik Miloševiću, očigledno hoće i da vaskrsnu njegovo doba. To je evidentno na svakom koraku. Ništa drugo se ne može očekivati od ekipe koja je bila Miloševićeva kamarila.

KARABEG: Ako Srbija snimi seriju o Oluji povezujući je sa Jasenovcem, da li će onda Hrvatska odgovoriti i snimiti seriju o Vukovaru?

MARKOVINA: Hrvatska je s tim krenula odmah nakon rata. Srbiji se to sada događa jer se ne želi ili ne zna postaviti prema 1990-im dok su u Hrvatskoj 1990-e mitologizirane kroz mit o Domovinskom ratu - isključivo obrambenom i bez ikakve mrlje. Međutim, svi ti filmovi i serije, koji su tada snimljeni, doživjeli su debakl jer nisu imali nikakvu umjetničku vrijednost Što se tiče Oluje, to je velika tema. Ali, ne može tema biti samo Oluja, mora biti cijelo to područje - od prvh balvana, pa do Oluje. To bi se moglo snimati u sjajnom diptihu. Najprije treba govoriti o zločinima prema hrvatskom stanovništvu, a onda o osvetničkim zločinima hrvatske vojske i onih koji su se tako predstavljali nakon Oluje. I, naravno, o masovnom egzodusu ljudi, de facto etničkom čišćenju koje - ako ga Hrvatska nije izravno organizirala - onda je svakako sve učinjeno da se ti ljudi ne vrate. To je velika trauma primarno hrvatskih Srba i pitanje s kojim se treba suočiti hrvatsko društvo.

(Radio Slobodna Evropa)

Thursday, March 25, 2021

Vladislav Bodnaruk - Toba: 35. dio Halali Raja

 "Eto, draga Hadzihafizbegovicka, jesi li sada zadovoljna? Dobila si Carski sako za svog dzuvegiju! I dogovorili smo se, to vam je uz burme, nas poklon za Svadbu! Nemoj mi vise jebavati i nista vise traziti! Dogovoreno?" kaze Majka. 

"Kako, Carski, Zoro, ja mislila Titov!?" zbunjena je Hadzihafizbegovicka. 

"Pa to ti je to! Njegov! ... Carski velim!" 

"Vala, bas si dusevna zena Zoro! Vratit cu ti ovo ja jednom! Ma ti k'onda si nasa! Ma sad bi te prevela u Islam, kad bi ti htjela!" razdragana je Hadzihafizbegovicka.

"De, ne seri, Hadzihafizbegovicka, nemas tri ciste o Vjeri, koga si sve proturila kroz svoje prste, vise si ti za bratstvo i jedinstvo! Pusti Islam Efendijama nek' tabire!  I ti bi prevooodila  mene! Kad te spucam sakom u glavu prec'es ti  na Pravoslavlje ... instantli!

 I da se razumijemo, hiljadu puta si mi obecala da ces ti meni nesto vratiti ... hiljadu puta, rekla a  nevrati nista jos ni jednom! Ista si kao onaj tvoj Micun! Ma svejedno, neka te! Ma osim one kvrguse, poneke krompiruse kad Raja nagrne, e zato te gotivim!" 

 "Reci ti nama sto si ti dosla ovako iznenada?" smireno ce Majka. 

"Da budem iskrena, dosla da telefoniram!" uz sarmantni osmjeh rece Hadzihafizbegovicka. 

"Alahu dragi, sta da radis, ovo je postena kuca ... otkud ti zeno znas za telefon?" Majka zaprepasteno pogleda u Ingrid. 

"Sta blehas u mene, Ja se nisam pomrdnila iz tvoje kuce a i Instaliraci isasli nema ni deset minuta! Nisam ja izdala! Ne bi , Zovo ... ni za pare!" brani se Ingrid. 

"Vidim i sama! Nisam blentava! Informacija procurila ... eterom! Otkud znas Hadzihafizbegovicka? Priznaj! Priznaj, odma' ... inace halali Burme!" sredi se  se Majka ... nekako. 

"O, jesi dosadna, otkud znas, pa otkud znas ... znam eto, jebajiga a zna i cijela Carsija!" autoritativno se postavi Hadzihafizbegovicka. 

"Nisam ja izdala!" sad rece i Ona. 

"Sta sad pa ti nisi Izdala?" krsti se Majka. 

"Pa to da zna cijela Carsija!" odgovori Hadzihafizbegovicka. 

"Ma, zajebi to, daj da telefoniram. Dje ti je ono za telefoniranje?" 

"Eto u hodniku!" rece Majka potpuno razoruzana. 

Hadzihafizbegovicka otvorila vrata hodnika i viri. "jel' ovo crno na podu?"

"To!"

"Pa sto ne stavi jadna to na neku stolicu sto ti ne treba, da se narod ne saginje?" zaprepastena je Hadzihafizbegovicka ... te pridje blize telefonu. 

"Kakav Narod da telefonira,  jesi li ti normalna?" uzvraca Majka u panici. 

"Nije ti ovo javna kuca!" dodade. 

Hadzihafizbegovicka je i ne slusa, bulji u crno cudo na podu.

"Ovo ti, jadna i nije pravi telefon. 

Ovo je spiiijunskiii ... garant ... nema ni brojke!" 

"Nije!" 

"Jeste!"

 "Nijeee!!" 

"Jesssteee, nema brojke!" 

"Nekaaaje, i nek nema, jebbble te brojke ... radi na glas!" kaze Majka ljuto. 

"Auhhh, bezbrojni ... znaci ... pogled u buducnost!?" 

Hadzihafizbegovicka znalacki pudize slusalicu, ali ne cucnu nego razvukla kabl do uha. Jadan telefon, prvi dan u kuci, a vec visi u zraku i ljulja se. 

"Nece ova sprava dugo trajati!" pomisli Majka. 

"Radi na glasne komande, velis!" 

 "Alooo, alooo ...operateueres daj mi lokal 13! Lokal 1 ... 3, odma' ... brze!" skoro naredi Hadzihafizbegovicka. 

Cupka nogom a nista se ne desava. Okrece slusalicu i bulji u nju. 

"Kurac ... Ti ovo radi!" dodade. 

"Sigurno onaj konj opet visi na prozoru!?" rece ljuto. 

"Ko ti je konj, kravo ona jedna bosanska ... nepristojana!?" zareza nesto iz telefona.

"Ti si konj ... sto se ne javis, nego samo cutis i puses u telefon ...daj mi lokal 13, odma'!" naredi Hadzihafizbegovicka. 

"Ne moze ... brojevi lokala od 1 do 20 su tajni vojni telefoni, moras imati lozinku i odziv! Idemo da cujem lozinku!" 

"Kakvu lozinku, daj mi lokal 13, Micuna trebam, nemoj da ti ja tamo dolazim!" galami Hadzihafizbegovicka. 

"Sacekaj da vidim hoce li Osoba trinaestice primiti tvoj poziv, zeno! I ne deri se, zeno draga, cujemo se iovako, bez telefona!" rece Zivko. 

"Ma daj da vidim, nek' proba da ne primi! Zovi vec jednom, sta se ceka!" 

Majka i Ingrid stoje skruseno k'o dvije Opatice i cekaju ishod dogadjaja. 

"Eto, konja, sad moram cekati da se dogovori sa Micunom a ovaj ako je zasp'o u nekom skladistu ... nista od veze!" 

Sad stoje sve tri skruseno k'o dvije Opatice i jedan Rauber! Ovo, zadnje ... nije skruseno!

 Zazvoni telefon! 

Majka se obradova da radi! 

"Alooo, lozinka ti je Vrbas a odziv ti je Jadran! zapamti to. Ako ne dobijes pravilan odziv kad zoves ... odma' prekidaj vezu i trazi  Vojnu Policiju, a to ti je Lokal 2, lozinka ...Pastrmka! Nemoj da pogrijesis i trazis Lokal 1 jer to ti je  Komadant Grada a on nije Pastrmka on je druga lozinka. Ovo je strogo cuvana tajna, pa ne laprdaj po komsiliku! Jesi li razum'la? U redu, da provjerimo, koja ti je lozinka?"

 "Jadran!" ko iz topa rece Hadzihafizbegovicka. 

"Nis' ti Jardan zeno, ti s' Vrbas! On je Jadran! Upamti! Evo ti Jadran na vezi pa pricajte!" iznervirano rece Zivko. 

"Alooo, Micune, od kad si ti post'o Jadran?" cudi se Hadzihafizbegovicka. 

"Ma pusti, ima preko dva mjeseca kako smo presli na novi sifrarnik jer neprijatelj nikad ne spava, pa sam i ja malo zbunjen, ma ne samo ja ... svi smo prolupali. Evo ja na dlanu tintoplavkom mor'o zapisati Odziv da ne zaboravim ili pomjesam sa starim!" brani se nesrecni Micun. 

"Micune, sto ti ne kazes tim tvojim konjima da ne ide lozinka Vrbas sa odzivom Jadran! Vrbas ide sa Dajak! Jadran ide sa Zubatac ili slicno!

Alooo, Micune ocu li te sad' morat' zvati Jadran a ti mene Vrbas ili ostajes i dalje Micun? Kako zensko moze biti Vrbas!?" nervira se Hadzihafizbegovicka. 

"Ne brigaj, zeno moja ... ti ostajes sto jesi, nego sto si me zvala?" pita Micun, pomalo u cudu zbog svega.

"Nista, nista, onako ... samo da te podsjetim da nabavis ono vatreno gorivo za nas a i za Kumove danas. Bas su se osevapili! Jedna flasa za njih ... obavezno! Ma i sutra dobivamo burme! Da ti kazem u povjerenju ... od pravog zlata! Cetrnaest karata! Rekla sam ti ja da ce fazon sa Skenderom upaliti. Dje da mi nosimo devetkaratno! Pa nismo supci! Sreca da smo Skender i ja stara Raja, poznanstvo iz Kina Vrbas,  pa on prist'o da ofarba halke sa forangi u zlatno! Skender je legenda ... ponesi i za njega jednu flasu "goriva" a moze i ... znas ono drugo pakovano u kutijama sa onom kamilom, nacrtanom na omotu. Ofarbano zuto ... zuto! Tek da mu se zahvalimo! Eto!" uzdahnu Hadzihafizbegovicka koja kao da je skinula veliko breme sa duse. 

"Hocu, hocu ... sve cu ponjeti a mislio sam i za Ingrid jednu flasu ponjeti i steku kamila, to zuto, zuto ... pa da joj odnesem!" pokazuje Micun svoje razumijevanje. 

"E, nes toj kuji ti vise nista, a ako i doneses ja cu joj licno odnjeti! Ti nema da joj prilazis ... nikad vise! Valjda ti je to jasno! Ako si sta prije srao ... sad je gotovo! S kim se ti to zenis za Miholjdan, o ... Micune!? Jesi li zaboravio ili ja treba da te podsjetim ...veceras!?" dreknu na Micuna Hadzihafizbegovicka. Bijesno! 

"Alooo, Zivkooo ... Srna zavrsila vezu! Alooo, Zivko ...ende ... kraj!" 

"Zeno draga, drzi se protokola, ti si Vrbas ... Vrbas zavrsio vezu ...ende, tako reci!" naredjuje Zivko, operauteuer! 

"Necu da budem Vrbas, jeb'se i ti i Posta, ja sam zensko ja sam Srna! Srna zavrsila vezu ...ende!" i baci onu slusalicu sicajuci telefon ...k'o da i nije njeno,  a posto je i taj jadni telefon visio na zici sa slusalicom, sve zajedno zveknu na pod. Masala! Promasila! Kako i ne bi iz te daljine! 

"Nece ova sprava dugo trajati!" rece Majka. "Ma to sam vec jednom rekla ...gore! Ponavljam se, cini mi se!" 

Majka i Ingrid stoje i dalje skruseno k'o dvije Opatice al' sada dobro sjebane! 

"To je tvoje maslo znaci da me nategnete, alapaco stara ... a ne Skenderovo!? Stooo, pitam se? Ko bi se sjetio da farba u zlatno Halke sa forangi? Sto ti mislis da ja kod njega ne bi kupila prave burme kad je covjek cestit? Istina ja ga nisam licno testirala, provjeravala ali ti jesi ...sa svake strane! Nema toga u Gradu, koga ti nisi provjerila! Fuj! Meni uvaljivati ...halke!" ... to rece i nabaci kuhinjsku krpu preko ramena i klisnu u kuhinju. 

 Iz kuhinje u spajiz! A spajiz, mracna soba ... dusu dao da se odahne! 

"Kumo, sto si na kraj srca, mala sala ...skontala sam da Skender pravi burme od devet karatnog zlata. Otisla i provjerila sa njim a on mi rek'o da je to inace normalan odnos legure i zlata jer narod nema para za bacanje!

 A devetkaratno zlato to mi nekako ne ide sa ovim mojim cetrnaest karatnim zlatom i ostalim karatnim plus, prstenjem. On mi rece da Na-Ma prodaje cetrnaest karata burme! Eto tako se rodila ideja. Ma ja sam se skoro rasplakala kad sam cula da si ga htjela poslati u Istambul zbog nas! 

E bas si dusevna! I jos nocnim vozom! Nocnim za Istambul? 

Svaka cast ... i gdje to ima ... nocni za Istambul!? 

Nego, sad kad znas, mozes naruciti kod Skendera, za Ingrid one burme od devet karatnog zlata! Ma bas su prelijepe!  Znatno jeftinije! A bas lice na prave! I svi namireni i svi sretni ... cak i Skender , nagradjen! 

Jebogati, skontaj i sama da je tako najbolje! 

Ma, priznaj kako bi ti meni na ove moje ruke nabacila devet karatno zlato? Ne ide! Ingrid moze! Znas i sama dje ona sve ruke ne zavlaci! 

Picin Doktor, bila cak i u meni da mi pomogne nesto u vezi da ne nabreknem, kad se zanesem, mislim ... poslje snosaja! Ugradila mi neke zice, federe ... spirale, jabajiih!  Svaka joj cast! Ne nabreknu ja nijednom!

Dusevna i ona k'o i ti!

Znaci sutra dolaze moje burme, Zoro! Vidjele ste ih obe! Jel' vam se svidjaju? Ma narucila sam sa onom Prodavacicom, bas najbolje, specijalno iz Zagreba po Katalogu. Zena je, nasa,  iz Sehera, gornja strana, postennaaa ... znam joj Familiju! Babo joj i danas klanja tri od pet namaza! Ne smije vise ... da ga ne provale u Mjesnoj! O jesmo se savjetovale deset dana!" ... pa na sve to, Hadzihafizbegovicka razvuce usta u bezglasan osmijeh a bljesnu niz bijelih bisera! Na obrazima male jamice smijuljice! Dodade samo ...pufff, i ispruzi savijen jezicak na tren! 

"Da se nisam negdje  ... zajebala? A!?" upita samu sebe! 

Majka nije vjerovala sta je sve cula vlastitim usima. Cita ponovo cijeli tekst, sto sam napisao,  odozgo prema dole ... pa opet. Mislim ... cita! Kaziprstom i palcem povlaci donju usnu, i rasteze, kao da to ima neko znacenje. A nema! Ne  govori, ne romori! 

Prekrsti se , onako kako je ona mislila da treba i rece k'o za sebe: "Alahu draaagi!" ... pa pljesnu rukama a onda dodade kao za sebe : "Jos jednom li ga spomenem, prevrnu me ova u Muhamedance!" 

Grobni tisinu prekinu Ingrid. 

"Kako ti reklo za mene ... Hadzihafizbegovicka?" Majka je znala kad se Ingrid krene sicati padezima da je uzbudjena do ludila ili da laze! Ne kontrolise, pritisak! Neko ce najebati ... garant! 

"Ti reklo Hadzihafizbegovicka Micunu na spijunski telefon ovo:" "E, nes toj kuji ti nista, a ako i doneses ja cu joj licno odnjeti!" 

"Ti mislas Hadzifizgabragovicka da ja ne zna sta to Kuja? Kuja, to zensko pasce, ker ... av, av, bez muski organ to taj kuja ker! Dje ja bude zenska Pas Kuja ... ja Kuja? Kad ja lajala na tebe da bude ja Ingrid pas!

Kako mene i za moj Prinac, moreju halke odojene zlatom, ja brigam! Nije zlato sve sto sje ...dusa je u covjeka s cim se kiti covjek! Dusa sje! Mene boli, sto si mi uvrijedila Kumu.

Zovo, dje si nestala ... dolazi ovamo!" kako se Ingrid smirivala, tako pocela govoriti pravilnije. Ono u padezu. 

"Zovo, dje si? Jel paces? Jebogati!?" upita bas tesko povrijedjena  Ingrid. 

"Ne placem, jebogati! Evo me u spajizu!" odgovori Majka. 

"Tu li ti places?" trese se Ingrid povrijedjena kako je gore receno! 

"Ma ne placem, hrljam, jebogati ... sta ti je vise, sta si navrla na mene ...trazim tri pive a nidje nema ...ima samo dvije, sve okolo samo prazne flase, popio onaj moj stari supak, pa sad ne znam sta cemo!" 

Obadvije zene uz ciku, i vrisku , kako vec ide u svakoj prici, poletise u nas mali spajiz te pocese drapati i ljubiti moju Majku. 

"Nek' nisi ljuta!" u glas govore. Poletise i neke suze radosnice al' ja se s tim sad ne bi'  bavio ... da ne bude melanholicno, a i vec sam nesto slicno ... opisiv'o. Pa, dosadno! 

Zenama zaplakati ... bas neki jak Fazon! 

Prva dodje sebi Hadzihafizbegovicka: "Jel' laaadna piva?" 

"Mozes' si mislit', iz spajiza sa betona!" rece Majka. 

"Daj ovamo, daj tri case, daj kristalne, Kristal Zajecar." naredjuje Majka. 

"Jeboteee, jesu teske ove tvoje case, k'oda su vec pune." konstatuje Hadzihafizbegovicka.

"Ma pravo olovno staklo, prva liga!' kaze Majka. "A, da ih ja malo plahnem, mi to nikad nismo koristili ... stoji nam u kredencu za ukras!" 

"Plahnemo pivom, i pivo je neki deterdzenat! Pjenusa!" kaze Ingrid. 

Tako i nasuse pivo u zamagljene case, zamagljene ne od hladnog piva, no od dugod stajanja i kredencu. I na prvo sipanje ode cijela flasa od 0.5l.

K tome ni case im nisu bile pune! 

"Jebote, ako naspemo jos po jednu casu ... falit ce nam piva." zapanjeno konstatova Ingrid.

 "Nece!" isprsi se Hadzihafizbegovicka. 

"Prvo, Micun za koji sat donosi Civas, ono americko a dobit ces i ti Ingrid al' iz mojih ruku, Drugo ... dje aparat?" 

Majka se zbuni. "Kakav aparat, draga? Nemamo mi vise nikakvih aparata i bijelih tehnika, sve vi pohapali"

 "Telefon, bolan! Daj telefon!" kaze Hadzihafizbegovicka. 

"Ne mogu ti dati telefon ... moras ti k njemu! Vezan je zicom!" rece Majka. 

"Oh, da mene budale. A da nemas slucajno jednu stolicu, a da vam ne treba, pa da na nju stavim njega? Da djaba ne cucim!" pita Hadzihafizbegovicka. 

"Ma, nema! Pitala si vec jednom!" rece Majka, pomalo ljuta. Ona tu jednu jadnu stolicu sto nam ne treba, cuva godinama, za ono jednom ...kad nam zatreba! Zato ...nema!

Hadzihafizbegovicka podize skusalicu, al' nista prsticem ne tipnu! 

"Tipni ...prstom da te cuju! Tipkaj, bolan!" Kaze Majka, vlasnik telefona, znaci upucena pa zna! Istina, do sada nikad u zivotu nije nikome telefonirala. Jedino Stari, on zna ... zvao ga i Zagreb, americka Ambasada, specijalnom vezom ali to je vec nesto drugo. 

"Tipni, bona! Sta s' se usrala!" kaze Majka, opet. 

"Ne treba ...slusa On, odavno! Alooo, vi li ste? Mi smo ovdje! Javi se ...Srna zove ...dehidriralo se ili ce ...uskoro!" 

Nista se ne desava! Telefon mrtav ali se ipak cuje da neko dise! Znaci, ima nade. 

"Alooo, Vrbas zove ... presusilo korito Vrbas vode ... umalo!" 

"Tako, bolan ...Vrbas, drzi se prokotolarno ...sta 'oces Vrbas!?" javlja se Posta. 

"Vrbas treba Boru iz Granapa ... fali piva, imamo gajbu, al' praznu!" 

"Jel mislite na gajbu po novogovoru k'o sobu ili po starogovoru ,ono za flase?" pita Posta. 

"Ma ono za flase! Ti vidi po kojem je to tvom ... govoru!" 

"Vrbas, aloooo Vrbas, ja razumio ... a sta ce te sa praznom gajbom!?" pita sluzbenik. 

"Jel' sad ti mislis na sobu ili ono za flase?

Ne seri Zivko vise, eto je prazna tebi, nama donesi punu! Ende ... kraj price!" tako i tresni slusalicu Hadzihafizbegovicka. 

 Naravno, nekim cudom, poruka je stigla do Bore Granapa a Boro nije bio glup covjek! Ne koliko oni u Posti!

 Stiglo sve, naravno zajedno sa Borom! On donjeo. 

Tri Gracije se razdragale, sve nesto oko Bore pa se on opustio! I sve to ne iz neke ljubavi prema Bori, nego da se ne plati! A i Boro, cim se nadje medju dobrim dusama, ne misli onom svojom gornjom glavom, kao uostalom i vecina muskaraca,  nego... naopako! 

"Ingrid, radis li ti danas?" ko iznebuha pita Hadzihzfizbegovicka. 

"Naravno da radim, samo danas nisam nesto na radnom mjestu!" rece. 

Majka ode do kuhinje. Znala je da ce danas biti velika sofra! Vidi da se zacas prenose vijesti! Valja nahraniti narod! 

Stig'o telefon ... istina spijunski ... mozda i mi ostvarimo vezu sa nekim? 

Valja se proslaviti ovaj veliki dogadjaj! Uspostavili smo vezu sa svijetom. Ma, nije mojima bilo da slavlja, oni i ne bi slavili ali znaju Komsije ... kad je neka dzabana u pitanju, zacas se organizuju, misle to nama velika cast! 

Stavi Ingridin parni lonac na sparhet, presjece glavicu crnog luka na pola, kako ju je Majka ucila, turnu na uscvrcalu mast ... nasu,  tri cet'ri mrkve, isto nase, kozu od slanine, one masne sto se nikako nije dala pojesti , isto nase,  posoli i pobiberi te pusti da ucvrci! So i Biber ne brojimo! Al' su isto tako nasi! Onda na sitne komadice isjecka bijelu svinjsku slaninu, jebajiga, isto nasu, onu sto se pomalo uscula, reklo bi se uzegla, taman sekundu za baciti u smece, te ju stavi u lonac da se prodinsta! Plus bijeli lukac! Da se zamaskira ... sta se kuha! I ubije smarad! A poslje kad se sve zavrsi dodat ce jos bijelog luka ... te alevu papriku, za svaki slucaj, ako se nesto probudi pa, uscuje.

Opra prokuhani grah u jednoj vodi, naravno nije njen, nego nas, to samo zato da se pretjerano ne prdi, inace nema drugih razloga za prokuhavanje, i sve prosu na uscvrcalo! Dodade vodu da prekrije, malo vise od pola.

I zategne onaj saraf na parnom loncu. Lonac bio ... njen! 

Kad propisti lonac, manje od sat, ona ce dodati paradajiz pastu i jos koji minut ... to je to! 

"A, lebac Zova?" pita Ingrid.

"Sta, draga ... lebac ... pa nema!" rece Majka.

"Pa, kako cemo?" pita Ingrid. 

"Ja sad sjedam, da zapalim jednu, tebi Ingrid ... diktiram a ti muti! Nista lakse!

I tako bi! 

Na vrata je prvi bahno Micun iako mu nije bilo vrijeme! 

"Mor'o da nagulim prije kraja radnog vremena da me ne uprate sta vucem u vojnickim vrecama sa sobom!" 

"Vidi sta sam donjeo Raja!

Whisky (Visku)  Chivas, dvanaest godina star!" A rakolji se srecan. 

"Ma da ti to nije malo staro, da nije pokvareno, cuj dvanaest godina?" ko za sebe pita Majka. 

"Nije, nije Kumo ...to si me vec jednom pitala, zapamti ...sto starije , to bolje!" veli Micun.

"E bas me obradova, znam to za kokoske i supu od stare koke, najbolja supa,  al' za Visku nisam znala! A vazi li to i za ljude?" pita Majka. 

"Vazi, vazi ... sigurno vazi!" tvrdi Micun. 

"Bas me obradova, ja mislila da sam vec harabatija, krntija ...kad ono, dobra ja jos!" smije se Majka. 

"Djes ti biti krntija ... vid' ti zategnutih guzica!" rece Micun. 

"Jeldeee!??" rece Majka. A drago joj. 

"Jeste, bas tako ... da guzicom udaris u Kastel ... srusio bi se!" veli Micun.

"Da je ona  jadna Salfikada imala "takve" ... nikad je onaj jedan ne bi upuc'o iz top!" 

"Sta si to rek'o Micune majmune , povuci misao, progutaj recenicu, mog'o bi ti po guzici dobiti ... pecenicu!!!" zapovijedi mu Hadzihafizbegovicka i dodade: "O's ti supak onaj jedan da ti oko izvalim, o's da k'o bezglava kokos letas po ovoj trpezariji?" I jos je na kraju svoje misli, dodade,  "PTM".

Na nas jezik prevedeno, ono prvo slovo P zamjenjuje prostu zensku stvar  ... ali veliku ... me ne tako veliku, jos vecu ... ono T i trece M nije tako strasno pa se moze komotno i opisati i prevesti kao "Ti Materina" ... e sad se to treba spojiti! 

To smirilo Micuna. Instantli! 

Koga i ne bi? A i Hadjihafizbegovicka jaca od pola komsija u Raji!

Niko ni da ... pr'ne! Mislim od prisutnih muskaraca koji su spontano pridosli!

A grah, uskuho ... tu ce umalo, taman i vruc mirisni lebac iz rerne! Sa nagorenom koricom, pomalo! Al' , samo okolo! 

Ingrid dodade paradajiz pire iz tube, kol'ko smo imali a isto nase, iscijedila sve ... malo promijesa, te sasu sjeckani bijeli lukac, zbog arome a to je logicno da je nase, jer ko bi nos'o bijeli lukac Banjalukom po dzepovima,  a taj zadnji bijeli lukac se stavlja ... da pobije sve sto se nije pobilo  ... kuhanjem. 

Jedini problem ... falilo tanjura! I, naravno,  stolica!

 Joj, ma da smo imali onu jednu, i barem jos sest , sedam u kompletu, sto nam ne trebaju, pa da se tu smjesti Raja. Ali to, opet,  ne bi islo nikako ... posto bi jednu od tih  stolica, sto nam ne trebaju, morali staviti pod telefon koji nam ... isto tako ne treba! Znaci ...rasparili! A kad nesto rasparis ... vazda fali, bas to! 

Jebajiga! 

Nesto sada mislim, bolje je neimati, nego imati, jer kad imas, tada ti, uvijek nesto fali! 

Il' je to isto!

Kuca se napunila komsija! Opet svako nesto donjeo svoje! Neko rakiju, neko po neku pivu ... neko svog daljnjeg rodjaka! Vala niko praznih ruku al' svi se odmah poprihvatili pive! 

"Neka, neka drmaju, pustiii ... moja draga Ingrid, imam ja kljuceve ode Granapa ... odletit cu ako zatreba!" uzbudjeno se Boro Granap naslonio na Ingrid!

Nju bi bilo i po malo sramota da neko gleda,  al' posto niko ne gleda i njoj ... dobro! Ma nema te zene, koja ne treba musko rame kao oslonac ... tako i Ingrid, natezuci onu pivu iz politarske flase, cisto iz faktora sigurnosti ... stavi ruku Bori Granapu na rame! 

Ovaj, pobenavio! Mislio ... opet ce ono sa Ingrid, al' jebajiga ... vrijeme cini svoje! 

Negdje u sred vriske, cike i derneka pojavi se Stari na vratima!Zvonio dva puta. Svi mislili postar Ostoja, jer postar zvoni dva puta ali bilo kasno za postara!

Kako udje u kucu ...vec s vrata  vrisnu k'o bijesan pas! Bacio onu svoju koznu tasnu pravac u vrata trpezarije! Tresnu! 

Gosti se ne mrdnuse! 

"Sta je , ko je, ko vristi!?" prenu se vristeci moja Majka istovremeno ostavljajuci Grah da sam kuha u onom Ingridinom loncu, a otvarajuci vrata trpezarije ka hodniku. 

"Sta je bilo, ko je vrisn'o? Da se nisi nabo na sto, jadan ne bio!?" ispruzila ruke prema Starome a zinula! 

"Jao, evo meni moje srece, evo mi se muz vratio s duga puta iz Beograda. Kol'ko si ono bio na putu, dan ...dva!? Tek sto si otis'o a ti dos'o nazad! Znas da te nisam ocekivala danas i tako brzo! Mislila sam zabavit ces se teskim poslovima sa ambasadama! Jel dole jos kod auta i sofer Mile? De ga zovi, da covjek rakijicu otrese! A sto si bolan ... onoliko vrisn'o?" 

"Jebajiga, vrisn'o, mislio Parcov od ovoga crnog sto lezi na podu dje bila nasa zidna stijena! Izvini! Prepalo me! Jos nikad nisam vidio tolikog parcova! Znas i sama da ne volim ni mnogo manje parcove! Fuj!" ... to rece pa se polagano sagnu, savijen samo u kicmi ... ako bude trebalo da se negdje naguli, te upita Majku: "Stara, sta je ovo crno na podu, Stara? Zamalo ga nisam nogom napuc'o! Sta je?" 

"Prvo, jako grijesis, mislim gramaticki,  ne kaze se parcov, vec pacov a na podu je  Telleffoounnn!" rece mirno Majka a osjetila se jeba u glasu. To njegovo herojstvo, post festum uvijek ju je cinilo sretnom! On bi k'o nesto napuc'o!

"To telefouuun? Pa dje mu je onda zupcani kolut i brojke da okrecemo?" pita Stari prenerazeno. 

"Nema to ovaj nas, ovaj je Tvoj Partijski, dobili dzaba ... zadnja rijec tehnike, nema brojcanik da vrtis, radi na glas ...rekla Hadzihafizbegovicka,  razgovori dzaba ...vidi ovo ... tapnes ovaj dugmic pa kad probudis crvenoglavog Zivka u Posti ... samo mu kazez sta hoces. Djaba se Nikola Tesla patio sa  bezzicnim prenosom signala! Tesla je treb'o studirati u Banjaluci, sad dobro mi nemamo tih strucnih Fakulteta ... ali mog'o je svasta nauciti i u Posti! I jos da je upozn'o Zivka!" smijesi se Majka, sad ne znam kako bi to rekao, nije bilo ironicno, ne to nikako, ma mozda posprdno, ma ne ni tako ... ipak je tu bio smijuljak sa  dozom ... tuge! K'o ono kad budali odobravas sto ti laprda, samo zato sto znas, da sta god kazes ... nece te razumjeti! 

 E, taj smijesak! 

"Stara , daj da razrjesimo ovu situaciju, inace nam nas Malac nikad nece zavrsiti svoju pricu!" rece Stari smireno. 

"Koju pricu, jadan ne bio? Koji Malac?" zbunjena je Majka. 

"Tu sto ti je pred ocima!" rece Stari. 

"Ma dje gledas, Stara, u ekran, gledaj u ekran ... u slova, tu je prica. 

"Jao stvarno ... vidi mennne, eto me opet u redu i iznad! Svaka mu cast!" 

"Bas sam se obradovao sto nam Partija ugradi telefon bez brojcanika i to dzabni? I to nista manje ni vise nego poslije tri godine kako su me izbacili iz Partije! Eh, sto su ti pravi drugovi ... sjetili se mene! Vide koliko mi Partija ... nedostaje! 

Sigurno su instalirali dodatni mikrofon u slusalicu da nas cuju i kad nam nesto zatreba!? Ma brine, moja Partija, Stara!" 

"Nisu ugradili nista dodatno,  ne treba , ovaj nas hvata sve!" Kaze Majka. 

"Ma kako znas?" pita Stari. 

"Provjerila Hadzihafizbegovicka!" 

Stari udje u trpezariju samo korak a kad podize glavu sokira se! Skoro vrisnu! Opet, sto od straha, sto od soka! "Majko draga, da se nisam nesto zajeb'o pa poranio te vas sve iznenadio? U necemu prekinuo, mozda!? Joj, kol'ko vas je ... jel' to imate nekakav kruzok ili tajni sastanak?" 

"Ma kakav kruzok, normalno komsijsko okupljanje, slavimo nas novi tefefon i naravno nase Kumstvo!" veli Majka.

"Neka, neka ... nek' se slavi, ali kumstvo smo vec jednom proslavili, kol'ko pamtim. Ostali bez Hima i Labuda a Micun svima usi svojom trubom razvalio!" odobrava Stari uz smijesak. 

"Nisi ti najbolje informisan!" kaze Majka, k'o za sebe. 

"Kako nisam, mislis nisam ... informisan ... da nisu odkazali Svadbu ... masala Micune, masala Hadzihafizbegovicka, ej vala ... savaka vam cast!" ... uzvikuje,  pa dodade : "Ovo se mora proslaviti!" 

"Nije to, nije to, nije to!" govori mu Majka i udara petom o pod, ne bi li ga nekako povratila od srece! 

"Pa sta je onda, zeno moja?!" vice prenerazeno Stari. 

"Pa udaje se nasa Ingrid!" odgovara Stara. 

"Pa nek' se udaje ... ko je jebe, sta je do sada cekala?" pa onda ponovo vrisnu: " Ma ne moze to nikako, ne moze Ingrid da se udaje ... obecana je zena! Umjesana je Amerika u cijelu stvar! 'Oces ti da mi izazovemo medjunarodni sukob, zeno moja luda!? Mislis, malo nam ratovanja bilo!? Za koga se udaje? Jel' za Boru Granapa?" piskavo vristi Stari. 

"Kakvog Boru Granapa, konju, jedan onaj bosanski, sto za Boru Granapa?" k'o sad se cudi Majka. 

"Pa vidim, stis'o je Supak uza stok od vrata! Zato!" ... rece Stari. 

"Ma, jok ... moj blento, to ona onako ...Boru ... zbog pive! Znas da je Ingrida ... otporna na te seksualne zajebancije!" a sica ga Majka ravno u oci, pa jos kad mu uhvati pogled i namignu, onim okom sto ne vidi Ingrid, no kad se Stari ne pomaknu ... Stara namignu i onim drugim okom! 

"A, joj ... kontam sad, jedno deset posto od svega, zeno moja! Masala, masala ... nek' nam se udaje Ingrid ... masala, a mi opet Kumovi ... ode nam sad i sparhet Gorenje i Staklena naftara! Uf! Jesam li u pravu, suprugo moja draga?" puhnu Stari. 

"Taman tako!" rece mu Majka. 

"Bil' ti sta poj'o, prije nego cugnes? Ma da te ne uhvati ...odma'!" dodade. 

"Bi, sta ima?" upita Stari. 

"Gra'! ... Ingrid miksala! ... svjez, od danas!?"

" Joj dje ma nadje!" rece Stari sav sretan.

"Ha, ha, sad cu ja sa grahom!" Odleti majka u kuhinju a iste sekunde zavapi: "Nema! Pojele Komsije! Ljudi kud prije pojedoste onoliki grah!? 

Ko je  obliz'o lonac!" vrisnu zaprepasteno. 

"Ja !" rece komsija Merso. "Pra'o bio dobar, bolji od vojnickog!" dodade. 

"Jel mi ostavio barem  slaninu?" beznadnim glasom pita Stari. 

" Nije! Poj'o supak sve! Mislio ... krompirici, garant! Sve mljack'o, u besvijest! Jelde! Laze pas da se zajeb'o, ojacava si imunoloski sistem i ojacava si i unos vitamina D 3. Cit'o je onaj clanak u Politici:"Svinjska mast u ljudskoj ishrani !?" Naravno a vitamin onda dolazi  pod uticajem Sunca!  Kad grane!

Bil ti meni Rodjeni moj, mesni narezak il' nest tako, jos dobro, rok nije istek'o, ima jos dva dana!? Sve ... Halal!" pokusava se snaci Majka. 

"Sta? Halal, kazez! Jel' to slano? Bi!" 

"Nema!" ... bacila Ingrida u smece, veli, nadule se konzerve!" 

"Pa ko nam je pirio u konzerve, zeno moja draga?" 

"Bil' samo svjezeg ljeba? Tu ti je B vitamin, isto tako! Ingrida zamutila po mom receptu, auh ... ost'o samo ... okrajak... al' svjez ... vidi, k'o dusa! Jedino korica malo, nagorila ... k'o kod Talijana! Vidi! Bolan!" cupa se Majka a sramota ju!

"Ne ljuti se na Raju zbog toga jadan ... halali im!" puna je razumijevanja Majka.

"Ma halalim ja Raji, nije Raja kriva, nek' su vala sve pohalisali ali tebi ne halalim draga moja zeno ... em nas raskuci, prodade sve stvari po kuci a ni petina kredita nije otplacena, em ja osta gladan!" 

"Ne brigaj moj dragi Kume Franci, ovaj ...Hempri ... vidi sta ti je tvoja Kuma Hadzihafizbegovicka sacuvala ... nenacet sudjuk a Halal! Rok upotrebe do Bajrama!" 

"Samo mi ne reci da je Bajram ... sutra!" rece Stari, raspamecen tom dobrotom!

"Nije, ma kakvi ... ima preko neoliko do Bajrama ... moze se halisati!" 

Stari pridje Hadzihafizbegovicki te se i prisloni uz nju sav sretan, ma samo u namjeri da je zagrli i poljubi ...al' joj ne dohvati ni obraza ni usta! Visoka! Ko je jebe, kad je takva, k'o jablan! 

"To se ljubit' moze samo ... lezeci! Konstatova!" 

"Pravo tako, Kume!" ponosna je Hadzihafizbegovicka.

Na to onda Stari rece: "Eto, zeno moja sta mene hrani, dobrota dragih komsija! Bil' neko , Raja sa mnom halis'o sudjuka?! Bujrum!" 

Svi bi al, sute ... sageli glave pa ni pogledat u Starog! A i sami su krivi, kad im je onoliko zinula guzica da sve nase pohalisu! 

Pjevalo se i slavilo do kasno u noc! Bas isto kao i svaki put kad se ugrabi kakva prilika!

Majka ih se jedva rijesila, sve izbacujuci jedno po jedno iz kuce! Tek kad se uvjerila da su ona o Stari sami u kuci zaleti se u Starog i rece: "Sad smo sami, pricaj brzo sta to bi u Beogradu!  Nemoj neku da mi presutis i zaboravis! Jesi li mi vidio Brata Jovana? Sta kazu u americkoj Ambasadi? Sta kazu u maltezanskoj Ambasadi? Pricaj ! Nemoj bolan ja da te ispitujem!" 

"Polako, polako, Stara ... jesi li sigurna da smo sami? Dje Ingrid, pogledaj pazljivo da se nije zavukla negdje." 

"Nije, sve sam pregledala, nema ni nje ni njene male a pod stolom ... samo nas Malac! Pricaj sad!" 

"A telefon?" upita Stari.

 "Sta telefon?" zabrinu se Majka.

"Pa rekla si da sve cuje!" zakljuci Stari. 

"Svaka ti cast, odoh ja na njega nabaciti svoju staru bundu i dva tri jastuka ... pa nek' slusa, onda! Ha, ha!" Tako i bi! 

"Prvo, Mile i ja smo se odmah odvezli do tvog brata Jovana. On taman dos'o sa predavanja. Bas nam se obradovao. Odma' pit'o za Ingrid i je li bas tak lijepa kao na onoj zajednickoj slici sto si mu posla.  Radi na Masinskom Fakultetu. Prica da mu je lako na Fakultetu i ga vole studenti a kako i ne bi, onoliki covjek, plavook, plecat, onaj stas majka vise ne radja. A obucen kao princ! Bolje i od Tita i Ive Lole Ribara, ono pred rat kad su setali Beogradom sa suncanicama na ocima i u bijelim odijelima! Sjecas li se toga Stara, kad su hodali nocu sa suncanicama i po Skadarliji!?"

"Ma sjecam se, jebla te obadvojica ... pricaj mi o Jovanu!" 

Majci pune oci suza! 

"Meni se cini tvoj Jovan isti k'o onaj americki glumac Rock Hudson!" 

"Uuuu, nemoj to, k'o Boga te molim!" trese se Majka. 

"Stooo?!" pita Stari. 

"Pa Rock je ... peder!" 

"Pricaj mi dalje o Jovanu, molim te! Jelde, stalno je sam!? Sta jede, kuha li jadan nesto sam!? Ko mu ves pere?" radoznala je Majka. Hoce u jednom, odgovor na sva pitanja a to ne moze. 

"Po onim zenskim carapama i gaconima u kupatilu, reklo bi se da nije stalno sam i da nije Rock Hudson!" 

"Ma pretjerujes, nije to njegovo!"

"Pa nije naravno ... rekoh li ja zenske carape i gaconi ... a sve drugaciji broj i velicina!" nastavlja Stari. 

"Mh, tebe ... pokvarenjaka i maste ... da nisi ti razvlacio te zenske gace i mjerio velicinu pa da sad sve to znas!? Ne bi to moj Jovan nikad! Sram te bilo, da znas!" buni se Majka. 

"U redu, ajd' da preskocimo taj dio ... a nisam ni rek'o da je on razvlacio zenske gace! Ja bi prije pomislo da ih je skid'o! Nekako ni meni to ne sjeda! Naime, nije mi pravo!"rece Stari. 

"Preskoci, nisi treb'o ni nailaziti na njega!" i dodade: "Sram te bilo, tis' na mog Jovana! I jos mi provlacis kroz usi Rock Hudsona!" 

 Odveo nas kod "Tri sesira", sam kaze da mu je to druga kuca. Tu sve radi osim sto spava u svom stanu. Tamo nas docekali kao da smo neka strana delegacija. Tako i mi malo zamezili, naslo se neko pecenje te rijec po rijec, malo i popili ... pa se sad ne sjecam svih detalja!

Uglavnom kupuje ovih dana Opel Olimpiju, staru samo desetak godina. Imaju samo takve dvije u Beogradu. Bijela i crna! On uzima ... crnu!" 

"Crnuuu, eto vidis ... Rock Hudson bi izabrao bijelu, zato sto nema ... pink! Pravi muskarci ... samo crno!" pa kao da malo odahnu i smiri se Majka. 

"Znam da nisi mislio nista lose, ali si me ipak prep'o malo! Bar da nisi spomen'o Rock Hudsona na pocetku i ja bi se drukcije ponijela. A zenske carape i zenske gace ... toga je posvuda u svakom kupatilu! Jeldeee!?" 

"Pa to sam i ja htio reci, zeno moja ali mi ti ne dade!" smijulji se Stari. 

"Za sada je dogovor takav da bi Jovan dos'o u Banja Luku oko 10-og Oktobra a ako ispadne tu i koji dan blizu da pokupi AArona, eto ih zajedno. Znaci mi ne bi morali putovati u Beoghrad da preuzmemo AArona! Super varijanta!

Sutradan sam otis'o u americku Ambasadu, ljudi me lijepo docekali, k'o da sam njihov. Dali mi papire za AArona i jos dali neke prijedloge, onako nenametljivo, za mislim, taj rad za Ambasadu. Ja tu nisam dao nikakav cvrst odgovor a oni rekose, da mogu cekati. Maltezani bili jos agilniji te mi rekose, sve sto Ameri potpisuju ... potpisuju i oni! Eto to je to! Slucaj AAron rijesen! Dolijece na Banjicu 8, 9 ili 10 Oktobra, preuzima ga tvoj brat Jovan i eto ih potom u Bengulike Cityju!" zavrsi Stari svoju beogradsku pricu.

Majka, sagnula glavu i tiho place! Ne da da joj vidimo lice! Place sebi negdje u njedra! 

Potom ustade do kupatila. Vratila se sasvim sredjana! Stala, isprsila se! 

"Bas si mi donjeo lijepe vijesti, izvini sto se ja ovako naglo opusti! Otanjili mi nesto zivci pa popustila kontrola!" 

"Razumijem, razumijem te Stara ... nista ne brigaj!" dusevan je Stari. 

"Ma ne brigam, nista ne brigam ali bi' te ipak nesto na kraju pitala ali da mi iskreno kazez!" rece. 

"Pitaj!" 

"A jesi li ti siguran da ono nisu bile Jovanove zenske carape i gace ... eto to mi reci." 

"Nisu, siguran sam, rekoh li ti ja ... sve su razlicite velicine! Mozda je neke i mogao navuci ali vecinu ... sigurno ... nije!" 

Thursday, March 18, 2021

Korona - pandemija i laž


Kako to da je od korone u svijetu umrlo vise od 2,5 miliona ljudi - a ukupan broj umrlih u svijetu se nije povecao u 2020.?!  

Veoma cesto pitanje,  koje postavljaju svi oni koji su zarazeni teorijama zavjere i sire ih brze od same korone! 

Tim jednostvnim i naivnim pitanjem se sugerise  zakljucak da je korona izmisljena, da ne postoji, da je to manipulacija svjetskom populacijom nekih nevidljivih sila koji vladaju platetom Zemljom i koje ce na kraju izvuci korist od nje. Kakvu korist, jos se uvijek ne zna tacno ali, kao prvo, farmaceutska industrija i oni koji su joj vlasnici (a Bil Gejts je jedan od njih) ce pobrati kajmak od prodaje vakcina za koronu.... !

Sve lijepo slozeno i "logicno". A oni koji tu perfidnu igru ne vide ili ne vjeruju u nju - su naivni i glupi ili i sami imaju neku korist od nje!

I ni po muke da se to sugestivno pitanje  postavlja samo kod nas na Balkanu! Ono ima svoje zagovornike i pristalice u cijelom svijetu. I svugdje, sa istim entuzijazmom se postavlja i siri i kao posljedicu ima odbijanje da se nose maske, da se ne okuplja u grupama, da se ne primaju vakcine... U cijelom svijetu slicna je kategorija i profil ljudi koji sire ove teorije. Obicno se u svim krajevima svijeta pronadje i poneki otkaceni, (da budem fin i ne upotrijebim precizniji izraz - sarlatan), doktor, naucnik i slicno koji se bolesno zabavlja neznanjem, naivnoscu i ogranicenoscu onih kojima je to sugestivno pitanje vodilja i svakodnevna mantra.

A odgovor je veoma jednostavan. Standardni recept: Izmijesaj pola istine i pola lazi i doci ces do netacnog i potpuno pogresnog zakljucka!

Istinaa je to da je od korone u svijetu umrlo vise od 2,5 miliona ljudi.

Laz - da se ukupan broj umrlih u svijetu u 2020 nije povecao. 

Konacni podaci o smrtnosti u 2020 jos nisu objavljeni, jos uvijek se obradjuju i to je uobicajena procedura. Medjutim postoje preliminarni podaci koji vec sada govore da je broj umrlih u svijetu znatno porastao u 2020. Podatak za USA je da ce broj umrlih u 2020 preci  3,2 miliona, sto je rekordan broj umrlih u jednoj godini u istoriji USA! U 2019. u USA je umrlo oko 2,8 miliona ljudi. Slicni su, i do sada obradjeni, podaci iz drugih zemlja. Broj umrlih u vecini zemalja svijeta se povecao u 2020. izmedju 5 - 15 % u odnosu na ranije godine!

Ovi podaci, naravno kad budu zvanicno potvrdjeni, bi trebali da sruse jednu od osnova teorija zavjere.

Ali, nece to ni tada ici tako lako! 

Teoreticari zavjere ce odmah odgovoriti da su to sve lazni podaci i da oni njima ne vjeruju jer oni od pocetka znaju i govore da je virus korone napravljen u Wuhanu u Kini  jos 2015. u 9:37 sati prije podne!

Davno je nas narod rekao:"Budalu nit' .... - niti kuci vodi!"

("Izvin'te nesto psujem" rekao bi Djordje Balasevic) 

Wednesday, March 17, 2021

DEJAN ILIĆ: Crni Aleksandar

Nova vaspitno - obrazovna serija iz beogradske kuhinje serijskog i igranog filma, "Aleksandar od Jugoslavije", bazirana je na istoimenom romanu Vuka Draskovica, autoru cuvenog romana "Noz", jedan od romana koji je pred ratove devedesetih i raspad Jugoslavije bio Citanka iz koje je srpski narod ucio istoriju. Isti pisac pise priloge za novu Citanku u kojoj nastavlja pisati svoju viziju istorije srpskog naroda, kao da taj narod, bez njega nema ni istoriju ni istoricare. Poznato je da taj narod ne voli citati nista duze od naslova i podnaslova novinskih clanaka, a od citanja romana dobija ospice. Zato, da bi se neka tema od nacionalnog interesa priblizila narodu, roman se ekranizuje, U roman, koji po definiciji nije istina nego je fikcija, bajka, predanje, fantastika mozes strpati sto god ti je volja. Da roman postane istina i istorija pobrinuce se propaganda masinerija koja ce gledaoce ubijediti da je fikcija ustvari cinjenica, da je popuistina istina.... A narod, isti onaj sto cita smo naslovi i podnaslove, guta ekranizovani roman, zvace ga, prepricava kod kuce, na ulici, u kafani, siri ruke, ustaje na zadnje noge, prihvata sve sto mu se ponudi kao jedinu istinu -  i eto nase istorije koja ce opravdati sve nase nacionalne frustracije, poraze pa i poneki genocid!

Dejan Ilic u Pescaniku vrlo zanimljivo pise svoje utiske o pocetku emitovanja ovog serijala.

******************************** 

Foto: Hladnikm, Arhiv Rok Gašperšič, Wikimedia Commons

Pošto smo 2018. na RTS-u odgledali kako se rađala kraljevina (ej, rađala), 2021. TV Nova S će nam u režiji Zdravka Šotre pokazati kako se „rodila“ Jugoslavija. Ako smo od serije „Nemanjići – rađanje kraljevine“ pre prikazivanja možda i mogli da očekujemo barem pristojan scenario, s obzirom na to da ju je pisao Gordan Mihić, od „Aleksandra od Jugoslavije“ nije bilo razloga da očekujemo bilo šta, jer je autor istoimenog književnog (ej, književnog) predloška za seriju Vuk Drašković. Tačno to smo i dobili – ništa.

Dobro, nije ništa. Dobili smo očajno loš propagandni paket – ako je suditi po prvoj, sinoć prikazanoj epizodi. U zanatskom pristupu temi, nema bitnijih razlika između „Nemanjića“ i „Aleksandra“. Reditelj jedne dobre serije („Više od igre“, 1976) i barem dva gledljiva filma („Idemo dalje“, 1982, i „Držanje za vazduh“, 1985), Šotra se kao autor odavno kompromitovao (recimo, od 1989. i „Boja na Kosovu“, TV filma koji je režirao po sasvim pristojnom dramskom predlošku Ljubomira Simovića).

Ne dobacuje „Aleksandar“ ni do Šotrinih ekranizacija romantičnih novela Mirjane Jakovljević Mir-Jam („Ranjeni orao“, 2008/9, i „Greh njene majke“, 2009/10). Istina, i u te dve serije likovi će biti „papirnati“, ali će barem razgovarati i u svetu fikcije živeti „zajedno“, to jest uticati jedni na druge, što je očito zasluga književnice s početka 20. veka, a ne reditelja koji je prati sa vekom zakašnjenja. Zapravo, Šotra je baš to trebalo da uradi i sada – da nam Aleksandra Karađorđevića otvoreno prikaže kao junaka Mir-Jam.

Ali, umesto ljubavne melodrame, Šotra je naumio da snimi istorijsku poduku, pa se njegovo proklizavanje u romantične (i u smislu romantizma i u smislu romanse) klišee ne može videti kao namera, nego upravo kao greška uprkos nacional-prosvetiteljskoj nameri. Loš predložak i promašeni registar – to je „Aleksandar od Jugoslavije“, baš kao što je to bilo i „rađanje“ kraljevine u „Nemanjićima“ sa RTS-a.

Neko je to već primetio za „Nemanjiće“ – prizori iz te serije podsećaju na sekvence iz školskog programa, na žanr slike koje bi trebalo da ilustruju opšta mesta iz nacionalne (takozvane) istorije. Pre „Nemanjića“, RTS je slično uradio i sa serijom „Ravna gora“ (2013) Radoša Bajića. Ako su „Nemanjići“ imali da „ustoliče“ neupitna opšta mesta iz (takozvane) nacionalne istorije srednjovekovlja, Bajić se poduhvatio da „kanonizuje“ opšta mesta alternativne/revizionističke moderne istorije „naroda“.

Sa Šotrinim „Aleksandrom“ sada već možemo govoriti o svojevrsnom „nacionalnom“ istorijskom žanru: pod krinkom igrane serije plasira se tobože istorijski sadržaj po želji i potrebama srpskog nacionalizma. Šotra, kao za sada poslednji u nizu autora, ovom žanru daje sasvim jasne obrise. Ako smo u ranijim serijama imali sled žanr slika, sada smo dobili kompletan školski program. Od prve do poslednje scene u prvoj epizodi imamo isključivo pripovedanje sa tek ponekom ilustracijom.

Serija se praktično rastače na tri narativna plana. Prvi se tendenciozno predstavlja kao dokumentarni i za gledaoce sa slabijom pažnjom i usporenim kognitivnim funkcijama dat je u crno-belom formatu. To „crno-belo“ dakle treba čitati kao nesumnjivo potvrđene istorijske činjenice, kao same istorijske fakte. Ali, ne da Šotri mira Mir-Jam, pa se i na tom planu naracije probijaju emotivno nabijene, sasvim nečinjenične fraze.

U drugom narativnom planu, u punom koloru, što je valjda znak za fikciju, imamo karaktere u ulozi naratora. Njihova je uloga da popune praznine iz prvog plana. Ali, način na koji oni govore i stvari o kojima govore identični su sadržaju iz prvog plana, pa je sasvim nejasno zašto su ova dva plana uopšte razdvojena i to – odsustvom/prisustvom boje. U trećem planu, imamo Aleksandra lično. Sve zajedno, to izgleda ovako: u prvom planu se kaže da je Aleksandar vodio vojsku u tri rata; u drugom planu čujemo kako je Aleksandar u ta tri rata stradao; u trećem planu Aleksandar kaže kako ga boli stomak. Eto serije.

A u čemu je njena poduka? Ako je čitalac, moj vršnjak, zaboravio poruke iz 80-ih, serija treba da ga podseti: Srbi su za Jugoslaviju žrtvovali svoju državu; Jugoslavija im za uzvrat nije dala ništa; Hrvati i Slovenci su Srbima okrenuli leđa prvom zgodnom prilikom (alternativno: zarili su im nož u proverbijalna leđa); saveznici su Srbe ostavili na cedilu i okrenuli im takođe leđa; Jugoslavija je u stvari bila „srpski“ ili Aleksandrov, kako je kome drago već, hir; Srbi su posle 1. velikog rata mogli da biraju ili (Veliku) Srbiju (sa Bosnom i Dalmacijom) ili Jugoslaviju; glupi Aleksandar izabrao je Jugoslaviju (u prvoj epizodi ova istorijska greška prikazana je kamerno – na Aleksandrovu odluku da pravi Jugoslaviju, njegov ađutant i oficir u glas pitaju: zašto, pobogu, zašto; eto istorijske drame u par poteza).

Nikakav jugoslovenski kontekst nije dat ni u naznakama. Čitav 19. vek i jak romantičarski jugoslovenski zanos izbrisani su jednom jadnom kamernom scenom i dijalogom od par polurečenica. To je ta resantimanska nacionalna istorija koju treba uporno promovisati školskim programima za mlade i odrasle „Srbe“ pod krinkom igranih serija.

Glavni topos u ovim narativima jeste okretanje leđa. Stalno se ponavlja – „Srbima“ su i susedi i ceo svet okrenuli leđa. Zabavno je to što korisnici ovog toposa ne vide njegovo naličje. Ako „Srbi“ ceo svet gledaju s leđa, onda za njih ni susedi ni svet nemaju lice. To je dehumanizujuća slika sveta. Ona „Srbima“ daje za pravo da druge tretiraju kao manje vredne naprosto zato što su ti drugi u „srpskoj“ slici sveta bez lica, to jest bez ljudskosti. Kolokvijalno govoreći, „Srbi“ susede i ceo svet vide kao jednu veliku – guzicu. To je pedagoška poruka igranog školskog programa.

Verujem da se autorima serije sasvim nenamerno omakla i jedna nelagodna velika sličnost između Aleksandra (od Jugoslavije) i aktuelnog Aleksandra (od Srbije). U svakoj sceni u kojoj gledamo Aleksandra u seriji, on se vajka kako mu je teško i kako mnogo brine. Vidimo ga i kako pati, na ivici suza, nad srpskim stradanjima, a od karaktera iz drugog plana slušamo kako Aleksandar malo spava i gotovo ništa ne jede, sve od brige i velikog truda da nešto napravi za narod. Svaka sličnost sa (samo)prezentacijom aktuelnog Aleksandra, verujem da je slučajna.

Ali, da su autori to mogli da osveste, a nisu, jer melodramski registar ne trpi ironiju (nema ironije kod Mir-Jam), dobili bi priliku da naprave genijalnu i krajnje relevantnu parodiju na tekuće stanje u Srbiji i njegovog glavnog protagonistu. Nije da nismo ovde imali i takve, uspešne, pokušaje. Na tragu „Crnog Gruje“ (2003-07), koji je opet pratio trag „Crne Guje“ („Blackadder“, 1983-89), Šotra je mogao napraviti revolucionarni TV posao. Pri tom, to ne bi zahtevalo nikakve izmene u tekstu: scenario je mogao ostati do u zapetu isti. Uz malo drugačiji, ali zaista samo malo, glumački i rediteljski pristup dobili bismo savršenu kritiku prilika u Srbiju u proteklih par decenija. Nije se dogodilo.

Peščanik.net, 16.03.2021.

Sunday, March 14, 2021

Peto Zoom druzenje kosarkasa Borca

 


Pogledajte, molim vas, jos jednom ovu sliku! Zar ne vidite jedanaest nasmijanih djecaka. A brat, bratu - 800 godina! Ali, kad se sastanemo, pa makar i ovako - na daljinu i uz pomoc interneta, osmijeh ne silazi sa lica!

Uvijek se nadje neko ko ce ubaciti, podbaciti dobaciti neku salu...Ponekad neku koju samo mi izmedju sebe razumijemo.

Kazu, smijeh je lijek! Ako je to tacno - a jeste, danas smo se nas jedanaest, pojacani Batinom i nasom Mikicom lijecili! Na ovoj slici nam se Mikica nesto ne vidi, jer je Bato dzentlmenski izgurao iz kadra, ali zato cu na kraju dodati bar jos jednu sliku, da znate da je s nama bila i pedstavnica zenske kosarkaske ekipe Borca. Reci cu sada nesto i o toj ekipi. Sve ljepotica do ljepotice! Znam da su se tada gradski momci, nesto stariji od mene, inace zaljubljeni u fudbal, rukomet...naprasno poceli inteesovati za kosarku. Neke veze, tada zapoceti jos uvijek traju.  Mikica i Bato, Tijana i Davor, Jordanka i Ragib... Ako sam nekoga zaboravio, a znam da jesam, oprostite mi. Danas sam pod uticajem lijeka - smijeha!

Nadam se da su pod uticajem tog lijeka svi koji su bili prisutni: Djoko Kaludjerovic - Sopen, Predrag Canak - Canak, Zeljko Sejdinovic - Zeljo, Tihomir Divjak - Kikan, Angel Trajkovski - Gele, Blaz Kotarac - Koki, Lazo Roljic - Lazija, Branislav Majkic - Majk, Sait Mustajbasic, Mikica i Bato Jelic i Drago Kopanja - Kopi!

Nezvanicna tema naseg danasnjeg Zoom sastanka bila je - necete pogoditi: Gospodja Korona! 

I njena zestoka protivnica u koju polazemo sve nase nade - vakcina!

Svi smo do u detalja upoznati sa gdjom Modernom. Ni gdjica Zeneka nam nije strana. Umjesao se tu i gosp. Pfizer.

Raspitujemo se ko je primio prvu, ko drugu. Ko je sretnik sa obje. Ima i nas nesretnih i nevinih koji jos ni jednu nismo primili i necemo zadugo. Uglavnom, to smo mi mladji i iz  dobro organizovanih zemlja kakva je Bosna, Hrvatska i Kanada! Ima za nas vremena - kad narastemo primicemo i vakcinu!

I nas slijedeci susret zavisi od toga  kako ce to ici sa vakcinama. Da li krajem maja u Banja Luci ili ponovo preko Zoom-a? Nismo veliki optimisti. Lazo nam prenosi da je situacija sa Koronom u Banjaluci ovih dana veoma losa. Koki, Jelici i Kikan potvrdjuju da u Srbiji vakcinacija ide dobro ali i druzenja i partijanja velikog broja ljudi koje ponistavaju njene efekte. U pitanju je disciplina, bolje reci nedisciplina.

Ali, necemo danas negativno! 

Lijek - smijeh jos drzi i zato preporucamao svima - sastajte se sto cesce, makar i ovako kao mi, na daljinu! Zoom je besplatan!

A sada jedna slika i sa Mikicom! Sad vidim da je ona svojim osmijehom ucinila ova slika mnogo ljepsom od one gore. Ali necu nista mijenjati! Ko radi taj i grijesi!