Banjalučke priče

Na prijednog naseg sugradjanina Vladislava Bodnaruka koga svi u Banjalci, onoj koje vise nema, poznaju kao Tobu, otpocecemo slaganje prica i sjecanja vezanih za nas grad. 
Ako i neko od vas bude inspirisan da napise nesto vezano za vase djetinjsto i zivot u Banjaluci, bice nam drago da nam se pridruzite. Vase sjecanje cemo ponuditi i drugima na citanje.

Pravo na objavljivanje prica zadrzano samo za Parkic!

****************************************

 Vladislav Bodnaruk - Toba: 17. dio Umire Ljeto

"Ni sam ne znam sta ste se , dragi moji Kumovi toliko uspanicili oko naseg vjencanja. Pa nece biti milion gostiju, zaboga ... samo najuza rodbina i to uglavnom samo moja. Hadzihafizbegovicka se i ne moze momentalno ni sjetiti gdje je ostavila svoju familiju! Mi bi da to sto prije obavimo." kaze Micun.

"Pravo dobro kazes, mogla bi se ta tvoja i predomisliti, pa naguliti, budes li otez'o...a za kad ste planirali vjencanje Kume, dragi?" upita Majka.

"Ja mislim da bi bilo najbolje negdje oko Miholjdana, znaci oko 12. Oktobra jer to je ujedno i moja Slava. Imao bi taman vremena da obavijestim svoju Rodbinu, rastrkanu svuda po Svijetu. Surdulica, Nis, Njemacka, Milano..." smijulji se od dragosti, nabrajajuci gdje mu je sve Pleme pristalo.

"Cuj, cuj oko Miholjdana i to ti Slavaaaa, jadan! ? Zar ti nije Slava Djurdjevdan kad i cijelom Veselom Brijegu?" bila je iznenadjena Majka.

To popodne sjede Stari i Majka na balkonu, nesto nisu najbolje volje.

Stari odjednom rece: "Nema nista tuznije no kad vidis kako umire ljeto, stustice se jesenje magle, i kisurine, opasce lisce, svuda blato i smrad cadz i dim... nigdje zive duse ni osmijeha, ni ove djecurlije u dvoristu. Pogledaj samo kako jurcaju i podvriskuju. Ni ne slute sta ih ceka za koji mjesec a koliko sutra u ovo vrijeme...bit ce mrak!"

Majka gleda u Oca otvorenih usta! Ne mrda!

"Sta je sta si zinula?" upita je nevoljno.

"Zinila, normalno...zinila...sta jadan naprica za minutu, koji si ti crnjak, cuj: " umire ljeto, jesenje magle..." sta ti bi...jesi li ti normalan?

A vidi djece, u ove nase cet'ri zgrade pazikuca Milan Rakic kaze da ih je oko 300, a ti zapeo, umire ljeto, pa umire ljeto! A ko je napravio toliku djecurliju, pitam te? Tuzni radni narod "Cajevca"... a kad? Pa u jesen i zimu...kad je narodu dosadno, pa se okrenu jedni drugima!"

Stari samo uzdahnu!

"Eh!" mislio je a mu je samo jednom dohvatiti Kazablanku, barem Rikovu Kafanu, da popije pivu ... ili ako nema pive ... moze i Viski ali bez leda! Ne bi on razvodnjavao pica!

"Fuj!" rece.

"Bio mi Micun danas da se dogovorimo za njihovo vjencanje. Ja sam prvo mislila kako smo gadno najebali sto im se nismo nekako ophrvali i uvalili nekog drugog da im kumuje ali posto, kako on rece, bi se oni uzimali tek za mjesec i po dana ... ja se preporodila!" rece sva sretna Majka.

"Jao, pravo dobra vijest, bas si me obradovala! Ja jos nisam vidio da Hadzihafizbegovicka zadrzi ijednog dolbera vise od dvije nedelje! Ma kakve dvije nedelje? To bi ona nazvala Jubilej! Garant!

Pa, Stara, onda smo mi spaseni! Vec sam se brinuo gdje da nadjem lovu za to kumstvo. Kredit za bijelu tehniku nam do guse dosao, ne znam ni kako cemo nabaviti zimnicu ove godine?" i opet uzdahnu, ali sada jos bezvoljnije!

"Meni samo ne ide u glavu, kako drugi imaju sve a mi nemamo nista?" rece Majka a stavila stisnutu saku na usta.

"Znas kako ja cu ti reci, oni su jednom nogom na selu , drugom ovde u Gradu pa kad im zafali oni trk u rodni kraj kod svojih starih Roditelja ko fol da ih obidju, malo posjete! Na poklon im nose stare Cajevacke kalendare i dzabne znacke, a neko i one stare nepodjeljene sindikalne rokovnike od prosle godine , prazne hemijske olovke i ostala sranja koja ih zapadnu , naravno kad im prodju rokovi, ...pa tovari, sta se nadje...kupus, krompir, suho meso...kobasice...slaninu ...rakiju...jeboteee!

A dje meni moja Galicija i ko je tamo ostao ... niko!? Sve Rusi raselili Spanija, Kanada, Amerika, samo onaj moj ludi Otac nagulio u Poljsku, pa poslije morao bjezati u Bosnu. To ti je kad ne znas geografiju.

Onda moras promasiti i zemlju! Kakve sam ja srece maogao sam i gore proci!

Dobro je da nije nagulio u Albaniju, kod Envera Hodze!

Jeboteee ... a Enver Hodza im Drug Tito!?

Pitam te bil' ti bjezala ikad u Poljsku, da se ne daj boze nesto desi nasem Drugu Titi?" zavrsi svoje misli usplahireno Otac.

"Jel' Ja ?" ... trznu se Majka, "Jel' to mene pitas?" a skupljenim prstima desne ruke u znak snebivanja, udari se u prsa.

" Pa nisam ja Konj ... ovaj... nisam Krava ... jebote! Poljaci gladniiiji nego mi ...to se samo kupus halise!"

Onda se nekako uozbilji Majka.

"Ma pusti sada to, da se vratimo na nasu finansijsku situaciju, kako bi ti rekao! Mozemo se sloziti da nije sjajna ali cemo se nekako izvuci! Sto se tice kumovanja Micunu i Hadzihafzbegovicki i sam si zakljucio da od toga nema nista! Ne moze ti ona bez "muska" ni nedelju dana izdrzati, a sa Micunom tesko da ce jos koji dan provesti ... znam ja to najbolje!

A i ko bi? Bil' ti?"

"Sta bil' ja?" trznu se Stari.

"Nista, nista, samo vidim da ne pretis situaciju!

Znaci taj trosak otpada! Ne sekiraj se za to!

A za zimnicu imam ja neke ideja a boga mi i neke planove.

Pazi, ormari nam puni one bofl sekend hend ili sekund hand, kako se vec kaze, robe sto nam Papini salje svake godine za Bozic a sada se to uveliko trazi...svi hoce americko...ja samo malo properem i osvjezim ... ima da prodajemo americku robu po punoj cijeni, bez zajebancije ti kazem!

Mozda uvalimo i nesto nase sto ne nosimo!"

"Imamo li takvo sta ?" upita Stari.

"Ima handrka sto su curice prerasle, mozemo to uvaliti na Pijacu.

Mogla bih i one izblijedjele kaubojke i sama ponovo otkuhati i ofarbati u plavo, niko ne bi primjetio!? Ili da damo Knapickama u hemijsku cistionu, da profesionalno ofarbaju? Sta mislis, a, a ?!"...zavrsila je svoje izlaganje Majka, sretna kao Kolumbo kad je ugledao Ameriku, pa uzviknuo: "Amerika, Amerika, otkrio sam Ameriku!" ... ali se zejeb'o posto je Ameriku prije njega otkrio Ameriko Vespuci, ali to nije znao jer da je znao Amerika bi se danas zvala Vespucija ...garant!

"Ima tu samo jedna slaba tacka, ljubavi." rece Otac, gladeci kosu kao Hemfri.

Majci se svidjao taj potez!

Jednom je izvalila pred komsinicama da joj ponekad klecnu zbog toga koljena.

Mislila je u polumraku!

Ja sam se onda boj'o da zbog toga ne trehne na patos ili kakav beton ... i eto ti stete ! Ali mislim da je slagala, gdje njoj da se nesto zatrese a kamo li konjena, to je rekla da komsinice napravi zavidnima! Hemfri je Hemfri, iako ovaj nas ne zna beknuti ni jedan strani jezik!

Ali ni Hemfri ne zna nas jezik!

Ali ni komsinice pojma nemaju!

"Koja nam je to slaba tacka, da cujem!?" gleda ga Mati u nevjerici.

"Zamisli ovu situaciju, osvane u Banjaluckim Novinama clanak "Finansijski Direktor Cajaveca i njegova supruga prodaju americku svercovanu robu na Novoj Pijaci seljacima i to po punoj cijeni! Za neku robu se moze utvrditi da je obicna americka krpa, a za neku se moze utvrditi i da je farbana! I lud vidi da je to dobro i ... davno noseno! Da vise ne nabacujem cinjenica koje su protiv nas, ili hoces jos!?" Cinio se Stari sam sebi pametan, danas jos nesto pametniji nego inace!

Da, bio je umjetnik za izvuci negativno iz svega sto se nadje na putu.

"Eh, nisam ni ja od jucer, nisam ni ja naivna kako ti mislis! Necemo mi prodavati robu na Novoj Pijaci, mi smo sretni u ovom slucaju! Imamo troje djece, Tanju, Marinu i Malca ... oni ce prodavati ... ja cu biti u blizini da strazarim da im neki supak nesto ne mazne, a uvece samo lovu brojimo! Na pazarni dan, utorak ili petak, zajedno picimo na pijacu u nabavku zimnice ... kupujemo sta te volja!

Mozda sacekamo i prvi snijeg da padne, pa onda zimnicu natovarimo na sanke, lakse je da vucemo nego da nosimo!

A, kad rokne prvi snijeg ... sve je i jeftinije! Seljaci se prepadnu zime ... ko i ti "umiranja ljeta i jesenje magle"!

Onda moze i slanina i kobasice, prodaju i to seljaci na trznici, dole malo nize od onih snasa sto prodaju sir!" kako zavrsi pricu tako Majka zapoce neki ples po kuci, ono uz drmanje guzice i gornjeg dijela tijela ... onim s cim inace zene mlataraju, kad su zbunjene ili im pak jako drago, kao indijanci u filmovima ... kad se raduju sto nisu Vespucijanci vec autohtoni americki Indijanci!

A to je vec prednost!

"Ajd' sad, zivio ti meni a jos vise zivila Ja tebi ovako pametna ! Imas igraca za sva vremena i to najboljeg na Svijetu! Ne brigaj ... ako i to sve propa'ne , imam ja drugi plan, znas onu moju jednu jaranicu Havu sa Beveri Hilsa, onu sto trampi sa nama kokosi za stare prnje... eee ... nju moram kontaktirati kad odem na Pijacu. A ako se Havi ucini veliki posao pa nece imam ja kont i sa Cebom!

Ceba hoce sve ... sto posto!

Vise uzima ali zato manje daje, pa opet...dobro!?"

Smijali su se prezadovoljno na svom balkonu.

"Ne smeta ti vise sto je kraj ljeta, a ? ... jesen da ne spominjem?" gleda ga ispod oka, zavodljivo. Ali i to samo za cas, jer je u slijedecem trenutku ugledala prelijepu zenicu kako joj mase sa dvorisne, tucanikom nabijene ulice. (Tucanik je ono sto unistava zenske stile! Pa i u ovom slucaju!)

"Ojiii, doma li ste li ... obadvojica ... nesto ste zabrinovti!?" uzvikuje radosno Ingrid.

"Ha, jesmo malo smo zabrinuvati, draga Ingrida, nije sve ruzicasto , kako se cini, na ovom svijetu!" sprda se Majka, a glumi veliku tugu.

"Sta je bilo, Zova recivaj brzo ja pomagaj!? Jel' te neko jebo, Zova?!" usplahirila se Ingrid i vec krupnim koracima trci prema nasem haustoru.

"Sta je bilo Zova, Recivaj, brzo?"

"Ne brini Draga, ma nije me niko jebo, ni sama ne znam sto? Ali kaze se zajeb'o ... to si mislila!

Slusaj , ma umire ljeto, Ingridka, umire ljeto, jesenje magle dolaze...!" vice Majka preko balkonske ograde a ophrvao je neki nekontrolisani smijeh!

Samo vice Starom ... "izvini, izvini ... nije namjerno, ufatilo me , ne mogu se kontrolisati!"

Frcaju joj suze, spale joj i naocale! Ho, ho ho ha, ah i sve tako. Ne da se opisati!

"Upisa se ja jadna !" jedva je uspjela reci trceci u klozet.

Ja se bas prestravio!

"Da nije , jadna poludila, nakon svih onih finansijskih kombinacija, smije se k'o Ludi Jozo kad navrati u nase dvoriste. Samo jos treba da poskakuje na jednoj nozi ko Ludi Jozo kad pokazuje djeci i komsijama kako Medo Sandor pokazuje kako se dama sminka.

"Idi ti otvori vrata Ingridki!"

Stari otvori vrata , k'o munja Ingrid uleti u nas stan! Osvrce se na sve strane, rasirila ruke kao lepeza, ne bi li usporila to okretanje u krug!

U tom trenutku iz hodnika ulazi u trpezariju Majka, jos uvijek crvena u licu k'o cvekla, oci iskolacene od silnog plakanja, crvene, vide se suze u njima.

"O jadna ti Zova, dje ti je mrtvak sto umire ... mognem ja pomoci vami?!" gotovo moleci isusti Ingrid.

Mati se malo smiri, mahnu joj jos samo rukom da priceka da udahne vazduh!

"Samo disi, Zova, jako disi ... puvaj nazad zrak ... jako ... to te smiri, garant! Puvaj ...ne placi vise!" drzi je Ingrid za nadlakticu da Mati ne pa'ne!

A Majci to jos smijesnije al' ... puva, puva, pa se nekako i Stari poceo smijati ili onome puvati ili onome sto je provalio skoro cijeli sat prije.

Pa poceo i on ...puvati!

"Ko umire, Zova?!" ovaj put upita Ingrid vrlo odlucno.

Majka ju pogleda svojim uplakanim ocima a onda pogleda u Starog koji je drzao ovaj put ruke na ustima ne bi li se nekako umirio, prikrio urnebesni smijeh.

Rasirila oci, hvata vazduh a onda rastavljajuci na slogove, ili kako se vec moglo rastaviti, jedva izgovori: "U uumire ee, ljljetooo...skoro ce jesen!" pa zafrljaci kuhinjsku krpu ravno Starom u glavu.

Ingrid je bila prestrsena i zapanjena situacijom kolektivnog ludila ... pomislila je u jednom trenutku da nije dorasla ovako slozenoj situaciji.

Tek kada su Stari i Majka popadali na kauc, a suludi smijeh jenjavao, bilo joj je malko lakse iako jos nije skontala ko stvarno umire.

Drugi talas smijeha, ovaj put kolektivni stereo smijeh izbio je onog trenutka kada je Stari upro prstom na Ingrid a Majka vidjela njenu izbezumljenu facu.

Rukom je povuce ka sebi i Ingrid se strovali izmedju njih dvoje ludaka ...sva se tresuci od straha.

"Umire ljeto, jesenje magle dolaze, to je rek'o moj Hemfri ... poezija, kako ne kontas, jebo ga ti Ingrida?!

Mi smo srecni ljudi!"

Dugo je proslo, a popila se i po piva pa tek uz kafu Ingrid pokusa da setuje sve sto je prezivjela ne bi li nekako i ona skontala sta je stvarno bilo ali nije uspjelo.

"Svejedno," rece : " ja ne morem razumiti, evo i kad zacepim oci, nista ne razumim!"

Tako sve polako rijec po rijec, doslo je sve na svoje, pa i razgovor postao normalan.

"Nesto bi' ti rekla al' u povjerenju," rece Majka Ingrid,:"mislim, vise bi' te zamolila, al' u povjerenju."

Ingrid iznenadjeno gleda u Majku pa onda pogleda u Staroga.

"Ne brini, moze pred njim, on zna!

Ja imam jednog divnog prijatelja Doktora u Beogradu. Znas kakva ljepota od covjeka. Ne mozes pogleda odvojiti od njega.

Sad bas dugo nisam isla u kino da ti ga uporedim sa nekom glumcem, ali pravo lijep a isto picin majstor k'o i ti, poslali mu nasu zajednicku sliku sa Mitrom , sjecas se te slike a u pismu. Kod nas je takav red, kad se ima kakva nova slika, salje se dragim ljudima."

"Ja to razumi i mi maltezani to siljemo kad smo udaljeni." rece Ingrid.

"Eto ja njemu poslala sliku i napisala za uspomenu i dugo sjecanje, kod nas se to tako kaze a i napise ozad slike, a on odma' meni odgovorio i pitao za tebe."

"Sta je pitao?" kao, zacudjena gleda Ingrid.

"Ma, nista posebno ... samo ko je ljepotica u trecem redu, to majka ne radja, pa jos rek'o moras me upoznati sa njom, moje srce zudi za takvom!"

"Sta jos, Zova...molim te...pricaj mene!" uzbudjena je Ingrid.

"Ne znam ni sama, draga Igrid, spominjao je, ljeto umire stize jesen rana, uskoro ce i zima ... padaju magle a on sunca ne vidi...i sve nesto tako!"

Majka namjestila ponovo svoje naocale na mjesto gdje treba, prstom ih popravila, gleda u Staroga sigurna da sve sto laprda, nema nikakve veze sa njenim razmisljanjima o zivotu a kamo li sa mozgom. Cuj, umire ljeto, jeblo te ljeto...eto ti ga ponovo dogodine! I opet , nikom nista! Ni love za ljetovanje! Opet sve isto!

Onda samo rece , gledajuci u Starog: "Sve si ti ovo usr'o!"

Stari ponovo skupio ramena, uvukao glavu u ta ramena, pa rasirio ruke podizuci ih u vis ... bas kako je ono jednom prije opisano.

Tako se on cudio.

Da i svaki put kad se bude cudio, ja moram kucati isti opis, skupio ramena, uvukao glavu ...a ruke kao helikopter ili sta li?

Zar nije moglo samo da kaze , k'o svi normalni ljudi :"A!" ili onu pametniju verziju, s prizvukom razmisljanja : " Auuah!"

Uh, koliko bi meni bilo lakse opisati njegovo cudjenje a i dobio bih na vremenu! Ko zna sta bi jos mogao dodati da ne gubim vrijeme sa opisima!?

"Nego, Ingrid, ono u povjerenju sto sam ti htjela reci, odnosno sto smo ti Stari i ja, kao tvoji prijatelji htjeli reci je ne hvataj se bitangi kao sto su Boro, Micun, onaj Zivko iz tvog haustora, a pazi se i Mirze ... on samo glumi jarana, sve dok te ne povali ... ma kao da ti nije bilo dosta radnika cijele Celuloze. Toliko cuna se nisu nagledale ni najeminentnije glumice Holivuda, oskarovice, a ti ih jos licno kroz svoje ruke provukla tj. preispitivala!

Nase je da te zamolimo da pricekas jos koji mjesec da ovaj nas Prijatelj, Doktor dodje a obecao je, cim uhvati kakav odmor.

Samo to sanja! Tako je rekao!

Vidjet ces, neces se pokajati.

Sad bas ako ti kao zena ne mozes izdrzati, ti nadji nekog povjerljivog, al' nek' ne bude iz naseg komsiluka i da mi ne znamo, jebajiga, znas kakvi smo ...spontani i iskreni ... mozemo te izdati bas kad ne treba! A to ne bi valjalo!

Ima valjda i na Hanistu momcina?! Ali nemoj ni sa Albancima! Opasno je prodat ce te Arapima za litru nafte, kilu kafe ...

A dok on ne dodje ... moze valjda i malo self - servisa ?

A?

Pa kako, Boro, moze ... taj self-servis?! Skoro svaki dan!

Samo Ti, nikad nemoj sa Borom, on ti je zaljubljive prirode pa ga se nes' moci lako otresti!" zavrsi svoju pricu Majka.

Ingrid slozila ruke medju noge, istina skupljene.

Spustila glavu i ne pomjera se. Cini se place!?

"Koji joj je K?" zabrinu se Stari, sto place?

"K, znaci Konta!" rece Majka i ustade da donese svima po pivu.

"Sto places ko p.... sada kad je sve u najboljem redu a evo ti ja otvorila ladnu pivu ...iz spaiza?"

"Ti rek'o meni prvi put u moj zivot moj ime "Ingrid" i to dva puta jednom se mozda zajebo, a drugi put reklos ti "Ingrid" pravilno!" rasirila svoje prelijepe crne oce pa odozdo sa kauca na kome je sjedila sa tim sirom otvorenim ocima licila je na crnog Koker spaniela, naravno nije imala tolike usi, to je samo komparacije u vezi pogleda ... e bas takav pogled.

"Eto meni srece ... polozila ja jos jedan ispit! Draga Ingrid, jeben smo ti mi narod, nismo glupi, pa ne volimo kad se prema nama neko odnosi bez postovanja!

Kako ti mene zoves? Zova!?

Jebla te Zova i jos si uporna u tome a sto sam ti puta rekla da mi je ima Zora a zova je drvo, balvan...eh, ti!

Onda i mi pokazemo dzon ... znas, valjda sta je dzon ... ne, ah ne, jebajiga, pokazat cu ti poslije ovog monologa. Lako je, skontat ces."

"Ja odlucna cekat tvoj Prijatelj, za dobro poznanstvo a na koji glumac lici?"

"Ma ne znam Ingrid kako se zove ali iz onog filma Ben Hur, mislim" slaga Majka.

"Wow, da nije Carlton Heston, Zova?" vrisnu razdragano Ingrid.

"Eto te opet, Zova ... jebem te nagluhu ...da te jebem, Zora, Zora ... reci Zora, jednom, vjezbaj malo po kuci, vjezbaj po ordinaciji, obraduj i ti mene da i ja placem sto si naucila sto svako malo dijete zna, znaju svi, osim tebe ... i nije Carlton Heston, on je peder ... ovaj moj Prijatelj nije peder, ima jednu kcerku od sest -sedam godina i nije se nikad zenio!

Pa onako ... iznervirana, valjda zbog sranja sa njenim imenom Majka , rece :

" Ja mislim da mu ta zena i ne zna da ima to dijete!"

Sreca, netom prije Stari otvorio papirnu kesu cvaraka, istresao cvarke u neku zdjelu, namjenjeno k'o za neku mezu , pa sad kad cu zadnju Majkinu recenicu, na brzaka naduva onu kesu, zategnu i ... opali!

Puklo k'o top! Svi se stresli a potom ide red neartikulisanog smijeha i naravno ... zivjeli!

Moji zaboravili da Ingrid upija sve kao upijac, pa i kad se ucini da se ponekad ne snalazi ... sjetit ce se sutra, a to je ...garant!

"Joj, mene sve raduje kad sam sa vami ali moram malu Mirjam voditi i Muzicku u sest, na sat, na sofledjo, ili mislim ... solfedjo, ma nesto nisam sigurna pa sam nesigurna sam na nogama, da ne pan'em na nekom mjestu, pa da Malac odvede Mirjam na taj sojfejdo, a ja cu platim sve troskove. I da je priceka taj mali

A mi raspalimo, mozda po malu raki'cu , pivicu ... dok cekamo djecicu.

Pridje mi Majka, cucnu i uhvati me za obe ruke pa upita : "Bil' ti poveo ovu malu Mirjam u Muzicku skolu ... ne zna ona sama a i boji se sigurno ici kroz Park sama?"

"Jel' k'o Tajo?"

"Sta k'o Tajo?" upita Majka.

"Pa i Tajo se boji Parka, znas kad smo mu trazili cipele? Poveo cijelu porodicu!"

"To si ti sanj'o, lutko Majkina!" htjede me i zagrliti i poljubiti, ali se nesto zamislila pa joj proletilo ... a ja to uhvatio tek poslije sezdeset i vise godina.

Ma i to nije bas sigurno! Ne ako sam ja u pitanju!

Nikad ne treba vjerovati ljudima koji, nesto pisu, ljudima koji pricaju da vas vole, ama bas ni onim ljudima koji vas lazu!

Bit ce da se nisam odmah snasao!

Izmedju ruzne istine i lazi ... brirao sam lijepu njeznu , laz!

Jednom mi neko rece : "Volim te!" Obradovao se pravo prvi put u zivotu iskreno obradovao, licilo je na nesto sto se samo mene tice i sto je samo moje! No nije!

Bas se zajeb'o!

Pa se covjek na to nekako privikne, sazivi.

"Boji se naseg podruma i miseva!" rekoh da pokazem kako sam hrabriji od svih.

"Boji se svega, boji se Tebe ... dobro ...tebe se svi boje!"

"Ma pust, pusti to ... bil' poveo Mirjam na neki solfergo, sta li, uglavnom u Muzickoj? Poslije sladoled kod Rahmana !? A?"

"Bi' !" rekoh, jer sam prije cuo za taj sladoled, oh ..."mislio sam na cokoladu! Da mi je da probam!

"Prvo lova , pa idemo! Al' ja je necu drzati za ruku! Samo da se zna, pobjegne ...nije do mene!"

"Letite...zakasnicete!" presretna vice Ingrid : "Leti Malac, leti i cuvaj se ni na mi ni na moj Mirjam! Ali ...polako!"

Nisam skont'o koga da cuvam, sebe ili Mirjam.

Mozda cu jednom!?


Vladislav Bodnaruk - Toba: 16. dio Micunova Izabranica

Majka i Micun pozdravise drage komsije i povukose se u kucu. Mahali su im dugo sa naseg balkona, Majka stalno vikala : "Izvin'te , molim vas, na cilimu, ja bas danas oprala!

Bilo je tu mnogo domacinskih obaveza pa se nije moglo drezdati na balkonu uz dokon svijet ama bas ni uz najbolju volju!

Mozda, jednom, ali ne veceras!

Nakon povlacenja u kucu izvodjaca balkonske predstave, Mitar odlucio da raspusti ekipu mladih milicionara , kao nepotrebnu podrsku, te ih uputi da se vrate na spavanje, u djacki Dom kod gradskog mosta na Vrbasu!

Ma, oni svi do jednog prislonili se uz kucne pomocnice imucnijih komsija, uglavnom onih oficira UDBE sto su radili "tajno" u Cajevcu ...na kontroli Radnika, narocito pazili da neki supak nesto ne lane, protiv Drzave ili Druga Tite, ...a poslije, bogami vodili kucne pomocnice iza garaza, sad zasto...nikad nisam ni to saznao! Nije me ni zanimalo! I jos bio ...mrak a sta vidis po mraku?...nista...mozes samo ...pipati!

Pa sta napipas!

Jebo to iza Garaze, ja nisam nista zanimljivog vidio ni ispred Garaze...pa sto bi se handrio...iza? A narocito nocu, jer postojala je i realna opasnost da ugazis u govno vjesto prekriveno banjaluckim novinama, sto bi se reklo...zamaskirano!

Ko je tajno nocu srao iza nasi garaza, ili je srao po danu a nije bio vidjen, ja mogu samo pretpostaviti ali u ovom casu ne bih htio imenovati .

U nas stan je usao vrlo teatralno, gurajuci tj. bockajuci svakoga ko mu je na putu, naravno pendrekom. Narocito se volio obracati ljudima cija je imena vec od prije upamtio!

Sigurno je pravio tajni spisak imena komsija a onda nocu vjezbao!? Mozda ga je i zena ponekad propitivala...uglavnom znao je u glavu ko se kako zove!

Ime po ime...pa onda nadimci!

Obicno je bio okrenut na suprotnu stranu od imena koje bi izgovorio!

Naglim pokretom, sa pendrekom kao kaziprstom, zabijao ga tacno u nos imenovanog!

Jeza!

Nije, pri tom mario ni za slabiji a ni za njezniji spol, ako bi i kojim slucajem njezniji spol bio i jaci...kao Hadzihafizbegovicka ili jaci spol, bio i slabiji kao Boro...on nista!

Samo strogo prema svima, ako treba sakom...masala...saka mu u glavu, ako treba pendrekom, e tu je razlika.

Jaci spol je bubao gdje stigne, a slabiji spol, pa mozda i Boru, samo po ledjima i guzici a to samo zato, govorio je , da im ne povrijedi vitalne organe u koje se on sam licno nije bas puno razumio!

Ipak, medicina je to!

Jebajiga...svi smo mi stoka a eto on nas jadan na to stalno podsjeca! A mi , supci, nikako to da shvatimo!

Kad nekog prozove po imenu, oslovljenom se ledila krv u zilama...znacilo je da je po necemu zapamcen...a to sigurno nije bilo po necemu dobrom a to vec nije valjalo!

Ni najmanje!

Oslovljavati ljude po imenima, cinilo mu se kao ogromna prednost nad svim banjaluckim cajkanima, sto na neki nacin i je istina!

Onaj, jedan njegov zamjenik Mandic, brko, usao nam je u kucu sa njim, barem deset puta i bio uvijek isto zacudjen, sto nasim facama, sto nasim imenima!

Bijelu tehniku, ne smijem ni spomenuti!

Ja sam na ovom svijetu, evo skoro sedam godina, bit ce u septembru, i da budem iskren, svakojaka sranja sam vidio, narocito u zadnjih godinu dana kada sam se malo osamostalio, a moji digli ruke od mene, no sve me komsije zovu Malac, a on pita Majku jednom: "Jesul' Bato i mala Mirjam, pod stolom, pit'o bi te nesto u povjerenju!?"

"Zaviri pod stol, pa ces saznati jesu li...supak stari...a znas da sa mnom nema cinkarenja komsija...djaba si uljudan! Makar ti je to dobar trening!

I , zamalo, zaboravih da ti kazem ... mars iz moje kuce ...govnaru !

Nikad od tebe ...covjeka!"

"Bataljozi govna vozi!" nadmocno uzviknu Mitar, negdje u hodniku...izlazeci iz nase kuce.

"Ma, zajeba li se to ja? Sta rece, konj...Bataljozi govna vozi!"...Majka je bila naprosto porazena njegovom recenicom! Sokirana!

Kako je konj to znao? Kako je to mogao znati, kako ona tepa svom jedincu!?

Da, u doba drzanja dijeta na bazi tabletica "Preludin", meni se tako ponekad obracala Majka, sirom rasirenih zjenica, razdraganog blazenog osmijeha, ja mislio , to je ono iskreno, jer iskreni ljudi govore otvorenih ociju, a za zjenice nisam obracao paznju, a i koji cu kurac, zjenice se u sred oka pa bi to moglo biti to, a rijecima : "Bataljozi " to sam bio ja, Bato a ona napravila neku njoj umilniju varijantu...Bataljozi, pa dok to devetslovno ime izgovori...zaboravi sta joj je bilo na umu, i sta mi je htjela reci, pa samo doda ono sto se rimuje, i meni sasvim logican dodatak recenice...govna vozi!

Razmisljao sam dugo s cim bi smo mogli zamijeniti , to sto ja vozim a da manje smrdi, no nisam se sjetio! A i Majkina varijanta mi se sada cini...dobra!

Tek sto su Micun i Majka poslije izvanredne svirke razdragani usli u kucu

na radost prisutnih komsija, uz ciku i vrisku...bravo Micune...bravo Zoro, pa i grlenje...pojavi se Mitar sa isukanim pendrekom.

Stao na sred sobe, zajeb'o se pa rasirio noge...tako ispao jos manji...manji od Majke. I njemu samom je to bilo cudno, no nije se sjetio da skupi noge te tako dobije na visini...makar neznatno, ma ipak vrlo vazno!

Njezno se lupkajuci pendrekom po ruci upita, jer jebajiga ako udari jace to boli, pendrek je to: "Sta je ovo Zoro bilo nocas?

Jel' to postar Ostoja donjeo neke pare, nekome!?

Koji je ono supak duv'o u trubu i razvaljiv'o narodu usi?" zlovoljno se smijulji Mitar a drago mu...bit ce hapsenja... bit ce lemanja a bogami i ozbiljnih razgovora na cuvenom ligestulu u Stanici Milicije, aaah , makar trajalo cijelu noc! Naravno, ako se privede i ona rasna plavusa!

Kol'ka je, jebote! Krava!

I njemu je za oko zapela krsna Hadzihafizbegovicka.

"Reko' li ja tebi jednom , mars iz moje kuce, govnaru...trebam li silu da upotrebim!? Da te bacim sa balkona?!" isprsi se Majka.

Uh, jadan...kako se tu zajeb'o, nije racunao na faktor cojstva, na faktor komsijstva, i najvaznije ... na faktor, alkohola...ajmo reci...dobre kapljice, da ne pretjerujemo! A neki bi se mogli i uvrijediti...pomalo.

Ispred Majke stade Micun, Oficir JNA u besprijekornoj uniformi starijeg vodnika ili zastavnika prve klase a sa po nesto viska kilograma, uostalom kao i svi oficiri JNA, ajmo reci bez pretjerivanja, sedmi-osmi mjesec trudnoce ali im to nekako sasvim dobro stoji! Izgleda siju im uniforme sa duzim prednjim dijelom tako da se ima ojha vremena za poravnati!

Stari nije ustajao, kad je vidio da je Micun vec ustao! Jedino poletio rukom da mazne pivsku fasu, ako dodje do kakvog sranja, pa da se onda flasa sama ne prevrne. U tom momentu, uzasno prepadnuta Ingrid, zgrabi Starog sa obje ruke za podlakticu, ili jebajiga sad, kako se ono tacno zove komad ruke izmedju sake i lakta...e za to ga zgrabi!

Stari se brzo snadje pa poleti i drugom rukom te zagrli, snazno obgrli jadnu Ingrid! Htio je i frizuru popraviti, onako kao Hemfri, medjutim nije imao trece ruke!

A to je ono sto muskarcima uvijek fali...treca ruka!

Mitar, se usr'o, gledajuci u odlikovanog Oficira JNA, heroja... na brzinu vojnicki salutira Micunu, pa munjevito skide sapku sa glave i prilijepi je negdje izmedju nogu, stisnuo je slabasnim koljenima!

A ona klecaju!

"Slusaj, Mitre, ja sam svir'o i sta ti imas protiv toga? Stvari su proste i stoje ovako, Mitre, kraj je mjeseca avgusta, subotnja je vecer, Ja i moja Vjerenica veceras imamo namjeru da Komsiluku saopstimo neke nase novosti a ti uleces da pendrecis , jedes govna i maltretiras moje Komsije, a bez razmisljanja sta je danas!? Danas veliki dan ... Najveci dan u mom zivotu...veci od onog kad sam dosao u Banja Luku! A tu nema za tebe mjesta!"... uspuh'o se Micun a nama po malo smijesno, niko nije znao da moze biti tako revolucionaran, a supak iz Surdulice, sto bi rekli Njijemci u partizanskim filmovima ...Cigojer!

"Dirni jos i jednom, bilo kojeg mog komsiju, letis u prekomandu na Manjacu, pa ti vidi!"

"Znam, znam... druze Micune...izvinjajem se, izvinjajem se , prekinu Mitar , u stavu mirno, Micuna u izlaganju...danas je velika Gospojina 28 avgust! Bas pravo, Veliki Dan!"

"Jest, Velika Gospojina danas, tu si obavjesten, ali to ne slavimo danas narocito ne mi casni Oficiri JNA, mi smo raskrstili sa religijom.

Danas slavimo pocetak jednog velikog neraskidivog prijateljstva bas kako je ono receno u filmu Kazablanka, na kraju Filma!"

"Kaza...cega ? ...upita Mitar, kolutajci ocima, nemocan u svom neznanju!

Nisam odgled'o film do kraja...izas'o ranije, bilo mi dosadno! Kaza...koga?"

"Trebalo je da odgledas film do kraja, to ti je isto kao sto trebas da saslusas nekog do kraja ... zadnja recenica je smisao zivota! Trebalo bi ukinuti muriji da djaba ide u kino, onda bi sigurno ostajali do kraja film!? " veli Micun, pomalo romanticno!

Mitar sageo glavu, sta psuje u sebi niko nikad nece saznati a i treba mu tako...sta stalno jede govna i kurci se pred nama, nek' ide u neku drugu Mjesnu Zajednicu i tamo jebe narod, barem je Naroda na pretek, pa se moze uvijek naci nekog naroda sto mozes handriti na pretek, pa nek' tamo jebe... a nas pusti na miru, nek se kurci na Cairama, ili Hisetima, u Maloj Casiji, Rosuljama...nek' se okane MZ "Centar", jebo ga Centar...pravo u center!

Sad bas da ne kazem...u bulju, pa ispadnem prost!

Nisam ni ja bas tol'ki papak!

Micun je bio zvijezda veceri! Em je znao milion pjesama, em je znao isto toliko viceva.

Komsije su se pisale od smijeha, ma tek da udahnu koju a Micun pita : " A jeste li culi za onaj, (misli se na vic), kad je Drug Tito, naguzio Papu?

Ma nije ni trebalo ispricati vic...vec je bilo smijesno...smijesno do bola! I svi su se valjali od smijeha...cuj Papu...ma dje to ima ? Legenda je nas Drug Tile!

"Ma sto da ne i Papu, rasirenih ruku pita Micun, i on je iz nekog pizdenjaka...ispao!"

Ingrid je bila ocajna gledajuci komsije koje se guse u suzama a ne placu, nego dapace oni se smiju! A ona , jadna ne razumije. Zene se fataju za pice valjda da se ne upisaju od smijeha, a muzijaci se hvataju za dole! Valjda samo po navici!

Muskarci, kada nemaju nekakog posla, ili nisu u blizini zena, hvataju se za dole sami od sebe. K'o bas ih tad zasvrbilo pa se cesu nesto!?

"Ocem i ja to da razumivam! Ocem i ja se da se upisavam od smijeha.

Ocem i ja, da se znam tako smijati da mogu plakati kad se smijam!

Ufatam i ja sama sebe za dole a meni nista?!"

Niko joj nije mogao pomoci, valjda zato sto je nisu ni razumjeli?!

Ili ih je bas bolila briga?

Jedino, Stari, onako domacinski ponudi..." Mogu ja! Mogu ja da te naucim kako se fata za dole! Treba samo malo dobre volje i ...opusteno! Ma lako je kad se hoce!"

Ali Granap sef Boro, bio brzi, pokazuje Ingrid kako se lako nauci smijati i bez perfektnog znanja naseg jebenog jezika.

Stari popizdio!

Jos je obuhvatio rukom oko struka, pribio uza sebe, pa kad je ona skontala, ubrzano disuci i stenjuci, da tijelo uz tijelo, super pristaje, i da je to dobra pozicija...Boro, stara banjalucka bitanga, svojim kaziprstom joj podize bradu navise, a kako ona pristade i na to, tako je on poljubi po sred usta...i osta zaljepljen za nju ili uz nju... sad, bas tanak sam u tome, k'o skoljka priljepak...fuj , taksena marka koju moras polizati pred opstinskim organima, u prijemnoj sobi br. 14, Opstine pred onom Glavarom sa brcicima, dok ona prati svaki tvoj liz a marka metar na metar!

Kuca puna komsija a svjetlo sto posto! Znaci sve vidljivo!

"Men' se cini, Ingrig...ti zagorila, malo!?" isusti Majka.

"Pritiso je jadnu k'o konj pa ne popustas, nije ni cudo sto stenje! Kako bi bilo da ja tebe pritisnem uz taj stok ili ne daj boze Hadzihafizbegovicka, vrisko bi k'o Damjanov zelenko.

Bjezi barabo od te zenice! I jos navalio to pred djecom! Vidi ti sslica...jesil' to krastavac umetno unutra, supak jedan?!"

"Ali djeca su pod stolom! I nije Krastavac, Zoro...ima se ...moze se!" kaze Boro , bas vrlo ponosno.

More biti zato sto niko do komsija nema ni priblizno takav ... recimo...krastavac!

Njihovi su vise, kao oni mali makedonski...pakovani i u malim teglicama na kojima pise...krastavcici! A dodali, dill...k'o za aromu!

I jos...gorki!

Opet, Fuj!

Majka, napuca Boru, tacem po sred glavuse.

"Rekoh ti, bjezi od nje...imamo mi za nju druge planove!"

"Sta meni fali, Zoro, a? Sa mnom joj ni dlaka s glave ne bi falila!" ljuti se Boro.

"Ma znam, dragi Boro da joj dlaka s glave ne bi falila al' bi na nekom drugom mjestu bila ocerupana k'o papagaj, garant... a onda kad naleti pravi covjek, tesko je njemu objasniti sta je to brazilijan vaks u sred Bosne i kako je to bas nju zadesilo...zato ...m'rs odavde !!" odlucna je Majka.

Boro je bio sokiran reakcijom Majke, pa samim tim ostao i bez rijeci. Nije ocekivao nesto tako o osvit budjenja seksualne revolucije u dalekom Svijetu pa samim tim i kod nas na Balkanu, ma sa visegodisnjim zakasnjenjem.

"Kakav balkanski primitivizam, svi bi se jebavali, ali da im ne udje!" ljuto zakljuci Boro.

"A kako je meni niko ne pita, i ruke su mu vec umorne od self - servisa!

Ima li iko razumijevanja za to?" upita.

"E, ja te Boro moj bas razumijem, nije ti se lako boriti sam sa sobom, tim zuljevitim rukama , svaku noc poslije napornog rada u Granapu! Ma jesi li se prob'o pomoci nekako sa onim svojim mladim prodavacicama, vidim mijenjas ih svaki mjesec?" smiruje ga moj Stari.

"Ma jesam Komsija prob'o svaku i red je da to uradim kao poslovodja, voz'o svojim Ficom do Gunica na pohane sarane, neke do Troke na mladu jagnjetinu, al' ... jebiih...to bi samo ...jelo i lokalo!" rece Boro tuzno.

"Ma to si bas dobro rek'o, a ja nesto kontam Boro, i nije ti taj seks bas dobar za sirotinju!" rece Stari a Komsije se slozise, tuzno klimajuci glavama!

Bori ostalo samo da pogleda u Hadzihafizbegovicku kao posledenju sansu i poslednjim snagama, samo mimikom obrva prema gore, ka plafonu, upita i nju tom istom mimikom, ono isto sto je htio upitati Ingrid rijecima a ova poletila i bez tog pitanja. Eh, da Zora nije zasrala?

Krava!

Hadzihafizbegovicka, dostojanstvena i ukocena k'o Petar Kocic u parku, a meni se cinila, taman i te velicine, ...jebote...ogromna , pravo bas gleda kroz Boru, kao da joj licno nikad nije fasungu unosio u kucu!

Lijevu ruku namjestila na lice, palac turnula pod bradu, i bez pomijeranja ruke, samo kaziprst ispruzila prema Micunu!

Boro se sledio od straha kad je ugledao da kaziprst sica tamnoputog Oficira JNA!

Dok je on hranio ribama i janjcima , mlade pripravnice, upucivao ih u gradski zivot , Hadzihafizbegovicka se nekako otela!

Nasla sebi...cojeka!

Htjede nesto reci ali se zagrcnu i ...gorko zaplaka!

Mati ga snazno zagrlila, valja da mu da k'o neku moralnu podrsku.

"Ajde ne pizdi, govnaru, sramota, sramota...muskarac pa place, ma bit ce jos Treba do neba, samo ih ne vodi daleko...Gunic...Troko i to ... sta fali, Lovac ...i cevapi?!"

Micun je uhvatio onaj zagonetni Hadzihafizbegovickin kaziprst uperen u njega!

Naravno, kao svi zaljubljeni krelci...krivo ga je protumacio.

Ucinilo mu se da mu je htjela tim kaziprstom reci ..."Moj si!"

Malo se osilio kad je skonto kako je Oficir JNA mocna stvar a uniforma je uniforma a to da si trubac ...ne mora znati sav svijet!

A i da zna , ma ni trubu nije lako svirati! Ni to ne zna sav Svijet!

"Drage nase Komsije, lijepo smo se zabavili veceras, ali bih sada Ja kao onaj jedan odlikovani Oficir JNA, spustio se na vas nivo i saopstio vam, Ja se uskoro zenim...sa najljepsom banjalucankom...ikad...moji Kumovi su i moji... stari dobri prijatelji, to slaga pas , Zora i Ovaj do nje!..." vazan bi Micun.

Ah, da bila je i Subota, kako rekoh a ... Raji nije do ozbiljnih tema...nego do opustanja!

"A, dje ce biti vjencanje?" upita neki slabasan radoznao zenski glas.

"Pa ovdje, a i dje bi drugo ... u kuci nasih Kumova!" podvriskuje Micun.

Nisam vidio ni Boru ni Starog u blizini! Samo im pive stoje na stolu, uspjenusale se vec , a toplo...pomalo...ugrijat ce se! Garant!

Popit ce to oni, kad nalete, nije neka steta, sto 'no kazu, sve je to placeno!

Odnekud bahnu tajnovita Ingrid, bijela k'o ovcija P ... kako bi moja Majka govorila meni s jutra, ne bi li me udrovoljila komadom starog kruha nadrobljenog u duboki tanjur , posula bijelom kafom od cikorije i kasikom secera!

OK, ja sam imao taj problem sto nikad nisam vidio ovcu, a kamo li tu njenu ovciju stvar, ma ja nisam vidio ni jednu , (misli se na p....), ali sam Majci , vjerovao.

Ona zna sta prica!


Vladislav Bodnaruk - Toba: 15. dio Kumstvo

"I dje ces sa tom skalamerijom?" vrisnu Majka. Uzalud pokusavajuci da zatvori ulazna vrata, no oni vec ulaze...savladali seljacki trik...pokucas i ulazis, sta ulazis nadires, osvajas!

"Rekla si "u Subotu" i mi dosli u Subotu, jeboga ti, kontas li ili sta?...sada je danas a danas je subota!" Micun se kao malo iznervirao.

"Joj mene lude, jest, jest, jest' , pa da danas je Subota i ja vas pozvala na test a na nas balkon a sto si ponjeo to bure, sta je to, kakvo je to cudo, crni Micune, nema to gdje da stane u nasu kucu, a rek'o si mi lijepo da sviras trubu...papak jedan a ne rakijski kotao?!"

Dok su Micun i Majka razmjenjivali poruke dobrodoslice, Hadzihzfizbegovicka pogleda na sat i , prenu se kao da se neceg sjetila i izleti na vrata!

Kroz haustor je dovikivala : "Sad cu ja odma' , samo da obavim jedan razgovor, cekajte me!"

Razvuk'o Micun usta od uha do uha a onaj zlatni zub mu stoji k'o piletu sise. U zivotu se nije osjecao ponosnije! Sve mu islo na ruku!

Odobrili mu da iz Kasarne iznese svoj instrument, Bas trubu, k'o da vjezba kod kuce a on Mudrac u skladiste gdje traba da stoji Bas truba, u Kasarni, natrpo kartone Camela i americke cuge. Jos se nekako dosjetio, posto tada stvarno u Banjaluckim knjizarama nije bilo sanse kupiti Globus Bosne i Hercegovine on kupio malu papirnatu kartu Evrope , pronasao Grad pod imenom Rome...negdje u Italiji, valjda?...i zaokruzio tintoplavkom. Ni sam nije znao da li je zaokruzio dobar grad ili ne, ali je kontao ako je izmedju dva mora, mora biti super grad. A mora i da ima veze sa njegovim porijeklom, On Rom, Grad Rom-a. Ono zadnje slovo grada RomE je malo uflek'o, namjerno !

Nekako mu tako, u onoj jednoj posjeti Hadzihafizbegovicki, gdje je bilo i drugih vjezbi osim tjelesnih, nespretno ama bas "nespretno" na stol "ispala" ta karta.

Ova, jadnica...pomalo radoznala...scepala, prevrtala kartu sa svih strana, iako je poznato da papir ima samo dvije strane, ona treca je zanemarljiva ljudskom oku i ... jebajiga...nasla vezu!

Zora joj je jednom rekla da je on Rom a vidi sada, ova geografska karta Evrope mu dodje k'o njegov rodni list a sama vidi tintoplavkom podvuceno Rom, bas tako, jer ono sadnje slovo se nesto nije ni vidjelo...k'o neka rupica se tu napravila! Vidi se Micun...istraziv'o!

Dan kada je to otkrila, sva uzbudjena vrebala je na Ingrid kad dolazi s posla! Znala je da ce joj ona moci sve objasniti.

Tako je i bilo, bas kad je Ingrid svojim gracioznim hodom stupala nasom avlijom, iz mracnog haustora br 5 ili 6 , sad jebajiga , proslo je i godina od tada... pa su mozda promijenili i kucne brojeve a to bi znacilo da ne govorim istinu, odnosno da sad ja lazem narod i da sam ja sve sam izmislio!

Kad su mogli promijeniti imena Ulica onda su i kucama sigurno dali druge brojeve, ljepse...manje...i tako to!

Kad su mogli promijeniti imena gradova, sto ne bi mogli promijeniti i brojeve kuca u Brace Lastrica?

Hadzihafizbegovicka joj zaskoci s ledja, obuhvativsi je rukom oko vrata...i tako jadnu maltezanku uvuce u vlazni mracni memljivi haustor!

Ingrid je od sraha tresla nogicama kao da joj je neko ukljucio u "bulju" 220v, a kako je tresla nogicama tako su joj spale sa nogu i one njene cipelice sa visokim stiklicama.

Hadzihafizbegovicka je stisne jace i...uvuce doblje u haustor... pa je pusti na slobodu.

"Sta se treses k'o kokoska pred klanje, jebote, ne boj se...svoji smo! Uuuu, jesi se ti meni smanjila, izvini, mora da si se usrala od straha...izvini, izvini...ljubim te u celo." I zazvali je, taman u celo!

A morala se dobro sageti!

"Bas si se smanjila, ne umisljam, matere mi, a sto si bez cipela?" malo je zbunjena Hadzihafizbegovicka.

"Ne bi trebala hodati Banjalukom bosa...hem dama, hem doktorica...a stakla i srce je povazdan na sve strane...nasi bacaju u dvoriste sve popijeno, sto nije kaucirano, normalno ...mozes se jadna nabost!"

"Vi Bosnian pravi divljaci, ja zamalo progutala svoj krkljan!"

"Jebajiga, Ingrid...ne bi smjela da jedes u hodu, pa nista neces progutati...iznenada!"

"Ma nisam ja nista jeo, ti zenska hajvanu, ja hod'o ti mene scep'o ... ti mene davio!" bas iznervirano rece Ingrid masirajuci povrijedjeni vrat i trazeci gdje joj je nestrao...grkljan!

"O, jesmo osjetljiviiii, dannnas!

Ma pusti to, vidi sta je Micunu ispalo iz dzepa, to ti meni procitaj!

Dje ova Roma, jel' to tamo kod Surdulice kako Zora kaze?"

"Citaj sama onda ne's morati daviti Ingrid!" jos uvijek ljuto govori Ingrid'

"Eh, jabajiga, da znam citati ne bi se sigurno hvatala tebe Jaranice?"

Ingrid nervozno uze kartu, baci pogled, puhnu i rece: "Roma ti je glavni grad na Italiju , On ti je to i zaokruzio!"

"O fala dragom Alahu, dje saznah da je Micun Ialijan...ma odma' sam znala, oci crne, tamnoput...cist Talijan! I jos onakav "ljubavnik" a to samo lici na Italijane.

Ma kakav ljubavnik...pastuv...konjina...o svakom pogledu, no ovd'e bi bilo malo nezgodno raspredati o tim pastuv - konjskim kvalitetima, jer bi ja kao Dama i Zena bila sigurno pogresno shvacena!? Pa ne bi o tome...zadovoljstvo je moje pa ne bi ni da ga dijelim!

A Zora sere da je on Cigo, Cige samo lice na Talijane a Talijani na Cige... i svi ih mijesaju zato im se glavni grad zove Rim!"

Hadzihafizbegovicka je bila prezadovoljna!

I jos Micun, muzicar...svira trubu, a sta su Talijani...pa ...muzicari, O Sole Mio, izleti joj odnekud!

Uhvati se Hadzihafizbegovicka za usta, ono u smislu , k'o da je nekom majku opsovala!

"Sto mene jebu ovi strani jezici, svasta znam a nista ne znam sta tacnooo znaci! Dobro je da nesto ne opsova' "... zakljuci mudro i poleti nazad uz stepenice u nas stan, kod svojih buducih novih Kumova, istina Vlaha ili sta li, pa pomisli...ko im jebe mater, neka su i "Vlasi ili sta li?" samo neka potpisu...i poleti u zagrljaj talijanskog debeljuskastog Oficira, istina oficira u JNA.

A to mu je uostalom bila i jedina slaba tacka!

Trceci sve po dva - tri stepenika...mastala je! Sta mastala...to je vec zavrsena prica jos samo da kod Zore poloze ispit za Kumstvo i cao djaci!

Selimo se u Italiju, pravac Roma, imaju valjda i oni neku svoju vojsku...Micun putuje u uniformi, samo skin'o crvenu zvijezdu sa sapke, ali ju nije bacio, strp'o u mali dzepic od pantola...to ako se budemo morali vracati, da je ponovo natakari...Javimo se dezurnom Talijanu na portirnici u Kasarni... "mi dosli"... a Micun jos ima i svoju uniformu...ne trebaju mu davati novu, lako ce se i presaltati u oficira Italije...muzicar, muzicari ne pricaju, sta ce mu znanje jezika...oficiri kako stare, vremenom fasuju vise cinove...pa vremenom se i Micunu nakupi pa dodje i do Generala Armije Italije...jeboteee!"

Bila je vise nego zaprepastena brzinom rada ljudskog mozga, sta sve zivi stvor ne moze da pomisli i promisli prelazeci samo dvadesetak stepenika do stana na prvom spratu! Njoj, jadnoj, samoj tako se nesto nikada nije desavalo! Nije ni bilo neke potrebe da se konta...jer onda se sve znalo!

Ona jedra, najljepsa, najvisa...vise od svega naj u njoj, nego kod drugih zena! I sad...jebajiga...ovo...sansa da postane Generalica, i to italijanske vojske!

Znoj ju je oblio po celu, slafrok se rastvorio do pojasa vezanog na struku a kako je poznato, od struka nije ni imala dugmica!

"Uletim u Agino selo, nogom otvorim vrata!

Naletim onda kad se skupljaju Smailagici, pete ili seste subote u mjesecu...raspitat cu se!

Nijaza raspalim nogom u glavusu...ne bi li se sjetio koga je vodio na slapove i posprico! Mene posprico, Generalicu...aman!"

U takvom stanju, ponovo uleti u stan!

Majka je pogleda sa cudjenjem i upita: "Jel' te to neko poganj'o il' si se sama od sebe tako osafunjala?!"

Hadzihavizbegovicka nista ne rece, samo rukom mase sama sebi ispred nosa, ne bi li uhvatila malo daska! Sreca, velika joj rucerda, kao i ona sama...pa utjeruje zrak...lagano!

"Micune, de mi pomozi da iz kade izvadimo nas bosanski cilim sto bude u spavacoj sobi. Ja jutros oprala, kontala da malo osvjezim kucu prije jeseni. Ajd' , pa da ga prebacimo preko balkonske ograde da se koji dan prosusi.

Ajd' , jaci si od mog Starog, nije ovo toliko tesko!"

"Ko je jaci, ko je jaci?" vristi Stari.

"Dobro, de ti si jaci ali Micun cvrsce drzi!"

"OK, ako je tako, nek me onda Micun uhvati za ..." ali nista nisam vise mogao cuti posto ga je Mati sljasnula mokrom kuhinjskom krpom po glavi, tako da mi je ostalo nejasno do dan- danas, zasto Micun da ga uhvati?!

I prebacise opran bosanski cilim iz spavace sobe, preko balkonske ograde!

Ulazeci bez kucanja, blijeda k'o krpa, cak pomalo i nesigurna u hodu, ulazi Ingrid.

"Kakvu ste vi poplavu napravili po cijela kuca, sve vam pliva na pod, da nije

pukla kakva cijevka na vodu?" a pri tom se jadna rukom hvata za vrat.

"Nije valjda dotle voda dosla da se gusis, jadna?" sprda se Majka.

"Malo se prosulo, pokupit ce se i ...gotovo! Nema gusenja!" smije se Majka.

"Meni treba hitno nesto 'ladno da proguram kroz grlo i ubijem bol u krkljanu!" sad se vec kao malo prenemaze Ingrid a jos uvijek masira grkljan.

"Ajd' ne seri Ingridka, sto odma ne otvoris Himu i uzmes koju pivu, ne treba ti za to gluma! Svoji smo!" kaze Majka.

"Morem ja i ladnu vodu!" pravda se Ingrid.

"Ma znam da "mores" ali ces radije ladnu pivu, jeldeee?!"

"Kako hladi, kako hladi Himo, bas sam ga dobro nastimala. Bez mene bi vam i danas grijao kao prije!" i nabi grlic pivske flase na ivicu lavaboa, snazno odvali rukom po cepu a pjenusavo pivo poleti u vis. Otvorenih usta pohvata svaku kaplju, jedino joj oko usta ostali mali brcici. Ali to je od pivske pjene!

Ingrid nagnu glavu unazad, potegnu jaci gutljaj piva a sve se rukom masira po grkljanu.

U jednom momentu a u toj situaciji Stari joj rece: "Pa zivjela ti nama!" a ona ne mijenjajuci pozu, kako dzaba ne bi prekidala dotok piva kroz bolni grkljan samo mumla :"Mhhm, amhhha" drma glavom i vrti slobodnom rukom po zraku, kao samo ti nastavi ja pratim.

"Joj, Raja...jedva ziva ostadoh, mogla sam vam poginiti!" vrti glavom a sve gleda u Hadzihzfizbegovicku.

"Sta je bilo, draga?" zinu Majka, pa odmah poklopi usta...valjda da ne ostane tako zinuta.

"Nista, nista...pricat cu ti drugom prilikom, nego samo ti dvije pive u Himi, bil' mogli Malca poslati kod Bore po gajbu, ja placam i boga vam nek kupi nesto osvjezavajuco, rakijicu od sljivovica pa da se ljudski ... tucnemo!"

"Vidi, bre Ingridu sta ja imam za osvjezavanje!" podize Micun flasu americkog viskija.

"Bravo Micun, ma mozda nemas dovoljno...Malac kupi ti nas i rakijicu od svivovici...neka Borac donese."

Onda se okrenu prema Hadzihzfizbegovicki pogleda je od glave do pete a to je duze trajalo jer je ova bas bila dugacka a pogled je isao odozgo na dole, pa ponovo odozdo na gore. Da je Hadzihafizbegovicka bila manja zenica, brze bi i trajao pogled, gore - dole, ovako, sta je -tu je!

Gleda je Ingrid..."tebe oblio znoj, ti rumeno u lice, to zove valung, klimaktericni valung! Od kada se tako rumenjas?"

"Ni otkada, ovo mi je prvi put u zivotu ali nikad nisam ni preskakala po tri stepenika i joj u slafroku!" kaze ravnodusno Hazduhafizbegovicka.

"Imas li ciklus, redovan, a?!" pita ponovo Ingrid.

"Ma sta si navalila na mene zeno draga, imam li biciklus...imam, biciklus, eno ga u podrumu, ukr'o neko ventile a i nema to ko da jasi!" najradje bi promijenila temu Hadzihafizbegovicka.

"A Micun, jasi li Micun?"

"Ako unilazis u klimaks, jahac treba da pozuri inace problem je sa djecom, plodni dani nestanu...razumis ti mene?!"

"Ne mogu ja to racunati radje cu mu kad uzjasi da ne silazi, ga ne vadi...pa ce valjda ispasti nesto!?

A koliko metaka treba za trojke, mozda moze to Micun odjednom, da se ja jadna ne handrim po porodilistima tri puta?"

"Ima i ta sansa, moze da se izracuna, ne znam na pamet, morala bih uzeti njegova spermici na analizu!"

"Kako to mislis da mu ti uzmes spermu na analizu, da te moj Micun tucne, to bi htjela, ili mislis da ti moj Micun spricne na dlan...zeno draga gdje ti zivis... ne do bog da ti se to desi?!

Plivala bi na Maltu bez slaufa!

Bosna je Ovo!

A jos u pitanju...Talijanski Oficir!

Buduci!!!" vrisnu Hadzihafizbegovicka.

"Ma ne radu to doktorice to radu u laboratoris analizu one mlade curuce...laborantkinjice."

"Cuj, curuce ili curice ...Ingrid, nista od posla, onda! Reci ti meni, kad vec sve znas, koliki je doplatak, tj. djeciji dodatak u Italiji?" radoznala je Hadzihafizbegovicka.

"Znam, tacno u lirama a ne znam u jugoslavenskim dinarijima ali znam posto sta kosta u Italiji pa ti prebacivas.

Preneseno na farmerke Super Rifle...mores kupiti pet komada po djetetu svaki mjesec. Prebaceno na Kafu, mores kupiti petnaest kila na przenu po djetetu a da sam meljes!"

Gleda Hadzihafizbegovicka u Ingrid pa u Majku a pogled joj bezbojan pa samo isusti: "Hvala dragom Alahu da je kod nas ovaka skupoca a kafe gotovo i da nema, jebote kad bi mi mogli kupovati petn'est kila kafe po djetetu mjesecno ...usrala bi se sva Bosna, culo bi se i do Stambola!

Jebote sta ce im tolike farmerke svaki mjesec?

Ko to samo pere?

A mi se ovdje guzimo cijelu godinu da kupimo u Komisionu Baba Ljube, samo jedne! I jos broj kakav naleti pa ti leti u Trudbenik dje imaju sivace masine sa debelim iglama, da ti preprave! A i to ne moze bez kutije cigara! Niko nece djaba!

Osim mozda onih volonterki u kafani kod Murata, ali i o tome kasnije!

"Dakle, Zoro, evo nas, mene i moje buduce da potvrdimo kumstvo. Mi smo vas casno izabrali, bez puno razmisljanja i dvoumljenja, ja sam mogao uzeti i bolje, naprimjer, nekog svog druga Oficira, muzicara, a Hadzihafizbegovicka nekog od svoje Raje sa Suturlije ali ne, mi hocemo vas, vi ste nam najblizi.

A i znate vise o nama nego mi sami!"

"Micune, izvini na trenutak sto te prekidam, ali nastavis li stari kao u gore navedenom smislu, ne samo da nece biti nista od kumstva vec ni od braka jer cu te ja golim rukama zadaviti a to znaci da ces biti mrtav!" prijeteci isusti Majka.

"Ne daviti, Zova...pliz...vi Bosanci samo ubiti, ne Zova...pliz, ima tu na nasa mala dica tvoj Malac i moj malac Mirjam...prepadavas ih!" usprotivi se Ingrid.

"Ingrida, sta si se usrala, to se kod nas samo tako kaze, ma ne mislim ga daviti golim rukama ... samo uhvatim govno za vrat i bacim ga kroz prozor a i tebe cu zajedno sa njim, zovnes li me Zova jos samo jednom!" ljulja glavom Majka.

Ingrid, pridje i zagrli Majku: " Nemoj mene, bacas Zova, ja budnem dobar drug!"

"Eh, eno je jebi, eto je opet!"

Ulazi granapdzija Boro sa pivom na ramenu a mene zapalo da nosim flasu sa rakijicom od sljivovica a ona tessskaa!

"Masala, piva i rakija idu prvo u frizider, jel' tako, sad cu ja to!" kako otvori vrata frizidera uzviknu zaprepasten: "Pa ovo prazno, mog'o sam donj'eti jos jednu gajbu!"

"Ostavi rakiju na stolu, da prvo nazdravimo novim Kumovima!" rece Ingrid.

"Stani, stani...polako...jesi navalila na rakiju. k'o da su vitamini u pitanju, nisu oni jos kumovi...prvo mara da se polozi kumovski ispit na nasem balkonu, jel' tako Micune? Onda ide rakijica, jel' tako Micune?"

"Nije ti losa ta ideja Zova, ali sto da se prvo malo svi ne zagrijemo a i mene krkljan boli, pa da dezonfekusem!" rece Ingrid i poce svima sipati rakiju.

"Ja Raja u svom zivotu nisam vidio vecu Trubu od ove vase, mora da ima sto kila? Ko to moze da nosi i sta ce normalnom covjeku tolika Truba a nije cak ni namjestaj. Samo zauzima prostor!" logican je poslovodja granapa Boro.

"E, pa sad Micune, kako Boro nace temu na tebi je da objasnis, kako nosis pa onada i kako sviras ovo cudo." rece Majka.

Presretan, sto je po prvi puta u zivotu centar Svijeta, i to kakvog, Micun poce: "Prvo sto se tice tezine, evo ovdje na njoj pise 35 - 40 pounds, znaci da je toliko teska da se ne moze mjeriti u nasim kilogramima, nego samo u tim njihovim vecim silama... kao...taj... pounds! ova moja je sigurnio jos i teza! A kako sviram, evo sad cu vam pokazati, samo neka se zene i djeca malo sklone da zenama ne odleti frizura a djeci da ne popucaju bubnjci!"

"Ne seri Micune, djeca su pod stolom pa su zasticena a zene imaju trajne ondulacije...tu vjetar ne moze nista. Jedino Ingrid neka sveze kosu u rep!" rece Majka.

"Nemojte ljudi da se zajebavamo, ako je opasno!" rece moj Stari.

Micun vise nije nikoga slusao. Spretno je provlacio svoje podebelo tijelo u onaj kofrc od trube. Sjeo udobno na stolicu, pa naglim pokretom iz dzepa izvadi neku malenu cjevcicu. Nju turnu u trubu.

"Sta to uvali u trubu?" upita Majka.

"Pa pisak, sta drugo!" logican je Micun.

"Cekaj onda, ne sviraj na trubu ako je opasno, sviraj na pisak...nama je isto!" pokusao je Stari poslednji put da ga sprijeci njegovom u nastupu.

Bilo je prekasno!

Micun napuha obraze kao zabac i svom snagom puhnu u trubu. Poletise case po stolu, neko se hvata rukama za glavu, trazeci usi, trese se kredenac, preostale dvije Kristal Zajecar case a na visokoj stopici, padose k'o ne daj mi boze oni americki neboderi, i k'o picka se razbise, luster se zaljulja, prisutni jedva dah hvataju.

"Dobro je, dobro bilo, Micune...nemoj vise!" veli Majka. "Jebes takvo kumstvo, jebes takvu trubu, ajte vi ljudi kuci!"

"Cekaj, Kumo!" cereka se Micun, sretniji nego da se ponovo rodio.

Hadzihafizbegovicka, prekrstila noge, prezadovoljna, a onaj zrak iz trube joj rastjer'o slafrok sve da neko pomisli da je gola!

Zavuce Micun ruku u trubu, izvadi jos jednu flasu viskija. "Ova se sama tu zaglavila!" pa udario u smijeh k'o lud.

Zavuce ruku ponovo i izvadi pravu trubu!

"E, sad Zoro idemo na tvoj balkon sami ti i ja a pjesmu znam, ne trebas mi reci." samouvjereno rece Micun.

"Nemoj tu, znas da je zabranjena a nemoj ni onu drugu, znas da je i ona zabranjena!" tuzno rece Majka ali ..." polozio si...garant!"

"E ako sam polozio onda hocu, odsvirat cu!" odlucan je Micun,

"Nemoj, Kume matere ti...tis' dobiti prekomandu a nas ce na Goli!" odlucna je Majka.

"Nego," sapnu mu na uvo, "te znas sigurno? I sacekaj da naspem sebi pivu!

Pa sad udri Micune! Prvo onu iz filma od "fromheretoethernity."

Tako i izgovori a sta joj je to znacilo, samo je Ingrid znala, ali nikada nikom nije rekla.

Samo zene znaju cuvati tako svoje tajne, narocito kada je ljubav u pitanju!

A tajne, beskrajno duboke...kao...

Na prve zvuke trube, sve je utihnulo, reklo bi se i ptice prestale da grakcu, sto je i logicno, usrale se od straha, a komsije otvaraju prozore i balkonska vrata svojih stanova, naslonjeni na odgrade balkona ili doksate prozora, neki i zagrljeni sa nekim sebi bliskim, nevjerovatna cistoca zvuka i fantasticna tema tog nekakvog ratnog ljubavnog filma "Odavde do vjecnosti", uvlacila se ne pod kozu komsija nego pravo u srca tog kasnog augustovskog subotnjeg popodneva u Banjaluci! Zvuk mio

Majka seretski mase rukom k'o drug Tito kad sa drugar'com Jovankom proleti u Merdzi kroz nekakav grad. On jadan mase k'o lud, njoj ...dosadno!

Majka je govorila da stariji muskarci ne bi trebalo da zene mladje zene...jer njima, tim zenturacama, poslije bude dosadno! K'o igrale bi se jos, ili sta li? Nisam skont'o!

Pod nasim prozorom se skupila djecurlija, a polako prilaze i stariji.

Iz Stanice Milicije, preko puta Borinog Granapa vuce se gomila milicionara, na celu sa Mitrom. Vodjeni radoznaloscu reklo bi se da se vuku bez ikakvog reda. Ili mozda samo zato sto dolaze bez ikakve komande, kao one komsije koje je srce dovuklo!

Kuca je vec puna redovnih komsija posjetitelja.

Zavrsi Micun prvu trubacku tacku.

Doceka ga ogroman aplauz i povici sa okolnih prozora: "Bravo, jos, jos a bogami neki pocese izvikivati i svoje zelje! Muzikalan narod!"

Kad se sve malo utisa, dok je Micun u dubini balkona, cistio pisak trube za drugu pjesmu oglasi se i Milicajac Mitar.

"Sta je to sad Zoro, k'o neka provokacija na Drugo Zasjedanje AVNOJ-a?" a zaskiljio, na jedno oko. Standardna poza kad se pravi pametan ili kad bas hoce da tako izgleda! A ne izgleda!

"Jel to zbog cilima na balkonu Mitre pitas? Moze li se u Socijalizmu oprati cilim subotom a da nije provokacija?

I sto bas to provokacija na Drugo zasjedanje AVNOJ-a, sto ne na Prvo ono u Mrkonjicu...tamo je bosanski cilim visio na balkonu! U Jajcu su vec bili u Sali i imali fotelje pod prknom! Nije im trebao bosanski cilim!

Utom Micun procistio pisak, prislonio stomak na ogradu balkona zbog one stabilnosti, te zasvirao predivnu nostalgicnu temu "Svilen konac".

Sunce je vec skoro potpuno zaslo bojeci horizont tamnocrveno obasijavajuci ledja prisutnih nekom toplinom. Kako su im ledja i obrisi tijela postajali tamnocrveno vidljiviji, tako su nestajala iz vida i njihova lica!

Nego samo, kao tamne sjenke, uz Micunovu trubu i nostalgicni zvuk melodije, ljudi su se njihali u ritmu a bogami neko nekoga i zagrlio!

"I ?" izusti Micun.

"A ?" upita Mati otsutno.

"Pa, polozismo li?" nesiguran je Micun.

"Kumeee, Kumooo...poloziste i to sa najvecom ocjenom...a u ponedeljak kod Skendera...u Vakufsku Palatu, kupujemo burme! Samo da ne pretjerujete sa tezinom i debljinom zlata! Uostalom , moda je sto , tanje...to bolje!

A sada Raja...dernek!" vrisnu Majka i nesto sto je imala u ruci, zafrljaci daleko... da ga vise nikad ne vidi...sreca prozori bili otvoreni.

Pa samim tim i to sto je bacila...odletilo!


Vladislav Bodnaruk - Toba: 14. dio Necu u Skolu

"Znas Stara, sta nam je sada problem?"

"A?"

" Saopstio mi Generalni Kalodjera da u Zagrebu nema Medjunarodnog Crvenog Krsta, nego Medjunarodni Crveni Kriz pa on rek'o svom burazu da tamo preda pismo za Papinija a Buraz se usr'o i nije pred'o! Onda sam ga ja zamolio da odnese pismo na adresu Prilaz JNA br 72 kod moje sestre Rozalije... a Reza, znas Rezu borac ... predala...jebote!"

"Uf...puhnu Majka, meni se ne cini neka velika razlika ili problem, Kriz a Krst, isto K na pocetku ... K i kod nas K i kod njih ... isto! Znaci nemamo problem, nek' je pismo otislo!

Jooooj... jadna ja... nesto brinem...znas kako tvoja Reza ne voli nas Srbe , ovaj , mislim mene Srba... a ni Komunizam, Zagreb je to ... jarane ! Mora se biti ...razuman! Naguzit ce nas... ili sada, ili...naknadno! Ili kako bi mi rekli, krace...kad-tad!

Al' , nek je otislo...mislim to pismo!"

"Mene vise brine Stari sto nas Malac sve vise protestuje protiv skole! Jutros nije htio ni dorucak! I jos mu jutros ona krava Hanka rekla da je u pravu i da skola samo zatupljuje pametne ljude a da budale odrzava na nivou!

I dodala : "Sta meni fali a ni dana nisam dangubila po skolama?!"

Stari uzbudjeno zabrinuto vrisnu: "Ni dorucak, znaci!? Ma lako je Hanki srati kada se udala za tehnicara lake struje!"

"Nou, najn, njet, no...ni dorucak!" rece smireno Majka.

"A sta si mu ponudila?" istrazuje Otac.

"Ku..c...moj...ma sta cu mu ponuditi...nista...bjela kafa od cikorije i udrobljeni stari lebac, standardno, a on se izgalamio na mene, onako malen... : "Necu u skolu! Necu u skolu!"...a ja mu rekla : "Necu ni ja u zatvor, konju jedan, zato sto ti neces u skolu!"...a on , opet pit'o, bil' kako moglo da se sredi, da on ne ide u skolu, a da ti Stari ides u ...zatvor umjesto mene?!

S moje tacke gledista, meni ja ta varijanta prihvatljivija, kad vec nece dijete u skolu...i ne mora , ko ga jebe...a i ti ces se vec sigurno nekako spasiti od robije?!" zavrsi svoj raport Majka.

"Gdje je Malac?" upita Stari.

Majka nista ne govori, samo mu rukom pokazuje da se primakne na onaj kuhinjski prozor okrenut dvoristu. Sama se nalaktila i rukom tapse gdje da se nalakti i Stari!

"Gledaj dole, i reci sta vidis!?" nagnula glavu prema Ocu a gleda ga ispodoka .

"Ja glupa ti pitanja, sta vidim , sjede djecurlija na trotoaru, eto sta vidim ...vidim debelog Dudu, Guzu, malog Fahru, Glavonju Ratka, malu Miricu, Tatarevicku, vidi Ferhatovice, eno Ade a Eco do njega, jel' ono mala Winterhalterova Jasna, mali Dragi, onda veliki Dragi, sengolj curicu Mirjam, zuti Bergu, pa Miso Rep, joj koliko ih je, a ko je mali cigo u daljinu? ...ah da...mali Pici,...vidi i Paja Jon do njega... eno i Kike, pa mali Balonek, eno i Balabana...pogled mi se gubi u daljini!" puhnu Stari iscrpljen. Bas me jebes Stara, k'o nekakav kviz...jebote, ko moze znati imena sve te jalije, malih supaka poredanih na trotoaru? Ma popusti me malo, matereti...daj da nesto jedem...gladan sam...jel' opet grah?

Jebote, jesam madjionicar...svaki put pogodima sta nam je za rucak, eto vec pet godina nisam omasio! A za djecurliju ! Eeee!"

E, bas ga nesto nije bilo ni briga! Samo pokusao , pristojno odgovoriti na pitanje Majke.

Ko mari za djecu...svuda ih je...i jos ih treba razlikovati!

A ustvari...bilo mu dosadno vise da pogadja. Djeca ko djeca, svi isti, maleni prljavi...uostalom!

Kad jednom odrastu, ako uspiju da odrastu ...mozemo razgovarati, ovako , nista ...jebajiga !

"Jesi li bas sve uspio prebrojati?" naslonila Majka ruke na kukove. Kulja u njoj, ali se suzdrzava da ne pukne. "Reci mi, vidis li onog Malca uz malog Cigu Picija?"... a jadna jedva dise.

"A...vidim...vidim malo govno...trebalo bi to osisati, okupati a i ti, ti bi trebala obratiti malo vise paznje s kim se nasa djeca druze...ovo je bas ...belaj!

Mila moja zeno...dobila si minus danas! Pala na svakom ispitu! Radim k'o konj dan i noc ..."Cajavec" mi dusu odnjeo, odgoj djece prepustio tebi...logicno... k'o svi Cajevcani...a sad vidim da je to greska, fatalna greska Stara! Treb'o sam djecu sa sobom voditi na pos'o u Cajevac, danas bi znao prepoznati sta je moje!

"Dje moj sin... govori...koji je!?" vrisnu Mati!

Majka cupa bluzu na grudima, zateze, 'fata zrak, sto uhvati, negdje proleti, njoj kao nista i ne dopadne ...jadna, ne dise! Ko da je ufatila Koronu!

Pisac misli na Koronu onih godina dok jos nije bila modifikovana pa samim tim bila i bezopasna! Samo se preznojis, i nista...gripa k'o gripa! Ko je jebe!

A, bilo je to u stvari i najbolje...ne moras u skolu, preko nekoliko dana...samo zijevas u krevetu i glumis ...a Matere donose domaci lebac namazan puterom a ozgo posuto medom i solja mlijeka. A 'ladnog!

To sam ja bas volio!

A isti virus kao danas ali se danas drugacije slavi. Nema vise nikoga te te pomiluje po glavi...nego ostalo samo ono, mars na respiratore pa tamo duvaj...pusi...disi...radi sta hoces!

"Znas prepoznati malog Picija, znas malog Paju prepoznati...a svog rodjenog sina...preskocio...konju jedan galcijanski... i jos bi' ti svasta rekla ali se bojim cenzure na prostakluke i onog Gazde Parkica sto udara tackice kad god se spomene kakav vitalni muski ili zenski organ ...a ja Jadna samo zelim da Hajlajtujem nesto (sto bi rekla Ingrida) , a On puca tackice! I dje je onda smisao recenice??

Nemaaaa! ...Hajlajtovala sam ...vitalne stvari a on puk'o tackice!

I prica mi mijenja svaki smisao!

Tebi kazem Jebote, da si ti muski polni organ ( u narodu poznatiji kao 5 tackica , tako i prepoznatljiv! ) , ali i zenski polni organ...istovremeno... iz pristojnosti necu da pominjem tu zensku stvar ... od 5 zenskih tackica!

A kli(nn)toris, ni mrtva!

Eto!

To si ti, 5 muskih tackica plus ...5 zenskih tackica ... supak jedan stari , stara picka , ona ronfulja !

Odobrio to Canak ili ne...jebam vas sve zajedno!

Ronfulja, k'o u Babe Ribe sa Crkvene , posmatrano, dole ispod onog trulog drvenog mosta, kod stare Ludnuce...ispod Kastela, samo sad ne zelim to da pominjem i da lajem... govno jedno! ( a i Zbog Canka!). Pomalo!

I sta On meni puca te tackice, bil' to radio i Vedrani Rudan kad bi mog'o?

Ma, knjiga bi joj licila na Brajevu azbuku! Tik...tik...tik pa ti vidi i nadji gdje ti je onda smisao recenice! Ni slijep se ne bi to snas'o!"...i tu napravi duzu pauzu, sto da uhvati nesto daha, sto da uhvati slagvort za novu paljbu na Staroga.

"Salio sam se , mila moja zeno, jesi li ti normalna...kako da ne znam ko je od njih moj sin."

" Ajde mi onda pokazi, tacno...prstom!" rece Majka.

Ja taman ogladnio pa us'o u kucu, vidim njih dvoje se nageli na prozor i nesto kontaju.

"Ja, Majka malo gladan...sta ima?"

Majka se okrenu prema meni i vrlo rezervisano rece da ima ono sto sam propustio za dorucak a onda se ponovo obrati Ocu ko da mene nema! : "Pa

jesi li ga konacno nasao...ajde pokazi! Pokazzziiiii!" sve rezi k'o kakva kuja (misli se na psa).

Stari ocajnicki mlatara prstom...govori : "Eno onaj, sto stoji do onog drugog! Ma pusti me tih sranja, ko, bolan ne prepoznaje svoje dijete?! Ha , ha ...hahahaa!"

"Vidim, dobar si u laprdanju ...vidi se bivsi Ministar...pravi lazljivac! E neka su te smijenili, stari supak!"

"Sto sad to Stara?" kao zbunjen je Otac.

"Ma nista, nista ja se nesto zbunila pa se pitam cije li je ovo malo gladno dijete ovdje pored nas!" okrenu se, mahnu kuhinjskom krpom i prebaci je preko ramena.

Stari ostao otvorenih usta, zvernja u mene, zvernja kroz prozor, pa opet ponovo...isto!

"Ali u ovom tanjuru nema ni mlijeka ni bijele kafe ni cikorije od jutros...izgleda neko popio Majooo?!" rekoh rastuzeno.

"Nije popio, Sreco, neko...nego Lebac, Lebac je to popio, cekajuci da se ti smilujes i doruckujes! Ma ne sekiraj se sve ti je tu u tanjuru ali se ne vidi, vidis kako je Lebac nabubrio...jedi i suti!"

"I sta cemo sad Stari moj?"...gleda u oca potpuno ravnodusno, bijelo. Fali joj samo milimetar a da ga ne sorne sakom u bradu!

Stari malo rasirio ruke ne bi li bio mazniji i drazi Majci a malo dobio i na vremenu, dok se ne snadje za nesto pametnije da izusti i opravda se.

"Ja mislio da mi imamo dva sina i jednu kcerku, a ne obrnuto, zaje...frkno sam se, ali ...malo! Broj je tu, tacan! Troje djece!? A?"

"Jest' ti ta bas pametna i duhovita...imas dva sina ...jedinca, konju bosanski!" rece mrgodno Majka.

Stari ne obrati vise paznju na Majcino, ucinilo mu se da se izvukao od sranja, nego gleda u mene, k'o da me prvi put vidi! A nekako se smijucka, kao drago mu...ili sta?

Ja se malo i prepao toga! Nekako mi i nije bilo svejedno, ipak stariji je covjek!

" Dodji ovamo, Mili...sjedi mi u krilo, halisat cemo grah od neki dan i to iz istog tanjura, ma pusti taj udrobljeni Lebac, Mama ce to, ionako voli samo slatko."

Jedemo zajedno, Stari malo mljacka i srce a ja se sjetim kako mi je jednom Baka Ana, putujuci iz Sarajeva za Zagreb a preko Banjaluke za Svisvete...povjerljivo rekla : "Nikad ne srci i ne mljackaj za stolom...ti si rodjeni Gospodin...i jos da te Majka jednom okupa i opere ...sam se ne bi prepoznao, a doci ce i to vrijeme...Blago Bakino!"

"Zar da se ne prepoznam, Bakooo?"

"Ma ne nego da ne mljackas i srces za stolom."

A to...da ne srcem, tako i meni izleti naredba : "Ne mljackaj i ne srci za stolom!"

Recenica je uhvatila Starog sa punom kasikom, taman na putu ka ustima a usta vec napucio i izduzio kao stari patak, spreman da pokusa iz kasike da srkne, sve sta je u kasici a sa razdaljine od pet cantimetara...dobro nije pet...recimo, tri ili tu negdje, ali bi srk bio, antologijski...da popadaju plombe iz zuba!

Stari se razvali od smijeha, ispusti kasiku, kasika trehnu na tanjur, tanjur zveknu, kasika se odbi u prostor, a sadrzaj kasike se zaljepi Majci na celo pa lagano kliznu na naocale a Ona jadna zavriska :" Gubim vid, gubim vid!" ispruzila ruke u prazan prostor kao svi slijepci, da u nesto ne udari ali je sjedila, pa je taj pokret bio suvisan!

Stari se prebacio na kauc, zavalj'o se od smijeha, hvata se za stomak, frcaju mu suze samo ponavlja rijeci : "Ne srci, ne mljackaj...gubim vid, gubim vid!"

Onda me podigao ,zagrlio, poljubio i rekao : "Sutra, Subota, prva stvar...nema vise odlaganja, odletimo obadvojica u podrum po drva, ti ides prvi, posto znas put, nalozimo kazan u kupatilu...Stari ti naspe vode u kadu, kol,ko stane a ti se bucnes! Valja li ova?"

"Sto da me buckas a i pokvasit cu odjecu!" bio sam zaprepasten.

Taman tako negdje,oko trice, poce pjesma nasih Majki a sa balkona nasih zgrada.

Dozivale su nas na rucak ili samo u kucu a bez rucka.

Jebajiga...to nije do mene!

Mnogi su me pitali kako se jos uvijek sjecam imena djecaka i djevojcica ulice Brace Lastric?

Lako, samo zatvorim oci i pustim staru melodiju oko pola tri. Glasovi nasih majki i zvizduk jednog , mozda dva ili tri, ... oca...pamtim kao melodiju neke pjesme.

Prvo je bio poziv iz prizemlja, ispocetka slabasan zenski glas ...Jassnnnaaa, povedi Miralemmmma, u kucu sineeee! A onda to isto sa prociscenim grloma Jasnnnaaaa, Miralemeee...rucak!

Jebote, kakva greska u pozivu : " Jasna , sine ...povedi , Miralema...

Kako moze biti jadna Jasna sin...kad je Jasna , djevocica?

Iz stana Dzelebdjica, tada u prizemlju, zvala je kucna pomocnica Stojanka, ljuta a odresita djevojka a sa brcicim, istina malim, prilicnim za zenu, i bilo je samo...Mir'ce, kupi se, vuci malog Sasu u kucu, a nekako, ipak se culo daleko...prijetece!

Otac Ede Merkeca, mali debeljuskasti covica sa treceg sprata napravio je nekakvu trubu, vise kao veliki fisek sa otvorom za usta, a sve kao preteca megafona, od masnog kartona, ili ambalaze od vjerovatno avio dijelova koje su nam isporucivali Rusi. Zasto to znam? I moj Stari je preko Sindikata kupio ruski Cekic i Nakovanj a sve nam stiglo u masnom debelom papiru i jos omotano nekim krpama!

Nakovalj je bio toliko namazan i masan, da ga nikad nismo ni odmotali!

Jebajiga, masno!

Vjerovatno je jos uvijek u onom nasem podrumu...neotpakovan, pa sad ako je neko blizu naseg podruma, a treba mu bas taj nakovanj...eto mu ga, od nas je!

Otac Ede Merkeca prvo postavi svoj stomacic na betonsku ogradu balkona, prokaslje se pomalo, pogladi masnu celu, procisti grlo...stavi kartonski masni megafon na usta a iz njega ispiri zvuk...horor zvvvvuuukkk....Edoooo,Edoooo ... i nista vise. Gotov sou!

Onolika truba a samo , Edooooo!?

Bila je i ona ... Fahrooo, (dubokim altom) ...kupi djecu, vuci u kucu...sa'ce rucak!

Piskavo sa visih spratova: G'ranneee...rucakkk, rucakkk...povedi G'ranuuu...o'maaa!

Hankici se nisu derali...Majka bi provirila glavu ali bi jos u sobi uzviknila imena svoga sina i kcerke pa promolivsi glavu kroz prozor, laganim zvizdukom pozvala svoje pacice...a zvizduk ide ... fijuuu fic, fiju ficcc!

Winterhalterovi su imali najgluplji zov. I danas me sramota, kad pomislim kako nam je bilo naporno slusati dok Jasnin tata ne odzvizdi cijeli pjesmu : " Oj, violo, oj violo kraj vode studene...draga duso, draga duso...nisi ti kraj mene... i jos svasta...! Jebote, da je bio obrazovaniji sigurno bi odzvizdao treci cin Aide, pa ko prezivi!

A i ona krava Winterhaltova, mogla je izletiti na prve tonove "Oj, Violo",ali nije htjela ... do nje je!

Samo gore od toga je bilo kad mala Jasna zove Mamu I Tatu a oni na drugom spratu.

Ona mala, u maloj slingovanoj crvenoj suknjici a podsuknjica bijela , jedva pokrila guzu...stoji pod balkonom svog stana i ... i pjeva : "Oj, violo, oj violo kraj vode studene, draga duso, draga duso...nisi ti kraj mene!"

Bit ce da je jadnica to otpjevala sto puta!

Naravno, niko se ne oglasi!

A onda dosadi to i Narodu, pa i komsijama!

"Mora da Mladjen opet palica onu svoju rasnu kobilu pa ni vlastito dijete ne cuje?!" rece Mati, Ocu...

"Sta joj radi , zatecen je Stari , upita Majku?" guziiii, konju jedan...pa izleti na balkon.

"Jasna, lutko, nemoj vise pjevati...boga ti...evo mene tu...treba li vode sreco, jesil' gladna...ili sta!?"

"Nisam, teta Zoro, obec'o mi sladoled Tajo a ne silazi!" energicno se obrecnu Jasna.

"Uf, to je lako, poslat cu ti ja svog Malca pa kod Bore uzmite sta god hocete, samo nemoj vise pjevati!

Ti , samo Bori reci da ti je inzinjer Mladjen otac i da te je on poslao i da si njegovo dijete...ne moras mu reci da si mu kcerka, on to moze prepoznati...uzmite svako po sladoled ...dva...koji najvise volite ali nemojte one hladne sa dna frozidera, a Boro, on ce sa valjda snaci...ne moras mene spominjati, Jasna, sreco!"

"Fala teta Zoro, a dje Malac?"

"Idi vidi, sigurno sjedi na stepeniku od Granapa! Sigurno te vec ceka!"

Porodica Beherani je imala svoj znak dozivanja! Nije licilo ni na sta nase! Ni na ono "Oj , Violo" ...ni u "Stambolu na Bosforu," ni na onu :" Ko nekad u osam!", ni na "Camac plovi sam po Tisi", ni na jednu sevdalinku...ko bi za to imao vremena, jednu da ti Himzo Polovina otpjeva...a ti odslusas, trebas uzeti godisnji odmor...ama bas ni na...na na sta!

Beherani su stajali u A zgradi, no su im stanovi bili okrenuti prema Hotel Palace (misli se na Palas), sto je isto, pa su samo prema nasem zajednickom dvoristu imali mali smijesni prozor iz spajiza.

E tako je mlada gospodja Beherani provlacila svoju oksidiranu Meriln Monro glavu i kosu, skoro bijelih dlaka, kroz tu rupicu od prozora...uguzicila usne...napucila crvenim, kao krv, karminom namazanim usnama i pirnula, zazvizdala...nesto sto sam zapamtio za cijeli zivot.

Fijufijuuu fifi fififi fi fi fi ficc!

Nesto iz jebe, nesto sto mi se ta melodija urezala u pamcenje, naucio sam i ja taj komplikovani zviduk.

Narocito kad bi debeli Dudo, srao oko necega, ja samo odem iza kuce i zviznem a on i buraz Dragi kao psi, pojure kuci!

O tome bi dodao jos nesto kasnije, kad podjemo u peti osnovne, kako smo se Ahmet Hankic i ja dozivali (zvizdali), pa naucio Robert Kamnatnik...a onda savladala i cijela Banjaluka!

I ona jedna moja...ma kakva jedna...jedina!

Moja mila Maja, onako kao sve krajsnikinje nije imala bas puno smisla za te jebade!

Njeno je bilo kratko: " Batooo, u kucuuuu!"

Bato sam bio ja, a sad da sam i Vladislav sumnjam da bi se sjetila!?

"Batooo..." I to samo jednom, nikad nije ponavljala, revala kao magarica, Batooo u kucu...znalo se, ako se ne pojavim...najebo sam! A kome je do jebe kad ti je Mater Zora!

Ma Srbi su uzas jedan, nema sranja sa njima!

Prozvani, nepojavljeni dobiva, garant po picci!! Ili Picki!? Sad sta je pravilnije...uglavnom , po guzovima!

Kad se Mirjam pojavla u nasem kraju, mnoge su se stvari promijenile. Njena Matera, drugacija zena od svih brkatih komsinica, unjela je promjene, no ljudi nisu bili toga svjesni u prvo vrijeme!

Prvo, Ingrid se nikad nije derala sa svog prozora kad zove u kucu a na rucak, ili sta li , ono njeno malo govno...Mirjam!

Samo stavi dva prsta svake ruke u usta a onda puhne k'o konj izmedju tih prstica...ne moze a da se ne cuje...blizu do na kraj svijeta!

I danas, ponekad, kad cujem slican zvizduk, narocito taj kroz prste, prozme me neka ugodna toplina kroz kicmu...

Sutra je Subota, cetvrta u mjesecu pa se ne radi, to jebeno buckanje u kadi...i sam se pitam sto sam srao Starom o mljackanju i srkanju, moglo je sve proci i bez kupanja.

Uostalom ostala mi je nada, Stari je sto puta nesto obecao i ...zajeb'o!

Jedina nada su mi Micun i Hadzihafizbegovicka jer ih je Majka pozvala u kucu, i da Micun ponese Trubu i odsvira na nasem balkonu, ono nesto njeno pa ce ona vidjeti moze li ili ne, ono nesto sto su oni naumili!

Meni je to bilo OK, samo da nas ne uhapse!

A i da nas uhapse, opet dobro...ne moram u skolu! Skole su sranja! Kad odrastes, kupis sta ti zatreba!

Opasna vremena!

Jebajiga!


**************************

Vladislav Bodnaruk - Toba: 13. dio Pismo Pappiniu, Micun se zeni

Ispuc'o Stari cijeli film na Komsije. Poziralo se sa svih strana i svako ko je htio.

Ma Ingrid i Mala bile su na svim slikama tako da ni ona jadna nije mogla posumljati ni na sta. Jednostavno...desi ti se...svi te vole!

"Vidi sto je dobro ova slika ispala." presretna govori Ingrid.

"Pa vidi ovu, kako je lijepa...samo kad bi mogli izbaciti ove Cajkane?" puse razocarano.

"Barem da su stali na kraj slike pa da ih izrezemo." komentarise i Majka, tuzno.

To popodne uz kafu, lagano su pregledali sve slike i izabrali bas onu na kojoj se Ingrid i Mirjam najbolje vide.

"Bil' napis'o iza slike ono sto smo se prije dogovorili?"...upita Stari Majku.

"Naravno, necemo mijenjati plan svaki cas...ono napisi ali nemoj pritiskati da ne pokvaris sliku!" saglasi se Majka.

"Znaci pisem : ... Ima li koga poznatog na slici?"...tako je, dodade Majka.

"To pisi!"

Stari napisa, zacas!

Gledaju, okrecu sliku, opet gledaju.

Onda se Majka kaziprstom pocesa iza uha, nakrivila glavu. "A da se mi nismo ipak malo zajebali danas?!"

Stari otvorenih usta, ko da bi nesto rek'o a ne zna sta ...samo malo rasirio ruke i podig'o ramena te izusti: "A sta?"

"Pa Papini ne zna srpski, nece moci procitati!" rece Mati.

"Sto ne bi mog'o procitati, zna valjda laitnicu, znaci procitat ce i kad vidi da ne razumije potrazit ce nekog Srbina tamo, a Srba u Americi, svuda gdje god se okrenes." zakljuci, vazno Stari.

"Mislisss?" ko u nevjerici pita Majka. "Otkud toliki Srbi u Americi?"

"Kako sad, pa otkud... pola nagulilo od Kralja i Otadzbine a pola nagulilo od Tita !

"Pa sto onda ne napisa poruku na cirilici ako ce mu Srbi prevoditi?" zlobna je Majka.

"Ma pusti sad to, mozda naleti na nekog pametnijeg Srbina sto zna i latinicu, pa ce ovaj to onda procitati i prevesti!"

"Sta ako ne naleti, ko ce mu onda procitati? Mora da leti u hrvatski zavicajni klub Dr Ante Pavelic" da mu tamo neki prevode...i sta kad tamo... i kod Srba i kod Hrvata vide sliku sa dvojicom Cajkana sa Zvijezdama petokrakama, k'o fildzani a na glavama? Ima da nam ubiju Kuma Papinija!... to je prva i bolja varijanta a druga i losija varijanta je da UDBA ima svoje agente i u jednom i u drugom zavicajnom klubu, dakle i medju Cetnicima i medju Ustasama!" Majka isnese svoja razmisljanja poslednjom snagom te skoro bez daha...samo se strese i slozi na stolicu!

"Uh, na to nisam mislio, Stara...nego da ja varekinom izbrisem one zvijezde Cajkanima sa kapa...bil' ta valjala?"

"Joj, konja...mislis onda valjda da tintoplavkom nacrtas neki neutralni znak...po to ce biti onda ne provokacija na kvadrat nego provokacija na sto kvadrata. Cim UDBA to skonta slijedece jutro ce u "Banjaluckim Novinama" osvanuti naslov "Zrtve modernizacije"...Porodica nesretno stradala od udara struje zbog prekomjerne upotrebe modernih elektricnih kucanskih aparata. U bijesnom plesu, albanska Ves masina Labud razvukla strujne kablove svuda po kuci a onda izlila sto litara prljave vode i prolila na nezasticene instalacije spetljane ukucanima oko nogu. Zamimljiv detalj naseg dopisnika...ves nije nu upola bio opran kao kod nekih drugih marki ves masina!", onda Majka pobjedonosno pljesnu rukama, Starom tacno pred nosom, a prezadovoljna cinjenicom sto joj Bog dade tako zdrav razum!

Satri, sav zapanjen, logikom do koje nije mogao doci ni u ludilu, htjede se prekrstiti ali mu nesto pade na pamet da to ne ide u korak sa Komunizmom, nego samo podize polako ruke u znak predaje.

A nekako mu nije bilo ni svejedno sto se sam nije svega toga sjetio, nego jos gore...zamalo gurnuo svoju Porodicu u nestajanje!

Pogleda neprijateljski u Labud ves masinu, koja je mirno stajala u kuhinji,htjede je spucati nogom ali ne spuca, pogleda u elekrticne kablove koji su bili relativno pristojno zakucani ekserima po kuhinjskom zidu a onda zakljuci da problem nije u "Modernizaciji domacinstva" vec u tekstu na poledjini fotografije.

Cuteci ode do kupatila, vracajuci se sa flasom varekine. Posu varekinom poledjinu slike ali osim smrada varekine nista se nije vise promijenilo.

"Imas li ti aceton za skidanje laka sa noktiju?" upita Staru.

"Nemam, otkud mi?"

"Pa s cim ti skidas lak sa noktiju ,zeno draga!?"

"Ko je rek'o da skidam, sam spadne kad perem sudove domacim Vim-om! Eto!" rece Mati.

"Daj onda taj Vim!"

Vim nije pomogao!

"Mora se onda ova slika unistiti!" zakljuci Stari.

Majka uzla sliku, gleda je, zao joj i ona ispala dobro no rece :"Mora se unistiti, vidi se tekst i sa druge strane, rekla sam ti ne pritisci a ti...izgleda lego na Penkalo k'o konj!"

Izvadi iz ladice kuhinjskog stola makaze pa kao da se neceg dosjetila, ukrene sliku naolacke i izreze samo tekst na komadice.

"Vidi, jebote...skoro svi na slici, falimo samo dopola, a...a...sta sad kazez?! Kakav mozak a ti bi unistav'o! Treba samo malo poravnati i super je!"

"Svaka cast, Stara!" poljubi je Stari.

"Zapali tekst u pepeljari, odmah...moze neka budala prepoznati moj rukopis!"

"Joj, tebe blente...ovdje smo sigurni, tvoj tekst predstavlja samo provokaciju kad je u Americi ovdje nista ne znaci...mozes ga slobodno ponovo napisati na ovome sto je ostalo od slike i nikom nista!" nadmocna je Majka u svojoj logici.

"OK, sad da se dobro razumijemo, Stara, sve sam ovo napravio da provjerim tvoju inteligenciju...znas da sve kontam bolje od tebe!? Mogli smo samo uzeti drugu sliku bez teksta pozadi a ovu , sad ostecenu zadrzati za nas, ha, ha, ha...samo sam te provjerav'o!" prezadovaoljan Stari trci u spaiz, po hladnu pivu, plese koraka ca-ca-ca i jos se okrene u hodu i pljesne rukama...pobjednicki i opet Staroj ispred nosa!

Majka je gledala pred sebe, prilicno namrgodjena, nije voljela poraze, narocito ove vrste...recimo...politicke. Sjela je za stol na svoje mjesto, tamo gdje je i ona ladica u kojoj je stajao escajg, slozila makaze na mjesto, polako zatvorila ladicu, a onda se nalaktila na stol.

"Imam samo jedno pitanje za gospodina Papka...a to je...ko ono potrca prvi u kupatilo po varekinu, pa daj aceton da unistavamo slova...kad si znao sto si isao u destrukciju? Usr'o si se od UDBE, izgubio razum i sad bi jos da slavis pobjedu nad pametnijim od sebe!" to rece, zgrabi mu onu flasu pive iz ruke, kako je iscupa tako zali Starog po prsima pivom.

Stari bez teksta, cuti ... samo i dalje rukom trlja mjesto gdje ga je piva zasula! Ne smije ni da zucne a kamo li skoci po flasu i za sebe!

Poslije , nekoliko, Majka rece : "Ajmo sada pisati pismo Kumu Papiniju.

Stari jedva doceka, odleti i sebi po pivu.

Adresu Kuma Papinija je Majka izrezala sa omota velikog UNRI-nog paketa

koji smo primili takodjer preko Medjunarodnog Crvenog Krsta prije dvije godine. Ja se toga nisam sjecao ali sam cesto slusao Staroga kako mu je bilo jebeno objasniti u Muriji kako smo mi kumovi sa fasistickim vodnikom Giuseppe Pappini-em.

Sreca neki Mirko Marjanovic, kome je Stari kao drugi svjedok potvrdio da je taj Mirko bio u partizanima, ono ne samo zato da bi slag'o, nego da i taj Mirko dobije nekakvu penziju...k'o svi ostali "borci"...jedva doceka da pismeno potvrdi kako mu se licno vodnik Giuseppe Pappini, jos 1943 godine, kada je kapitulirala Italija, dosao na Grmec, i licno predao sa kompletnim Vodom do zuba naoruzanih Italijana a pod komandu cika Mirka. Jos je naveo da tri Talijana nisu htjeli preci kod cika Mirka u partizane a on ih licno nije htjeo streljati posto su slabo stali sa municijom, a i ocekivalo se da ce vec naredne godine negdje u Maju izbiti Desant na Drvar, pa se municija cuvala, nego ih sa pratnjom poslao na sudjenje u Kakanj.

Posto tada ni u Kaknju nisu znali tacno gdje je Kakanj...nema sigurnih dokaza da li su stigli na to sudjenje ili nisu!

Istorije ce o tome dati svoju rijec!

Ali cika Mirko je nekim cudom povodom toga dobio neki orden i stan u novim zgradama preko Vrbasa i tu zivio sve dok ga nisu pokupili na Goli...ponovo!

Dragi Kume Papini, tako je pocinjalo pismo ali i prvi problem.

"Kako se pise Stara Papini?"

"Pa normalno se pise, kakvo ti je sad to pitanje, opet iskaces sa suvisnim idejama!"

"Ma mislim jel' sa dva P?"

"A to, oprosti, nesto sam odletila, jeste sa dva P...dobro si pitao?" smirena je Majka.

Stari zapoce pismo ponovo, "Dragi Kume PPapini..."

Majka se malo nagnula nad njim i cita u sebi a naglas, PPapini...

"O , jebote, budale... otkud tako, dva P na pocetku imena, PPapini, stavi dva P na mjesto uz drugo P, ovako ce jos neko misliti da mucamo!"

"Ne kontam, kako uz drugo P? Kako mucamo?"

"Ajde izgovori sto si napisao...vidis...mucas PP, brisi PPapini pa pisi kako ti govorim!" rece.

"Ne mogu obrisati penkalu, da probamo varekinom?" zbunjen je Stari...opet.

"Ne, varekinu ne pominji, prekrizi, precrtaj, presaraj, ajde ...gore - dole hemijskom...e tako...skoro i da se ne vidi sta si prvo napis'o, a sad slusaj i pisi...veliko slovo P pa onda nastavi slovo po slovo do slijedeceg P, e sad idu dva P, da vidim... e tako, vidis pise se Pappini. Svaka cast!" bi zadovoljna Mati.

U dvije tri rijeci, sa lakocom objasnise o cemu se radi, te da Papini preda pismo na prevod i odnese u Medjunarodni Crveni Krst. Jos su mu napomenuli da misle da AAron radi negdje u Americi, bas za Crveni Krst.

Objasnili su da Stari nije na slici jer je on slikao, a to znaci kao da jeste ali se ne vidi, posto je vjerovatno iza slike!

Stavili su i pristojnu fotografiju u pismo. Majka dobro liznula ljeljive ivice koverte, zaljepila i jos sakom spucala pismo po sredini.

Ujutro, prva stvar...pismo predajem Generalnom Kalodzeri... neka nam je sa srecom!

Kucnuse se pivama!

Prezadovoljni!

Sutradan u vrijeme popodnevne kafe bahnuse Hadzihafizbegovicka i Micun, zajedno.

Rijec po rijec, malo o vremenu, malo kako na Vrbasu nema vise prave Raje, malo o tome kako je preko puta kafane kod Murata otvorena Auto-skola...i svasta jos.

A onda Hadzihafizbegovicka zakopca ono jebeno , intrigantno digme na grudima...Stari i Stara su znali, bit ce to nesto ozbiljno!

Ne krije ni jedna tako dobra Treba svoje sise samo zato da ne navuce nesto na pluca...narocito u augustu mjesecu...vec sto ima veci interes!

A on je...

"Slusajte, raja, mi se uzimamo, mislim Micun i Ja!"...pa kao i njoj da spade kamen sa srca.

Moji nisu reagovali, jer nista nisu ni skontali! Bar u tom momentu!

Starom se ucini zgodna prilika da nazdravi i cugne, te tako rece: "Zivjeli!"

Svi se uz "zivjeli", kucnuse sa onim sto su imali i cugali taj cas!

Razdragana Hadzihafizbegovicka, 'dje preplivala najdublji vir, ohrabrena skoci na Staroga i poljubi ga nekoliko puta a na sve strane. On se samo opustio, ko ne konta! Razvuko usta od uha do uha! Mlatara rukama oko guzica, komsinice ali se ne usudjuje da darne! Sto ne bi bilo ni pravilno u tom momentu...mozda kasnije, niko ne zna?!

Na Majku skocio Micun isto tako...i poceo da je ljubi na sve strane! Ne bi se ni ona bas puno branila da je neko drugi ljubi ali bas Micun ...ljak...

JNA...grebator!

Neko otvori prozore i izleti sav suvisan adrenalin!

Moji dodjose sebi!

"Mi smo odlucili : Vi cete biti nasi Kum i Kuma!", rekose u glas.

Micun skoci i izvadi iz svoje vojnicke vrece flasu americkog viskija, jednu...pa onda jos jednu...ako prva plane, onda izvadi steku Camela, pa stavi pred Majku, steku pred Oca, steku pred Hadzihzfizbegovicku i steku gdje on namjeri da sjedne!

"Ja znam da Armija ima i da se ne stedi na osoblju, ali ovo je ipak previse!" zakljuci Stari.

"Imam ja nesto Micune da te pitam prvo, prije nego se upustimo u neke porodicne veze. Ti znas kako smo mi medjunarodni, eto nam Kuma Papinija u Americi a i Ujak mi je u Baccaratu u Francuskoj...bogattt, ali se nesto ne javlja...pa sad dodje ti a ja se pitam, onako na glas da cuje ova moja kona o cemu se tu radi.

Kakav si ti oficir u JNA kad nemas stan?

Stanujes k'o podstanar kod Halvadzija!

Da si tenkista, ne bi bio tako debeo i imao bi stan , i to dvosoban na Bulevaru...garant

Da si artiljerac, bio bi mrsaviji i imao bi namjesten dvosoban stan u Borik...garant!

Da si pjesadija, bio bi kost i koza i imao bi jednosoban stan oreko Vrbasa...garant!

Da si pilot, bio bi mrsaviji...i imao bi trosoban stan u Bihacu...garant!

Da si tajna sluzba, bio bi jos deblji i imao bi neku od onih vila na Titovoj...garant!

Ma da nisi Kuvar...taman taki i izgledas, Kuvar u godinama, ni maceta ni kuceta a navro na najljepsu "slobodnu" zenu u Banjaluci.

Ti si , moj Micune...Kuvar!

Aj, Hadzihafizbegovicka, bas ti je zaprzio corbu!

Mozemo tako do u besvijest ali idemo prvo od toga sta si po cinu, kako si uhapsio na banjaluckom polju sam , albansku mafiju pa cemo onda Stari i Ja da procijenimo moze li ova postena zena da ti bude supruga!

Koliko si ti, mila moja, imala brakova do sada ? Dva , tri...neka te...neka te , ti k'o Elzabeta Tejlor...8, a ona jos i ponavljala neke...zajebala se ili...zaboravila!?

Da te cujemo, Micune!?"

"Zoro, Kumo ja sam vodnik prve klase, Oficir Armije, po zanimanju ...Trubac...rodom iz Surdulice, romske prijestolnice,...sta Prijestolnice, Glavnog Grada svih Roma. Dos'o sam u posjetu ovdje a na sahranu svom Ujaku na Veseli Brijeg, i to je to!

Na jednoj drugoj sahrani, zamjenjiv'o ja trubaca koji se napio, Armija me zapazila i to je kraj price. Sef Vojnog Orkestra me isprob'o, dao trubu i to je kraj price!"

"U, uuu...a albanci!?" radoznala je Majka.

"Eh, gledaj Zoro kad god neki od Komandira straze ima neki kont ili slicno meni plati da ga zamjenim a ja to mogu po svom cinu...jebe se meni...lova dobra a ja ionako nista ne radim...samo zujim okolo...iako mi muzicari ne radimo te poslove, ali ko to gleda?

Tako me zapala i ta noc. Cujem nesto puce zestoko kod kapije Kasarne Mladen Stojanovic. Vojska, strazari spavaju, niko da mrdne!

Hapim svoj smajser, iako bez metaka, jer to nema jos od Rata, izletim i vidim kamion se ...naherio, up'o u jarak a iz gume mu ide dim.

Naredim onoj dvojici koji su blehali u tu gumu da podigni ruke u vazduh pa da legnu na livadu, da ja ne bi' trosio metke na njih.

Eto to je sva prica, skoro sva! Probudio se jos jedan strazar, pa jos jedan, ja im naredim da ih svezu za feluge kamiona spagom a onda sam odem u pretres kamiona. Vidim puno robe, svakakve a oni nemaju nikakvih papira...samo placu...nemoj ubiti nas , zemljak!

Posto nam radio veza nije radila, naredim prvom strazaru da upali Kampanjolu i dovede patrolu UDBE, a ovaj supak mi saopsti da u Kampanjoli nema benzina, neko izmuzao, benzin bio strateska sirovina, svako ga krao, onda mu ja kazem...jasi moj bicikl, ali leti...sekunde su u pitanju!

U UDBI i Muriji ista prica, neko izgubio kljuceve od njihove Kampanjole a novog Ficu niko nije smio da drka dok Komandir prvi ne provoza. A posto je bila noc, Komandir je spavao kod kuce.

Eto, tako izbi i onaj skandal da je Murija "zakazala". Reagovali kasno, dosli kasno!

Ja napravim ponovo pregled zapljenoga i vidim , to su opasne stvari!

Alkohol, duvan, kafa , neki pekmez kao kavijar...svasta.

Strah je bio uzasan...razmisljao sam groznicavo...treba spasiti od svega po nesto da se, mozda vec sutra, dokazi ne izgube.

Brzo, dok jos nikog nije bilo, neovisno do cijelog kamiona sklonim ja u svoj licni magazin, tamo gdje sam drzao svoju Trubu, par kutija , ovoga par kutija, onoga, kafu nisam dir'o...jebajiga...a kafa i nije neko pice.

Vratio se moj strazar iz Murije, sav zadihan, i vrati meni moje biciklo, iza njega vidim pedalaju dva bicikla , ni jedan nema "dinamu da svijetli" pedalaju po mraku, a Murija, bas u daljini...dvojica pedalaju, dvojica sjede na rami bicikla. Guzice im se prevalile i ljuljaju trazeci balans. Legle im i gume...pice na felugama!

Zaspali albanski mafijasi na livadi... straza se nije ni budila...ja im prstom pokazem sta da bude i sta da hapse...repetiram praznu masinku, njemacki smajser ili sta li...a oni nabace na bicikl na one stange, albanske mafijase i dok dvojica pedalaju, dvojica trce sa strane dok albanska mafija zulja svoju guzicu na stangi muskog bicikla!

Ostatak price je istorija, posto Kampanjola nije imala benzina, naredim prvom slobodnom vozilu da se upali i ugura kamion u nasa skladista. To sto smo mi tenkovska jedinica, nije nimalo cudno sto sam tenkom ugurao kamion u jedno skladiste...a skladista ogromna...Titanik bi se tu izgubio...a ne kamioncic sa par tona alkohola, duvana i kafe, ah da i onoga sto mazu na lebac...kavijars, e to...da, da , da!

Jebo ih kavijars! Bas tukne...nekako...poznato na ribu ili onu zensku stvar, da sad ne lajem, znate sta mislim?!

Ne bi ja to jeo, ni mrtav, fuj!" Zavrsi Micun svoju zivotnu pricu i svoje izlaganje.

"Dobro je da si sacuvo, cugu i cigare, spasio od supaka...ako zafali skladiste, aman ti moj podrum...cijeli." rece Stari.

"Ma jebo vas sverc, obadvojicu!" izleti Majci.

"Nego, imam ja pitanje za tebe Micun i to zadnje, a da ucvrstimo kumstvo, bil' ti u subotu uvece a na mom balkonu meni na uho, licno, tom svojom trubom odsvirao nesto?"

"Ne bi Kumo mog'o na uho...prolupat ces...garant! A koju to pjesmu...da malo uvjezbam?"

"Onu vasu omiljenu sa Veselog Brijega...banjaluckog Beverly Hillsa..."

"O, joj , Kumo...dje me nadje? Tu i ja najvise volim!"



Vladislav Bodnaruk - Toba: 12.dio Nismo mi svi papci, samo tako izgledamo

"Ma pita li ti nju za njegovo ime i prezime,?"...ponovo ce Stari.

"Evo, sta si navalio, napravila ja bas kako si mi rek'o!" ispruzi mu Majka papiric, ko nekakva cedulja!

"Vidi sta je napisala, tom vasom , latinicom."

"He, he, hahaaa...he, heee"...Poce da cita Stari ... stane! Nekako mu ne ide, a i kome bi, stisla slovo na slovo...ko bi ikad mogao procitati dva A, jedno uz drugo i to odjednom...jebote!

Ja glupa imena, Stara, zajebala nas je !

Vidi pise da se zove Aaron Camillieri Vella" stari skrstio ruke, kao da odustaje od Projekta , spajanja Porodice.

"Nije nas zajebala, dugo je nesto kontala i prevrtala ocima pa i zaplakala da ja ne vidim a onda se okrenila ledjima od mene i zapisala tako!

A onda se opet naglo okrenula prema meni,a nekako drugacija, cvrsca, k'o kamen...zena, i rekla ... eto to je bio moj covjek!

Ruka jos je drhtala kada mi je predala papiric!"

"Eh, bas smo se iskreno voljeli." dodala je jos na sve to Ingrid.

Iz meni nekih cudnih razloga pocese se iznenadno pojaviljivati komsije.

Kao da je vjetar ili ne znam ko sapnuo svima na uho da se nesto tajno a cudnovato desava u nasem stanu.

Sigurno je neko od komsija prospijao Majku kako izlazi iz Ingridinog haustora a sa papiricem tj. onom ceduljom u ruci.

Ja drugacijeg objasnjenja nemam jer tada nismo imali ni Internet ni sa WiFi a ni sa bez wifi, ama cak ni telefon.

Niko nije jos imao telefon!

Ipak, izgleda nesto se proculo, mrvica informacije procurila, razbila se konspiracija, spontano se dostigla kriticna masa, pa uz postojanje zrnca te informacije, svima se cini da su svi sagledali cijelu pricu!?

Samo im je trebalo malo slagvorta, da ih se malo pogura, da ne kasem usmjeri...i onda je to to!

Hadzihafizbegovicka ulece sa Mickom , pa Fabicka sa svojim , te Paula, pa Hanka i Mirso dodje ona jedna i odozgo i one odozdo , te Nadja iz B zgrade...jebote, otkud komsinice iz B zgrade u A zgradi?

Mora da je ova tiha bomba bas odjeknila, bit ce i jace od onih najjacih, jer do sada se nije desavalo da navali raja iz B zgrada.

I sve i svi u mrtvoj tisini! Nema provala, niko nista ne laprda! Svi cekaju!

Utom se zacu tup udar na vratima, tup ali vise kao tresak tj. manje kao udar...jer je bas tresnulo a znamo da je bio ...udar! Vrlo neobicna situacija a onda se iz hodnika pojavi poslovodja Granapa , Boro sa gajbom pive na ramenu.

"Izvinite raja ja guzicom odvorio vrata, posto su mi ruke pune a evo i gajba pive!"

Svi pilje u Poslovodju Boru, neko koluta i ocima, onu u fazonu:"Jebo mater svoju!"

Tako se nekako negdje svi i trznuse i probudise te u glas zapitase: "Jel' 'ladna?"

Mislilo se , na pivu.

"Ladna, pravo iz magazina!" odgovori Boro, ma ipak nekako gledajuci toliku raju na jednom mjestu i sav se ne snalazeci rece:" da nije neko umro...bil' poslali malog po jos jednu gajbu?"

"Neka, neka...tesko je to za maloga, idem ja!" rece Micun,... "ali bez mene ne pocinjite!"

Majka, blijeda k'o majka Tereza sedmi dan pred smrt, ili sedmi dan poslije smrti, ...samo joj to jos nisu rekli...misli se na jadnu Majku Terezu, a ova moja, Matera, mada jos zivljuce ziva, desnom rukom miluje lice i bradu i to ponavlja do u besvijest.

"Ovo mora da je san...ovoliki narod mi u kuci...jos niko nije umro a Micko otis'o po pivu da kupi svojim parama... ma najebali smo zbog necega...garant!" sapnu sebi u njedra a primice se Starom. Nekako je sva drhtala!

"Sigurno si dobio Otkaz u Cajevcu, li nas izbacuju iz Stana, ili letimo na Goli?

Da nisi srao sta u Cajevcu, matereti?" tiho pita Staroga.

"Nisam ni zin'o danima...a da nisi ti laprdala nesto protiv Drzave onako kako samo ti znas, uz kafu pa nekome nenamjerno negdje izletilo?"

"Ma nisam zinula...Tita mi!" probudi se u Majci uspavali patriotizam.

"Nisam ni ja nista...srao...Tita i meni!" rece i Stari.

U tom , opet onaj uzasan tup udar, sto bi rekli , tresak, na vratima ali sada smo svi znali da je to Micko guzicom otvorio ista vrata.

"Jebote, nisam znao da je ovoliko teska gajba piva!" rece sav sretan.

"E, druze moj, da si ikad ranije kupio gajbu pive...znao bi!" razvali se od smijeha komsija Mirso, "al' , neka te, bit ce da je ovo dobar pocetak, mozda je jos samo trebalo da kupis i cigare, pa da i ti imas jednom svoje, a ima i to kod naseg Bore , i eto te ... pravi covjek!"

"Imam ja svoje cigare." ljutnu se Micko.

"Pa do jucer si se greb'o od koga stignes." zacudjeno rece neko.

"Ja, ja se greb'o, sta vam je ljudi, Oficir JNA, ja se greb'o, ja sam samo testir'o sta cu ja da pusim...kad propusim. Eto!"

"Pa za sta si se odlucio, komsija Micko?" zajebava ga Ljubo.

"Evo ove...Camele!" podize u zrak Micko malenu zuckasto-bezz svilenu kutijicu sa smedje-zuto nacrtanom Kamilom na njoj, za ...ovo...Camel! Bolja je od svih vasih cigara i jos ima filter!" isprsi se, ponosan.

"Jest, jest bolja, klinac od moje Sarajevske Morave , i taj filter a... koji ce joj K...c filter, jel' da prociscava zrak, sta li?" namrgodi se komso Mirso.

"Ma, izvolite komsije, zapalite svi po jednu...pa probajte, ja sam sebi kupio Kamila za sto godina! Nije mi zao, mogu da vas castim do nove godine!" zavalj'o se od smijeha, zin'o ko som, a ja do tada nisam znao da ljudi mogu imati zlatne zube, i to ocnjake.

Micko, imao!

Valj'o bi se on tako od smijeha do jutra, da nije danas ovdje bilo vaznijih tema a da mu ne pridje Hadzihafizbegovicka, i prisloni mu glavu, na svoja prsa, na svoje grudi, tacno izmedju svoje dvije grudi, ili pravilnije, kako u narodu kazu ...izmedju svoje dvije ...sise. A kako ga je prislonila, jedva mu se nos vidio, a od onih zlatnjaka...bas nista!

Nestalooo!

"Jel' nam ovo umro neko nas Raja?" pita opet, smireno Poslovodja Boro a pri tom obje ruke ukrstio nedje oko jaja. Tako Balkanci i ostali Svijet pontencira tugu i zalost, smjeste ruke na i oko K...ca!

... do duse zene oko pica ... sto je ipak isti K...c, pa kad se gleda iz daljine...vidi se svi su tuzni ... ali svako drzi svoju stvar , sto je jedino sigurno!

Susss, pasusssuss, Sus,...Otvaraju se pivske politarske flase, pjenusavo pivo izlijece prolijeva se na nas novi linoleum, zvekne u cosak i po koji baceni limeni cep sa flase.

Niko nema petlju, bilo sta da kaze.

"Raja, da nije kakav praznik danas, a da je meni promak'lo?" upita Majka puna nade!

Opet...tisina!

Niko nista ne rece, pa se samim tim dalo zakljuciti da je tisina bila tisa, nego kako obicno bude kad je tisina!

Kao po komandi, da bi izbjegli odgovor, svi nagnuse politarske flasetine, i bi to beskrajan, dobar cug, samo da se ne bi pricalo! Da se koja pogresna ne progovori!

A flase, miksanih boja, niko nije razdvajo na zelene i smedje...nego kako je koga dopalo!

A i djaba je bilo!

Neko i podrignu!

Snazno!

Sigurno, neka od zena.

Muskarci nikad ne podriguju od prve pive, mozda tek kod pete, seste, neko od ...sedme, osme...stvar je treninga... ili kako se ko napije...ali onda ide uvijek isti tekst : " Ja uvijek tako podrignem , od druge pive, ma nesto ne podnosim alkohol! Pijem, vise radi Raje i zajebancija...inace ne podnosim!"

"Otkud u pivu...alkohol?!" upita neki zacudjeni komsija.

"Pivo je prehrambeni proizvod!"

"Ufh, sto mene uvijek najgore mora da zapadne?" usplahirena je Hadzihafizbegovicka, jedva Micka odstranila od sebe ali ga drzi na oku!

Pa i sama lakse dise...onda!

"Zoro, gledaj me u ...oci, u oci me gledaj!" potiho, konspirativno izusti Hadzihafizbegovicka.

Majka se oduze: "Bil' bilo bolje da sjednem?" rece, jadna sama.

"Sjedi."

Hadzihafizbegovicka htjede reci : "tisina svima!" ... ali nije bilo potrebe.

Vec je bila grobna tisina! Samo se culo ono cvrljenje iz pivskih flasa a to onda kada zene naglo nagnu, pa nista ne popiju, vrate nazad pljuc u flasu, samo mucnu usta...onda vraceno nepopijeno pljuc pivo...cvrci!

E, to je bio taj zvuk.

"Dje si ti danas bila?!" hladnim glasom upita Staru, Hadzihafizbegovicka.

Majka sva ocajna, ne bi li dobila sta na vremenu ili ne bi li joj se nasto samo otkrilo, progovori: " Mislis gdje sam bila od jutros kada sam ustala? Ko'lko se sjecam prvo sam otpirila u klozet...mala nuzda, pa presvukla spavacicu,

pa pristavila kaficu...pa srknula kaficu ... zapalila, mislila bit ce velika nuzda a ono nista vec treci dan...bas mislim da pitam Ingridku, jel' to normalno?

Eto to sam bila danas! Nista vise!"

"Men' se cini da si ti nesto zaboravila?"

"Ma sta sam zaboravila, draga moja Hadzihafizbrgovicka?" a usta joj otvorena. Reklo bi se i ...suha!

"A da nisi kojim slucajem letila u susjedni haustor danas, pa na vrh do Ingridice?" zaskilji Hadzihafizbegovicka...a to je pitanje bilo pravo jebeno...kljucna stvar. Znala je to i Hadzifizbegovicka, zato ga je i majstorski , uz sve one psiholoske pauze, i smjestila u pravo vrijeme!

"Jebo, UDBU, oni su Pioniri za Vas, ma sta serem, kakvi pioniri... oni su Kindergarden pilici za vas, mile nase Komsije ... oduvijek sam znala da se prati svaki korak u kumsiluku, ali da covjek ne moze ...prdnut u svojoj kuci, to je prevazislo sve UDBA-sko! Jebote, koji vi trening imate!?" digla Majka obe ruke u zrak, ma ne da se preda... ne bi se ona nikom predala, i nikad, no ...da na taj nacin izrazi svoje cudjenje. Kao ono u fazonu "e, jebi ga!"

"Reci svima sta si imala u ruci kada si izasla od Ingridke?"

"U ruci?" cudi se Majka.

"Pa mislim, ovaj papir, stara pokazuje cedulju." digla papiric iznad glave.

Hadzihafizbegovicka, brze-bolje sklepa papir, pogleda, htjede na glas procitati ali nesto zamuca!

Samo rece Micku :"Na, ti!"

Micko, proba , pa stane; "Ovo nema nikakvog smisla, sigurno je neka sifra?" a onda poce slovo po slovo: " aaroncamillierivella!...sifra...garant!"

Sad je tisina bila, sto ono kazu bas...grobna! Grobnija od one gore iznad, napisane tisine!

I tako u toj grobnoj tisini...isto tako tiho, u stan ulaze murijasi, Mitar Medovic, za njim daleko veci i opasniji Cajkan, k'o veliki Cigo, a i mladji od Mitra, Mandara, a jos imao i brcice.

Kape titovke sa zvijezdom petokrakom, taman zamijenili ruskim sapkama, pa se narod na to jos nije privikao, pa i mi totalno neinformisani i zateceni tim promjenama ... naravno, da se normalan covjek usere od straha kada ti se obrate a kamo li, kada ti udju u kucu...bez kucanja, bez poziva...samo onako, a sa isukanim pendrecima i onim velikim kapetinama!

Majka protrese glavom, samo sto se ne spuca u stok od vrata, promucka nekako glavu i sve u njoj : " I sta vi Organi Narodne Vlasti trazite u mojoj kuci?" bi to cak i pomalo...neljubazno.

"Slusaj, Zoro, znamo za pismo...daj ga!"

Dade, im Micun.

Mitar se sav strese od straha vidjevsi Micuna. U tom uzbudjenju, stade u stav mirno i vojnicki pozdravi Micuna.

"Neka, neka...pusti sad to." rece nevoljno Micun, rukom mu pokazuje da se stisa i cuti.

"Ma, druze Micune, onakva snalazljivost i hrabrost sinoc na banjaluckom polju, zarobiti i razoruzati albansku mafiju i to obadvojicu mafijasa, odjednom, a samo sa dva strazara...ma nevidjena hrabrost. O tome Grad bruji. Pa onda Tenkom ugurati kamion pun svercovane robe (americki alkohol, zvani viskis, duvan, kafa i sta sve ne jos) u vas vojni Magazin.

Tako sacuvati od propasti!

Predsjednik Opstine Miso Popovic vec vise puta zvao Nacelnika DB a ovaj samo suti i preznojava se!

Nasi su sinoc totalno zakazali...cit'o sam tvoj izvjestaj, neka si nas opleo, lete od jutros suspenzije, a letit ce i glave...cini se!"

Onda se zagleda u onu cedulju sto mu je Micko dao.

"Ovo mora biti nesto opasno cim si ti tu Druze Micko?" pita u strahu i nevjerici pokusavajuci mu vratiti cedulju bez nekog velikog ispitivanja sadrzaja ceduljice.

Najradije bi pobjegao nazad u Stanicu Milicije ali sad, sta je, tu je!

Ponovo preleti pogledom i opet mu nista ne bi jasno.

"Sifre, sifre...Banda radi...normalno! Citaj ti Mandara! Citaj naglas!"

Nikad se nije saznalo sta li je Mandic procitao i da li je citao jer je okretao cedulju, tj. papiric na sve strane a ni slova nije izgovorio.

Bila je laka predpostavka, da je mozda covjek nepismen i tu mu se ne bi trebalo stajati na ...muku!

Narocito ne u nasem Komsiluku!

Ustade Stari, rukama pokazuje da se gosti upristoje.

"Sad sve kontam, moje dobre Komsije i objasnit cu vam sve od samog pocetka." Stari uze papiric iz Mandiceve ruke, ovaj sav sretan da se oslobodio belaja, gleda sretan u Staroga.

"Ovdje je zapisano ime i prezime maltezanskog revolucionara i komuniste Doktora Arona Kamiljerija Vele koji je izbjegao streljanje, nagulivsi u Ameriku!

Mi, Stara i ja, smo otkrili da je on oprasio Ingrid i napravio malu Merimu, eto!

Sad, prica ide ovako...Stara i ja imamo neke veze u Americi i zelimo da ih spojimo a da ONA ne zna za to...da to bude ...iznenadjenje...kontate li, ...kontate...Kurac?

Vec vas vidim kako laprdate po cijeloj Banjaluci najpovjerljiviju tajnu!

Kontas li ti Mitre sta pricam?"

"Ja bi rek'o, da ja kontam, a za nejasnoce cu te pitati...naknadno! Kao ono, otkud ti veza u Americi? Ali mislim ono sto si rek'o za sliku sto si slik'o za Foto Boska, to ti ne valja...trebalo bi sve nas zasluzne, sto podrzavamo ove oslobodilacke ideje, turnuti u tvoj Altix aparat!"

"Otkud ti zasluzan , kad si tek maloprije saznao za cijelu akciju?" trznu se Stari.

"Maloprije dok nisam znao, nisam ni bio zasluzan za akciju, sto je normalno, ali sada kada znam onda sam i ja zasluzan za akciju ... i to bogami...dobro!" filozofski rece Mitar.

"O, joj...znaci da skljocam ponovo...pa nosim Bosku na razvijanje? A kako da Ingrids i onu malu smjestim u ambijent?"

Neko povika : "Raja, raja , evo je, evo ide Ingradiska sa malom Mersom... jebotee! Sta cemo sad?!"

Prvi se snadje Mitar Medovic : " Zatvaraj prozore da ne cuje Murija!"

"Pa ti si Murija, supak!" sva sretna ce Majka.

"Ipak ti zatvori ... manje se cuje!

A i nismo mi svi supci, samo tako izgledamo! Mozda zbog ovih novih sapki?"

"Jel' to k'o vazi i za tebe?" rece Majka , malo zbunjeno.

"Umh, umh." To je bilo sve sto Mitar izgovori!

U svom tom nasem neredu, neredu informacija, neredu razmisljanja, neredu...nas samih...proviri kroz vrata hodnika, taman malo iznad steke (kvake) lice iz bajke.

Svezala kosu u nekakav rep , sagnuta a umiljata, proviruje ...taman kako bi i svaki scenario predvidio, da jadna skoci, ispravi se i vikne :"tataratira" , kao Branko Kockica a sto joj je uostalom i bio originalni plan... tako ono njeno malo govno, Mirjam, vidjevsi mene pod stolom, proleti vlastitoj Majci kroz noge, tako ih i rasiri, da napravi sebi prostora, jadna Ingrid napravi neplaniranu zensku spagu, (jer ima i muska spaga), tu nesto popuca a od crne uske suknje, malteske ljepotice ne osta nista!

Rasparala se na dva dijela !

Samo joj rajfeslis prekrio guzicu a to je bas, bas malo!

Ingrid u cudu lezi na podu a novom linoleumu! Oslonila se samo na laktove!

Mitar prvi skoci, skinu onu svoju novu rusku sapku sa glave , a sa zvijezdom petokrakom... i nabaci je Ingrid u medjunozje, ne bi li tako prekrio, ni sam ne znam sta? Al' je prekrio!

Jer sapka je bas bila ruski kroj...ogromna okrugla! Svasta pod nju stane!

"A, onda ti meni kazes da nisam zasluzan!? Itekako sam zasluzan! Ja cu stati bas kraj ove drugarice i uz Druga Micka, kad se budemo ponovo slikali! A ti ces slikati pa neces ni biti na slici!"...povukla neka zestoka energija milicionara Mitra pa sve podvriskuje kad govori!

"Ma Druze Micko, ja bi za Komunizam glavu dao, i tu ne priznam i ne podnosim nikog ispred sebe ... ginem prvi...zar meni da se broje zasluge za komunizam!"

Micko malo otvorio usta slusajuci gornji revolucinarni tekst, reklo bi se, donja usna mu se otromboljila, bas onako...nezainteresovano.

"Micko, daj onu neku tvoju cigaru za Raju?" prenu ga iz dosade komsija Mirso.

"Ja luda covjeka, otkud meni cigare, znas dobro Merso da ja ne pusim!"



Vladislav Bodnaruk - Toba: 11. dio  Idemo, protiv Svih

"Ma pita li ti nju za njegovo ime i prezime?"...ponovo ce Stari.

"Rekla sam ti da sam pitala i da nisam zapamtila a i kako cu kad je bilo zajebato i, ...i dugacko, gore nego nase!"

"Ha, ha...ali nase si ipak zapamtila!" rece Stari.

"Jesam, al' poslije deset godina!" turobno ce Majka.

" Dobro, vidim...polako ali sigurno nego znas sta, pitaj ti nju opet kad je vidis za ime pa zapisi pred njom, onako kako ti znas, cirilicom, a je onda pitaj, k'o fol, k'o jel' se ovako pise? Kontas, pokazes sto si napisala! Ona ce da pobudali i sta ?

Ona ne zna cirilicu pa ce ti napisati latinicom a to ce onda biti kako treba!"

"Svakaaa, e... svaka ti cast, Stari ne da si isti Bogart, nego si i pametan k'o on samo ne kontam sto ce nama njegovo ime?" gleda ga Majka u cudu te lupnu kuhinjskom krpom po stolu.

"Jesil' to muvu tresnula?"

"Ma, kakva, muva...samo hajlajtujem svoje pitanje!"

"Vidi, ja sam siguran da je On nagulio u Ameriku, kad saznamo ime, pisem pismo Kumu Papiniju preko Crvenog Krsta pa neka ga on potrazi tamo. A napravit cemo i neku sliku svi zajedno, da ona nesto ne posumlja." ...izgovori to Stari u dahu.

"Valja li mi ova, a?"

Ponesto zabrinuta, Majka zavrti glavom: "Nesto nisam bas sigurna... ovih dana vratili se neki nasi sa desetogodisnjeg besplatnog ljetovanja na Jadranu, pustilo s Gologa i Mirka Marjanovica i Simu Glistu i onog Zujana bez noge. Kontam, nesto...sada puno praznih mjesta na Golom Otoku, pa rekoh sebi, ne bi valjalo da nekom padne na pamet da nas sada tamo smjeste! To mislim!

A i ti znas dobro kako si dosao u Banjaluku."

"Ja sam Banja Luku dobio kao nagradu! Dosao sam po zadatku Partije, poslali me kao Kadar sa ostalim Socijalistickim Strucnjacima da osnujemo Fabriku Cajavec, eto! Pa,Tito mi je licno cestit'o!" rece Stari uzbudjeno.

"Jest', jest', gospodine BH Republicki Finansijski Ministre, bas tako, s konja na magarca.

Slusaj, po nagradu se ide iz manjeg mjesta u vece, sa nizeg mjesta na vise, znaci mi iz Sarajeva u Beograd, a ti postajes Savezni Ministar, clan Vlade, onda iz Beograda, ides u Pariz , Rim, Njujork, kao Ambasador...pa kuca na Azurnoj obali...ko svi oni tvoji bivsi drugovi, supci... jebla te vikendica u Slatini, ima je svaki seljak, a ne u Banjaluku da osnivas mali Cajevac, pa za Finansijskog Direktora. Okreni se oko sebe Stari, gdje zivis...vidis da nema ni jednog domaceg imena oko tebe, ukljucujuci i tvoje.

Smith, Shultz, Aksman, Winterhalter, Rejec, Heller, Lihtman, Beherani, Niderlander, Sholz...vi ste ovdje po kazni, da po kazni...lijepo sam ti govorila da se ne pandrcis sa Kidricem a ti uhvatio kritikovati njegov petogodisnji plan i to pred "Starim", koji si ti konj!

Dobro ti je i rekao Kidric, da ti je bolje da skocis sa treceg sprata nego da mu ikad ista vise protivurijecis!

A meni je lijepo , Pepica Kardelj, jos onda na Bledu , govorila da ti zabranim da laprdas! A ti gad cugnes, sa svojom socijalistickom pravdom, ispadas veci od Lenjina, kakvog Lenjina, jebo Lenjina...ispadas veci od Marxa i onog engleza, ma nije engleza , zajebala sam se, mislim od ...od Engelsa.

A sam znas kako "Stari" nije volio kad neko pametuje!?

E, zato smo mi moj "Bogarte" u Banjaluci a na na Azurnoj Obali, a ti zapocinjes nova sranja i to medjunarodnih razmjera ...ali sad idemo...interkontinentalno...pravac , Amerika!

Ne gine nam Goli i za ovo sto si pomislio a kamo li uradio! Ma znas sta, sreca je samo sto je Kidric umro!" raspuca i ispuca Majka sve svoje argumente, celo joj se orosilo, obrazi crveni. Zamahnu ponovo kuhinjskom krpom da opali po stolu...ali zastade...to je vec vidjeno!

A, nigdje ni muha!

Stari teatralno pogladi svoju kosu, naravno u smijeru Hemfri Bogarta, gladjenja dlaka na glavi a i kako, drugacije...:" Znas sta jebe vas Srbe,

Stara?" ...gleda u Majku kao ucitelj u majmuna ..."jebe vas sto odustajete onda kada dobivate, gubite onda i kada pobjedjujete jer vam pobjeda nije dovoljan dokaz vase nadmoci i pameti pa hrljate dok se ne strovalite!"...eto, rece Stari.

Stara popravi svoje naocale, ucinilo joj se da dobro ne vidi to sto cuje ili obrnuto.

"Cekaj, cekaj...podize prst ruke u visinu obrva, o ovome cemo na tenane , te-na-ne kasnije, ja bih da se vratimo na nasu pricu."...bila je vrlo ozbiljna.

Neobicno, cak! Misli se...ozbiljna!

"Samo da znas, to ti ja onako medju nama, ne diraj mi u Srbe jer ces letjeti u nepostojecu Galiciju a razbucat ce te kao poslednjeg Kozaka sve do poslednje...koze."

"Sto puta sam ti rek'o, Stara, Galcijani nemaju veze sa kozama i bla..."...prekinu mu pricu Majka sa kratkim: " 'ajd pusti sad to, sta ces dalje?"

"Dalje, foto Bosko napravi sliku, umetnemo sliku u pismo i posaljemo na adresu a ozad slike napisemo tekst "ima li koga poznatog na prednjoj strani?

A on zagleda, zagleda, konta, konta...prepozna Ingrid, vidi joj malu Mirelu u krilu, pa ako nije glup i ako nije slijep...samo ce mu se reci! Samo daj Boze da nije nas'o drugu Trebu, inace propao posao! Nece biti zainteresovan, ni za Ingridku a jos manje za malu Mirsadu, sto'no kazu!"

"Joj, jebote rasplaka ti mene! Na sve si mislio, svaka cast!

Ja mislim da sam zapamtila nesto, mala nema ni jedno nase ime, nije ni Mirela ni Merima, ni Mirsada... vec Mirjam! Mala se zove Mirjam! Bil' ti nekako to mogao zapamtiti...da ne lutas vise? Eto!

Izvini sto sam srala ono gore za Srbe i Galcijane! Bas si human! Samo se bojim za taj nas Crveni Krst. Oni nemaju ni gaca na guzici pa sumnjam da ce imati para i za marku za pismo do Amerike, a mogli bi te spontano i prijaviti u UDBU !" bilo je realno Majkino.

"Mislio sam i na to, pismo cu dati Generalnom Franji Kalodzeri kad krene za Zagreb, nasim fabrickim autom , Taunus M 17.

On tamo ima dva buraza pa nek' oni odnesu pismo u Medjunarodni Crveni Krst... i mirna Bosna. UDBA ne moze provjeravati Medjunarodni Crveni Krst a Zagreb je povjerljiv grad za te stvari...nesto mu komunizam nikad nije sjeo." mrda Stari obrvama, pilji u Majku, ko stas sad?

Majka pljesnu rukama!

"E bas si me uvjerio...sta ja cvikam i serem, ako je Momcina nagulila sa Malte, znaci, bio je Komunista! Jel' tako? A sta mi radimo? Vadimo Komuniste iz govana, tj. Kapitalizma, tj. Amerike.

Ali ako nas ikad uhapse zbog ovoga, ti se sjeti sta sam gore rekla...nek' nam izjave budu jedinstvene!

Borci protiv Kapitalizma!

Bas sam sad mirnija, nesto, ne moze nam niko nista!"

Odahnu, jadna Majka!

"Idemo sami protiv svih...pa sta bude!?

Ja stavila pive u "Himo" da probam kako radi, svejedno je prazan...idu dvije pive...ladneeee!"

Otvori frizider a zapuhnu je ustajali smrad kolomasti i plastike. Pive se uspjenusale, samo da ne eksplodiraju.

"Fuj, fuj!" vristi.

"Govna Slovenska i Albanska, lampa radi, svjetlo imamao a grijemo, fuj. fuj! Dje ladno, dje ladno?" i jos dodade nesto kao P vam M svima, i taman da "Hima" spuca oklagijom, oglasi se zvono. Zvrc, zvrc!

"Otvori Stari, eto je Ingridka!"

Ingrid zabrinuto pogleda Majku.

"Ti sva ljuta u lice...mora polako , Zova...sta se na tebi nabilo?"

Stara skinula naocale, pa koluta ocima jace nego inace :"Nabilo mi se da frizider grije ne hladi kao u filmovima, eto!"

Ingrid poleti da cucne ali joj visoke potpetice otezase pokusaj. Samo sutnu cipele sa sebe a one poletise prema kaucu, milimetar od Staroga.

Onda cucnu, a ona crna suknjica joj se zategla, samo da ne pukne rajfeslus na guzi, a ne puce! Stari se djaba ponad'o!

"Uj, uj, uj...ovo se pravo ne osjecava na dobro..." rece!

"Otkrila ti Ameriku! Mislis, draga moja ...smrdi na crkotinu?" prozbori Majka.

"Tako smrdi, kako na dva govneta!"

"Kako, moze nesto da smrdi kao dva govneta, draga Ingrids ?"

"Pa , znaci smrdu duplo jace...ne smrdu kao jedno govno, nego jace!

Zova sto ti ne navila termostite...vidi ga na nulu, ti navila termostite na nulu a oce led , na nulu nema ledovi, mora neka brojka pa bide za led u fridz, o Zova...pogresno, ti pogrijesio!"

"Ja pogrijesio... jebotebog, izmijeni mi spol!

Ingrida, necu ja led, jebo te on , ja led ne volim ni zimi, sta ce nam led ljeti...da se grudvamo, valjda...mi hocemo, mi hocemo...ma jebo nas frizider, mi od njega nista necemo i nista nam ne treba od njega i nista mi u njega nemamo da stavimo! Pipni pivu, majke ti Ingrids, k'o da se neko popis'o u flasu! A, kaucirano kod Bore! Fuj!"

"Ha, ha, ha ...vidi Zova ovaj velik puljak...uno, duo tre, kvatro...brojovi...okrenes i toliko Himo hladi. Vrati ti pivo u Himo, mi se svi popijemo rakija, po jedna , po dvije, sa tvoga kredenac, kafa sa novi sparhet a kad Himo napravi led i mi to led smecemo u rakiju, tis' i ovaj Tvoj covjek, vedjet cuda!"

"Bil' mi mogli, onda znaci, po jednu malu raki'cu prije kafe?" raspolozi se Majka ponovo.

"Sipaj!" viknuse preostalih dvoje.

Tako i naticise!

"Ja kupio fotoaparat Altix preko Sindikata. Pogledajte ga!"

"Jao sto je lijepa ta kozna torbica ali malena nesto." gleda Majka futrolu aparata i vrti glavom...bolje i to nego da isplazi jezik, kako je ponekad znala.

Ovo je sad folirala finocu pred Ingrid!

Stari okaci tanki dogacki kajis oko vrata a debela kozna torbica mu se smjesti na stomak. Okrece sa obe ruke u zraku, opet i on k'o da diriguje...i nista dalje!

Samo rece: "Taraaa!"

"Uh, jebote, mene si bas zapanjio...i sta sad?" nestrpljiva je Majka.

Prica je posla ozbiljnijim tokom u momentu kada je Stari otvorio aparat Altix iz debele kozne futrole, a on, malo Drezdensko cudo, sjajan, pun dugmica, optika mu ruska Laica, vrhunac tehnike...bljesnu!

"Vau, vau, zaprepasti se odusevljeno Ingrid, mi imalo slicno to tako na Malta" te zgrabi razdragano Altix jos na vratu Staroga i tako Staroga zategnu i pritegnu blize sebi...Stari se savio u struku i trpi, Majka poskoci da je sprijeci u tom napadu, ali se zaustavi kad Ingrid nasica na nju i opali.

Sjevnu nesto zestoko! Preko sto miliona svijeca, u luksverima prevedeno ...mozda pola miliona manje...ili vise! Al', uh ...bljesnu...zaslijepi sve!

Prepade se i Ingrid pa kako ispusti iz svoje ruke onaj Altix on slobodnim padom poleti ka zemlji... ali ga kais vezan za vrat moga Starog, preusmjeri gdje ne treba, no krivica je do njega...do Starog, da je ost'o sagnut, kakav je bio, aparat bi mu proletio kroz noge...ovako, Stari se uspravio, a Altix 300-350 grama tezak!

A mozda i pola kile, nismo vagali!

Zvek!

"UummHh!" prostenja Otac ali nekako...piskavo! Tako i pade, a glavom trehnu o patos!

"Gotova prva slika, best ever, moj prijateljica Zova!" i pljesnu rukama Ingrid i jos jednom dodade : "Vau, vau! Pa ponovo, Vau, vau!"

Zene, uostalom kad ne znaju sta da rade, samo pljescu rukama, a kada su radosne , onda ...svakako pljescu rukama ...i jos skacu!

A men' se cini jos i da laju vaov , vauv...al' to bas nisam jos 100% skont'o!

"Bas si me prepala Ingrids svojim nastupom, narocito onda kada si zalajala, nama je to neobicno kad laju na tebe...zbunimo se." pokusava da se snadje Majka.

"Ne ja lajala, Zova, ja ne Pas, ja ne zgrize vas!"

"A ko je rek'o Vau, vau i to cet'ri puta?"

"Ja reklo Wow, wow, i to cetre putis...to mislimo wow, dobra stvar, to wow, no lajanje na pse, to se mi tako cudimo kada nam je najljeplje!"

"Jesil' ti ovo razumio, matereti?" okrenu se Starom.

Stari, iako blijed u licu, nasmija se blagonaklono, razumio je sve sto je Ingrid zeljela reci, ma nesto mu nije dalo da se ispravi a i piva se hladila u Himi pa nije imao sta prisloniti hladno na bolna mjesta, a protiv bolova!

Ingrid izvadi dvije pivske flase iz HIMA, taman toliko, koliko stane u dvije zenske ruke i vrisnu :"Wow, mali snjeg popad'o po flasicima, evo vadim i trecu, wow!"

"Eto te Ingridka opet lajes, al' sada se razumijemo!

Wawuuu, wawuuu...eto i mene da se radujem!" zareza Majka kao Grmecki vuk... nasmija se, "ne daj boze da me neko cuje u Drvaru kako revem kao vuk...ode mi glava...garant!"

"A sto si ti tu svoju pivu turio medju noge Stari, da ti nije hladna pa je grijes?"

"Eh, Stara...dao Bog da je hladnija...i da si malo bolje obratila paznju, kada si pozirala kod prvog snimka, sada bi znala da ...ne grijem, nego ...hladim!"

"Ma, jebo to, Ingrid, Stara, mala Mejrema, daj da opucam jedan zenski snimak!" prislonio Stari Altix na oko!

"Mozes da opucas nas dve ali malenu ne moze ti da opucas posto ona Mirjam, nema to nekakvi Mejremas!" ovaj put ozbiljna je Ingrid.

"Dobro, to sam i mislio, skupite se, malu Mirelu stavite u sredinu i nemoj neko da se smije i kliberi dok opaljujem!"

"Sta's ti opaliti, stari krmak?" vrisnu Majka.

Ostade tako na filmu otvorenih usta!

"Altix opaljujem, zeno moja." Stari kresnu!

Klik!

"Jesi opalio Stari?"

"Jesam... opalio...sve tri!"

"Bas sve , tri!

Odjednom!?

Eeee, bas, dobro si opalio...i sjevnulo, masala!" vrti glavom Majka.

"Svaka ti dala...a na bosanskom ...masala!"

Foto Bosko je razvio film, napravio slike, i zacudjujuce , slike su bile perfektne i jasne, mislim kontrast i ekspozicija, boje nije bilo jer tada to nije postojalo, ali face, face...perfektno, istina...fuj, Ingrid je licila na zapustenu ispijenu kurvu, Majka je licila na Federica Felinija ali sa sisama, dobro povecim, plus ona njena velika dioptrija...kao Oliver Dragojevic, dok nije stavio lens... na tu dioptriju, i Mirjam, eh Mirjam...Mirjam je licila na Ingrid, kakvu smo je poznavali.

Mirjam i ja posadjeni pod stolom, nismo imali nista zajednickog. Hiljadu puta me, bez meni vidnog razloga pocupala za kosu ili jednostavno...spucala

nogom u cjevanicu, ravno, onom njenom smrdljivom crnom lakovanom cipelicom.

Mirjam je mrzila sve i svakog a nekako, u meni je imala najvise oduska, meni je davala najvise prostora!

Iz ko zna kojih razloga, zakacila se za mene kao ribarska udica pa i kad bih pozelio da je otkinem i otkacim, samo je mene bolilo!

Boze, kad bih tu svu njenu mrznju, jednom , nekako pretvorio u ljubav...ne bi mi bilo kraja! Tako , jednostavno niko ne moze biti voljen kao sto moze da bude mrzen!

Mrzljen? Kada te ne vole , do daske!

Kako se to ispravno kaze?

Mrzen!

Zamrznut? Ne to, to me vise asocira na Frizider!


Vladislav Bodnaruk - Toba: 10. dio  Cas anatomije

Stisavao se August.

Blizio se i kraj Godisnjih odmora.

Jutra su znala biti polivena rosom, pomalo hladna a u daljini...izmaglica.

I Sunce malo usporilo pa ni one jare ni mirisa prasine po ljetnom pljusku u podne.

Vrbas, leden...na Zelencu i Halilu...pusto! Na Abaciji...nikoga!

Vracali smo se nasim redovnim zivotima, pa nekako i neka mrzovolja nam se navukla na lica.

Ponovo smo pocinjali da licimo na sebe same iz predljetnog perioda.

Stariji djecaci, Tomo Balonek i Muharem Hafizovic iznova su zapocinjali nama omiljene price o tome gdje se nalazi koja zemlja.

Naravno to samo zato sto je Tomo imao nekakav Glubus, a Muho samo ucio u skoli, pa mu ostalo zapamceno u glavi, tako da i nije imao nekih cvrstih dokaza kao Tomo.

Osim onog u glavi a sto je u glavi ...nije cvrst dokaz!

Sjecanja su cesto maskirana zeljom da bude , kako nikad nije bilo!

E...eee, a Globus je nesto drugo!

Tomo je tvrdio da se Japan nalazi u Evropi a Muharem je bio siguran da je Japan u Aziji.

Ja nisam bio siguran tacno, posto nisam znao ni sta je Evropa a ni Azija, ali posto sam se uvijek sluzio zdravom logikom, mislio sam da je Japan u Njemackoj, jer ...pricalo se sto Njemac napravi, Japanac "to isto" napravi...i jos deset puta manje!

U cemu je stos? Stos je u "To isto."

Eto, logike...Japan je u Njemackoj jer kako bi drugacije pravili "to isto" a da ne hapaju jedni od drugih? Znaci , blizu su, tj. u Njemackoj!

Naravno a to zato, sto je Njemacka velika zemlja i u nju lako stane mali Japan. I ne samo Japan, stanu tu i sve zemlje iz naseg okruzenja, pa i mi sami, ali mi, samo do pola.

Nas tu nije bilo u cijelosti, posto smo samo pola bili Nijemci!

Niko to gotovo nije ni primjetio! Pa su nas zato prvo bombardovali Nijemci, jer nismo bili njihovi sto posto, istina onu prvu polovinu naroda a poslije i Saveznici, posto nismo bili ni njihovi sto posto.. ali opet istu polovinu!

Pricalo se da po guzici nikad ne dobije onaj koji zasere, nego onaj koji se naguzi!

I ko se tu zajeb'o oko bombardovanja?

Nijemci, Mi, ili Saveznici?

Ja bih rek'o mi...nije trebalo da budemo pola vamo, pola tamo...nego kao Bugari, Rumuni, Madzari, Austrijanci, Hrvati, Slovenci...itd. narodi!

Ko je ikad njih bombardovao a igrali za Nijemce!?

Zato je moja Mati govorila da ganicimo sa BRIGAMA a tu rijec je sastavila od prvih slova zemalja nasih komsija.

Bugarska, Rumunija, Italija, Grcka, Albanija, Madzarska Austrija.

Moja se Mati nije bas u potpunosti slozila sa mojom idejom i logikom jer je bila i nesto starija od mene a i nesto vise nacula od starijih prije nje...nastranu, jaca strana, mislim ...obrazovanje i skola!

Stala ispred mene i rekla:

"Ovako sine Bato ja mislim, Njemci i Japanci su isti narod, prijeke naravi...vole se pobit' za sitnicu, ljuti k'o psi!

Njemcima zuta kosa, Japancima zuta koza...isti...zuti!

Ja sam citala Tarabice , eno Knjige gore na kredencu, dje se kaze , zuta rasa ce osvojiti Svijet a Mitar Tarabic kaze da su to Azijati! A dje ta Azijatija? To ti je tamo gdje zive Nijemci, Japanci i Kinezi.

Razumijes sta ti pricam Sine, Japanci su Kinezi a onda Azija mora biti u Kini...jednostavno...logika...plus malo, obrazovanja...jebogati!

Kad ona dva papka, Tomo i Muho budu raspravljali o Globusima, ti im slobodno reci a da sam ja rekla da se Japan nalazi u Kini a Evropa smo Mi, Srbija, malo Hrvatske, ono oko Knina i jos malo okolo!" zakljuci hrabro.

"A, Malta, Majko?"

"Sta, Malta, sine... packa na Globusu, jebes drzavu kad nema granica, sva u moru! S kim ce se ona pobiti kad dodje stani-pani, a ? aaa...pitam te? Vidi nas, okolo sedam neprijateljskih velikih drzava a unutar nas isto toliko...mozemo birati svog neprijatelja!"

"A, Stari Rim, Majko?" upitah , zeljan znanja.

"To ti je Italija...nema to veze sa Evropom! Vidi sam, eto ti Rima sa pocetka tvoje price!

I zapamti, ljudi su razliciti, bas kao i psi, samo psima se priznaju rase, nama ne! A doci ce i to vrijeme kad nas se jos namnozi a analogija ce biti ista kao kod pasa!

Ne traba nas mijesati! Mozemo zivjeti u ljubavi...razdvojeni i niko nikoga ne povrijediti!

Psi i Psi ne idu zajedno, samo zato sto su Psi! Poklat ce se kad-tad!

Zato nam trebaju Granice, Sine da svoji Psi budu sa svojim Psima a svoj na svoga nikad nece...udariti osim ako mu prijeko zatreba nesto tudje sto on nema!

Bio sam presrecan, naravno ... logikom razmisljanja, moje Majke, imala je objasnjenje za sve i uvijek, a ja odlucan ako ikada zaradim neku lovu, koja nesto vrti, kupit cu si Globos Bosne, pa da se i ja uputim u te stvari!

Zavrtim, nesto! Malo!

Makar, Bosnu!

Pa , zapamtim! Drago mi da je Bosna jos uvijek u Evropi , a doklen ce - ne zna se.. makar za mog zivota da ostane tu dje bila, a vidim, tuzan...prelijeva se u Aziju!

Sta u Aziju...prelijeva se moja Bosna ka Blistoku a na Blistoku opet tuga kao pedesetih dvadesetog vijeka. Pijesak, zega, jara, pasije vrucine, svugdje, lijepe plaze, sve po hiljadu, dvije kilometara udaljene od mora! A Raja...gladna!

Oni sto su se malo osevapili dok su Svijetu prodavali skupu Naftu,umjesto da uloze u zivotne resurse, paradaiz, krumpir, ili barem bundeve, oni izgradili alpska skijalista, a poznato je da snijeg iz vedra neba nije pad'o ni u Bibliji!

A kad nije tamo pad'o, nece ni na Blistoku.

Nista od sankanja, osim mozda spusta golom guzicom niz pjescane dine...na konobarskoj tacni! Naravno!

Mada sumnjam da bi to privuklo masovno turiste? Mozda Nijemce i Japance...kod njih se nikad i nista ne zna!

Izmislio neki supak auto na struju, jos mu dao ime Tesla pa sad niko nece naftu a onaj jadan narod sa Blistoka, znao samo busiti Blistok i cupat mu naftu, nenaviknut na rad sada mora u Tudjinu... po Socijalu.

Naravno, preko Bosne!

Ja sam sa Majkom uvijek dijelo moje djecacke tajne pa otud i ovaj gore prozacni tekst. Godinama kasnije shvatio sam nesto iz tih prica!

Mogli smo naklapati do u beskraj u ta ljetna jutra, prije prve crne kafa!

Ne bas skros u beskraj...no do prvog zvona na vratima.

Po zvuku zvona, Mati mi je govorila kome da otvorim vrata!?

"Zvvvvvvvrrrrr"...cvrsto i dugacko, nikako da prestane a sve u komadu, Mati kaze : "Idi Bato otvori Hadzihafizbegovicki."

Ja otvoram pazljivo, tek da odskrinem i provirim a ono uvijek me nesto spuca u glavu. Hadzihafizbegovicka skontala kad se vrata polako otvaraju da bih to mogao biti ja, pa da joj ne zalupim vrata pred nosom opet i viknem, kao ono jednom "Majo, nije niko!"...ona uvali svoju nanulu izmedju stoka i vrata...tako ja budem spucan u glavusu, evo bas ovdije iznad obrve!

Dijagonalno!

Onda se pojavi Mati i veli Hadzihafizbegovicki: "Ti opet legla na zvono, k'o da se moze nedgje pobjeci od tebe?!"

Smiju se, zagrle se...slafroci im pirnu na sve strane! Bijele butine sjevaju, takodjer na sve strane...a i dje bi?

"Zvrc, zvrc"...otvori Bato komsinici Pauli, kaze Mati.

Otvorim, i svaki put se zajebem...Paula gurne vrata...pregazi me, jos u hodniku pita: "Jeste li vec popili KavO?"

Paula je bila prirodna plavokosa Slovenka ali iz ko zna kojih razloga nikad nije naucila reci kafa, kafa...vec kavo!

"Ti bas svaki dan mislis da cemo te zajebati?! Nema te kafe bez tebe! A i kad bi se do desilo, ostala bi ti jedna...gologuza."

Gologuza je naziv za kafu bez kajmaka, onu sto dugo ceka!

"Zvrzvr"...Bato, Fabicka je na vratima, otvori.

Otvorim vrata, sirom...teta Sonja stoji sa dva cegera u rukama...Zagorka...lici mi na bojler od sezdeset-sedamdeset litara, kabast, cust...a ima ga...i pushe...ne ulazi.

"Dobro jutro mladi Gospodine!"...veli mi svako jutro!

Ja se okrenem, bas svako jutro, kad ono nikoga iza mene!

Mora da joj je jadnoj pozlilo od onih cegera?

"Uh, bas sam se nekaj zmorila, nemrem se snajti...opet!"

"Daj , Sonja pustaj te cekere, nisu ti za ruke zasiveni, sad ce kafa!"...cujem moju sretnu Majku.

"Zvrr,zvrr,zvrr,zvrr, zvvvrrrr"..."leti Bato brzo otvaraj vrata, eto nam Hanke...upisa se zena!"

I dok prilazim vratima cujem stupanje u mjestu i cupkanje, i

ono : "Otvaraj...otvaraj...upisah se ja...jadna!"

Jedva da otkljucah, gurnu me vrata prema hodniku, a nesto proleti pa kroz prva vrata desno. Culo se glasno "Tup" drvene klozetske daske...pa uzdah olaksanja!

Izlazi iz canife tj. hale, tj. klozeta, lijepa povisoka, kanom ofarbana zena, pomilova me po kosi , rece : "Sine, Bato, kad neko zvoni, moras brze otvarati vrata...moguci su razni problemi."

I htjede me poljubiti, tamo gdje me je pomilovala ...ali naglo odustade!?

Bil' bilo to zato sto toalet papir jos nije izmisljen ili zato sto je moj Stari rez'o banjalucke novine na prikladne guzne formate i nabij'o na ekser u klozetu...opet, nikad se nije saznalo!

Poslije smo se modernizovali pa Stari nije vise nabij'o rezane novine na ekser, vec napravio centralnu rupu na novinama pa vez'o...spagom, pa se bunt novina ljuljao korisniku klozeta pred ocima...moglo se nesto bogami i procitati , mozda i nauciti, ali i izabrati za upotrebu konkretan tekst!

Sve su zene bile ...tu negdje nekih godina...vesele, bezbrizne...barem onda kada su zajedno!

Kuha se kafa, pa se kuva kava, pa jedno kavo za Paulu, sve u istoj politarskoj dzezvi, ne zato sto mi nismo imali vecu, a i nismo imali, nego sto u vecu kafa ne ide...nema ni kajmaka!

A i fildzani mali...pa tesko potrefiti!

Na stolu kocke secera u kristalnoj korpici!

Svakoj po fildzan i kocka...zadovoljstva u vrh glave...jos ako neka zapalindja, pa pusti dim...

"Zvrc, zvr!"...Mati se totalno zbuni.

"Stani...podize Majka prst u zrak... niko da ne ide na vrata...ovo nije neko nas, ja cu otvoriti!" rece.

Tajac, shuti sto i vise isprepadanih zena, svaka sa fildzanom u ruci, u fildzanu kafa sa kajmakom ili bez, kako je koju dopalo...a 40% - 45% njih i sa cigarom!

(ovdije sam pretjer'o namjerno barem deset posto, ne bi li dobio na dinamici price).

"Ah, ti li si Ingride, sto zvonis k'o kakva racija...usrale smo se od straha!"

"Nemoj ti mene da spominjes "racija"...sad se ja usralo do vrata!"

"Do kakvih vrata si se usrala, Ingrida?" zbunjena je Mati.

"Ma do tu sam se usrala" - prstom pokazuje Ingrid na vrat.

"A joj, do grla...dobro je onda! Iste smo!"

Kako je toliko zena, ama bas svaki radni dan uspijevalo da se smjesti u nasu trpezariju nije mi jasno ni danas. Do duse, boravak-trpezarija je bila oko 20 kvadrata...za ono doba...bas ogromna!

No sest stolica i jedan kauc, plus dvije polustolice sa strane...onda...dobro, stane se, nekako! A i zene su bile...manje!

Mislim...uze!

Kad je sve kafe ispekla, i zadovoljno konstatovala da su sve kone namirene, Stara obicno zapocne neku novu temu!

Ova, danasnja je bila jako zanimljiva pa je se ja mozda zato i sada sjecam!

"Ingri, ispricaj im kako ti dosla cijela Celuloza da im pregledas "Hasima".

"Nemoj to Zova, to ne profesional da ja kazem, to doktorska tajna." snebiva se Ingrid.

"I ne rece se to "Hasim", rece se Penis.

Urnebes u trpezariji...pricaj...pricaj!

Ingrid objasnjava kako ju je jezicna finta prebacila i kako je morala zbog toga pregledati i prepipati Penise radnika pola Celuloze.

"A mene jako jeban pos'o, ja neimala "narukvice" pa morala svaki penis rukom ispitavati a i ne imala drveni lenjir ni neku letvicu, da podignem jajca, nego...samo dizala rukama, bez narukvice, to pregled kad se pacijenat naguzi i meni... ja kaze zakasljavaj se!

"Mislis, rukavice...blago tebi!" zapaljena je Hadzihafizbegovicka, a obrazi bubaju i lupaju! Sise porasle , nadule, i nju samu zbunile, pa jedva dise!

"Nisu svi "Hasimi" isti, Doktor'ce, jelde?", zaskilji Hadzihafizbegovicka na jedno oko!

"No, ah to no...nikako!" , smije se Ingrid zatvorenih usta od uha do uha, zena je zena, makar maltezanka, makar doktorica... a rukama pokazuje kao da diriguje banjaluckoj filharmoniji.

Ko ne zna kako se diriguje banjaluckoj filharmoniji, to vam je isto k'o kad pokazujete rukama razlicite duzine npr. upecanih riba!

Cetverocetvrtinski takt! Gore dole...ali ima i lijeva i desno, da razvuces!

A onda nismo ni imali banjalucku filharmoniju. Nema je ni danas!

Ondak se proculo po Fabriki da moradu svi muski kod mene, a ja nista to nisam znala, da damantirajam , pa dosli i Direktori da vadu svoje penise!"

Zene gutaju knedle...neprijatno im - ipak interesantno- toliko chuna na jednom mjestu! A svaka drugacija !

Pricaj, Ingrid!

Niko kafu da srkne! Samo im usta otvorene, da nesto pitaju sramota ih a u pepeljarama dime zapaljene cigarete...niko ih ne pusi! A i koji ce ku..c!

Ingrid je show!

Nedoumicna, tj. u nedoumici progovori komsinica Hanka: "Kontam, Ingrids za "Hasima" i sta je - ali sta je to Penis, to ...to ne kontam!" rece , pocesa se kaziprstom po slijepoocnici, bas ono duboko - noktom!

"Ja glupa pitanje u zene, sta je penis...isto sto i Ku..c...al' mnogo manji!" prodera se Hadzihafizbegovicka!

"Slusaj pricu, Hanka...vidi kakve smo mi propuste pravile u zivotu...slusaj ovog, slusaj onog...umjesto da samo se bacile na medicinu!

Pa biraj, momcine , po svojoj mjeri...naravno!"

"Uriniras li ti Hanka cesto?" prekinu Ingrid cutanje, pitanjem.

"Ko, jel' ja?...u cudu, zaprepasteno Hanka stavi ruku na grudi..." ja ...ja , nikad!

"Kako nikad, Hanka, stalno trcis u klozet da uriniras!?" namrsti se Ingrid.

"Nisam, ociju mi nikad, ja sam postena zena!" potpuno utuceno sapuce Hanka.

"Pa ne pita te to Hanka, pita te pisas li cesto!?" snadje se moja Majka.

"A tooo,... pisam, pisam...svaki cas! Evo me i sad cupkam! Sacekaj me Indrida da se vratim iz klozeta, bas sam mislila da te pitam da nije kakav problem sa mnom!" i odleti drzeci se rukom za onu stvar.

"Daj malo papira, Zova da ja nacrta Hanka u cemu problem." zamoli Ingrid.

"Nemoj me sad da ustajem ... moze li ova salveta da posluzi?" Majka joj pruzi papirnu bijelu salvetu.

"Super!"

I nacrta Ingrid kao neki naopako okrenut trokut a sa stane dva drveta sa iscupanim korijenjem, takodjer okernuta naopako. Onda olovkom zaokruzi ono korijenje okrenuto naopaka i rece: "Evo ovo ti je problem...popustile ti pantljike...treba mali operacija da se to zategne i to ondak OK!

Kad zavrsu moj Godisnji Odmor ti dodjis kod meni u ambjulans i ja tebi da uputa za operacija. To mala operacije, nema da boli."

Nakon toga Ingrid se bacila na edukativnu vjezbu redovnog pregleda i ispitivanja zenskih grudi.

"Kancer grudi vrlo opasna stvar, moze se lako umre, zato mora redovan samopregled, sace pokazujem!" rece Ingrid.

Naslonila se ledjima na zid, digla obje ruke uvis, k'o kad ce da je streljaju!

"Otkud nama ta sranja, Ingrid, mi smo zdrave zenske? Nikad nisam cula da je neka u Banjluci umrla od tih stvari!" posprdnu se Hadzihafizbegovicka.

"Ko se Vrbaske vode napio i kupao u Vrbasu taj je vazda zdrav!" dodade!

"Jest', naravno...jajnici vam k'o Kinder jaja, maleni ljesnjaci, nego gledaj 'vamo!...naredjuje..."sa druga ruka se pipas k'o da sviras klavir, ides prema bradavicima. Tako ispitas ima li kvrzicai..kvrzica mnogo opasno!"

"Sta da sviramo?...tiho Hanka upita Hadzihafizbegovicku.

"Nisi skontala, klavir a ?...sviraj ti harmoniku dugmetaru! To ti je isto!"

"Ehej, odkad imamo tebe Ingrid, pijemo kavo i imamo ljekarski predled besplatno...ma medicina je cudo danas. Ovo za sise nisam znala, a i ono dirigovanje mi se jako svidjelo! U zivotu se nisam sladje ismijala! Steta sto medicinska etika zabranjuje ali da si unijela vise detalja, bilo bi bolje!" zahvalno rece Paula a rukama pokazuje sireci ih na dimenzije 10, 20, 30 , pa i vise cantimetara!

Stari mrzovoljno zavrsio svoj rucak. Nije ni pogledao sta je jeo! Nesretan, do slijedeceg Godisnjeg Odmora ...jos cijela godina!

"Vidim, Stara bila nam opet Ingrida!" rece odsutno.

"Bila, bila...djavole stari...kako znas?"

"Ma vidim, neko mi nacrtao pi..u na salveti!

Al'... naopako!"


Vladislav Bodnaruk - Toba: 9. dio U Grahu, istina

"Jesu li Latini rekli", In Vino, veritas!?...ili stari Grci, sta mislis o tome Stari, ko je rek'o?" onako, poluzainteresovano (k'o kad zna odgovor) , upita Majka.

"Nema sumnje...Latini!" rece Stari.

"A jesi li siguran, da nisu Grci, a?"

"Siguran, inace bi bilo Opa buzuki, Zorba, sirtaki i naravno...jasuuu!"

"Fakat, imas rezon, svaki put kad progovoris, vidim da sam bila u pravu u vezi tebe! Ma ti si meni najveca moralna podrska na svijetu!

Da sam mogla birati, ne bi' boljeg nasla!"

Okrenu se ka Ingrid : " Ti sigurno ne razumijes sta mi pricamo, to su ti razni jezici...mjesa se, a? Svi razumijemo i govorimo srpski, hrvatski, bosanski, slovenski i makedonski takodjer."

"Razumi, tebe ja dobro, ti rekla - u vino ti je istina ti njemu rekla, a dje vino ja ne vidim. A ne rezume kako vi znate tolike jezike za pricati, to ne razumi!"

"Jebajiga, ti bi samo cugala, a da nas razumijes to ti je lako...sve isti jezik, jedan kad naucis, drugi ti se sami otvaraju. Ali samo ga svako zove na svoj nacin, medjutim ima i malih razlika, samo mi evo ovaj cas ni jedna razlika ne pada na pamet. Kad mi padne...reci cu ti da i ti znas!
Mislim...tu razliku!
Nego, vidis li grah u tvom novom Papanovom loncu na mom novom modernom sporetu...kako se sve dobro uklopilo...jos da nesto od toga ispadne...dje ce nam kraj? Vidi ga kako kuha a nista se ne cuje! Nema ni vodene pare, nema ni dima.
Nadam se da si i zapamtila kako se sprema grah? Nista lakse od toga! Jelde?!
Zapamti, prvu vodu kad prokuha, baci...inace ne's moci koraka napraviti a da ne pr'nes!
Ovaj, mislim...prdnes!
A to "prdnes" ti se tako kaze na svim navedenim jezicima, osim sto je na hrvatskom kazu ...upuvati se ...a na makedonskom, ne znam ti ja tacno...nisam sigurna...ali osjetit ces vec po mirisu.

Zato mi i kazemo - prosto k'o pasulj! Ma ne zbog prdenja, vec zbog jednostavne pripreme"

"Bas bi' volela da budne moj pasulj k'o tvoj gra'!"

"Ima da...sto ti rece, budne!"

"I, samo da ti znades, ne Papan, on bijo Denis Papen sto radio u fiziku i smislilo taj lonac...kazi ti mene Papen...'ajde, kaze Zova, Papen." rasirila sretne oci Ingrid, ocekujuci da moja Mati izgovori to ime Papen, a jezikom se pucka po gurnjoj usni.

"Sta je sad ovo Ingridice, jel to vec poceo cas ingliskog jezika, ili sta?

Evo, slusaj...Papan...jel' dobro tako?

Zar se nismo dogovorili da ja tebe prvo naucim nas jezik, a poslije ces ti mene svoj...malteski i ingliski...paralelno, da ne gubimo vrijeme, a sada nemoj upadati preko reda. Pusti Papena."

"Bravo, ti dobro rekla Papen!" pljesce rukama Ingrid.

"Ma znam da sam dobro rekla Papen ali mi sve izgovaramo naopacke i onda je to nama dobro, zato treba Papan! Slicno kako ti moje ime uvijek uspijes izgovoriti kako ne treba... ja Zora, ti mene zoves... Zova, jebote k'o da sam kakva biljka, tj. drvo.!"

"To ta vase inversibijalno mene jako tesko, ti rekla mene da "jebi se meni", znaci aj dont ker a ja reklo pekaru na Hanistu kad me pitalo, oce okruglo lebac ili dugi lebac, ja reklo mogu ja dugi, "jebi se meni", on meni reklo da udjem u pekarov radnja i hoceo sex odma'! Poskocio na mene!
Ne razumi to ja Zova."

"Uh, Ingrids, ovo je bas komplikovano, objasnit cu ti ...idemo polako... po zapisniku iz murije sto mi je Stari donjeo, kad smo te izvlacili da ne odes u "Crnu Kucu", kaze se da si ti razbila glavu onom jadnom pekaru Albanacu zato sto je skocio na tebe a on kaze da si mu rekla : "ja bi se jebala" i zato te zaskocio i zaprasio te bijelim brasnom sa svih strana!
Zaprasio te bijelim, jer su prkari bijelo zapraseni!

Dobro je da to nisi rekla nekom rudaru, bila bi zapraseno u crno i danas!

Zapamti, na nasem jeziku, "jebe se meni" - znaci , "aj dont ker", jer kad bi nekom rekla naprimjer ,"bas me briga"...to bi zvucalo jako nepristojno, nekulturno i grubo...i taj bi mislio da ti "ju dont ker", konras?

"Ja Pekara nisam mislila ubijem, uzela njegova pregaca sto skin'o i mahnula mu po glavu a unutra od njegov dzep, bilo geviht sto on mjeri brasno na po jednu kilu. Tu njega zabolilo do krvi, eto kako bilo!" podigao se pritisak Doktorki.

"Dobro, dobro...tako su razumjeli i u Muriji nego slusaj pazljivo..."Jebe se meni"... dodje ti kao, svejedno mi je, ili... kako Vi hocete Gospodine ili Gospodji i sl. - zapamti, rodjena, ako ne znas lajati kao mi, ti samo mrdaj ramenima...ali suti!" rece poluiscrpljeno Majka.

"Pa to sam i ja mislilo samo sam scela u fjucer tens da budne pravilno...polajt, tako ja rekla...ljubazno na Albanac, ja bi se jabala, hvala...ako ponekad drugi put kupim lebac, nek' se zna , ja bi se jebala...da me stalno ne pita isto!
Aj dont ker... daj sta imas! To sam mislila!" rece Ingrid i otpuhnu sve u fazonu, glupi Bosanci, glupi Albanci.

"Uh, mila moja maltezanska sokolice, vidim ici ce ovo potesko, slabo primas instrukcije, a palis se na ove nase domace...seksualne. Lajav smo ti mi narod!
Ni sam Bog nas nikad nece razumjeti!
Nama ako nije lose, onda nam nije dobro, ako nam nije prosto...nije nam ni smijesno!

Potisnuli smo ljubav negdje daleko a niko tacno na zna - ni gdje ni kada - pa sad ni sami ne kontamo je li cijeli Svijet lud, ili je ipak do nas?" i izvadi, pa samim tim i kresnu i zapali sibicu...otpuhnu plavicasti gusti dim, glavu nagnula unazad...bas kao neko ko ne zeli nikoga da vidi i cuje vise!


Sjede dvije sjetne, srednjih godina zene i tiho jedna drugoj, ma sve povjerljivo...onda Ingrid stisne ruku Majci, pa pusti...pa onda Majka stisne rukice Ingrid, pa pusti. Oci sam iskolacio a nista nisam vidi'o.

Do ovih mojih kasnih godina...ostalo mi to zapamceno, da ne kazem, urezano u pamcenje, ne, ne to...to je vec neko rekao negdje, urezao u pamcenje... htjedoh reci kako se sve i o svemu moze njeznoscu !

Kako te srodna dusa moze obogatiti pa da vrijedis duplo! U tom fazonu,to sam htjeo reci, zene su carobnice...ne zato sto su pametnije...to nikako...one su iskrenije!

Ali tada, kont'o sam, mozda razmjenjuju slicice fudbalera iz secerne table od jedne banke, a kako je bilo sve tiho...opet pomislih...mozda mijenjaju slicice iz cokoladica "Zivotinjsko carstvo" od 2 banke ali nista im ne ispade iz ruku, pa ja nikad nisam ni saznao sta zene razmjenjuju, kada se dodiruju rukama!

I "ahcu", ah, ti , ah ja, i tako u besvijest...jebajiga!

A mi nikad nismo ni kupovali te cokoladice Zivotinjskog a i dje bi moji kupovali, nas troje djece, svakom po 2 banke, znaci preko nekol'ko banki...prevedeno na pivu...znaci pola gajbe, plus secer u Zivotinjskom carstvu a... secer - opasan za djecu, sta za djecu, opasan za Narod a kad je opasan za Narod onda je opasan i za Drzvu , Druga Tita, za Partiju a mozda i za Jovanku, secer je napast, nasi stari su cuvali svoju djecu...ili nisu imali love za Zivotinjsko!
A, Jovanka je jela ...secer...umjereno...samo bajandere i one okrugle sa visnjovacom al' meni se gadio alkohol...kad sam bio mali, pa ne bi' ni probao.

Secer je opasan za djecu, k'o religija za narod, govorio je Stari!

Pa onda je sve logicno...jebajiga!

Dobro smo se spasli i ostali zivi...inace ne bi nas preteklo puno da ratujemo devedesetih!
Ostali samo mi gladni! A gladni su najljuci borci!

Jeboteee, mozda rata ne bi ni bilo, eh da smo krkali vise ...slatkog!?

Oduvijek sam znao da sirotinja sve sjebe! Zato je moj Stari govorio...sirotinju niti j... niti kuci vodi!

Od slatkog, mi smo halisali, drac, dudove i ono bijelo cvijece sa bagrema.

To bagremasto, bilo najsladje! Al' daleko od toga da je licilo na ...bajaderu.

"Ti imas jos na djecu, Zova...meni ne rekla ti!" Ingrid izusti iznenadjeno.

"Imam jos dvije curice!"

"Mislis curice, kao dvije male zene, kao ja imam Mirjam...jel' to curice?!"

Stara zapljeska rukama, pljus, pljus , k'o kakav Sultan ili Drug Tito...kad se oslobodio Jovanke...a nekog poziva na odgovornost.

Besumno...iz mracnog hodnika, vrata skripnuse, i kao ruske balerine klizeci na ledu, besumno... pojavise se...prvo preslatko malo debeljuskasto bice duge crne kose, odrezana svaka dlaka na svoju stranu a gusta ubi boze crna kosa , rasula se i prekrila oba malena ramena, bijela bluzica , kratko odrezanih rukava kao kad se islo na Slet onom gore pomenutom, Drugu Titu u Belgrejd, za Dan Mladosti, i mala teget suknjica,...djevojcica prelijepa kao Ciganka, a samo mala prljava koljena , e, a i to kao kod Ciganki.

A dole bijele dokoljenice, prekrasno...samo se jedna srozala u soknicu!

Stala mirno pred Majku i Ingrid, spustila pogled kao Lady D (ona sto je u Parizu...i tako), ali njene oci su bile tamne, u njima se nije moglo kupati kao kod Lady D, ...pred njima stojis u stavu "mirno"! Ne obicno "mirno", nego velikim slovima...mirno!

Umjesto pozdrava, blagi naklon, rukice spojila na stomacicu, drzi se za dva kaziprsta a ostalim prsticima nesto plete, nakrivila glavicu na dole a okice gledaju u Ingrid.
U nju bubnu, kao u neku prepreku druga djevojcica, i tako se zalijepi za ovo debeljuskastu, manju...a i nije se dalje dalo proci. Slijepile se!
Spusi joj ruke na ramena!
Za vrat i glavu visa, tanka, plavokosa, svijetle puti, skoro prozirna, kao negativ na crno-bijelom filmu, ali sada ne bih objasnjavao kako izgleda negativ, ko ne zna...eto vam Google ... jebajiga, osmjehnu se skrto samo jednom stranom usana...kako je uvijek cinila!

Ipak, iskreno!

Ne moze se svakom srcu reci da isto cini! Da , da cini...samo da bi se nekom udovoljilo.

Osmjesi su prvi i najvredniji licni dokumenti svakog covjeka! Pa , onda pogled i polozaj tijela, kretnje! Maniri...sto neko rece!

Ljudi su toliko, jadno, prosti i prozaicni, treba ih samo citati!

"Sestre u glas rekose necemo nista jesti , mi smo jele, hvala!"

a ja bih dodao , jeste ali davno!

Stara nas je nekako navikla, kad gosti navale da krkaju, da mi samo to kazemo u glas, da nismo gladni i da smo vec jeli! Ona ce nama donijeti sve sto ima , ako ...ostane! Naravno , kad ovi odu!

Ingrid se ne moze oprhvati svom odusevljenju, Skocila je sa stolice, zagrlila i manju, deblju i visu tanju...sve stane u jedan zagrljaj, pa se onda sagnula i izvukla za nogu Mirjam ispod stola, i grlila sve tri djevojcice...i opet, ja sta ce jadna ...plakala.

Posto me niko nije povukao za nogu, ja sam sam izmilio ispod stola sam, ali posto nije bilo drugih djecaka da nas bude tri, tako se niko i ne okupi oko mene i a ne zagrli me, a i kako bi ...kad nije bilo ...nas!

"Ova visa i tanja djevojcica je Tanja, a ova manja i deblja je Marina." ponosno ce Mati, ruke stavila na pozamasne bokove.

"Vidim i ja da je visa tanja a druga da je manja i deblja. A kako su im imena, Zova?" radoznala je Ingrid.

"Pa rekoh ti, ova visa i tanja je Tanja a ova manja i deblja je..."

Stara ne zavrsi recenicu, nego joj Ingrid upade u misao: "Vidim, deblja a manja je, znaci Deblja!? To svako more da vidi!
Vi dajete,djecama ime po kilazi i visini?" zakljuci Ingrid.

"Slusaj, tanjoj i mrsavijoj je ime Tanja ...to joj je ime. Tanja! A sto je visa i tanja, to je do nje!" nervozno rece Mati.
Htjede u huji jos dodati "Jebem te glupa" ali to je vec bilo ispaljeno u sarajevskoj Audiciji...tako da odustade.

"Ima li kod vas onda ime i Deblja?" pita nevjesto Ingrid.

"Ma odtkud ime Deblja? Ingrid, ti to mene namjerno zajebavas!?"

"Sori, Zova a kad je ova visa mrsava Tanja onda je ova manja a deblja, znaci ...mora bide deblja...Deblja, zato mislim!?"

"Deblja je Marina i nije puno deblja, samo je malo manja, punija, pa se samim tim cini da je deblja od ove moje Tanje...eto!" nije imala vise snaga Majka,

"A sto je jedan krak kose Debljoj duzi od drugoga, sto to ne izravnas, Zova?" mudra je Ingrid.

"Zato, Ingrid, sto je do jucer nosila pletenice pa joj razdjeljak bio na sred glave a danas prebacila rezdljeljak na desnu stranu pa vise nije na sredini glave. Kontas?" puse Mati.

"Pa sto je prebacila kad nije simetricno?" bilo je od Ingrid.

"O, tebeeee, lude...otkud znam...ulazi ili izlazi iz u pubertete, sta li, jebajiga?"

To nije bilo nikakav problem, uostalom, curirce se podvire i to ti je!

U vazduhu se osjecala zestoka napetost!

Nesto strasno odvali u kuhinji!

Eksplozija!

Puce bomba u sred kuhinje!!!

Vrisak...uzas!

Ja nikad nisam cuo prave bombe, do tada , pa sad pisem...mozda je ovo bila kao manja bomba, uglavnom , luster se zaljuljao svima iznad glava, Ingrid pade sa stolice, Stara se uhvatla za srce, Mirjam i ja otvorenih usta...a nista ne izlazi, ni jek, ni dah, a kamo li kriiiik!

Uzasan pisak pa kontinuiran zvizduk ... zestok zvisduk... bijeli dim ispuni sobu!

Otrovani smo, neko vice!

"Atentat!" vrisnu Ingrid...gotovi smo, pobit ce nas! Mirjjammm!"

Stara se prva presabra, poskoci do kuhinje, nadje pistece govno, uze kuhinjsku krpu, mahnu mokrom krpom dva-tri puta iznad piska...uhvati za rucku Papenov lonac i izbazi ga napolje, bas kroz zatvoren prozor.

Prasak,razbijenog stakla, zenski urlici jos jaci...

Culo se udaljeno tup, tup, tup pa ...ppsssiccc, psssic...pa na kraju samo pssc!

Smirio se i lonac sa grahom.

Jebo mu ja mater...jest' nas prep'o!

"Jel' sad vidis Ingrid da nije Papenov nago Papanov lonac, jebo te on! Jedva zivu glavu , iscupasmo!" rece Majka.

Ja sam bio najhrabriji, sisao sam u dvoriste po lonac. Prvo sam ga dva tri puta dekn'o nogom pa kad sam skon'to da vise ne pisti unjeo sam ga u kucu.

Al', extremno pazljivo...da mi ne pisne u ruci!

"Stavi ga na sto, brzo, da opet ne pisne!"- veli Majka.

"Vidi nista mu nije, samo se malo uprlj'o!"

Stara , otvorila lonac pa se rakolji...joj mirisa, joj hrane...'ajmo duboke tanjure, ja cu kisale krastavcice na brzinu :

"Ingrid ti rezi lebac na deblje kriske...pa da vidimo , gdje ce nam kraj!"

Skacu, kao leptirice...srecne zene!

Eh, tad' nije bilo "Giv mi fajf"...pa se ni one nisu sjetile!

Skacu kao dvije djevojcice.

U prolazu se sudaraju guzovima.

OK, mozda bi bilo prilicnije reci , ili napisati, sudaraju se bokovima...ma ne odustajem...sta bokovima...sudaraju se ...guzovima... ruke im u zraku, tapsu...niko na svijetu nikad nece moci opisati bliskost koju moze osjecati zena prema zeni.

Naravno, a jos i nisu Pedereke!

"I daj, biber...bibera nam! I biber mora biti naka zdrava hrana, cim se trazi!"

Mi djeca, vec posjedali...Tanja, Marina, Mirjam i Ja...drzimo kasike u rukama, podignute u vis... srecni!

Sta srecni...srecniiiii!

Stari sjeo u vrh stola na svoje mjesto, nece ni puvu, eh, rece : "Opet grah, Stara, a taman smo zavrsili nas ciklus ponedeljak pa do srijede...a sad ce biti novi ciklus, cetvrtak pa do subote...ojha, ne zalim se ...ostaje nam Nedelja...slobodan dan!

"Ja bih mozda mogao poceti da postim nedeljom, posto ste me navukli na Grah! Sest dana u nedelji...grah!

Treba mi dan odmoraaaa!"

Krenulo je sljapkanje i mljackanje, uzdisaji...dobro je ovo, uh, ah, and this is the best food in the world, plus krastavcici!

I domaci Lebac, Kruh, vruc...taman iz nove elekricne rerne.

One rerene sa staklenim vratima ali mi nismo tada virili u ta staklena vrata posto nas je zajeb'o onaj Papan!


Vladislav Bodnaruk - Toba: 8. dio  Poranila tehnika


"Joj...ko ce sve ovo istrpati iz ovih sanduka, jebote, suzilo nam zvotni prostor na minimum ni u klozet se vise ne moze proci." rece Mati nekako nevoljno, tamo neki peti dan od kada su nam komsije unijele Bijelu tehniku u kucu.

"Huhhh, pravo kazes Stara...nisam trebao dizati kredit i kupovati ovu skalameriju, pa mi jos i ne znamo sta je unutra. Mogli smo puhnuti koji dan u kakvu banju, npr. Teslic ili tako?!"

"Da, dobro kazes, to da nam je trebalo vec bi neko otvorio!" mudra je Mati.

"Ti to na mene sicas, k'o da bi ja trebao da se tim bakcem. Ama, moj posao, posao muza i supruga je da obezbijedi a ja sam obezbijedio! Ne ocekujes od mene jednog ekonomiste i knjigovodje, finansijskog strucnjaka da ja otvaram drvene sanduke. Pa, Zeno moja, moj je alat olovka i papir, evo tebi moja olovka, pa probaj otvoriti...makar prebila spic!" pruzi Staroj, Stari svoju olovku.

"A kako bi bilo da skoknes do podruma i doneses sjekiru...pa probamo sjekirom da otvorimo sanduke?" nevjesta je u svom pitaju Majka.

"Joj, sto to ne volim...sjekirom, da probamo sjekirom...samo nasilno...samo zvjerski! A da zovnemo nekog komsiju da on proba? Lakse to, nego sjekira!"

"Daj, ne laprdaj, pa opet da placam gajbu pive...idi po sjekiru...ja cu ostalo!"...ljuto ce Majka.

"Ali ja ne znam tacno, koji je nas podrum!" brani se Stari.

"Bas jeben problem, evo ti kljuc od katanca pa ti kreni redom, u koji katanac udje nas kljuc i ako otkljuca, e to ti je nas podrum, sjekira ti je ono sto stoji kraj lopate a nije lopata...lopatu si savlad'o, nadam se?! To drugo donesi, leti!"

Stari sageo glavu, gleda u mali "Titan" kljuc : "Ipak se bojim da ne pogrijesim!" pa nakrivi glavu prema meni.

Gleda Stara, gleda...gleda u mene pa u njega, malo otvorila usta, k'o kad jezikom neko prebire po kutnjacima pa rece: "Nek' ti Mali pokaze, ali pozurite."

Krenusmo!

U tisini prodjismo stanove s desne strane stan Milana Stanojevica, a sa lijeve strane stan Ljube Radisica, onda zadnji spust stepenica do izlaza, pa nagli zaokret strmim stepenicama u Podrummm !
Desna vrata, podrumi komsija sa desne strane, lijeva vrata podrumi komsija sa lijeve strane, u sredini, rupa sa vratima, podrum brkice, rukometnog sudije, jugoslovenskog znacaja, Ivelica. Mrak na sve strane...i po danu!

"Ima li ovdje...miseva?" prosapta Stari.
"Nema, Tajo miseva." rekoh ja zatecen pitanjem.

"Otkud misevi kog nas? To davno , pojedeno!"

"Dobro je da nema miseva, brinem za tebe, bos si, da te neki ne hapi i odgrize mali prst na nogici junace moj . Buuuhaahaa!" smije se moj Tajo, i sali sa mnom, k'o biva plasi me.

Jebajiga!

"Ima li struje u podrumu, Sine?"
"Ima Tajo."
"A dje se pali?"
"Tu!"
Stari sav sretan pritisnu prekidac.
"Ovo ne radi, Sine!"
"Radi Tajo."
"Kako radi kad ne svijetli?"

"Ne moze da svijetli kad nema sijalica...neko mazno!"

"Nema Tajo miseva, sve pojeli...pacovi."

"Staaaa, ko, pojeo nase miseve...vracaj se, dje si...ne vidim te! Sineee!"

Netom prije cuo sam pritajeno udaljeno dahtanje, bat teskih koraka...znao nepogresivo da se to nesto mracno prblizava prema nama, necija sjenka poklopi oskudno dnevno svjetlo podruma...mi u mraku, a postojala je realna opasnost i da neki pacov proleti, ali nije...samo ruka dotaknu Starog za desno rame, i to je bilo to.

Cuo sam, nekakav zvuk, nesto kao aaajahanjammm ... i kao tup, k'o kad nekom papku ispaden lubenica ili bundeva na beton, pa umjesto da zvekne, razbije se, cuje se samo...tup.

Puno kasnije, kad se Stari podigao, dosao sebi, skont'o gdje je, rece Milanu: "Idi, Milane u Kurac, sto se suljas, zamalo se nisam prepao, aufff!" I nastavi otresati prasinu sa sebe.

"Sreca, na vrijeme si se onesvijesto, komsija...strahu ni traga, hahahhahhaaa!

 Ma pusti to, dje zapelo, ne mozez tom svojim sikirom (sjekira) otvarati svoje drvene sanduke, treba ova moja mala sa usicama pozadi, vidis usice, to je da cupaju eksere."

"Jebote, sta je ovo...svi znaju za moje sanduke i svi znaju sta treba da se radi."

"Pa vidim da te muci, komsija raspakivanje, roba stigla ima skoro nedalja dana a ti jednu  jedinu dasku od sanduka nisi izbacijo u smece... a ja cekam...trebaju mi te daske da napravim neku policu, djeci...za knjige...da uce... eto!  Cekam, znaci!  Kontas?"

"Pa sta onda cekas, komsija Milane, leti, sanduci nam stoje u trpezariji, ponesi tu svoju sa usicama...i matereti...nemoj onoj mojoj o nasim podrimskim stvarima, molim te, inace... nista od dasaka!

"Mislis, da ne pricam ono kad si se onesvijestio od staha?"

"To mislim, i da ti bude jasno,  nisam se onesvijesto od starha...i pacova vec od visokog krvnog pritiska, i samo mi se malo zamantalo, pa pao...sta tu ima cudno? Vidis, nista mi nije!"

"Dobro, dobro ali moras kontrolisati taj tvoj  pritisak da ti srce ne rikne!"...uz smijesak, posavjetova ga Milan.

"Nego, tuci ti bijeli luk, on ti je najbolji za te stvari!"

"Tuci ti te sanduke, to je meni najbolje za krvni pritisak!" u sali rece Stari.

Prvo izvadise elektricni sporet. Gledaju sve troje, bez rijeci...niko se prvi ne usudjuje da da bilo kakav komentar. Gledaju u one cetiri ringle na vrhu, pa u staklenu rernu.
Napokon progovori Stara: " Ovo znaci ne grije cijela ploca kao kod mog starog sporeta, nego samo ovi kofrci na vrhu?" zapanjena je otkricem. Slozila ljutu facu!

"Ma, jebo to!" dodade. "I sta ce mi staklena vrata na rerni, k'o da ne znam sta sam unutra stavila? I kako rerna radi...moram da okrenem ovo dugme...pa sta onda? - onda grije gore, i okrenem ovo drugo dugme da grije za dole...onda cekam i cekam da se ugrije i gledam kroz tu staklenu rupu kako se grije, jel' to?
A sta ako se zajebem pa okrenem ovo sto grije za gore a ja 'ocu za dole?

 U mog starog sporeta gornja ploca meter na metar, stavim pleh sa sarmom na kraj, desno stavim serpu sa mlijekom da uskuha,do te serpe stavim serpu sa pilecim vratovima i nogicama za supu, naprijed imam mjesto da prodinstam nesto, ili samo podgrijem, u cosku mi uvijek ostane za dzezvu kafe, desno ugradjen kazan uvijek tople vode...samo treba da nalozim... kad hocu da zapalim, samo otvorim vrata pecnice i prislonim cigaru na zar...na sto cu tu da prislonim? ...na sto?...i kako to grije zimi...dje tu vatra?" - sve je ovo jadna izgovorila u cugu, nabrajala jos i vise!"

Stari suti, i njemu se cini da je Satra u pravu!

Milan ih prenu iz glasnog razmisljanja.

"Ovo je ljudi, nasa svijetla buducnost, uskoro cemo svi imati ovakve stvari! Prakticnije je ovako, ne moras u podrum svaki cas, po cumur i drva! Ovo je cista tehnologija, nema dima, nema cadji, nema pepela po kuci...samo se treba paziti struje! Znaci nema mokrim rukama babrati po sporetu, jer poznato je da struja ...ubija!" - a sve se nekako smijulji , pravo mu drago!

"Koga ubija struja?

O, majko moja mila...sranja... koji je hajvan to izmislio...kako moze jedna domacica neimati mokre ruke, znaci nista od kuvanja...'oce li nam svijetla buducnost zabraniti da kuvamo, 'ocemo li preci na sendvice ili sta li?"- sad je vec Majka bila dobro zbunjena.

"Ima tu i dobrih stvari, ne mora se vise ici u podrum po drva i cumur, jelde komsija?" seretski ponovi komsija Milam.

"Pa jest' to komsija Milane ali nama je Mali isao u podrum po drva i ostalo!" prijetecim glasom rece Stari.
Ugurase nekako novi elekrticni "Gorenje" sporet, tik uz stari "vatreni" sporet.
"Da uljucim?" upita Milan.
"Ne moras, sada...ostavi da se malo adaptiramo!" rece Mati.

Sa friziderom je bila druga prica!
"Himo", maleni debeljko, iste visine i boje kao sporet, ali znatno siri. Na njemu samo jedna vrata i velikim zlatnim slovima u vrhu ispisano "Himo".
"Ako ovdije stavimo ves masinu, onda Himo ne moze stati u isti prostor, mora sporet na drva, napolje!" zakljuci komsija Milan.

"Nedam, samo preko mene mrtve izbacujemo sporet, kako cu ja ajvar praviti na tim kofrcima?" vec je bijesna Majka.
"Mozemo ga izbaciti na balkon pa kad nam zatreba, samo podlozimo, sta mislis o tome?" pokusava Stari naci neko rjesenje.

"Pa gdje cemo onda ljeti raspaliti po pivu?" pita Majka.

"Ma, jebo to, meni se cini da je nas napredak, korak nazad, ustvari! Ja bi se radje vratila u svijetlu proslost!"- hladno izgovori Mati.

"Preraspodjelom smeca, ne postize se nista, samo njegovim fizickim unistavanje!" rece filozofski Stari.

"Znaci, stari sporet leti van, i gotovo! Moramo presjeci tu vezu sa prosloscu i napraviti prostor za buducnost!" prpmrmlja Stari.

"Tako je najbolje, ja cu odnijeti taj stari sporet, negdje! Mogu ga smjestiti kod sebe na balkon, jer mi ne pijemo po balkonima kao vi,pa nam nece smetati a s jeseni, bujrum, donesite svoja drva i pravite svoj ajvar na nasoj terasi. Uostalom, zajedno cemo, valja li ova?" dodade Milan.
"Valja, rece Stara, nego 'ocemo li morati donositi paprike i patlidjane i sa vas ili samo za nas?" pita Mati, nespretno.

"Sto za nas...mi cemo nase vi vase, sto to pitas, Zoro?"

"Ma samo onako, da znam, posto su vec sporet i drva nasi a pravicemo zajedno ajvar, mislila sam onda treba da donesemo i ostalo?"... ha, hahah!

"Eto i to je rijeseno, idemo dalje...na slijedeci problem!" bilo je Ocevo.

"To, jest' tacno, Stari a sta cemo sa uspomenama ? Gdje one idu? Uspomene, ne mozemo preraspodjeljivati, a ne idu ni u smece, uspomene pripadaju onima i onome  kojih i cega vise nema!" zabrinuta je Majka.

"Slusaj" rece joj Stari...sada otvaramo prostor novim uspomenama i sto vise prostora napravimo, vise ce novih uspomena stati tu. Ma podmladjujemo se, bolan!"

"Ta ti je bas pametna, to znaci da sto vise starih uspomena unistimo, napravicemo vise mjesta novim, a kakve ce nove buduce uspomene biti, e ja mislim da ni ti to ne znas!" bila je sarkasticna Majka.

"I jos da ti kazem, od uspomena se ne zivi, zivi se sa uspomenama, Stara moja!"

Dugo su cutali sve troje. Znali su da su u pravu i u slucaju osvajanja novog i u slucaju borbe za staro. Provjereno!

Zato nastavise raskovavanje sanduka u tisini!

"Kakvo je to bure!?" uzviknu zaprepasteno, Majka,  gledajuci u kabastu ves masinu marke Labud. "To nije ni Gorenje, kako si rekao!"

"Jest' Gorenje a Labud mu je drugo ime. Vidi ovo sitno, tu pise...go-re-nje, vidis li?"

"A ako je Gorenje, sto je Labud napisano vecim slovima? A? Znala sam da Slovenci vole zavaliti! Oni kad zavaljuju, moras glumiti da ti je lijepo!
To ti je srafciger industrija, uvezli iz Albanije, pa se samo potpisali, bar da su zlatna slova kao Himo, eh...sranja! I kako cemo to sada sloziti? Sporet smo prilijepili uz Himo, jer su kockasti pa sjedaju jedno uz drugo, a sad, kako da prilijepimo okruglu ves masinu uz ostalu kockastu tehniku a da ne strsi?
Ma da oni nisu napravili ovu ves masinu od starog bureta pa ga samo malo spljoskali...i vidi nema vrata, zaboravila banda staviti vrata pa se sad ves mora ubacivati odozgo!"
Digla Majka poklopac na ves masini, pa sve troje nabili glave i vire i rupu!
"Jebote tehnike, ko veliki kazan za otkuhavanje vesa! Gdje se vatra lozi da ugrije?" radoznala je i jos razocaranija Mati.

"Ne ide vatra, Zoro...na struju je ovo!" tiho komentar dade Milan.

"Aha, tu smo...rek'o si da voda i struja ne idu zajedno, znaci ako me ne ubije sporet kad su mi mokre ruke, ubit ce me Himo, ako Himo propusti, ubit ce me garant Labud pa i kada su mi suhe ruke, jer voda je vec unutra, samo ceka da je darnem!"...bila je presretna svojim zakljuckom.

"I gdje da ukljucimo sve tri stvari kad imamo samo jedan steker, pametnjakovici?"

Ni njima dvojici vise nista nije bilo jasno.

"Imam ja neke stare stekere, ostale od jedne vikendice pa cu vam ih donijeti. Evo to zalijepimo flasterom, jedan za Himu, a ovdje drugi za Labuda. Samo treba taj flaster, onaj jaci za elektricare, i mirna Bosna! Problem rijesen!"

"I sta je ovaj cetvrti sanduk?"...sjetno upita Majka, a ruke stavila na bokove.

"To je naftara!" tuzan je Stari.

"Jel' i to na struju?" upita ona. "'Ocemo li sada morati razvlaciti kablove po kuci, Stari?"

"Ma naftara je na naftu, sama rijec kaze, de malo logike, nafta gori , nafta grije, nista cumur, nista drva!"

"A hocemo li sad u podrumu kopati da nadjemo naftu ili ce nam Slovenci donijeti jednu kanticu?"

"Ma ti me stalno podjebavas, barem da pokazes malo zahvalnosti...otkud ja znam gdje cemo naci naftu, ima valjda kupiti na pumpi iza Palasa kod onog Zvonke Blahe u autoservisu!?" rece Stari.

"Ima li, jesi li provjerio ili samo onako lupas? Da ne moramo ici do Jugopetrola kod Mljekare, sa praznim kantama? Bas si me usrecio, kakva lijepa slika ti i ja u novim krombi kaputima sto nam ih zimus sasio Karabegovic, sa masnim kantama u rukama, pet kilometara u jednom smijeru, pet kimometara nazad, sa punim kantama nafte...k'o djaci pjesaci... a ona nafta, malo-malo pa spricne po nama! Mogla bi nam isplesti i neke rukavice i salove pa da budemo uniformisani, a?"

Stoji na sred dnevnog boravka, prekrstila ruke na stomaku, podigla malo glavu i samo ocima prevrce, malo na Milana, malo na Starog.

Obadvojica spustili glave.

Onda progovori komsija Milan: "Zoro, nemam ti ja s ovim nikakve veze, mi cemo malo usporiti u razvoju i odlasku u svijetlu buducnost...od sve vase tehnike, meni trebaju samo ove daske. A stari sporet cu ponijeti...da vam ucinim uslugu! Eto!
Da otkivam i cetvrti sanduk ili sta?"

"Ma, otkivaj!" rece Majka.

"Auuu, sta je ovo, vidi  mu boje...bordo, ma nije ni cisto bordo...gdje nadjose takvu boju u prirodi? S cim bi se to moglo upariti? Ni sa cim...ali je lijepo...vidi ima staklo naprijed, k'o mali prozor! Svasta na ovom svijetu!" rece a malo joj grc sa lica nestao, pa sve licilo da se nasmijala.

"Nije to Stara prozor...to je Kamin." - bi drago Starom.

"Sta je da je...meni lici na staklo!"

Milan polako odnjeo sve , dasku po dasku, doveo drugog komsiju te iznesose sporet na drva.
Ugradio i dva stara stekera ali nismo imali elekrticarski flaster nego obicni, pa tako zaflasterisali.

Pravo dobro izgledali...i radi!

Prvo se sporet malo pusio, rerna najgore...valjda da sagori ona mast za zastitu od korozije ili sto su moji zaboravili izvaditi iz rerne ona uputstva u najlon kesi?

Himo  je bio Majkin favorit. Jedini problem je bio sto tu nismo imali nista za staviti, jer piva je najbolja iz spaiza sa betona a zna se uskuhano milijeko u serpi stoji u spaizu na polici...taman da ga ja ne mogu nikad dohvatiti a svaka budala zna da secer a ni brasno ne idu u frizider, sardine nismo jeli a ne idu ni one, valjda da konzerve ne zardjaju.Salamu nismo nikad kupovali, pa ne ide ni ona!

Meso uvijek sve pojedemo, jos za rucak, pa nista ne ostane ni za veceru a komo li  da ostane nesto za frizider!

U stvari ...ostane ...pitanje, sta ide u frizider?

"Kad se  malo snadjemo i kad nam skoci standard...bit ce i u Himu stvari!"...govorio  je Stari.

"Jest', pravo dobro kazes, a bil' bio problem da ti to iskopcas iz stekera, da nam djaba ne gori svjetlo unutra? Mislim, samo dok se ne snadjemo!"

"A kako ti , zaboga Stara znas da unutra gori svjetlo, kad su vrata zatvorena?" logicno upita Otac.

"He, tebe blente, 'ajd' otvori vrata," Stari otvori, "ajd' sad zatvori pa otvori ali brzo...gori li?"

"Gori...fakat!" zabrinut je Stari.

"To ti ja govorim! Ja sranja od tehnike! Mogli su staviti prekidac evo ovdje na vrhu, pa ti sam upalis kad otvaras vrata!"

"Nego, neko kuca na vrata, idi Mali vidi ko je!?"

"Ti mene reklo u cetvrtek da dodje da kuva gra' zajedno! Doslo mi!"...sva sretna cvrkuce Ingrid.
"Ajde, ajde, samo naprijed...ulazite...ma sto donese toliku kutiju graha ima tu pet kila najmanje?"
"Ne to gra', to novo ja kupila lonac na pritisak, zove Papenov lonac, samo komsija sastavi neke rucke, pa kuvamo zajedno. Gra' ja donijelo u dzepove!"

Izvrnu Ingrid dzepove i zrnevlje graha se rasu po stolu.

"Skoro cijela saka, masala.
Izgleda da cemo morati dopuniti barem koju kilu, iz nasih rezervi. Ha, ha...nego pade mi nesto na pamet Stari,  ide li grah u frizider?"

"Ne, ne ide, gdje ce grah u friziter, ide u spajiz!"

"Au, pa ni grah... u frizider! Mi smo bas u bezizlaznoj situaciji!"


Vladislav Bodnaruk - Toba: 7.dio  Bijela tehnika



S ranog, ranog ljetnog jutra hvatajuci prvo Sunce, kad normalno jase konjica banjaluckih teretnih drvenih kocija ulicom Brace Lastrica, dreka je nesnosna! Neartikulisani zvuci i urlici, ficuk kamdzija, njiska konja, topot kopita po neasvaltiranom drumu u sred Banja Luke, ponekad neko  nekom spomene casno ime rahmetli Majke a u erotskom seksualnom smislu, vriska i cika!

Ali uvijek ...smijeh! Glasan, da ne moze biti glasniji! A opet nekako, opasan!

Ne moze se svako ni smijati, niti je svakome dozvoljeno! Treblo je znati smijati se! A tada si Igrac!

"Bjez' s druma, tjeraj tu ragu  ima konja za proci! Ijjjjuuu  letimmm!"

Mi djeca smo brzo savladali tu njihovu "glasnu" terminologiju.

Ma ni krace ni ljepse rijeci da sve opises no sa ..."jebajiga".

One teze rijeci, erotika , seks, ljubav...kao i neki glagoli u funkciji radnje spomenutih rijeci,samo je nekima uspjelo da dokuce. Ovu zadnju, nekima...nikada!...pa samim tim, nikada nisu ni saznali znacenje te rijeci...jebajiga!

Ma ne mislim na "Jeb.ji.a", vec na Ljubav!

Muho I Sare dovezose svoje konje vrane, ustvari jedan vrani, a drugi konj mu roditelj, sad (Otac ili Mater, nikad se nije saznalo), sto ce reci Raga, pred ulaz No 9 a u Brace Lastrica. Posto tada niko nije imao telefon, tako i oni , bezzicno, k'o neki WiFi vrlo visoke frekvencije u glas zavikase : "Zoro, Zoro, Zoro, Zoroooo!!!"

Pa i kad je moja jadna Majka sva prestrasena izletila na balkon a oni je ugledali...nastavili vikati "Zoro, Zoroooo...!"

Kad krene taj WiFi i bezzicna komunikacija...tesko se to zaustavlja. Mora se uraditi do poslednjeg uha!

Tako, ozracene i prosvjetljene sve komsije izadjose na balkone!

Sreca, Stara se snadje i podize praznu flasu pive sto  je Stari sinoc ostavio na balkonu.

Mahnu praznom flasom kao da je puna, dizuci je visoko iznad glave!

Da je htjela, mogla je podici pet praznih flasa, toliko ih se skupilo,  ali niti je u tom momentu imala pet ruku a nesto joj se i nije dalo!

"Stigla roba, Zoro!": vice Sare.

"Neka, neka, masala...ajd' unesite." kaze Majka.

"Prvo, mora...papiri...eto nas gore!" bilo je Sarino.

"Morate li obadvojica?"

"Mora!"

"Dobro, dobro...koliko ima papira?" mudro upita Majka.

"Evo ima , ne znam jedan, dva...pridrzi Muho ove...odnjet ce vjetar...i jos jedan, dva! Puno papira, Zoro!"

Zatecena, jadna pred hiljadu svjedoka samo izusti: "Dobro, onda, ponesite svaki po dva papira da se ne strunite, samo polako, molim vas! Opasne su to stvari"

Majka otvorila vrata i ceka ih, cuje  kako pusu i nesto laju, uz put, jebu mater visokim stepenicama a na prvom spratu. Dahcu ko psi! Treba se popeti!

Sare kad ugleda Majku, hvatajuci se za zeljezni gelender i boreci se da odrzi ravnotezu, kao tifusar u partizanskim filmovima,  jedva prozbori: "Vala , Zoro da sam znao nikad se ne bih 'vato 'vakog posla, visoko ovo, jebajiga!"

Majka, dostojanstvena, u dugom tamnoplavom slafroku na preklapanje, do zemlje, tj. betona, u nasem slucaju, na vrhu stepenista, bez rijeci, kaziprstom i palcem cupka se za donju usnu... ponavlja to dok se i njoj samoj ne ucini ta je taj potez glup, a Saru zbunio...do daske! Pa samo zin'o...ukocio se, mi mrdac, ni makac!

A onol'ki covjek!

"Daj papire, da vidim!" i pruzi ruku prema kocijasu.
Ovaj otvori saku i iz nje se razlistase papiri.

"Ovdje su samo dva druze, gdje je ostalo?" upita.

"Nosi, Muho ostalo...Muho, Muho poleti, ceka gospoja papire, poleti!" uzvikuje Sare.

Tajac!

"Evo , ja bas otvorila 'ladnu pivu, kaucirane zelene flase...bojim se da se ovo ne ugrije, nekako!"- gleda Majka Saru, Sare gleda Majku, smijulje se...ispitivacki. Sari, malo, malo bljesne zlatni zub!

"Jel', zelena , matereti Zoro, al' iskreno?"...sapnu Sare.

"Zelena!"

"A propisno rashladjena 0,5 l, ljepotica, Zoro, kazes!?"

Muho preskace po tri stepenika, u ruci mu dvije zaostale fakture, zguzvane kao da su ih kuriri nosili iz Kine i svako ih guzvao na svoj nacin!

"Jebajiga, nesto sam se dole zamislio, a i pertla mi  zapela za pertlu pa sam malo ...zast'o!

Dje piva?"...zvernja ocima Muho.

Gleda ga Sare radoznalo: "Otkud tebi , Muho pertle kad jos uvijek nosis Borovo gumenjake?" zin'o!

Zin'o i Muho: "Vidi, fakat nema pertli...mora da mi se ucinilo?!"

Majka nosi dvije politre pive, jedna casna zelena, (ni do danas nisam odgonetnuo zasto muslimani misle da mogu cugati alkohol iz zelenih flasa , kad im je alkohol zabranjen)  druga smedja...Nektar, obje! Pjenusavo-gorke, bogom poslane, melem za umorne radnike!
"Izvinite, ja se malo zajebala, prelom svjetlosti me u jednom trenutku zbunio, mislila sam...obe zelene a eto nisu. Izvinite, jos jednom! Bil' vam nasula po pola od svake, svakom u kriglu pa da ne znate , koja je zelena a koja nije?" rece Mati.

"A, kol'ka ti je krigla?" upita Sare.

"Vidi!" podize Mati kriglu od litre, njemacka tehnologija, u krigli kila stakla, Oktobar Fest!

"E, to je dobra mjera Zoro, a ti ne brini dje koja boja flase ide u to, nikad ti pravi Bosanac nije bio prznica ni nacionalista ni rasista ni ...sta ono jos treba !" rece Sare.

"Znam ja to, druze moj...pa ti ode Konstantinopolj Muhamedu, al' sto  i Aja Sofija?

Sve polako, kradomice...dosulja se do zivice! Znas li tu pjesmu? Ha, ha ha!"

Oko istovaranja stvari, islo je lako. Muho i Sare, momcine,  zacas spustise na zemlju drvene sanduke sa bijelom tehnikom i nastavise po pivi.

Jos i sjeli i zapalili!

Posto Banjaluka jos nije bila Univerzitetski grad, nije bilo ni studenata da zjacu po ulicama. Znaci, pomoci ni od kuda!

Majka ocajna, gleda unaokolo ali pomoci nigdje na vidiku.
Eto ti Hadzihafizbegovicke, rukom pokazuje Hanki da sleti sa sprata. U tili cas oko nasih sanduka punih bijele tehnike, skupolo se desetak komsinica.

"Raja 'vako cemo, prvo da vidimo koji je sanduk najtezi!" rece Hadzihafizbegovicka.
Obilaze komsinice oko sanduka, malo-malo neka dekne u sanduk nogom...k'o nekakva mjera ispitivanja tezine, pa onda neka zaljulja poneki sanduk...i tako. Trajalo to ispitivanje neko vrijeme i nista!

"Meni se cini da su svi podjednako teski."...rece Hanka.

Ni jedan se sanduk nije pomjerio a kamo li popeo do trpezarije na prvom spratu.

Kad  su shvatile da sanduci nece sami da se penju neko upita: "A sto ova dva konja to zacas ne ponesu gore?"

"Opa, poceli smo da se castimo!" zaprepasteno uzviknu Sare i nastavi...:" problem je u tome sto imate samo dva konja i to stara a kobila, vidi... jedna, dv'e, tri, cet'ri...jel i ona debela vasa, jest, znaci pet, sest...! Cet'ri kobile s lakocom mogu ponjeti svaki sanduk lakse nego dva konja...!" zakljuci Sare a onda se ukoci kao "Petar Kocic" u gradskom parku...i on kao Pero  podigao prst u pravcu Borinog Granapa...i tako ostao!

U susret im dolazi prelijepa nasmijana zena...vuce za ruku svoga malog klona, Mirjam...samo sto Mirjam nikad nije bila nasmijana, naprotiv...bijesna k'o pas!

Zene se srdacno pozdravljaju, grle se kao da se nisu vidjele godinama.

"Pa to nece bude problem na Raju, evo ovi dva ljepi jaki lezeci covjeci kad ustanu, mogu sve sami...nosu, ja cem njih izmolim za pomaganje." rece Ingrid.

Muho bleji u Ingrid a zin'o!

"Sare, sta ovo prica, ko lijep, ko jak...jel' mi?"

Ingrid stala iznad njih,  malo u raskoracnom stavu, onako cisto zbog ravnoteze a ne zbog nekih drugih razloga ali i da je stala mirno kao vojnik, s tim svojim filigranski izvajanim nogama u crnim najlon carapama, svakom  muskarcu bi se ucinili neki drugi razlozi mnogo prihvatljivijima.
Eh, da ima Boga i pravde! I mozda malo da ti se ...posreci!

Stoji tako iznad njih i rukama mase po zraku da se podignu!

"Ajde vi jaki lijepi muskarcine pokazete nama kako mi slabasne zene!" smije se, puna usta bijelih zuba, osmijeh od uha do uha.

Muskarci htjedose odmah poskociti kao mladici na svoje noge ali zbod debljine i stomacina ta radnja se morala izvesti prvo prevrtanjem na stomak a onda u dogi stilu iz klececeg polozaja okrenuti guzovima prema Dami koja ih je tako uljudno zamolila, jedva nekako ustadose. Skoro trkom i lakocom ponesose prvi sanduk uz stepenice.

"Eto, vidis li ti ovo Zoro, zene su ti carobnjaci, Ingrid ti si carobnjak, nego sada je nas red. Idemo dvije manje komsinice naprijed a dvije vise nazad. Fatajte se sanduka!"

Zadnji sanduk ostalo je da nose Majka , Muho i Sare. Sare uhvatio naprijed a njima rekao da ozad pridrzavaju i guraju.

"Jeboga ti men' se cini da ja sama nosim!"...odjednom ce Majka.

"Nosis , nosis al' ja vodim, a dje ti je Muho ""... "nema ga rek'o ispala mu stoja i odletio u podrum po nju!"

"Otkud Muhi stoja, Zoro, men' se cini da te zajebo pa utek'o, ajd' jos koji stepenik...i gotovi smo!?"
Tako i bi!
 Ali ne lezi vraze, dok su vukarili zadnji sanduk Majka i Sare, sanduk se svom svojom tezinom oslanjao na Majcino tijelo, istina samo na jednu polovinu tijela tako da je jedva hvatala dah. Konacno spustise sanduk. Odahnuse obadvoje kao da je i on nosio.

Majka otresa sa svog slafroka trunke iverja i odjednom zestoko vrisnu!

"Sta je?"... svi poskocise... sta se desilooo...da se nisi ubola, jadna?"

"Nisam, nisam,  ma nema mi sise!" vristi. "Spljoskala se ko Mujine lepinje, o jadna ja!" skoro zaplaka.

"Ma nije ti se spljoskala, kaze Hadzihafizbegodvcka, nego ti ispala iz lajbeka!"

"Samo se pitam, kako ti sve znas?"...znatno raspolozenija upita Majka.

"Znam, Zoro vidim  eto ti je viri iz slafroka!"

E, to tada vise nije bio smijeh...nego urnebes...vriska, pljeskanje rukama.

Stvarno kao nekom magijom sve cetiri drvene kutije poredane na sred dnevnog boravka. Stol privremeno gurnile krema zidu.

Hanka se prva sjetila i pita : "Dje piva, Zoro za iscrpljene majstore, znas kakav je red?"...Ha, haha!

"Nema, popili ovi dusmani sve...ali evo Mali ce donjeti odmah od Bore! Idi, Sine, trci do Bore i uzmi gajbu pive, reci da nam je stigla bijela tehnika, nek' nas upise na Kredit i neka on donese, ajd'!"

 Borinim ocima nikad vece radosti. Toliko lijepih zena na jednom mjestu. Sve mu jednako drage. Kad bi bir'o , ne bi znao koju bi...a kad bi mog'o...sve bi!

Takav covjek, bas ono socijalisticki dusevan, dusa od covjeka, kako ono rekose, svoje nedamo , tudje cemo!

"A koliko vi gospodjo imate godina?" ... nespretno upita seljak, Ingrid.

"To se , znate jedan Dama nikad ne upita."...kao uvrijedjeno rece Ingrid.

"Ja bi' rekla da si ti Ingrida nedje oko 37-38. Djevojka ko ja.!" procjenjuje Hadzihafizbegovicka.

"Joj tebe stala matematika odavno, djevojka je do 22-23 godine poslije se ne hvata u kolo. Onda je cura do 25-26 a poslije zena, pa zenturaca."- rece Majka veselo.

"Ti mene stalno jebes za te godine." prigovara Hadzihafizbegovicka.

"Ma ne jebem te, mi smo tu negdje."- rece Majka.

"He, he, bil' kako moglo, tebi je Zoro 44 godine,  nemoj se uvaljivati medju nas mladice!"

Hadzihafizbegovicka taman otvorila novu flasu pive i stojeci je nagela da cugne.

"Ima tebi godina a sve su ti se skupile oko guzice." - to rece Majka i napuca je mokrom kuhinjskom krpom k'o kamdzijom, po sred te guzice . A ova nista. Ne pomjeri se, bila tako cvrsta, bas kako je i govorila!
Stara je gurnu za rame, ko da ova dodje sebi, ni sama nevjerujuci.

Komsinice urlicu od smijeha!

"A sto ovo bi?"- upita Hadzihafizbegovicka.

Zatim se sa obje ruke pogladi  po bokovima  i spusti ih na zadnjicu, onako zavodno i mazno, kako to zene mahinalmo rade.

 "Au sto mi je guzica mokra, ljudi?"- vrisnu!

" Od godina valjda, skupilo se salo,pa tvrdo, neosjetljivo!" neko rece.

"Otkud meni salo, lude zene, ja sam muslimanka!"

"E. onda je loj kao kod ovce." - zakljuci Hanka.

"Mi, muslimanke smo vam mehke i putene zene."- dodade.

I uvijek kad se skupe vise od dvije zene, pa se doda malo pivca, krene i pjesma.

Muhi i Sari bilo malo dosadno, sjeli uza zid na pod. Jos kod prvog ulaska u kucu skuzili su rakijsku flasu na kredencu.

E, sad je ta flasa do pola prazna stajala izmedju njih. Pivom se samo ispirala usta, sto 'no kazu!

Boro je stajao uglavom na jednoj nozi, ono frajerski oslonjen rukom na stok vrata i sa svakom komsinicom zapocinjao istu pricu, pricu o prolaznosti zivota, o nekom lutanju i trazenju srodne duse, skoro plakao kako ljubav vise ne postoji, kako se muskarci i zene zakopaju u brakove i ne vide bozanstvene Amorove signale, njima pred nosom.

Posto je, cini se imao slab mjehur, stalno je letio u toalet, pa se cinilo da je vise popis'o, nego je popio. Tako cesto odsutan, nije obezbjedjivao svojoj ljubavnoj prici kontinuitet, a bez tog kontinuiteta  ni jedna komsinica nije pohvatala sta je tacno htjeo reci.

Muzevi trebaju doci s posla, pa samim tim i komsinice pocese napustati nas dom.

Stigo Stari, drveni sanduci na sred trpezarije.

"Stiglo, stiglo...vidim!" pa odjednom  vrisne. " Cije su ono noge, vidi jos jedne...mrtvi ljudi u sred trpezarije, majko mila!"- zavapi!

"Bila samo jedna piva ja odletila po drugu a oni nasli rakiju u spajizu! Eto!" - rece kratko Majka.

 "Nisu valjda sve popili, ima li piva za mene?"

"Ima i za tebe i za mene ali ja cu samo jednu!"- us smijesak rece Majka.

 "Otkud nam lova carice?"

"Digla i ja kredit kod Bore u granapu, lako, ti treba samo da uplatis svakog prvog sto kupimo. "

"Super ti finta...ali pisi i ti da nas ne zajebu nekako!"

"Koga da zajebu...meneee- taj se jos nije rodio!"- rece Majka.

"Ocemo li ih buditi, Stari?"

"Ma, pusti ih.


Vladislav Bodnaruk - Toba: 6. dio   Malteska tajna



"Reci mi, boga ti sta ste ono pricale kad ste mi pocugale sav Martel ?", radoznao je Stari.

"Ma nista bolan, zenske stvari a i rekla mi je u povjerenju, pa mi nekako nezgodno da dalje prenosim a tebi bi to moglo negdje izletiti!"- rece Stara.

"Pobogu, zeno za koga ti mene drzis, kad sam ja nesto izdao?" zacudjeno upita Stari.
"Kad sam izdao? A? Reci!"

"Ne znam kako, ali svaki puta kada ti nesto ispricam u povjerenju kroz tri-cetiri dana dolaze mi komsinice po dodatne informacije. Sve hocu da vjerujem da si laprdao po "Cajavecu", ne d'o Bog da si isao zenama po kucama! Da jesi...danas bi bio mrtav...garant!
A "Cajavec" mala firma, jedva pet hiljada radnika pa mi nikako ne ide u glavu kako se to prosiri po cijelom Gradu? Sta ti mislis, a?
Gdje je tu logika!?
Sto ja tebi danas ispricam za pet dana i na pijaci me seljaci pitaju jel' to istina sto se prica?"- pronicljivim pogledom ga Stara promatra.

"Znas sta cu ti ja jos reci, zato ja tebi nikad nisam smjela ispricati nesto protiv Drzave ili ne daj boze nesto protiv Politicara! Sigurna sam da bi me onda umjesto seljaka i piljara za dodatne informacije ispitivali na Golom Otoku i to vec treci dan po plasiranju informacije."

"Ode ti Stara bas daleko, cuj na Golom bi te ispitivali, sta fali nasoj "Crnoj Kuci"...elitni zatvor, pola Bosne boravi u njemu."- valja se Stari od smijeha!

"Bas bi volio da te pritvore dva - tri dana, to bi nam osvjezilo brak...garant... a i ti bi poslije manje laprdala!"

"Eto budale, sta covjeku padne na pamet, vlastitu zenu slati na robiju u "Crnu Kucu. I jos me onda pitas sta mi je Ingrida pricala u povjerenju. Nista od informacija za tebe!"
rece Stara.

"Dobro, ali onda sigurno ima nesto manje povjerljivo sto mi mozes reci?" uporan je Stari.

"A to, to ima. Neces vjerovati rekla mi je da je malu Merimu ubijedila da ju je samo ona rodila pa zato nema Oca, eto to!"- konspirativna je Majka.

"Lazesss, budale zene, gdje to moze? Otac je u tom poslu...najvazniji a ko ti je ta Merima?"- pita Stari.

"Pa ona njena Mala, kako ne znas?!" cudi se Majka.

"Mislis na Mejremu?" - pita Stari.
Potpuno iznerviran tolikim nepoznavanjem stvari, ja samo viknem: "Mirjam!"

Gledaju u mene u cudu, k'o kad gluhonjemi odjednom proprica!

"Pa to ti je to...isto!"- utjesno ce mi Majka, "samo oni ne znaju izgovoriti pravilno!"

"Tako je!" potvrdi Stari i na brzinu dodade, "dalje, dalje...sta je bilo dalje?"

"Vidi, ona je Malu slagala, nije ona Majka Bozija pa da  zanese dijete bezgresno, niko od nas nije toliko lud. Bila je nekakva Momcina u toj njihovoj Valeti , to ti je k'o njihov Beograd, i oni su se upoznali dok su studirali medicinu. Zavrsili te visoke skole i trebali se uzeti ali on je pravio neka sranja pa zglajzo politicki. Jednu noc bane murija i odvede ga.
 Od tada ga vise nikada nije vidjela. Nakon nekih par mjeseci vidi ona stomak raste, raste. raste, a taman tako nekako cula da su trojica robijasa nagulila iz zatvora. Murija, ubila dvojicu a za trecim se jos traga.  Zato je odlucila da naguli sa Malte, kako bi zastitila dijete jer bi vlast vremenom shvatila cije je to dijete. Misli da bi joj ga oduzeli!  Eto!" - puna brige rastereti se Majka, teskog bremena tajni!

"Uh, jest zajebana prica! Samo ne kontam kako zna da je onaj treci robijas njen Momak? To mi je nekako mutno!?" - Stari sve to razmotri sa filozofskog stanovista.

"Gledaj, cula je kako murija prica da su dvojicu roknuli a da je Doktor pobjegao! Kontas sada?!" - podigla Majka obrve.

"Ne kontam, de malo pojasni!"- Stari nestrpljiv kao da sjedi na iglama.

"Pa rekla sam, zajedno studirali medicinu! Tebe, blente! Sta bude covjek kad zavrsi medicinu? Automehanicar ili sta?"

"Pa Doktor, normalnooo, odmah sam skont'o ali ti pricas zagonetno! Doktor je nagulio i negdje je znaci, ziv!"- Stari napuci usta i u sebe zviznu!

"Au, ovo nam ne valja, nikako!" - zabrinuto rece.

"Sto to pa sad nama ne valja?" sumnjicavo ce Majka.

"Pa bojim se da ne najebemo nekako zbog tog robijasa! Eto, to nam ne valja. Ako se ovo probuba po Gradu ne gine nam Goli! Idemo u paru!"

"Bas me zanima kako ce se to probubati po Gradu? Ako ti sutra i prekosutra i naksutra ne budes srao po "Cajevcu", mi smo bez brige, to je prva stvar a druga stvar ona je dobila politicki azil od Juge a to znaci da UDBA vec sve zna! I to odobrava, kao neku politicku borbu protiv Kapitalizma! Zato su joj i dali posao u manjem Gradu, da je malo sklone, da ne kazem zastite od njihove Tajne sluzbe!" sapuce Majka.
"Cije Tajne sluzbe, kakve Tajne sluzbe!?" skoro vrisnu Stari.
"Pa njihove Tajne sluzbe, valjda i Malta ima svoju tajnu sluzbu. Kad imaju albanci i bugari...rumuni...CIA, KGB...sto ni oni sa Malte da nemaju?"
"Eto, to mi je sve rekla! Hoces li da cujes dalje?" nadmocno upita Majka.

"Necu, necu nista vise ovako povjerljivo. Zar ima i dalje? Nemoj vise, bogati!
Sto da ja mirno ne spavam nocu?
 Cijeli rat sam prosao gotovo mirno a sad treba da najebem zbog svoje lude zene! Ma koju ti moc imas da ispitas ljude i sve saznas! I to sve u sat vremena i flasu Martela!
Ma ja sam budala, gdje kupih taj Martel!

Ti bi trebala "aplicirati" za posao glavnog ispitivaca za
CIA-u." - iznerviran Stari zavrsi svoje izlaganje.

"Ma najebali smo totalno!" - rece kao za sebe,  pljesnu se rukom po celu.

"Ima jos da ti pricam, ali ovo nije tako opasno pa mozes malo da se opustis! Ma opusti se, bolan... i slusaj!

Ona ti nije obicna Doktorica nego vise kao Dr Dizdar!"- rece.

"Mislis, Meho Dizdar, Stara...pa on ti je fabricki zubar! Jel' i ona , znaci zubar?"

"Ma nije, zubar i ne mislim na Mehu nego njegovog brata doktora za zenske stvari sto su mu zene izbacile prvo slovo D iz prezimena pa ubacile P na njegovo mjesto. Kontas?"

"Sad bas nista ne kontam, o kakvim slovima pricas i kako se to ubacuje i izbacuje?"

"Dobro, ajmo polako, kako se Meho preziva?" takticna je Majka.

"Pa, glupa ti pitanja, svako zna... Dizdar."

"Dobro, sad izbaci slovo D iz prezimena i stavi P. Mozes li to?" gladi bradu Majka.

"Mogu, eto izbacio sam slovo D i sta sad?" vazan je Stari.

A onda vrisnu ko ofuren , " A joj tebe prostacine ...Pizdar, Pizdar, mislis Dr. Pizdar? Kontam, odmah sam skontao, samo foliram!"

"Vidim, vidim, ovaj si put bas nesto dugo folir'o." smije se Majka.

"OK, mozda nisam skont'o u prvo vrijeme, ali sad ...kontam...i sta Ingridka ima sa Dizdarima, reci!" zabrinut je Stari.

"Joj tebe, bas si pravi hablek, i ona ti je Picin Doktor kao i Dizdar. Eto to smo samo pricale...a ostalo su bile zenske stvari...ti to ionako ne bi razumio."- smireno zavrsi Majka.
"Znaci , ako sam dobro shvatio, ona nije oca od male Mejrene vidjela skoro sedam godina a on sam ni ne zna da ima kcerku, malu Merimu. A rece li ti Ingridka kako jej se zvao taj Momak?"

"Ma, rece ali sam odmah zaboravila posto mi je bilo malo neobicno, pa nikako da mi udje u uho. Dva puta je ponovila to ime a ja opet prazna, nista me ne vuce na njega.

Napomenula je da misli da je nagulio negdje u Ameriku, tako je cula od ljudi.
Drugi put cu zapisati ime pa cu ti reci.

Hoce i da je ucim nas jezik, posto ima velikih problema na poslu sa radnicima posebno sa muskarcima. Nikako da shvate da je ona zenski doktor. Kaze da im je rekla da je zenski doktor a oni joj rekli da to i sami vide...da je zenski doktor a ne muski!

 Cula ona u cekaonici kako oni stalno govore kako ih boli k.... za ovo pa za ono. Jedan tako  ponovio naglas "boli me k...." vise puta pa kad je dosao na red za pregled ona mu rekla, pokazi da vidim gdje te boli k...., a ova prostacina izvadila pred njom onu stvar."

"Koju stvar, Cunu ...mislis?!" razrogacio oci Stari.

"Pa, Cunu, koja bi to druga stvar bila vazna kod muskaraca?
 Zena zamalo nije umrla od stida, ali ga je dobro i profesionalno pregledala i rekla mu da ga tu nista opasno ne boli a on onda zin'o i rek'o i da ga grlo boli. Proculo se poslije po Celulozi kako Doktorica pregleda Cunu, pa svi navalili.

Pokusala sam joj objasniti sta u nasem narodu znaci to"boli me k....!" ali mi se cini da me bas nije u potpunosti razumjela."- zavrsi svoj referat Majka.

"Ha, ha, da nije po malo tuzno, sada bi se zavalj'o od smijeha. Picin doktor, pregleda radnicke napacene Cune! Svejedno, uljepsala si mi dan, narocito mi se svidjelo ono za Doktora Dizdara! Ma jeba su ti nasi ljudi...ko bi se samo toga sjetio, da veze zanimanje sa profesijom. Dr. Pizdar! I kad kaze neka zena kome ide na pregled svima je odmah jasno kakav je pregled i ko je doktor , a sve u jednoj rijeci!
Ha, ha ha...!"- pljesce rukama Stari.

"Dobro je sad si bas pretjerao, ajde...prestani se kliberiti...i nemoj da bi ovo nekome slucajno sutra ispricao, inace si mrtav covjek, to da ti je jasno!" -vrlo ostro mu zaprijeti Majka.

"Ma ne brini nisam idiot...a mogu li ispricati ovo za Dr. Dizdara nekome a da ne navodim izvor informacija?"- molecivo upita Stari.

"Dobro, to moze za Dizdara...ali bez moga imena!
"Dogovoreno?"- posmatra ga ispitivacki.

"Dogovoreno!"- konspirativno zakljuci Stari.

"I umalo zaboravih da ti kazem, sutra nam stize iz Slovenije Bijela tehnika, budi kod kuce da kocijasi ne istovare to u dvoristu. Neka oni unesu...dadni im po pivu ali neka vrate flase...kaucirane su!"



Vladislav Bodnaruk - Toba: 5.dio Stigla plata


Redala se pjesma za pjesmom! Ako bi i cemu moja kuca mogla biti zapamcena, onda je to pjesma!
Orilo se, kad god je bila i najmanja prilika za neko druzenje a pjesme nisu nikad bile bez smisla.

Pjevao je onaj ko je znao...ostali su mumlali...culo se, "cuti, tiho, tise , da cujemo rijeci!"

Aplauz bi uslijedio na kraju. Pa zveckanje casa, glasan smijeh...pa zamor : "Koju cemo sada?"

Pjevalo se U Stambolu na Bosforu ali I Dobro mi Dosel Prijatel, pa Zajdi, Zajdi, Prokleta je Avstalia, Zute Dunje, Sto se bore misli Moje, Sejdefu majka Budjase (ta mi je ostala duboko u sjecanju...o tome kasnije).
Pa kad se komsije malo smire uz pivo, vino i rakijicu...potekne tihi razgovor o cudima danasnjice sve opleteno plavicastim dimom cigareta Drave , Zete ili Hercegovine, bez filtera,, naravno.

Puse svi!

"Jest, jest Haveru moj...ovo ti je cudo...mala zemlja...Nesvrstana...najbolja!"
A to taj smiraj emocija je bio pravi trenutak da moja Majka, svojim velicanstvenim mezzo-sopranom zapjeva, Onu...

Kales Bre Andjo

Ajde slušaj, slušaj, kaleš bre Andjo, što tambura sviri. Tamburata sviri, kaleš bre Andjo, anama da bidiš. Anama da bidiš, kaleš bre Andjo, na čardak da sediš. na čardak da sediš, kaleš bre Andjo, žoltici da broiš. Žoltici da broiš, kaleš bre Andjo, biseri da nižiš. Biseri da nižiš, kaleš bre Andjo, na grlo da rediš. Ajde slušaj, slušaj, kleto bre Turče, anama ne bivam. Turski ne razbiram, kleto bre Turče, vera ne menuvam.

"Joj, Zoro, dje me nadje!" zavapi neko.

Komsinice brisu suze, vrte glavama a nigdje nekog teksta, pohvale osim ono:("Jeb'la ti sebe sama!").
Placem i ja pod stolom a ni sam ne znam sta me je to puvuklo. Ni jednu rijec nisam razumio. Mirjam me gleda ostra ukocena pogleda, napucila mala usta pa mi lici kao da ima one male Hitlerovske brcice. Gornja usna joj se spucala uz sam nos...bas kao brcici... pomenutog majstora!

Sad i ja sam bio cudo, ja kada sam plak'o, plak'o sam iz dna duse, sa dva oka...odjednom...oba! Ne ono kao u filmovima, curne suza iz jednog oka i to je to!

Ma meni suze liju iz oba oka, za Kales Bre Andjo a ne znam ni makedonski a ni turski!?

"Eto, Fala vam svima na Prijemu...fatajte se svojih praznih tanjira i tepsija, nosite to kuci, da vam to ja ne bi' prala, iii...dodjite nam opet...kad legne plata ili akontacija, nasa kuca...vasa kuca, " u neka doba rece Majka.

Opet scene dugih rastanaka, nikom se ne ide kuci, svi bi najradje ostali, pa makar na "miloneumu". Padaju razna obecanja, a najcesce :"Slijedeci put, dernek kod nas Raja, ma pripremit cemo jagnje, nema niko nista da nam donosi...valja li ova!?"

"A mi cemo prase na raznju, ni nama niko nista ne treba da donosi!"

"E, ta vam je prava, Raja! Uvijek isto sranje...umjesto najobicnijeg hvala Komsije na casti, vi se uvijek opredjeljujete za ofucavanje ponudjenog! Ulazite u ovu kucu bez poziva i kucanje, fatate se sofre prije domacina! U ovoj ste kuci pojeli vise i jagnjetine i prasetine i przenica i bureka i pita...nego u svojim kucama!
Cula sam te dobro Mirso i prosli put si obecavao jagnje na raznju! A kad si Malog sunetio, nisi se sjetio, nesto, i da nas zovnes ili si sve Brici i Hodji dao...pa vama nije ostalo nista? A komsiluk skupio "skaniclu" (kesa- obicno papirnata) para za Maloga!"

"Jest', istina je!", vrisnu Micun..."obec'o si!"

"Micune, ne vuci me za jezik, godinama izlazis iz nase kuce bez Hvala ili Laku noc, toliko se naprdis svega da ni disati ne mozes a uvijek ipak stisnes da ces ti nama jednom ...prase na raznju! To prase mora da je postalo Krmak do sada i to od 120 kg pa se vise, ne moze ni na jedan razanj ni u jednu rernu a i sve po kuci popase, pa ti nije ostalo ni za cigare. I vidi ovo, zdrobio si u moj omiljeni fildjan svoje smrdljive opuske, smradu jedan!"

"Ma , nisam ja Zoro, gdje bih ja nesto takooo?" neuvjerljivo slaga Micun.

Majka prebire po fildjanu svojim prsticem, cikove i snebiva se, baca opuske po kuci, bez ikakvog reda, fuj, fuj, koje govno od covjeka bi mi to moglo napraviti...kako cu ujutro ...kafu?
"Micune", smireno i polako ce Majka, "u jednom fildjanu deset cikova a svaki druge marke? To samo grebatori rade!"

"Micune, stoko, ubit cu te ili sada ili kad god mognem...govno jedno...mrtav si covjek!"

Zafrljaci svoj omiljeni fildjan ali promasi Micuna, na srecu promasi i sve ostale komsije i zapuca se fildjan u neveliko armirano staklo haustora, pa ni 'vamo, ni tamo!
Ostade tu!
Ukopan!

Stari pridje Majci, obgrli je s ledja...stisnu, nasloni glavu i na uho joj nesto sapnu. Volio bih , vise nego Boga da vidim, da cujem te magicne rijeci ali nisam cuo nista!

"Joj, sto sicas (gadjas)...svaka ti dala!", Stari rece.

Majka se kao probudi , rasiri ruke, "Micune, nemoj vise u Moju kucu...nikadaaa, isss!"

"Kupit cu ti sutra novi fildjan, Zoro, garant!" snadje se Micun.

"Znam, da hoces i donijet ces ga zajedno sa onim tvojim prascem na raznju!"

"Raja, spavanje, drzite se bracnih obaveza, fatajte se kreveta...laku noc... laku noc ...Svimaaa!" rece Majka i tresnu vratima!

Zalupi, reklo bi se.

"Eheee, Ingrida...vidje li ti vecih ljudi i vecih supaka od ovih veceras?"

"Ma, Zova, ja ne Ingrida...jas Ingrid, ne razumila puno rijecja i supaka!"

"Dobro,dobro ja to znam, ma slozila sam ti ime u padezu da se prilagodis ...nominativ, genitiv, dativ, akuzativ...ima vremena Ingrig, ima i vokativ, i likatativ , ima instrumental...ja te samo prilagodjavam Ingrida, sreco! Ni manjeg naroda, ni vise padeza!

Zivot je jeba... a to se moze savladati!"

"Kako to mislis, Zovo?"

"Mislim, ovako, slusaj...a jebla te Zova... Stari daj nam onaj Marteli i dvije casice!"

"Sta, zar ti neces popiti veceras?" upita Stari.

"O, jes ...ja cu popiti...I mi cemo popiti...ti imas pauzu...ti neces Martel popiti...ovo su zenske stvari...kontas?!"

"Ja bih onda po Pivi, raspalio?"

"Raspali, raspali...ali na balkonu...i zatvori vrata!" rece Majka.

Mi nismo imali casice za Martel, samo cokanje za rakijicu, no Majka je od nekud izvadila nekakve cese, Kristal Zajecar, a bilo olovno staklo, livano, imalo debelo dno...tu spuca Martel, francuski konjak, najbolje pice koje sam ikad popio u kuci moje mile sestre, Tanje,upucani pogledom na Kvarner, morem koje se svojim plavetnilom uvlaci na njenu terasu, ono jednom kada sam ko biva odastao. ( I o tome, jednom!)

"Ne boj se, Ingrida , sad' smo svoji jeboga ti!"

"Jesi li ti vidjela supaka , komsija? Ali oni dobra Raja, malo skrti, ma ni mi nemamo sta da podjelimo. Malo smo i mi prazni."

"Slusaj, Ingrid, reci mi polako, vidim plemenita si zena...a lijepa...sta su tvoji problemi?"

Razgovor je tekao tiho, gotovo necujno. Culo se samo suskanje, poneki uzdah i kucanje casama. Eh!
Obadvije, uplakanih ociju ali vidno raspolozene, cudo jedno!

"Stari, odlaze nam gosti, 'ajde isprati Ingrid i Malu da ne idu same po mraku."
"Evo me letim...ma nema mi cipela!" zavapi Stari.
"Kako nema cipela, gledas li dobro?"
"Ma tu sam ih ostavio u hodniku, mora da je marn'o neko od Komsija?" zakljuci.
"Cuj, marn'o, ko to maznjava stare cipeletine?" vise kao za sebe rece Majka.
"Pa, nema ih!"
Stara se okrenu prema meni i samo podize obrve.
"Gdje si ih posij'o? A?!"
"Spale mi u Parku kad sam trc'o po vino, eto!"
"Eto, tebi...'ajd sad po njih!" naredi.
"Necu!"
"Sta neeeces, letiii! Onakve cipele da propadnu, to hoces?! A?!"
"Sad si rekla da su stare cipeletine i da to niko nece, Ma, ne smijem sam u Park nocu, eto!"
"Dobro, idi ti onda Stari po svoje cipele."
"Ne mogu ja...nemam u cemu!" logican je Stari.
Majka gleda preko svojih naocala, malo u jednog, malo u drugog a mi stojimo mirno ispred nje...kao Pioniri.
"Znate, sta, 'ajte vi obadvojica zajedno, tako cete lakse naci cipele."
Podjosmo u mrak...bez rijeci a potpuno samiii!

"...Ingrida ,Ponedeljkom je kod nas Grah, mi kazemo Gra' , cudo hrana sa pedeset hranjivih sastojaka, razvucemo ga do srijede! I znas , sta, srijedom je najbolji! Naleti sa Malom, svakako, dodji da se ispricamo."

Taj ponedeljak sam zapamtio kao vrlo znacajan ponedeljak. Stari je mimo svog obicaja, kasnio sa posla. Mi svoj rucak davno smazali a njegov grah jos stoji na stolu. Ohladio se...potpuno.
Proslo vec cetiri sata a njega jos nema. Cekamo ga, malo-malo neko proviruje na balkon.

"Nema ga jos, da mu se nije sta desilo, jadna ja? Sine, 'ajde oblaci se idemo u Fabriku." rece vrlo tiho.
"Da nije ubio nekoga, Majko, mozda?"
"Kako, ubio, crni Sine, jesi li blesav, sta pricas?" u cudu ce Majka.
"Pa, rek'o je neki dan da ce u ponedeljak ici u Celulozu da nekog ubije. Danas je ponedeljak a mozda su oni ubili njega kad je on prvi poceo!?"
U tom se zacu buka automobila ispod naseg prozora. Neko trubnu na sirenu!
Cijela zgrada istrcala na balkone. Ko biva njima neko dosao limuzinom pa da mahnu gostu.
Iz novog bijelo - srebrenog Cajevackog Taunus-a 17m, izlazi Stari. Dugo se rukuje sa soferom Milom, pa onda nesto pricaju, pa se ponovo rukuju!
Vidjeo ih je cijeli komsiluk.
A nama dragooo!
Stari podigao tasnu u vis i mase prema nama.

"Sine brzo trci zovi komsinicu Ingridku...reci stigla plata, sad vec pocinje i da vice, reci stigla plata, sta plata, reci stigle cet'ri plate...donjeo JA!"
U tren oka strcali Majka i ja. Grlimo ga!
Hanka sa treceg sprata zabrinuto vice :"Ljudi jel' sve u redu, da nekog nije udarilo to Auto!?"
"Nije, Hanka ovo auto nikoga udarilo, to moj Stari donjeo platu komsinici Indridci!" vice i Majka.
Sa dusom u nosu dotrcale su obe komsinice i velika Ingrid i mala Mirjam. Ingrid se borila da uhvati zrak a suze su joj frcale na sve strane. Mirjam je plakala, vjerovatno samo od straha!
"Stigla plata! Jesam ti obec'o u subotu! Bio ti ja kod Generalnog Celuloze, malo se i popilo pa zato kasnim ali pozdravio te puno, obecao da ce nekome sutra iscupati usi!"

Stari izvadi iz tasne smedju kovertu i dade je Ingrid. Ingrid brze-bolje pogleda u kovertu i procita cifru.
Samo je razrogacila oci i ruku stavila na usta.

"To neka gresak Komsija ne mene tolika pare a ne ni moj ime tu sto treba." razocarano spusti kovertu na stol.
Stari podize kovertu i prstom joj pokazujuci, cita cirilicom napisano, Ingrid Farrugia Azoppardi Dr.:" vidi stvarno greska... napisali Azopardi sa dva p umjesto dva z, papci! Ovo je tvoja plata!" pruzi joj kovertu u ruku.
Majka malo proviri :"uh, kol'ka lovaaa! Blagis tebi!"

"To ti je za ovaj mjesec," zatim ponovo zavuce ruku u tasnu i rece ovo je za Juli, ovo je za Juni i evo ova je za polovicu Maja kad si pocela sa radom."
Ingrid se nemocno spusti na stolicu.
"Zova, daj mene malo voda i secer, molim."

"U vidi graha, ohladio se! Sad cu ja to na brzinu podgrijati." Odleti Majka u kuhinju i donese jos dva tanjura.
Svjeze pecen hljeb isjekla na debele kriske a on se jos pusi.

Stari sa osmjehom na licu, reklo bi se prezadovoljan, samim sobom ili grahom, tesko je ocijeniti u tom trenutku, jede polako...gleda Ingrid i Mirjam kako slatko jedu domaci grah...solac!
Majka stoji iznad njih, vrti kuhinjsku krpu u ruci :Jed'te, jed'te, samo polako...ima jos svega na pretek!"
"Ovo divno jelo Zova a dje ti kupila ovaki Lebac? Best ever! Ti mene sve pokazez da ja nacinim. Hoce?"

"Hoce, hoce, sto nehoce, pokaze ti ja." uz smijesak rece Majka.


Vladislav Bodnaruk - Toba: 4. dio Komsije


Docekan sam odusevljeno, mislim svi su se odusevili kada sam sav zadihan i isprepadan do besvijesti uletio u stan. Trcati po mracnom parku je bas...kunst! A Sam!


Bravo, stigla cuga! Aplauz ... Ingrid, potpuno oporavljena, pritrca mi prva, kleknu i poljubi me pravo u celo...nesto mi se ucini da tukne na bijeli lukac!

Bijeli luk je fantazija, dize ljude iz mrtvih...jedino sto uvijek ...tukne!
A tada je bolje da te ne ljube!
Stari prilazi, u ruci mu dvije case.

Zvecka!

Majka zbaci kuhinjsku pregacu sa sebe i punim, ali bas velicanstvenim altom , zapjeva onu "I srusise se pusti snovi moji"...duga pjesma... petnaest kitica...a ja svaku zapamtio, bas kao ulog za svoj neki buduci zivot.

Pa tako se i meni...kad sam odrastao...pjesma javljala, s vremena na vrijeme.

Kao neki san!

Sve je mirisalo toplinom tek pripremljenog jela. Stara zapalila slavsku debelu svijecu na sred stola.
Stari presvukao bijelu novu kusulju, zacesljao dlake na glavi a Stara prebire koju da otpjeva kako bi Ingrid raspolozila.

Stara povuce pjesmu "Ima dana kada ne znam sta da radim" a podigla onu casu vina, koju nikad nije popila, a digla samo zato da se kurci...i trehne negdje od zid ili kroz otvoren ili zatvoren, kako se nadje, taj prozor kad se pjesma zavrsi...

Mirjam i ja pod stolom. Iako duplo manja od mene, uh sa onim njenim okatim ocima...

"Ja vas vole jako!" Ingrid, zapjeva neku svoju pjesmu sa Malte. Stara prvo nije skontala sta to ona cini a onda Stari rece,"To ona nama pjeva, sigurno...ali ne zna! Jebajiga!"

"O jest' lijepa ta pjesma...masala...masala, ali moram te nauciti i kako se pjeva"
Rece Stara!
"Vidi mene, naguzicis usta 'vako, k'o kad ces reci slovo O, a onda iz duse potisnes glas, slusaj!
Ouuu, i puhnes iz pluca! Ouuu!"

Stara njezno stavila ruku izmedju grudi...ouuu, ponovi opet.

" 'Ajd' sad' ti probaj, ajde, jeboga ti sta si se stisla ouuu, disi iz dubine duse, ouuu!"

Ingrid sva sretna ispusti nesto kao ouugrh.

"Joj, Ingrida tebe, nije tako, sto si se uhvatila za sisu, dusa je ovdije izmedju , pa malo ispod. Tu se 'vatas. Vidi, vidi! Ma jebo pjevanje, da probamo sa heklanjem, bil' te ja naucila kako da heklas!?"

"Neko grebe na vratima, Stara!"

"Ma nek' grebe ko ga j..."

"O, jesam ovo dobro rekla, k'o nakakva pjesma...stih. Ha, ha!"

"Pravo si talenat, da sam bir'o , ne bih bolju izabrao." rece Stari.

"Mi snimili papucice na otiracu, k'o da ne unosimo nered i ne prljamo vas novi linoleum, promoli glavu komsija Mirsad. Dosli Hanka i ja da vidimo treba li sta a i Hanka savila tepsiju bureka."
"O moj Mirso, dodjoste vi u pravi cas." radosno ce Stari. "Vidi przenica!"

"Ma pusili se to burek, ili je to isparavanje od one silne kisurine?"

"Kakva kisa, burek... burek se pusi, nego sta, druze moj! Ostavite vi przenice sebi ...za dorucak sutra ako mognete ista poslije ovog bureka!"

"Mrdaj komsija, mici se iz hodnika, jebo burek ide tepsija krompiruse, rucno jufke a krompir od neki dan! Vrucooo, vrucooo...pravo iz rerne!"
Hadzihafizbegovicka, lijepa, tu se nema rijeci, dah zastane svima, nema ni komparacije da se opise ta zena...kao da je i ona pala sa neba, bas kao i Ingrid. Jedinstvena!

Svakom dato sta ko moze da skonta...e to je ona. San!

Tepsiju drzi tik ispod grudi, taman gdje su bila ona dva otpala dugmeta pa joj nekako neprijatno sta bi neki pokvarenjak mogao pomisliti.
Stari miluje rukom bradu i ne trepce! Zaboravio potpuno na Ingrid, na przenice a moglo bi se reci i na ...burek!

Kome sad do jela?

Nova komsinica je malo zapostavljena.

Samo sapce : "Masala, masala!"

"Dat cu ja tebi "masala" po toj tintari, sta si se raspilavio "masala, masala", kao da nikad nisi vidio ...zensko , ovajjj...krompirusu! Pita k'o pita, samo bez mesa! Eto! Nego Hadzihafizbegovicka draga , opet ti popucala dugmad na prsima, bil' da ti to zacas usijem? Taman mi igla i konac tu negdje pri u ruci."

"Ma neka ne treba usivati, sama cu kad dodjem kuci. Joj mene... joj mene lude...mora da mi je otpalo kad sam jurula uz stemenice?!" Nespretno ce Hadzihafizbegovicka.

"Onda mora da ti je upalo u pitu...daj meni da vidim." Sara Majka pogledom po vrucoj tepsiji.
"Nema ovdje ...dugmica...definitivno...mora da ti je to davno ispalo!?" Zatim zavuce ruku u kosu i pruzi joj zihernadlu.

"Evo ti ova zihernadla bar za prvu pomoc, pa se ti malo sama zakopcaj, bit ce ti lakse disati, vjeruj!"
"Auuu, Zoro, nemoj mi te zihernadle, matereti, ko zna cija je to marka, neprovjereno...garant...pa da me nabode. Ovo su osjetljiva mjesta...neka me ...radje cu ovako, nego da me nesto ubode!"

"Dobro, kako hoces, lijepo je da se sama pazis da te nesto ne ubode!"

Dolaze komsije sve u parovima, svako nosi nesto.

"Ma, udjite svi, ma nemojte snimati papuce, jebale vas papuce , pomijesat ce te, dole je "miloneum" ja to ujutro lako obrisem!" nudi rjesenje moja Mati.

Sest stolica zauzeto, pa komsije posjedale na linoleum uza zid.

Sjede tako i rakolje se, sve im nesto lijepo oko duse! A odrasli ljudi!

Smirili se... svi! Gledaju razdragani jedni druge...kao da je Nova godina...a nije.
Konacno, svi ispod oka radoznalo i blesavo pilje u prelijepu neznanku. To kao bilo malo neugodno nasoj gosci pa se i ona uzvrtila, samo ona neje smjela pogledati u oci nikoga.

Onaj silni pljusak i grmljavina podigli im adrenalin do ludila pa sada u ovo divno banjalucko vece prepuno mirisa lipe te subotnje noci (sutra se ne radi)...upadaju u stanje nekakve nirvane...i ona slavska velika vostana svijeca na sred stola dodaje ispijenim radnickim licima neku ozarenost.

Licili su na srecne ljude.

Eh, i jos kad se drmne koja casica...obrazi porumene a prica potekne cak i iz nijemih usta..."vakvog komsiluka ...nidje" "komsija je ...zakon" "komsija je...bog" "cuvaj svog komsiju vise nego brata rodjenog."

"Dobro je Raja, nemojte vise srati...fatajte se meze!" probudi ih iz snova Majka .

"Molim Muhamedance, malo paznje ...ono tamo nije sir vec slanina, a ono tamo nisu krompirici nego cvarci, ne hvatajte se toga... slanina i cvarci...to od "Klempe! Kontate!?"

Tih godina nije se smjelo biti Musliman javno, bilo zabranjeno, ali bilo je dozvoljeno biti Muhamedanac tako da ni ja sam dan danas ne znam kad su ovi moji presli u one zabranjene i ko je ostao poslednji Mohikanac ...ovaj...Muhamedanac!?

Stol pretrpan hranom i picem, ima i okolo. "Ajmo, dizite se , klopa je na redu!" rukama mase Majka da ih otrgne iz nostalgicnih razmisljanja i onih opasnih radoznalih pogleda upucenih ka Ingrid.

"Pa nemojte odmah svi po Bureku, copajte malo i krompirusu o jeb, o jeb, oooo, a ljudi, Stari vidis li ti ovo...sta ce nama ostati, kad pocopaju sav burek, aaa?! Ona stvar?!"
Stari je munjevito pogleda: "Koja stvar, Stara?"

"Sta koja stvar! Onaaa, sto ostane kad sve nestane! Pa, pojest ce sve!"

"Momenat, momenat komsije, molim." isprsi se Stari.

"Dragi gosti znate li vi da oni u Zagrebu krompirusu, sirnicu, zeljanicu, zovu Burek?!"

"Aiii, hajvanaaa, burek sa sirom, burek sa krompirom, burek sa zeljem...hahahaaahah! Ja, budala, majko draga." Komsija Merso se udara otvorenim dlanom po celu, kako se on udara , ono tako pljeska...bas je bilo dobro.
"Merso, nisi shvatio, copajte malo i krompirusu i to je Burek!' bio je zadnji pokusaj Starog.
"E ja ne bih komsija mogao dati prednost krompirusi...sve dok ima bureka! Znas onu bosansku, Burek je pitac...sve ostalo su pite!?"

"Ovo je stvarno ponizavajuce, serviram vam , rucni rad pitu, a vi svi kao krmci, muska stoka...sta fali mojoj krompirusi...sta faliiii?!" i dok je tako vristala uvrijedjena, jadna Hadzihafizbegovicka, otpade joj i jos jedno dugme, bit ce poslednje u nizu sto cuva sise, kako ono otpade...tako i ispade lijeva sisa, ma samo do pola...

Grobna tisina!

Komsija Micun tiho, da ne bi nekoga uznemirio upita :"Raja, ima li neko cigaru?"
Nije bilo odgovora.

Hadzihafizbegovicka spretno popravi situaciju...vrati sve na mjesto ..."sta fali?" Uzviknu ponovo!

Mesooo, meso fali...k'o Hor beckih djecaka vrisnuse piskavo svi! Neko dodade, jebo pitu bez mesa...i tako to.

"E, k.... cu vam ja ikad vise...razvijati ista!" zaplaka se Hadzihafizbegovicka...tresla se i grcala, pa grcila, ili obrnuto, a Stari je, kako prilici pravom Domacinu, prigrlio tj. snazno zagrlio, sad bio je glavu nizi od nje ali i svi ostali su bili za glavu nizi od nje, pa se
samim tim priblizio jos vise onoj raskopcanoj dugmadi. A one grudi k'o klik-klak bez ikakvog smisla, bubaju ga po glavi , obrazima...a Stari ... trpi ... takav karakter!

Jebajiga! Jedva ju smirio. Ali je ipak uspjeo.

"Ne znam sta mi bi, nesto sam danas osjetljiva , evo bas tu mi se nesto skupilo." uz smijesak, pritisnu se Hadzihafizbegovicka otvorenim dlanom po grudima.

"Eheee, dusa kad boli...to ti je najgore!" neko rece.

Da je mene ikad iko trehno takvom sisom po glavi ili da mi je takva sisa slucajno pala s neba na glavu, ja bih bio mrtav...garant! Moj Stari je Junak! Trpi, cuti...samo se pritisn'o da ga jos nesto teze ne snadje, naravno uz te sise Hadzihafizbegovicke!

Poslije prisle i ostale komsije blizu Hadzihafizbegovicke, ali samo da pomognu Starom, ako zatreba...pa Raja smo...uostalom! To se nije bojalo nicega, takva raja, ginulo se za Raju, vecina Borci i Prvoborci...nagulili u Partizane kad su culi da dolazi neprijatelj u njihova sela.
Inace sise su isto sto i grudi, samo su znatno vece, ma koliko ih je... a pravi borci ce se uvijek moci...oprhravati s tim anomalijama! Treba za to imati...odvaznosti!

Kad je mljackanje i srkanje malo popustilo, Majka zvecnu nozem po casi...i nasta muk. Svi gledaju pazljivo u nju.

"Mile nase komsije, veceras zelim da vas upoznam sa nasom novom komsinicom iz potkrovlja, Ingridom...Strankinjom i njenom djevojcicom Mirjamom, isto tako Strankinjom! Normalno, posto su rod!"
Sad komsije potpuno otvoreno gledaju (razrogacenih ociju i poluotvorenih usta) u Ingrig a malu Mirjam koja je bila pod stolom sa mnom, niko ni ne trazi pogledom a i sto bi, djeca k'o djeca...sva ista!
Ingrid je drugacija...i jos Strankinja.

"Pa kako...strankinja, auuu...steta a meni djelovala normalooo." prosapta neko.

"Pustite sad to, one su zaglavile u Banja Luku iz ovih i onih razloga...nije do nas! One su tu, one su dio nas! One su nasa Briga, ko bude srao, neka jede govna i gotovooo!" Isprsi se Majka.
Razvali se aplauz, zene poskakase da ljube moju Majku, muskarci poskakase da ljube ...Ingrid, naravno!
Muskarci se nekako uvijek pazljiviji i brane slabije.

Ingrid stisla sake, prikupila ih na grudi, sagnula lijepu glavu,nekako se scucurila ne bi li se kako zastitila ovod iznenadnog naleta dobrocinstva.
"Joj sto bi ja sada zapalio, jednu, pravo bi mi sjela." peostenja komsija Micun ponovo.
"Micune, znas li ti gdje je Hotel Palas?" upita ga komsija Mirsad.
"Ma, znam, kako ne bi' znao!" zacudjen je Micun.
"E, tu ima ona trafika a u trafici se prodaju i cigare, udji jednom, pitaj, plati...pusi!"

"Zivjeli!" uzviknu neko.

Zivjeli, zivjeli, zivio i ti mene, zivjela i ti meni...nesto coknu, k'o da neko nekog poljubi a zatim nasta masovno coktanje, kao cmok, cmok, njam, haha!

Hadzihafizbegovicka se prva snadje:

"Haj odkako je Balja Luka postala
aman, aman postala
nije ljepsa udovica ostala
aman aman ostala
Haj kao sto je Dzafer Bega Kaduna
aman, aman Kaduna...

Ispod stola vidim Majku, zagrlila Ingrid, naslonila glavu na Majkina ramena a sve joj se ledja tresu nekako.
"Smije li se to ona?" upitah nekog.

"Ne smije... place jebogati... u sta gledas?"


Vladislav Bodnaruk - Toba: 3.dio INGRID

"Daj mi taj mantil da ga osusimo:" rece Majka lijepoj crnokosoj zeni i pruzi ruku prema njoj. Ova kao da se malo prepala naglog gesta i ispruzene ruke, ustuknu.

"Sta je ovoj?" okrenu se prema Starom a razvukla facu u pitanje.
"Da nije gluva?" Vrti rukom po zraku, lijevo desno.
"Ne tako rukom vrtiti, tako se pita jel' blentava! Prst u uho, tako se pita jel' gluha. Sigurno je razumjela to tvoje vrtenje rukom, vidis da nije slijepa!" rece Stari.

Sagnu se Stara u visinu ociju lijepe zene, zagleda se u njene oci...rukom se povuce za svoju bluzu cimajuci je i rece: "Skini to da osusimo."

"O,o,ooh ...susimo, susimo, evo mene sada ce." Razumjela ju je zena, konacno.

Stara uze bijeli mokri platneni mantil pa ga okrenu tamo gdje su neka slova napisana tintovplavkom olovkom. Cita naglas, slovo po slovo:"Ingrid Farrugia Azzopardi Dr." Cudi se, pa pita "ko ti je ovo posar'o? Ma sta pitam gluposti, govna bosanska, eto ko! Vidi, molim te Stari, upropastiti ovakav materija, cisti damast i to onaj najbolji a posarano."

Slabasnim glasom zena progovori: "No saro niko, napisato mi ime i preime. Tako mora u posao."

"Pa onda ti je ovo prvo Ingrid, opet slovo po slovo procita... ime!?"

"Jes, to na mene ime Ingrid." rasiri zena malo oci te uleti i zracak svjetlosti u ovaj razgovor.

"Pa sto odmah ne kazes, jeboga ti, ja sam Zora!" - odusevljeno ce Majka pruzajuci opet energicno ruku ka zeni koja je jos uvijek sjedila a sa malom djevojcicom u krilu. Zena se trznu ponovo, pravo se prepala, prvo tog iznenadnog uzvika a poslije i ruke koja je opet prema njoj poletila. No snadje se, polako izvuce ispod Mirjam ruku i rukovase se.

Majci oci pune suza.

"Nije tebi lako, mila moja, znam ja to najbolje. Jadne mi zene!" zaleluja prijeteci glavom, bas onako kako je samo ona znala. Ko biva u tom je gestu sva ljudska patnja, mudrost iskustvo i sta li vec ne a ona cuva kao tajnu!

"Jel ovo radis na Hanistu kod pekara?"

"Kako ti znades da sam kod pekara, jes imam dva?"

"Ehe, he...pa vidim bijeli mantil...ko pekari."
"Sta ovo drugo pise, zamrljalo se Farrugia, opet naravno, slovo po slovo?"
"To moj prime ime." ispusti nesnazno.

"A, ovo trece to ti je sigurno od muza?"
"To trece isto moje prime sto pre ime ide, ima dva, ja ima dva otac, mamac to tako stavu na njih. Da se zna, cije ti."

"Ja Stari ovo ne kontam a vidi i greske u prvom dva r u drugom dva z. Koji papci."

"Kontam je, to joj je prezime a ima oba i od oca i od matere!"

"O, jes!"...slozi se moja Mati.
"A ovo zadnje... i to ti je necije prezime? Jel' to od muzaaa?"

"No, no Zova to ti moj titl...ja dotur u ceruloza ambjulant." Sad se i ona nasmijesi ali nekako tolerantno.

Ovolika poplava rijeci, zbuni Staru. Samo okrenu glavu ka Starom i rece:" Ajd sad ti reci, ti si uvijek pametan."

"Kaze da je Doktorica u Celulozinoj Ambulanti a to ti je taman preko puta onih silnih pekarskih radnji na Titovoj, ma preko puta Ferhadije."

"Pa znam i sama, jebote, znam i gdje je ambulanta... auuu...izvinite drugarice Doktorice, ja mislila vi Pekarica, sta znam novo vrijeme, mozda ima i zena , drugarica, ovaj...mislim...pekarica?!"

"Nema, Stara." suho rece stari.

"Nemaaa, stetaaa, a tako unosno zanimanje za drugarice...uh bas serem, a?!"

"Izvinite, gori mi nesto na sparhetu!"...poskoci, odleti.

Svi gledamo u njenom pravcu prema uskoj dugackoj kuhinji. Kuhinja je bila pregradjena platnenim paravanom , zavjesama, kao u pozoristu pa kako je bila uska a Majka pozamasna, nikad joj cijela pozadina nije stajala u kuhinju zajedno sa njom.Uvijek se tacno znalo po toj izbocini gdje se tacno nalazi i sta radi. Ako se guza trese gore dole, dinsta nesto garant, ako guza umilno ljulja lijevo desno mijesi nesto, poskakuje...pere sudje, a kad bi skakala u trzajima, bez ikakvog pravila, onda je to na radiju svirala neka njoj omiljena stvar. Plesala je...garant.

Tako i danas bilo...plesala je!

"Proviri glavu iz paravana: "Pa odakle ste Doktorice, mislim dosli u Banjaluku?" i nestade kao oni Sezam strit carobnjaci.

"Dosli sa Malte, mi...udaljeno."

"Kako sa malte, iz Rosulja mislisTe, Doktorice?"

"Ja tebe Zova sad ne razumla, dosla mi oba brodom...ako to pitala?"

"Stara, ne laprdaj, sve cu ti objasniti, pravi veceru a mene pusti da razgovaram. Ti k'o Gestapo."

Na rijec Gestapo, zena se pribi uz stolicu jace i stisnu djevojcicu da ova vrisnu.

"Polako , komsinice, polako...ne brini."

"Pa ni ja ne pitam bez veze , samo zelim da saznam jede li prsetinu, da ne pravim djaba...eto?"
"Ah, to...a otkud nama prasetina danas?" radoznao stari, projelo se nesto.
"Nema prasetina, ima slanine, pametnjakovicu a to ti je to.Slanina je od krmaka, eto! A to ima i to ide. Pohani kruh, przena slanina, bijeli lukac...eto !

Ima se, moze se!"

Rasiri se kuhinjski paravan, prvo izleti gomila dima i pare...u dimu i pari Majka, u obe ruke veliki posluzavnici a na njima przenice, ukofrcana slanina, okruglice domaceg kajmaka a na vrhu tek obrani kajmak sa mlijeka koje je jutros uskuhala.

I tek otvorena tegla domaceg ajvara.
A ovaj, mislim ajvar, odozgo oksidir'o! Tamniji!

Rasiri ruke, siroko se nasmija: "Bujrum Raja!"

Doktorica briznu u plac!
Mirjam poleti rukom za komadom slanine a ovaj vruc k'o zeravica!
Mirjam briznu u plac!

Poletih rukom ka przenici, Stara me spuca tacem u glavu."Prvo gosti, hajvanu!"
Ja briznuh u plac!
Stari odvali u smijeh. "Eto ti kuharice, gosti joj placu, ha, ha ha!"
Stara briznu u plac!

Jedino Stari, hahaha, hahaha,...pa opet isto, dok i njemu suze ne udarise na oci, njemu od smijeha!

Kako pocelo, tim redom i zavrsilo!

Mljac, mljac..."Zova ovo naj best fud ja jebla...moras mene upisati preskripsn. Vi cudni ljudi...dobri, jebla ja opet kod vaske a da ja naplacam."

"Moze, moze, mila Ingrida ali nista ne jebla u ovu kucu, ovdije ja jebla...ti jela, uvijek dobro dosla ali nema jebla , izbaci srednje slova, to ne treba , reci polako..."je-la" i nije Zova, probaj polakoo Zooora...to mi je ime, sreco."

"Razumla ja,ti mene objasnis jezik, ja tebe dobro naplatim kad mene dodju plate. Ja cu i neka vino da nabavim...samo kad me platu a evo dugo cekam, nema pari dvojica meseca, ma i vise...trojica mjeseca...ne znam kako zivumo."

Stari oci razrogacio:"Nisu te platili mjesecima, aman jadna, sutra cu im jebati mater, izvinite sutra nemoze ali u ponedeljak nazvat cu racunovodstvo Celuloze...garant. Ma sta zvat cu Generalnog!"

"Cujes ti ovo Stara, zena nema para danima...pa oni gladuju...zato je pala...ubit cu nekoga...hocu svega mi!"
"Treba li para komsinice, bil' pomogla sto dinara do prvoga. Evo stoja!" Izvadi odnekud Stari novcanicu.

"Otkud ti tolika lova, frajeru jedan, dje to nadje?" zapanjeni se Stara!!?

"Ma razgovarat cemo mi veceras!"

Majka stavila ruku na usta kao da ne ispusti neki glas.
"Jadna ti nama!"

"Ne boj se, mi imamo svasta, otvori spajizu, : "vidi, brasno pola vrece, krompir pola vrece, ajvar osam tegli, pet piva na podu, dje sesta piva Stari?... kantica masti (pa otvori tu kanticu jednim pokretom ruke, pomirisa)...fuj, ovo uzeglo!"... mi cemo vas paziti...vec sutra cu ti pokazati kako se pravi hljeb, kruh...to ti je najvaznije."

Ingrid ustade i zagrli moju majku, pridje i Hemfri, zagrli obe, pridjosmo i mi mali, zagrlismo i mi nekoga ali samo oko nogu pa se nikad nije saznalo koga smo mi zagrlili.

Treba da porastes za pravi zagrljaj, mada ni ovi mali nisu za odbaciti.A meni se nekako cini i da se duze pamte ti mali! Sad, jebajiga, mozda i grijesim...zato sam i rekao , meni se cini, mozda tako pamtim samo ja, pa ne mozemo uzeti to kao opste pravilo!

Ako su nekoga grlili cijeli zivot, sasvim je opravdano da se ni jednog zagrljaja ne sjeca.
Ko ce pamtiti...toliko?

Ja pamtim ono jednom...bas sam gore napis'o...kad mi je onaj peskir pao na glavu. To se ne moze zaboraviti! Ma ne peskir, jebo peskir...ja bih peskir lako zaboravio ali ne mogu...bio je vezan za taj zagrljaj ...usr'o sam se neko ce me poljubiti. A to se onda ne moze zaboraviti.
Ali, nije, niko nije.

"Koliko je to sati Stara?"
"Sad ce sedam!"
"Bil' mog'o malog poslati u Gospodsku u Zupski podrum po litru crnoga?"
"Pa, normalnooo, imas li para?"
"Opet ti, imas li para? Imam!"

"Otkud ti pare Stari?" Razrogaci Mati oci opet! Da nisi kredit naceo?"

"Pa posalji malog po dvije litre, da ne ide ponovo."
"Ta ti je pametna, eh da je malo veci i ponese tri."

"Nije te valjda strah ici sam do Zupe?"...zabrinuto Otac.
"Ma, nije...jedino kroz Park!" rekoh porazeno.
"Joj, tebe muskarcine ...pa pretrcis!"
"I dje si bos poletio, 'oces da se flasa razbije pa se nabodes, a Hitna ne radi Subotom, obuci neke cipele."

Kako gore rekoh, august je mjesec, djeca su bosa...sad... ja sam imao neke "rimske" plastikanere, zvale se "gande" ali dok to spertlas...ode ti radni dan, pa samim tim i raja odu na spavanje... a sta ces sam u dvoristu?

Tako nazuh oceve cipele. Kroz park sam letio kao da su mi peraja na nogama. O, joj mene budale, mogao sam nazuti majkine cipele, manje su...jedino ja nikada nisam nosio stikle a to bi me verovatno sputavalo jos i vise.
Skinuo sam one cipeletine i u nekom transu i neznanju zafrljacio ih u zbunje.

He, he letio sam, nikad brze.

U Zupskom podrumu Cika Milut'n taman pretakao rakiju iz buradi u burad, pa mu ono gumeno crijevo ostalo u ustima.

"Oooo vidi Sarinog Kurira, u ovo doba, sta ce to biti...da nije Bajram bahno u augustu?
Ide rakija, jel kao obicno po litre ljute a po mehke?"

"Nije, Milut'ne, ovdje treba crno."

"Sta se slavi Kuriru Sarin? Da nisu sunetili starog jazavca po stare dane, opet, pa se prodobrio, post'o mehk, a omeks'o, omeks'o mu ...garant?"

"Milut'ne, djaba sipas dalje u tu flasu vise ne moze stati...sve ti curi sa strane." rekoh.

"Jeldeee, tis mene uciti koliko staje u koju flasu, k'o ja ne znam svoj pos'o, vidis da nabijam da mi onaj stari konj ujutro ne lupa cvoke. Daj i tu drugu flasu...da nabijem i u nju i bjez'...ne treba platiti vino...jebalo ga vino...ko pije vino u Banjaluci...pored ovak'e rakije."

"Bjez'!"

"Milut'ne da znas da cu mu sutra reci sve sto si nocas srao!"

"Stani, bolan, malac, nemoj...sala mala...zajebav'o sam se malo...stani...evo ti "zivotinjko carstvo"...o dje sam ga stavio?"

Picio sam Gospodskom, flase u providnom cegeru pletenom od nekih plasticnih zica, landrale su i klepale po asvaltu Banjaluke. Kod Rahmanove slasticarne skoro se sudarih sa nekim cilagerom. Nisam ja bio kriv, on se okrenuo prema naopako, on je trehn'o u mene, tehnicki , mislim.

Visok, elegantan, zlatne naocale na nosu, besprijekorno liht odijelo na njemu,kosa uredno zacesljana kao u mog Starog, ali nista od Hemfri Bogarta,. Ovaj je vise licio na Deni Keja, isto i taj Deni, bio neki glumac, kosa mu zuta. Jebajiga razlika je, boje su cudo!

"Kako to ides malac, u sta gledas?" obrecnu se na mene, zagledajuci svoje ispeglane nogavice, k'o da ga nisam uprlj'o.

"U sta ti gledas, ja idem pravo...ti ides naopacke!" obrecnem se i ja na njega isto tako, ali nisam zagledo jel' on mene uprlj'o. Ja sam vec od prije bio prljav!

"Boze dragi kome nosi alkohol ovo dijete?" u cudu izusi zapanjeni covjek i dodade: "I jos bos!... ma ne treba Banjalukom hodati poslije sest!" zakljuci.

Utom naidje gospodin Milkan, direktor Hotela Bosna. Ispred njega je uvijek isao njegov debeli stomak, sta stomak... stomak i po.

" Gdje je zapelo, komsija Jovo?"

"Vidis li ti ovo, crni Milkane, jalija na sve strane. Raspusteno sve! Ma ko to djecu salje po alkohol u ovo doba. Vidi ga, nema ni cipela!"

"Vidim, Jovane...svaki dan i svaku noc...ne valja im posao!"

"Ma dodji, sine Lolo, ne mogu ja tako polako, ceka mama sa vecerom!"

"Veceroooom, kakvom veceroooom?!" sjevaju sucmurasto zelene okice.

"Necu, necu i necu"...sjela je mrsava plavokosa djevojcica na sred ulice.

Imala je na vrh glave svezanu bijelu masnicu, boze me prosti k'o kakav veliki leptir a posto je bila noc, znaci veliki nocni leptir, Uzas! Tako nesto jos nisam vidio! Ja bih to odmah potrg'o sa glave! Fuj!

"Nije ovo cokolada, ovo je kiselo"

Kako je sjela na sred Gospodske, tako joj ispade kugla sladoleda iz korneta, ravno na asvalt, eh da nisam vukario one flase, zaletio bih se i mazno bih joj onaj kornet iz ruke...ma pomeo i sladoled pa nek' i nije cokolada, i nek' je sa asvalta, samo da probam, jednom!

Jebajiga, red je!

"Zorana, dizi se sa asvalta , inace ce te taj bosonogi mangup odnijeti u mrak!"

"Sto bi je ja nosio u mrak i sta ce mi ona, Tvoja je ...ti je nosi! Cuj covjeka, ja nositi curice u mrak, nisam ja tvoj hamal, ovo ja nosim vino nama, svome Ocu i Majci u nasu kucuuu!"

"Ali necu veceruuu, vidis da sam sad pojela sladoled." Ispruzila ruku prema Ocu pokazujuci mu prazan kornet.

"Vidis, pojela ja, ne mogu sad i vecerati!" ponovi ubjedljivo.

"Vidim, vidim..."

"Dobro, dobro, sine, idemo kuci polako." Tiho govori gospodin sa zlatnim naocalama i plavom kosom, sve diskretno okrecuci glavu lijevo desno ne bi li registrovao ko ga je sve vidjeo.

U Banja Luci je bilo dovoljno da te jedan ili jedna (jos gore), vidi u nezgodnoj situaciji pa sutradan cijeli Grad to zna...i svi pricaju...licno bili i vidjeli!

Vidio je i on Milkana naslonjenog na izlog "Gvozdjara" kako sapce nesto postaru Ostoji a ovaj samo: "Auuu, auuu, ma nemojte...Inzinjer kazeteee?! To mu je Mala, ko bi reko...jest', jest',gazda Milkane, dobro velite...raspusteno, neodgojeno to! Rauber, pravi!"

Djevojcica, frljucnu prazan kornet preko glave, poskoci i kao leptir uleti u narucje svome Ocu!
"Pozurimo, Zorana, sreco tatina...ceka nas Mama!"

Ona se stisla uz njega, pa se cerekaju!

Odose pravcem ulice Mose Pijade, dotle mi je dobacio pogled. Dalje nisam vidio, valjda sto sam malen ili zbog zakrivljenosti zemljine kore kada ti se cini da se predmeti i stvari gube u daljini i postaju sve manji.

Letim i ja sa flasama vina lupkajuci asvaltom...znam docekat ce i mene svi sretnih lica, ...zbog vina ili ...ma nevazno!

Vazno je da smo Sretni!

Uh, jebote...zaboravih ja one cipele od Staroga. Ma nece to niko dirati do ponedeljka a i stare su...ko bi?


Vladislav Bodnaruk - Toba: 2.dio SUSRET

Mome Starom nista draze nije bilo nego poslije posla i rucka da se skine u razvaljenu polubijelu, poluzuckastu potkosulju i sa pivom flasom klipacom sjedne na balkon. "Eh da moja zena nema posla preko glave, ova bi potkosulja bila bijela." to mu je pricinjavalo posebno zadovoljstvo.
"Bijela, bijela, to ti je kad nemam Plavi Radion pa perem ves Albus Sapunom. Rifljam, rifljacom k'o stoka i nista, uvijek isto! I jos nemamo tople vodeee...
Uostalom, pozutilo je od sunca."
"Ha, ha, pozutilo od sunca, od sunca sve bijeli draga zeno!"
"A da je tebe nesto pitam kad sve znas tako pametan...koje je boje Sunce, bijele ili zute, a?"...i zaskilji na jedno oko, onako zagonetno.
"Znaci...sve se zuti!"
"Ti bi morala upisati neki kurs iz domacinstva ili tako nesto. Kad me ljudi vide u ovakom donjem vesu sigurno kontaju da jos ves peremo pepelom ili da se nisam presvukao od Nove godine! Jest' Sunce zuto ali ozon bijeli ves!" ...mudar je Otac.
"Pa kupi mi onda Ozon a ne Albus sapun!"

Smijali su se u glas!

"Hoce li kafa uskoro, Stara?" pa gleda u njenom pravcu, procjenjuje da nije nesto uprsk'o.
"Ide kafica!" vice Stara veselo. "Al' 'ajde bolan skini tu potkosulju iz aviona ti se vidi da si je zanos'o."

Flase klipace bile se pristojna mjera. U svaku od njih stale bi barem po dvije ove danasnje flasice...sto bi rekli, male, djecije. Iz takvih se samo pila rakija!
Nije bio neko zakeralo i nije mario da li je flasa zelena dal' smedja. Meni je to jako pomagalo i olaksavalo posao kada sam isao u nabavku pive. Jos s vrata u Granapu kod Bore, cim Boro cuje da flase zveckaju on se ljutito obrecne: "Nema biranja pive malac, mora odreda!"
Ja sam uzimao odreda pa me je i Boro jako gotivio. I on sam je bio "gotivan" covjek ali posao je posao, sa narodom moras ostro, govori je. "Inace, to ti je stoka!"
"Ajd sto Muslimani biraju zelenu boju ali sad posli i Vlasi, misle valjda bolja je zelena cim ovi piju! Pa ne moze tako drage komsije! Ne mogu ni ja sam popiti sve smedje!"

Ja do tada mislio da Muslimani ne smiju piti pivu zbog alkohola u njoj ali su mi objasnili da je pivo, a tako je i bilo u to doba, tretirano kao prehrambeni proizvod, a Vjera ne brani nikome da jede, osim kada se posti. A i tu se moze halisati malo...uvece ili kad se me vidi.

"Vazno je da je flasa uvijek puna i da je stajala u hladnom spajizu, barem preko noci na betonu." Govorio je da piva tada povuce hladnocu iz tog betona i da je to onda pravi merak popiti.
Pivo je pio direktno iz flase, bas kao kocijasi na zeljeznickoj stanici. Oni su tako morali jer nisu nosili case sa sobom ali ovaj moj nije jer smo mi imali neke case i on je bio na balkonu, sto znaci u kuci.
Mislim da je to pravilo uveo kada je Stara sve cesce izlazila na balkon govoreci : "Uh, bas sam nesto zedna, sto bi mi sjela casa pive!" Stavljen tako pred svrsen cin, morao je dijeliti pice sa Starom.
Trik kojem se dosjetio imao je efekta i vec kod :" Uh, bas sam nesto zedna..." on je skakao i izvinjavao se "letim po casu, ali sam bas otpio iz flase samo da znas...ne znam hoce li ti to smetati...izvini."
Staroj kao da je bilo malko ljak pa nije prihvatala.

Tako prezadovoljan samim sobom i svojim razmisljanjem sa tom pivom u ruci na svom Tronu, tj. balkonu, pozdravljao je komsije a bogami i komsinice. Njih sa narocitim zadovoljstvom! Uvijek nekim dubokim izmjenjenim glasom tako da mi ukucani nismo odmah ni skontali da on to provaljuje.

"Gdje se to zuri, gdje to gori, draga komsinice?" A i one laprdace, polovina ih jos imala neoblajhane brcice a imale vise muskih hormona od svojih muzeva, cim ih se tako oslovi izgube svaki osjecaj za realnosti. Krene kikotanje i nespretno odmahivanje rukama na sve cetiri strane svijeta. Kao da neke muhe tjeraju oko glave! Uslijedi popravka pticijeg gnijezda i sarmi na rascupanoj glavi!
"Ha, ha , dragi komsija, bas ste pravi vrag!"... pa zatezanje uvrnutih ili srozanih carapa.
A izleti i komad noge kad su zatezale strumpandle.
Ovaj moj izgleda nije mislio nista ozbiljno, samo trenirao da ne zahrdja, pa tako ni Stara nije imala nikakve reakcije.
"Ma, laprda stari jazavac, svaka bi ga u zubima mogla nositi a i ko bi se tome udvar'o?!"
Budala stara, zajebava se, dosadno mu!" ...govorila je Stara.

Sve do jednom kad prostenja!
"Ovo majka vise ne radja!"

U tren oka Stara se nacrta na vratima. Pogled joj se spusti na predivnu zenu crne frckave kose, u elegantnom crnom kostimu sa zlatnim dugmicima na prsima i to u dva reda. Crne najlon carape i crne lakovane stiklice. A te carape joj nekako zategnute, ni jedna uvrnuta, kao kod komsinica. Pri hodu joj na momente bljesne kragnica bijele svilene bluze. Preko ruke prebacen bijeli platneni mantil, u ruci mala lakovana torbica. Crna!

Stara se uhvati za stok balkonskih vrata k'o da ne ispadne sa balkona iako balkoni imaju pristojnu ogradu. A mi jos imali i prazne saksije na toj ogradi. Cvijece davno uvelo a nije imao ni ko zaljevati ga!
"Otkud se ovo pojavi?" zgranuto ce Majka!
Sumno disuci naredi Starom, "ulazi u kucu, kako te nije sramota u toj razvaljenoj porkosulji i sa tom flasetinom tako!?"
I starom se ucinila "vanredna situacija" pa kako se nije odmah snasao...pobjeze u kucu. Ostavio pivu na balkonu!
Cinilo se da danima nisu progovarali. Samo sluzbeno! Nestalo je zajebancija u kuci a Stari je sjedio sa casom piva u kosulji u dubini balkona. Gledano izvana mogao si mu vidjeti samo vrh glave i uredno zacesljane crne kose unazad, stil Hemfri Bogarta. Ostalo iz onog doba kad je gledao u kino Kozari Kazablanku a bio deset godina mladji. Uostalom imali su i nesto slicnosti, tj. Stari je licio po malo na tog Hemfrija, no meni je bio bolji od Hemfrija. A znao i nas jezik!
Jednom presjece tu naelektrisanu blesavu atmosferu recenicom: "Stara, moram li ja uvijek bit sam i cekati, ugrijat ce se ova piva, donesi casu ili ja da ustajem?"
Mumlanje po kuci, zveckanje ali ne dolazi. A mumlanje sve blize i blize. Ceka da je jos jednom zovne.
A Stari. nista...ponovo se nesto zanjeo svojim mislima.
Mumla, mumla a ono nista.

"Ma da ti to mene nisi nesto pit'o pa ja precula ili mi se ucinilo?"

"Ajd ne drobi, Stara cekam te."

"Pravo si ono rekao, piva kod odstoji preko noci u spajizu...ma najbolja a i da znas, bas mi je draze kad si u kosulji, k'o da smo u kancelariji"...i tako razdragano u nedogled.

Onda duga psiholoska pauza...pa stari progovori: " Digao sam kredit..."
"Sto kredit...jadan!" prepade se Majka i spuca rukom u grudi.
"Uplatio frizider!"
"Sta ce nama frizider i dje to da stavim? Koliki je?" Stari rukom odmjerava i pokazuje koliki je a drugom rukom dje ce da ga stave. A usta mu od uha do uha!
Isti Hemfri!
"Ne moze tamo, tamo je sporet."
"Moze, leti sporet vani, dolazi elektricni "Gorenje"
"Lude glave, na sto cemo se na zimu grijati.?"
"Naftara sa staklenim prozorom ide u dnevnu sobu u onaj cosak. Gori vatra a ti je gledas!"...rukom pokazuje.

Majka ko vostana figura, zaledjena, nesto bi i rekla ali se boji da ne izvali stogod!

"Masina za ves ide kod pipe u kuhinju."
"Kakva masina, djavole jedan?"
"Pa, Gorenje...isto k'o sporet!"
"Od sada, Stara nema vise smrada u kuci kad otkuhavas ves na sporetu, ha,ha!"
"Pa i meni je zbog toga drago a jel' i frizider "Gorenje?"...izleti Majci pitanje.
"Nije..."Himo"...ne prave Slovenci jos frizidere. Mala potraznja, valjda."
"Eh, jebiga taman smo mogli upariti sve... ti Slovenci...uvjek nesto extra, da ne kazem gore! Treb'o si mene povesti da biramo! I kakvo je to ime "Himo", ko je ikad cuo za to, cije li je to, matereti? Samo da nije albansko ?" U glasu je bilo i malo ljutnje i razocarenja.
"Zeno draga, prvo, ne mogu se upariti tri stvari jer su raspar vec u startu, drugo, uparili smo sporet i masinu za ves, ne moze treca stvar u par. Kontas? Nisam ni ja nista birao ni vidjeo, to ti je narudzba preko Sindikata."
"Uuuuu, to je sad jos i gore! Kakve smo srece, nesto ce nam sigurno uvaliti...ma garant! Samo da nije japansko!"
Dok su ispijali popodnevnu kafu na balkonu iz pravca Borinog granapa pojavi se crna ljepotica. Stari i Stara se ukocili, njemu fildjan ostao zaljepljen za usta, Staroj fildjan na po puta do usta. Usta joj otvorena. Samo ju ocima prate! Glave ne mrdaju.

Prvi progovori Stari: "Meni se cini da je malo usporila."
"Meni se cini da je malo...propala." zaskilji Mati na jedno oko.
"Jest' bas, kao da je druga zena, a vidi i glavu malo nakrivila."

Sutradan u isto vrijeme ista prica. Elegantna zena u crnom besumno klizi nasim dvoristem.
"Zna li se boga ti Stara, ko je ona?" vrlo sluzbeno i ocinski upita Stari.
"Znam isto k'o i ti, doselila iznenada prije mjesec dana sa malim djetetom, muza ni s glave, dali joj potkrovlje u A zgradi i to ti je to."

Ostatak kafe su popili suteci, svako svojim mislima zaokupljem. Nesto bi rekli jedno drugome ali je svaku recenicu tesko zapoceti u tim trenucima a niko nece prvi.
Napokon Stari rece:"Nisu ovdje cista posla, morala bi ti Stara nesto skontati."
"Sta bi ja mogla skontati, jeboga ti, ne znam, mislim svasta...ne bi da se namecem...vidis da ne jebe nikoga!"
"Vidim...a mozda joj treba kakva ...pomoc?" oprezno Stari izgovori.
"Pomoc, velis? Gdje ti ode?"...onda ode u samu sebe minuticu...pa onda pogleda Starog ravno u oci i rece..."Imas i ti nekih dobrih rezona!"-tu klimnu glavom, ne zato sto se slozila sa Starim nego sa samom sobom.
August mjesec je bas bio paklen.Ugrijalo sa svih strana a sezona je Godisnjih odmora. Pola Cajevcana sunca se na svojim balkonima. More daleko a i ko ce sa Sindikatom u Biograd na more pod satore.

Stari i Stara piju svoju popodnevnu kafu na balkonu. "Vidi nebo olovno sivo." rece Stara. Stari pogleda nebo, pa se zavali od smijeha na to olovno sivo, palo mu nesto na pamet. "Sta se smijes. matereti ko kakav dripac?"
"Pao mi Oljaca ma pamet i ono kad napisao "Nebo se naguzilo, oblaci puni balege! Jest' to dobro rekao, bas kao da je sa nama na balkonu. Zavaljase se obadvoje od smijeha, ha, ha, pa ha ha...uostalom citali su uvijek iste knjige. Dobro se razumjeli!

"Vidi onaj oblak iznad Fije (Fiskulturni Dom), na sto ti lici, ha, hahaha?"
"O, jesi prost, kako te nije stramota, stari some?"
"Sto da mene bude sramota, nisam se ja naguzio, hahahahh!"

Juzni vjetar malo pojaca a mirisan kao more, svako bi znao da se kroz Tijesno provukao dasak Jadrana.U tom i prve kapljice kise.

"Osjecas li ovaj miris...e to ti je Ozon."

Iz pravca Borinog granapa pojavi se osoba u bijelom mantilu podignute kragne vukuci noge kao da klizi po snijegu...samo je kosa govorila da je to zivo bice.

"Leti Stara, fataj je, mene ce se prepasti!" I dok je to Stari govorio, Stara je bila vec na stubistu. Stala ispred nje i sudarila se sa zenom. Obuhvatila je objema rukama. Zena se zestoko opirala, u zagrljaju moje Stare nije imala nikakve sanse...samo poneko mlataranje nogama ostalo...pa klone glava na rame moje Majkare. A bila je sekundicu visa od Stare.

"Stani, gdje ces...ma stani...polako...lako cemo, nije to nista, nije to nista..."

Gruhnu vjetar jos jace, nasta lupa otvorenih prozora te probudi popodnevne spavace, puce negdje i neko staklo, jedna limena kanta za djubre preleti dvoristem a novine sva ovogodisnja i proslogodisnja izdanja skupljena zajedno, poletjese zrakom, kao milion bijelih galebova. Odvali grom u jablan, jablan poleti na sve strane i otrese kisa! Prolom oblaka!
Stara je uvukla zenu u haustor, i dok joj je brisala rukom lice zena kliznu na koljena drzeci se staroj za struk, ocajnicki vicuci: "Mirjam, Mirjam!" Ali sve tise i tise.
"Polako Draga, polako, ne boj se, to samo grmi, proci ce, polako...sta ti mir ja m sta ja mir ja m? Polako, ko mirja?"
Na vrhu stepenica istrcali Stari i ja. Ja sam istrc'o jer sam se usr'o od straha i da ne budem sam. Ne znam zasto je Stari istrcao? Stisnuo se uz Staroga a za nogu.
Opet Grmnu, tresu se stepenice.
"Ne boj se rece Stari, nece grom u koprive." Nema veze ja ga ne pustam!

"Dodji, pomozi mi, ova jadnica izgleda...umrla."

Stari ju podize u narucje i uznese uz stepenice u nasu kucu. Majka je bila mokra k'o cep.
"Gdje da ju spustim Stara?" ne snalazi se Otac. Stara prevrce ocima, ne konta ni sta je pita Stari. Ja kazem ...na stol, na stol!

Spusti nezivo tijelo Stari na stol.
"Dise li?" tiho prosapta Stara.
"Ne bi rek'o, rece Stari...pipajuci joj vrat...kuca, kuca jebote...ziva, ziva!"- sve tise i on sapce, k'o da je ne probude ili su se samo prepali?

"Daj sine peskire, daj da je osusimo, uzmi one nove, ma ne te, nove iz ormara, blento!"

"Sta ti je govorila kad ste se sudarile?"
"Ne znam tacno...kao mir ona mir ja...i stalno isto! Ma ne znam, ne znam ni gdje mi je glava, ni gdje se nalazim ni sta se ovo desilo u zadnjih pet minuta a ti i tvoja pitanja, sta me je pitala, pa sta me je pitala! Ko'da bi ona znala sta mi je pricala kad me je pitala da mi je pricala , kad me je pitala! Uh, sto lupam i ja!" Sve ovo Majka izgovori u jednom dahu.
"Mirjam...to je njena ona mala sto se tuce." rekoh.
"Mirjam, Mirjam...jeste to je govorila!"
"A mene glupe alapace, leti stari to joj je curica njena, ona sa tavana, leti bolan , sta si bleno! Nadji dijete!" vristala je Mati.
"Ma kako cu ja, djete ce se traumirati kad joj upadnem u kucu, vidis li nevremena!?"
"Idi ti, bolje znas sa djecom." - logicno zakljuci Otac.
"Jesteee, pa da ti ostanes sam sa tom na stolu, ides ti i gotovo!"
"Ali kako cu saaam, luda zeno?"
"Pa ponesi i Maloga, oni su raja, razumjet ce se valjda! Letiii!"

"O, jebote nestade i struje, bas se nahandrilo na nas...kako rece onaj tvoj Mladen Oljaca...vrijeme se kurci ili tako nesto!"

"Nije Mila, tako, nego ...Nebo se naguzilo, oblaci puni balege, tako."
"Pa to ti je to, sto rekoh!"

Kako je to bilo gotivno, grmi , sijeva, Stari zagrlio mene a ja njega stisnuo jos jace...a nije zbog gromova i oluje, tek onako...i letimo po Mirjam. I nicega me nije bilo strah...nikad, vise!
Mirjam smo nasli pod stolom. Ne bi je Stari ni vidjeo da mu nisam pokazao rukom na male crne lakovane cipelice. Stari kleknu na pod i rukom razmaknu stolice...ispruzi ruke ka djevojcici.
Ona se samo jos vise povuce od njega ponavljajuci: "No, no-no,no." Saptala, jedva cujno.
Stari se okrenu prema meni i rece:"Vidis da me se boji. Je'l se boji tebe, ti probaj da je izvuces."
Kad me je ugledala, kao da se probudila iz nekog sna, zbunjena ... pruzila je ruku Starom.
Nosio nas je zajedno, u svakoj ruci po jedno. Mirjam je naslonila glavu na rame moga Oca, okrenuta licem i od mene i od njega.
Otac odusevljen uspjehom, koji uopste nije ocekivao, oslobodjen vlastitog straha da se pojavi pred malom djevojcicom penjao se stepenicama kao narodni heroj ljuljajuci dvoje malih bica u svojim rukama. Sigurno je mislio kako ce se Stara obradovati kad ga vidi ovakvog. Na njega se moze racunati...bila bi poruka!
Masala!
Nesto ga je to sve povuklo zapjeva :"Hop, hop...prde pop!" ... i dodjosmo do otvorenih vrata nasega stana. Uzan hodnik a u boravku dvije zene, pokrivene peskirima po glavi, mokre. Jedna sjedi, druga stoji kraj nje. Moja Majka!
Kako je ugledala zenu koja sjedi, Mirjam vrisnu iz sve snaga: "Mama, Mama!"...iscupa se Starom iz ruke i poleti majci u zagrljaj. Stiskale su se, boze me sacuvaj, kao da se nikad nisu vidjele. Zena pokusa da ustane, ali nije islo.
Mene nikad niko nije tako stisk'o...i bolje da nije!
A i jebajiga, ne volim ja to!
Stari pogleda u Staru, a ona sa onim peskirom ma glavi k'o Seik od Arabije, pogleda u njega. Samo mrdnuse ramenima u fazonu...sta ovo bi?
Spusti me stari na pod a k'o u nekom cudu, pridje mi Majka i...zagrli me, pa kako me zagrli tako onaj mokri peskir otrese po mojoj glavi.

Smijeh do ludila. Svi se smijemo i saramo pogledima jedni po drugima.

"Ajd' Stari zatvori vrata, mislit ce komsije da smo poludili."

Prestade grmljavina, dodje i struja.

"Idem ja ispohati pofezne, ima se barem starog kruha i bijelog luka na pretek!"
"Sada ces ti nama ustati", obrati se veselo zeni u bijelom pokislom mantilu, "cim nesto salabrcnes," i stavi pred obadvije po soljicu bijele mirisne kafe od cikorije. I prije nego sam pomislio na secer, rece skruseno: "Nestalo nam secera bas jucer, pa sam tutnula malo meda, valjda se ne ljutite?" a plavicasti mirisni dim ispuni im nosnice.
Zena prihvati soljicu bijele kafe obijema rukama.

Meni je zaboravila ponuditi kafu, zbunila se jadna valjda, a ja sam jutros svoju vec popio! Sa Saharinom!
Stari zagrli Staru!
"Mi cemo po casu pive!? Moze?"

Eh, draga stara laprdala, ni traga vam vise nema! A sve se cini i ovdje se neko nevrijeme sprema.

Ma daleko od Banja Luke, grada gdje smo jednom zalutali.


Vladislav Bodnaruk - Toba: 1. dio DOBRO JUTRO BANJALUKO

Nije se banjalucaninom postajalo uvijek, tek po samom rodjenju u tom Gradu! Znam mnoge rodjene u Banja Luci a da nikad nisu postali dio tog grada. Znam i da je nelogicno to sto govorim ali znam i da niko ne izdaje papire u to ime.Tu pripadnost nekoj sredini, nekom gradu, ne mozes kupiti. Tome pripadas, koliko i to tebi.
Banja Luka je sirokogrudna, svakom je dala sansu, i nikog ne ostavlja po strani. Svakome je ostavljeno pravo da kaze sta je, kako se osjeca, medjutim ako to raja ne prihvati, nista od posla. Mozes pricati sta hoces! To je bio taj jedini kriterij!

Dolazili mladi ljudi u Banja Luku iz cijele Jugoslavije.

Nekima uspjelo da Svijet podignu na noge. Svijet zbunjeno trazio na geografskim kartama gdje je ta Banja Luka!
A Banja Luka ponosno izlazila na ulice da doceka svoje heroje!

Istorija i Statistika dvije najvece "naucne" lazljivice uspjele su izbrisati ili marginalizirati (otjerati u zaborav) one kojima smo se ponosili.

Danas da upitas nekog banjalucanina slucajnog prolaznika Gospodskom ulicom...ko je bio Marijan Benes, ili koje mjesto je zauzela jugoslovenska rukometna reprezentacija 1972 godine na Olimpijadi u Minhenu i koliko je igraca Borca igralo za tu reprezentaciju ostao bi bez odgovora, no utjesno je sto ne zna ni ime ulice kojom hoda.
A u ruci mu mocan IPhone!

Valjda je tako sa svim malim gradovima.

Veliki gradovi se ne stide svojih dosljaka, nego ih arhiviraju u Aleje Velikana. Ako veliki za zivota nisu bas u potpunosti uspjeli...uspjet ce u smrti!

Znam desetine, sta desetine i vise od toga, banjalucana rodjenih sirom lijepe nase, ma ne mislim na Hrvatsku, no na lijepu nasu ...Jugoslaviju, koji su s ponosom nazivani banjalucanima.

Ukazom Marsala Tita, gradio se "Cajavec", Japanci zidali "Celulozu", tu je "Jelsingrad" "Vitaminka", "Tvornica obuce Bosna", "Kosmos", "Trudbenik" "Viskoza", "GP Krajina", "Tvornica Duvana", "Tvornica Namjestaja Vrbas", "Autoservis", "GP Kozara" "Parni Mlin" "Klaonica" , "Bosanka", "Projekat", "Zavod za Studije i Projektovanje"i jos stosta.

Ni manjeg grada, ni vise fabrika.

Da su nama amerikanci i ostali svijet uveli sankcije (tih godina) mi bi smo mogli nesmetano zivjeti barem stotinu godina a onda bi smo, zbog nagomilanih roba kako prehrambenih tako i tehnickih, morali poceti izvoziti robu u zemlje blokade. A i strancima bi svasta nedostajalo pa se odjednom niko ne bi sjecao ko je to koga blokirao.

Dolazili mladi ljudi sa svih strana svijeta, a mlado-ludo, kako se kaze , pa samim tim uvecavao se i broj malih banjalucana. Kako je to u vezi, ni danas mi nije jasno, jer nikad nisam vidjeo te male da dolaze, nego samo nicu preko noci. Svejedno, posao je uradjen. A dobra i proporcija. U Banjaluci je na jednog muskarca dolazilo brojcano pet zena!
Sta nam to govori?
To nam govori, kakve su muskarcine bili TI banjalucani. Za jednim trci pet, ehejjj!
Pricalo se javno na televiziji i beogradskoj (Miloje Orlovic) i zagrebackoj (Oliver Mlakar) da su banjalucanke najljepse zene u Jugoslaviji. Sta u Jugoslaviji...u Evropi...kakvoj Evropi...mozda i u Svijetu,(!?) ali tada niko nije imao pasos da leta Svijetom skuplja dokaze i to provjerava!
Sta nam to govori?
To nam govori da su banjalucani bili toliko zgodni da su samo najljepse zene mogle da im pariraju! I ne treba usklicnik na kraju prethodne recenice, tu ide Tacka...i tacka!
Takvi su bili banjalucani!

Nas rodjene u toj zemlji, nisu bas puno pitali gdje cemo biti rodjeni.Zato ne mozemo biti osudjvani!
Osudjvati treba one, koji osudjuju, jer kratka pamet, kratko traje...no posljedice su jebene i nikad iz njih.
Nikoga se ne pita gdje ce biti rodjen, pa samim tim niko i ne treba da nosi breme mjesta svog rodjenja. Ali da ga spozna to treba! Moras duboko kopati da ti se iznjedri sta si. Kad se uhvatis svoga Roda,kad spoznas gdje si rodjen, vidis i koliko vrijedis! Treba samo malo da proceprkas i nadjes sebe. Put za uspjeh ti je zagarantovan, ides stazom dobrih ljudi.
Na nesrecu, kao po pravilu oni novi sto su dolazili, vremenom su uspijevali (gotovo uvijek) sve promijeniti u svoju korist a po svojim poimanjima svijeta, bas uvijek na gore.

Od Babilona i Semiramidinih visecih vrtova, napravili se Perziju, a potom od nje ispadne Iran.
Stara Grcka, Atina, Sokrat, Aristotel, Diogen, a Platon drzavnik! Danas prosjecan Grk u Thesalonikiju prodaje na pijaci ustajalu ribu , uvece plese turistima Zorbu uz buzuki!? I jos mora vikati Jasuuu, Opaaa i biti nasmijan! Naravno!
I nikog nema vec dvije i po hiljade godina da nesto popravi na Akropolju ili barem da napravi pristojan WC za turiste.
Jos gore je prosao Stari Rim! Onakav Senat, Koloseum, Fontane...Rimljani, podigli pola Evrope, a nasljednici preskacu rasuto kamenje starih zdanja. Na mjestima porusenog, zjape krateri. Od pada rimskog carstva 476 nisu podigli ni jedan pali kamen a mogli su.
Ko biva, to je nacionalno blago, pod zastitom Drzave, ne smije se dirati.
Dobro, ne smije se dirati danas ali sto ga nisu digli onda kad je pao, prije hiljadu petstotina godina. Tada nije bio pod zastitom drzave.Tad nisu imali ni Drzavu!
Da su mostarci tako razmisljali, nikad ne bi obnovili Stari most nego na njegovom mjestu razvukli nekakve sajle pa se pustali preko Neretve tim sajlama. Uostalom to je sad u modi!
Ali mostarci obecase da ce napraviti jos stariji most od Starog mosta...pa bogami i napravise.
Nesto se pitam, hoce li se vidjeti razlika za nekih sto godina i da li ce to ti novi mostarci znati?

Oko 2550 gidine prije nase ere u Egiptu izgradili Keopsovu piramidu a i one malene piramidice na kojima su valjda vjezbali, i onda Bum 4570 godina poslije proleti ispred tebe covjek na kamili! I nista ti nije cudno? Tvrdi da pripada tom istom narodu a cetiri hiljada godina nije u stanju da popravi sto se urusilo.
Da su Tvoji moj dragi Jarane pravili te Piramide, danas bi se ti Wireless prebacivao sa mjesta na mjesto a ne bi jahao jadne kamile. Pogledaj ponovo! Kako niko nista nije izgradio poslije Keopsa, makar javnu canifu, da se uzme dva dinara druze, mala nuzda jedan...a velika dva!

Pa jebem te corava, sto se vec jednom ne pitas ko je poslagao sve to kamenje u savrsenom redu?!
Koji to egipcanin moze da podigne dva miliona kamenja, teskih prosijecno dvije tone, prenese dvije hiljade kilometara, poslaze sa samo dvadeset godina?

Pa moze, kaze Istorija, bilo ih je sto hiljada!
A, sto je najsmjesnije, hodali ukoso...ili nisu znali crtati?!
Eh, kakav odgovor, bilo ih je sto hiljada. Zasto ne milion, ionako nemamo zivih svjedoka!?
A kako moze i tih sto hiljada da stane na takvo mjesto odjednom.
Jedan drugom na glavu ili ramena. Mozda moze i to!?
A sta jedu, sta piju i gdje se olaksavaju ...kad ih stisne? Kolika bi to brda bila? I rijeke! Zatrpali bi i poplavili sve piramide... i dalje ...do Kaira.
Malo matematike u vezi kamenja i kopanja. U Keopsovu je piramidu ugradjeno, perfektno obradjeno preko dva miliona kamenja i doneseno sa Asuana 2000 km udaljenog za samo 20 godina.
Jedno puta drugo, pa podijeljeno i pretvoreno...racunica kaze da su za 157 sekundi zavrsavali kompletan posao. I jos kad bi imao neko da precizno izracuna koliko je to u minutama...

Eh, nema veze Ahmete...nista od tebe i mene...Istoriju i Stastiku pisu buzdovani...nego popisa li ti se to kamila ili je opet potop? Mala nuzda jedan , a velika dva. Ni to ne kontas?!

Potop, naravno Potop...to sve objasnjava!
Kakve ovo gore sve navedeno ima veze sa Banja Lukom? Pa ima, vidjet ces dole!

A poslije Potopa, Jovo nanovo!
Ispocetka! U nove lazi!
Naravno, mi idemo iz pocetka ali ostalo je tu u genima memorisano...nesto.
Logikom stvari, znaci ni pocetak nije pocetak, jer smo tu vec bili!
Mi smo tu zateceni! Jednostavno, po ko zna kom pravilu neko se rodi u Beogradu, neko u Njujorku, neko tamo, neko ovamo. Sustina je da se radjamo i ponavljamo na onim istim
mjestima gje smo nekad prije bili! Otuda nasa veza s tim mjestima. Samo svaki put sa manje volje i manje pameti!
Mi u Banja Luci nikad nismo dohakali ni sta znaci ime tog Grada a kamo li gdje su nase Piramide i nasi Koloseumi ? Kakvo povrsno kopanje i povrsni zakljucci! Lupamo po Legendama i jos dodajemo. Nastavnica geografije tvrdi da je tu nekad bilo Panonsko more, pa zato Luka a onaj jedan sa Lausa, prilozio kao dokaz mrtvu ribu koju je jednom nasao u dvoristu , a Djole Balesevic otpjevao da je to bilo pa presusilo...dovoljan dokaz.
Meni nekako logicnije kada su kroz svoje "Provincije", to se onda tako zvalo, stari Latini gradili puteve, naletili i na termalne izvore u nasem kraju. Kako su kupatilo zvali bania a svjetlo la luce...mozda bi to kad bi se spojilo dalo rijec banialuce?
Ko zna? A i da je tako, da li je to dovoljno dobra asocijacija na ime Grada?
Da nije mrtva riba uletila u dvoriste Laus gradjanina iz dvorista Bore Sirana!?
Nikad pravog odgovora! Bilo pa...presusilo!

Banja Luka, gradic na Balkanu u Narodnoj Republici BiH, u zemlji FNRJ.
To mjesto smo zvali Domovina a moze i Zavicaj!
Zavicaj je nekako toplije, asocira na pretke, Bake i Deke, Nane i Dede...i psa avlijanera sto im kucu cuva!
Ne da postaru da preskoci tarabu i isplati im peziju! A ne da mu ni da zvoni dva puta, kada Deka ili Dedo malo prilegnu. Pa odvale!
Najljepsi dio Balkana, do duse sa Slovenijom, bas od Triglava do Vardara, dolovi i planine, sume i goleti, More, Jezera, rijeke, ma kakve rijeke...kod nas su vode tekle svojim imenima...Una, Unac, Dobra, Mirna, Tisa,Krka, Drava,Sava,Pliva ,Piva, Vrbas, Soca, Foca (nije Foca tu sam se malo zanjeo to je Grad, a mozda ima i rijeka?) Neretva, Drina, Morave i veca i ona manja, Nisava, Sutjeska , Usora, Sana, Vardar, Niska Morava (ne nije , to su cigare), Miljacka, Sarajevska Morava, Trebisnjica, Korana, Kupa, Rzav, Crkvena, Suturlija, Gomjenica, Bosna, Buna, Sava kod Gornjeg Miholjca, Sava kod Donjeg Miholjca,Vrbanja, i jos i jos plus naravno ...Dunav!
Vode bila ciste bistre, pili smo iz rijeka i kupali se u njima sve do nedavno!
Nama nije trebalo graditi ni vodovod ni kanalizaciju. Rijeke su tu na svakom cosku da sluze covjeku!
E sad kad nas se malo namnozilo, rijeke spontano promijenile zelenu boju u smedju. Vlasti nisu nikada dokucile sta je uzrok tome, ali su kontajuci po mirisu ... uglavnom, ukazala se potreba za vodovod. Ipak se to pije!
Mnogi veliki napredni gradovi nisu do dan danas izgradili svoje kolektore za preradu otpadnih voda, eto kao Beograd na primjer a i sta ce mu, volis u Savu...izvoli , volis u Dunav...izvoli.
Ima se, moze se! A i jel' se iko ikad pitao sto je u Rumuniji plodna zemlja? Pa nije, a
naravno...sve nasa zasluga!
Istina usporila malo proizvodnja struje na Djerdapu zbog gustine vode, i sta ce tolika struja, kad je danas sve na baterije.

Mi banjalucani ( namjerno pisem banjalucani a ne po novom pravopisu banjolucani) jer bi mi se sve onda izmijesalo, sve sto sam do sada naucio, a nekako mi nije preostalo vremena da mijenjam, kako kome padne na pamet, dakle(m) mi banjalucani smo morali
imati uvijek nesto exra, tako se tu nadjose i Vrbanja i Suturlija a bogami i Crkvena River.Potoke oko Grada ne brojim ovaj put. Ima neko ko ce!

Tamnoplave suknjice ili hlacice, besprijekorno bijele kusuljice a Crvena marama oko vrata , plava kapa titovka i zvijezda petokraka na njoj. A crvena!
Bolje od toga mi nismo mogli zamisliti.
Mozda ono jednom...suza u oku Majke kada me je takvog vidjela i glas Staroga k'o pred plac a samo izusti : " Eh, Stara , jos i da si mu koljena oprala mog'o bi pred Marsala."

A Marsal je i ovom prilikom bio Drug Tito! Naravno!

To u vezi Jugoslavije...medjunarodno priznate zemlje gdje sam rodjen, zasto bih se ja toga stidio. Nisam ja pravio tu Jugoslaviju a nisam ni sebe. Jednostavno, desilo se a meni bilo bas sve potaman i sve lijepo.
Cija li je to bila tamnica onda, ne znam? Cija li je ovo danas tamnica, ni to ne znam!

Pa sad, bio ti ovo ili ono!

Jedan moj drug, banjalucanin rodjen je nekako nespretno jadan od roditelja Italijana, a bas u Italiji. Ma, ni jedna mu prica nije pocinjala bez Mi Banjalucani a kad mu udjes u kucu pricaju k'o da si na Ponte Rosu. Roditelji mu predobri ali malo prosti ljudi, on njoj stalno Kara Mia, Kara Mia, ona njemu Ooo Karo Mio.
Druga dva moja druga donijela je u nas grad nekakva Revolucija, nasih burnih djecijih godina, sad ili iz Irana ili iz Iraka, nikad mi nije bilo jasno kako se to pravilno izgovara.
Crne sjajne kovrdjave kose a prelijepih osmijeha. Moja Majka je uvijek govorila da im mazu kosu Imalinon (krema za cipele, crna ...naravno).
Pricalo se cak da su Perzijanci, pa je debeli Dudo poslije dodavao da su doletjeli u Banjaluku na perzijskom cilimu samo sa majkom a da im je Otac ispao sa cilima negdje oko Turske.
Stvarno, bilo ih je samo troje, njih dvojica i Majka.
Ja nisam vjerovao u to pricu o perzijskim cilimima a jos manje da im se Otac naginjo sa cilima kad su letili.
Tihi, uvijek zajedno a uvijek malo po strani.Dugo se nisu upustali u nasu igru "Care , Care koliko ima sati?" Jednostavna igra ali ovi frckavi crnokosi lepotani, nikad nisu shvatili pravila igre pa kad ih Car izbaci u toj naivnoj igri, eh a kao sto ih je izbacio i pravi Car iz njihove zemlje, onog Perzirana ili Perziraka, sta li vec, kako se vec zvalo, oni odmah u plac i dreku Mama, Mamaaa!
Tako nam pokazu da imaju dusu, a ko ima dusu mora biti nas! Jer gradom se nije moglo bez duse! Ko danas!

Tako smo mi skontali da su i oni banjalucani! A jos isti jezik, Mama, Mamaaa ...eto!

Slicna, gotovo ista igra je bila "Crna Kraljica" pa "Zaplakala Marjanka" pa opasna igra "Neka Bije, neka bije"

Onu igru "Oduzimanja Zemlje" to nisu ni pomisljali. Zajebana Igra a i zahtjevna...morao si imati svoj noz , mislim cakiju, ili barem silo. To se igralo na utabanoj ilovaci u sred naseg igralista. Nacrta se veliki krug i koliko je igraca na toliko se krug dijelova podijeli.Svaki igrac ima parce svoje zemlje.Kad je red na igraca da igra, on baca noz ili cakiju ili silo u zemlju nekog drugog igraca pa ako se to sto baca zabije u zemlju, taj igrac otfikari tudje zemlje koliko moze a u jednom potezu.Nakon toga bosonogom petom izbrise granice izmedju svoje i otuzete zemlje i postane mocniji igrac.
Debeli Dudo je uvijek pobjedjivao. Njemu nikad nije bilo dosta oduzimanja zemlje. Oduzimao je svima skoro sve, no uvijek i ostavljao svima po malo, teko da mozes stati sa dva prsta na svoju zemlju. Najvise je volio zabadati noz u moju zemlju. Narocito ga je radovalo kad poskocim u zrak a skakao sam kao jarac pokusavajuci izbjeci njegov noz.
Dudo se tada bacao na guzicu, arlaukao od smijeha mlatarajuci debelim nogicama po zraku.
Ja sam takodjer bio dobar u toj igri ali nisam imao noz vec silo koje sam napravio od eksera i klipa kukuruzovine. A klipom kukruzovine se tesko moze osvojiti bilo sta od tudje zemlje! To nikom nije uspjelo, osim, mozda ono jednom Partizanima, ali dobro, tu su pomogli malo i Rusi! Njih sest miliona!
Kad bi nam oduzeo svu zemlju, ostavljajuci nas da stojimo na svojim parcicima zemlje kao ptice rode na jednoj nozi, Dudo bi kao u trensu legao na ledja na osvojenu zemlju i sirio ruke i noge pjevajuci neku pjesmu na svom kucnom jeziku. Nije licilo na Kara Mia, vise nekako kao Havana Nagila.
Nikad mu nismo rekli kako su mu i ledja i guzica bili blatnjavi, starah za pogledati. A on sam vjerovatno nikad nije skontao sto ga mati lema svakoga dana!
Bila je to nasa "Teorija zavjere".

Eberecke, ebertucke bila je igra za smiraj,pred fajront,bas kad su nasi roditelji na svojim malenim balkonima pili svoju popodnevnu kafu.
Dovoljan je bio nekakav ( uvijek) piskavi glas neke djevojcice...ebertuckeee.
Skakali smo k'o ludi, ostavljali sve zapoceto i skupili se u gomilu.
Dvije naljepse djevojcice su birale svoje timove.Desetak igraca na jednoj strani , desetak na drugoj. Drzali smo se cvrsto za ruke...djecaci i djevojcice. (mozda je bas da smijesna igra razvila nase medjusobno postovanje, poneku ljubav...kasnije?)
Tim vikne, eberecke, drugi tim vikne ebertucke, prvi tim pita eber koga ce te, drugi tim vikne npr. eber silnog Dudu"
Dudo se zatrci u suprotni tim i ako im probije stisnute rukice, uzima njihovog igraca po svojoj volji...ako ne probije, ostaje dio tog tima. On je uvijek probijao i najjaci stisak djecijih rucica i odnosio najbolje. Jebajiga...ko nije razumio, ne moze jednostavnije...eberecke! Vjezbajte!

Bila je tu i jedna crnokosa frckava djevojcica a banjalucanka sa Malte. Ja mislio, sve do polaska u skolu da je ona sa malte na Titovom drumu, tamo gdje su seljaci vagali svoja kola na ulazu u Grad kad robu voze na gradsku pijacu. Mislila tako i uciteljica!
Ma kakvi, ta malta...ima jedna jos i veca i za razliku od banjakucke, ova je jos sigurno tamo gdje je i bila!

Crna duga kosa sva u fronclama, oci k'o fildjani a lijepaaaa . Lice, k'o da je sa mora dosla.Njeni, tj. samo Majka, ju je uvijek oblacila drugacije od nas. Ni njenog Oca niko nikad nije vidio a nije se spominjao ni perzijaner cilim. Ona sama je pricala da je nastala sama od Sebe i Majke. Tako se i ponasala, pa smo samim tim mi to i vjerovali.
Dok smo mi svi picili bosonogi, ona je imala crne tupaste lakovane cipelice i male bijele podvrnute soknice, tamnoplavu suknjicu sa tregerima i naravno bijelu, bijelu, ali nije bila kosuljica...kasnije smo stontali, imala je bijelu ...majici (T-shirt), naravno , bez dugmica. To nije bilo kupiti u NaMi ili Robnoj Kuci pod Palasom.

Znali smo da je i ona banjalucanka, posto se i ona stalno derala..."Mamaaa, Mamaaa!"
I za pravdu i za nepravdu...stalno "Mamaaa!" a na nasem jeziku.
Mama, tripl, certriprl size of nje visa, "ljepotica iz 1001 noci". Moj bi Stari, kad god ova istrci na teren znao uzviknuti:"Ovo Mater vise ne radja!"...a meni nije bilo jasno sta to Stari lupa. Sto bi icija mater radjala dva puta isto dijete? Rodis drugo dijete da bude razlicito, drugacije od prvoga, tako da ih lako prepoznas!
Ona jedna iz haustora rodila odjednom dvije curice, potpuno iste i jos pricali jednojajcane! Cuj ...nastale iz jednog jajeta.Ama ljudi, covjeku su data dva jajeta ne da bi ih nos'o okolo, nego da pravi razlicitu djecu. Malo iz jednoga, malo iz drugoga! Onda ti ih je i lako razlikovati. A ne jednojajcano. Ove dvije jadnice do udaje nisu znale koja je koja jer su im svi mjesali imena. A zasto? Jer se nekome prohtjelo...iz jednog jajeta. Uh, da sam neka vlast, ja bih to najstrozije zabranio ili bi mu otkinuo ono drugo jaje. Tek toliko!
Na tu vrisku male Mirjam, Mama je uhvati njezno za ruku, privuce k sebi, pogladi po crnom runu na glavi, cucne i licem uz lice, sapatom...nesto, nekim tajnim suskavim rijecima ali nije licilo na Karo Mio...nimalo a na Havana Nagila jos manje. Kao Bolerooo...nekako.
Mi djeca, svi ko u "minuti sutnje kad neko, ne daj Boze..."...mirniii, ne disemo...zabrinuti, ko je sta usr'o, vrijeme ce pokazati.
Onda "velika frckava djevojcica ...mama" rece svom klonu: "Mirjam, to tvoji, dica...frendovi i drugs, banjalukani ka(s) i ti(s)!"
Razumjeli smo se! Mi banjalucani se uvijek dobro razumijemo!
Mirjam smo svi voljeli...i ona je voljela nas...banjalukane...onakve kakvi smo i bili.
Malo sam i bjezao od tih zenskih igrica ali se nije dalo skloniti kada se igralo "Izmedju dvije vatre". Bilo je tu puno nasilnih elemenata, bas kao stvoreno za nas djecake!"
Dudo nikad nije igrao sa nama tu igru. Znao je da ga onako kabastog niko ne moze promasiti a i strasno se bojao da ga lopta ne udari. Pa poslijue...boooli!
Loptu, koju uhvatis nabijas u onoga u suprotnom timu...gdje te je volja.
Prste udarci, odbija se lopta od djecije glave, raja se valja od smijeha. Dudo dobacuje sa strane, "spucaj je u glavu sta si se usro! U glavu, konju!"

Mirjam je bila najbolja, hvatala svaku loptu, ma ko da je spuca, dvijema rukama, cvrsto prislanjajuci na svoje djecije grudi. Uvijek se culo, nimalo bezazleno...tup!
A onda njeno nepogresivo gadjanje igraca suprotnog tima. bila je zvijezda raje iz ulice Brace Lastrica.
Slucajno, jednom neku snaznu loptu odbijem isto tako snazno kao odbojkas. Lopta spuca Mirjam negdje u uho.
Malo bice pade na zemlju. Svi smo stali kao ukopani! Nije se micala, niti jedan pokret.
Onda vrlo polako podize glavu,pokusavajuci odrediti gdje se to nalazi, iz uha joj je curnula kapljica krvi, kapnula na prasinu i tu se pretvorila u tamnu grmuljicu, na ravnom tlu, pa ni lijevo ni desno.
Dudo nesto prostenja i pade na zemlju kao mrtav.

Skamenjeni sam gledali u Mirjam, niko u polumrtvog Dudu. Ustala je, uspravila se, gledala me je pravo u oci. Meni nikad najljepse oci na svijetu nisu izgledale strasnije!
Nisam disao, koje sam si kletve izgovorio ne daju se nabrojati!A i proste su!
Jebo sam si sve po spisku!
Nikad vise u svom zivotu necu nesto tako, nesto nepotrebno...nasilno...plakao bih, vristao ali to djecaci ne rade ! Patnja se cuva za buducnost pa se javi bas onda kada je ne trebas!
Samo mi se neka velika tuga svila oko srca kao nekakva bol a za vjecnost, tu da ostane pa i onda kad ostarim...da se ima!
Ocekivali smo svi cuveni vrisak "Mamaaa, Mamaaa!"

Izostalo je!

Mirjam mi pridje, ne trepcuci, stade mirno poput vojnika ispred mene a za glavu niza...onda me iz sve snage spuca onom svojom lakovanom cipelicom ravno u cjevanicu. Koga nisu spucali u cjevanicu ne zna sta je bol a boja cipele da li je lakovana ili ne...potpuno nevazno.
Dok sam se valjao po prasini, masirajuci svoju jadnu cjevanicu, zenski djeciji glasic zakljuci..."ova bi bila poena za naske!"

Pa i jeste, ako cemo pravo...poena za njiske, ovaj za njih!

Cvrsto stiscuci loptu rukama,okrenu se i kao da nikad nista nije bilo odmarsira u svoje polje na mjesto Kapitena.
Iz haustora sam vidio kako me pogledom trazi po igralistu.
Ha, ha, ali nema mene, ne's vise...ne igro ti ja "Izmedju dvije vatre" sa djevojcicama nikad vise!
U sekundi se stvori tu i velika Mirjam!
Sklon'te se malene dica, ja doktorika pomozem meleno Dudu. "Sta bilo, Mirjam debelu Dudu?"
Mirjam suti, ne zna a i kako ce kad je i ona bila u nesvijesti. Onda zena ugleda mene i moju razbijenu cjevanicu, otvorenih usta pogleda u Mirjam i samo izusti: "Mirjam ti ne smije tuci maleni djecaci...oni dobri mali ljudi!"


Otreslo ljeto banjalucko, prasina u zraku, miris prasine u nosu, vrapci se kupaju po prasini nase neasvaltirane ulice , jutrom... miris Banjaluke.

Jutro bozanstveno, nigdje oblaka, u Aleji Brace Lastric , odebljala kestenova stabla pustilia svoje veliko zeleno lisce kao nekakav kisobran, sjene prekrile ulicu, sjene napravile hladovinu, rodjenu samo za san ili spavanje...
Zvone zvona na konjskim vratovima. Pristizu kocijasi na svojim improvizovanim kolima.


Najljepse jutro na svijetu, zvuk konjskih kopita po neasvaltiranom putu. Uzvici! Djihaaa!
Glasovi kocijasa, razdragan smijeh ...vriska...a ima po neka psovka a opet nekako, toplo, sigurno.
Samo da se protegnes u svom krevetu, razvuces ruke do neba, okrenes se i zakunjas jos onu jednu minuticu koja ti uvijek nedostaje kada te nasilno probude...naravno kada si dijete, mali ili malena...svejedno.

Ta minutica je najvaznija!

Dobro jutro Banjalukooo, je li se naspavao moj buduci Pionir?!
Ko ce blago Majci, u Septembru u Skolu, a? Sutra pocinje upis!
Uletala mi je u sobu, uvijek vesela i razdragana, uvijek sa nekakvim velikim mislima ali uvijek sa Dobro jutro Banjaluko. Za vedrih i suncanih jutara budila me je i rijecima :"Ustaj mili, pozdravi plavo nebo...vidi i ptice mu se raduju!"
Ja sam se vec po malo brinuo, sto da sabajle pozdravljam nebo...pa hajde nebo, ali sto ptice?
Ma da to nije od onih malih bobaka "Preludin" ili sta li...sto zene piju da smrsaju.
"Preludin", tablete za mrsavljenje su bile bas u modi u to doba.
Kasnije...neko ih zabranio pa je moglo svitati i suncano i mirisno, niko ne bi spominjao nebo a kamo li ptice.
Izostalo je i ono Dobro jutro Banjaluko!
Ustaj sine, vrijeme je. Stajala je na vratima sobe sa soljicom bijele kafe u rukama napravljene od cikorije, i tanko margarina na kruhu koji je sinoc umijesila.

Kod prvog gutljaja shvatis da nesto nije u redu. Ovo je gorko mama!
"Joj mene lude... zaboravila tutnuti secer, lupne se kao rukom po celu a onom drugom rukom sto ne vidim lupne se po zadnjici, mislim ta zadnjica je isto sto i guzica samo ljepse zvuci, tako da bas zestoko pljesne.

Pauza...gledamo se rasirenih ociju, ne disemo... pa urnebesan smijeh! Oboje se smijemo. Meni suze iz ociju frcaju, od dragosti naravno!

Kaznjava se, ko biva mila mati!
Evo sad cu ja sa secerom...pa je nema i ne dolazi, znam da nece doci, cuci pored vrata i ceka dok ne otpijem malo, i znam da je Fasunga oko prvoga a sad je vec 20 u mjesecu, secer se pojeo, ostalo samo slatko sjecanje na njega.

No jednom, dok je "Preludin" bio dozvoljen lijek, ipak ponovo otvori vrata sobe. Proturi samo glavu te seretski upita:"Bil' ti mogla tutnuti jedan saharin unutra da ne pijes gorko?! To ti je isto kao secer a nije secer, a piju amerikanci da ne budu debeli." Pri tom pokaza malu kartonsku kutiju te rukom protrese po zraku a nesto zazvecka u kutijici. K'o nekakve bobice.
"Ajd' ti jednu prvo pojedi." Bojao sam se ako probam da cu poceti i ja pozdravljati nebo i ptice.
"Ma ne jede ti se to ludo mala, to se cucla, vidi! Umhhh, njam, njam...sto je slatkooo...sladje od secera...eh sto ti je Amerika!" A rasirila oci, k'o blista od srece. Ceka!
"Ajd' sad ti probaj," gotovo naredi.
Probah, zubi utrnuse, ali slatkooo, sto jest'- jest'. A ptice mi nisu pale na pamet! Dobra neka stvar, taj saharin.

A kruh mirisan i mekan!

"Moram li to ja bas u Skolu?"
"Moras, sva pametna djeca idu u skolu!"
"Eto te sad, znaci preko noci sam postao i ja pametan?"
Majka na to nista nije rekla samo digla obije ruke u visinu ociju pa uvukla glavu u ramena. Gest "k'o nikad se ne zna!"
Ma znao sam, uvijek ima nesto da ti pokvari dan!

Zeljeznicka stanica je bila u centru grada, kako i pripada. Tu su banjalucanima dolazili Rodjaci i Prijatelji iz cijelog svijeta da i oni postanu banjalucani a oni nekom cudom ili greskom gotovo svi od reda postadose banjolucani.

Nama niiikad niiiko nije dosao! A ni mi nismo odlazili...a i dje cemo iz Bajaluke?
To , mislim ...da odlazimo a i sto bi smo odlazili kada bi smo se uvijek nazad vracali?!

Mi nismo imali ni Rodjake ni Prijatelje, a ni pare !

Ko je iz Banjaluke a cita ovo, znat ce sta to znaci. Ko nije iz Banjaluke...neka mu se objasni.

Uvijek ima neko , ko sve zna!

A jednom se ipak ode i bez Rodjaka i bez Prijatelja pa i bez para, da se nazad nikad ne vrati.
A niko te vise i ne ceka.
Ogromne praznine na mjestima gdje su nekada neki ljudi zivjeli ubrzo se popune jos vecim brojem ljudi, a sve prethodno bude zaboravljeno. I sjecanja nestanu zajedno sa tim ljudima jer su i ona dio njih!
Jedino kad bi nekako moglo iz visina, sad da si ti neko i nesto, da iz tih visina gledas, vidjeo bi ona ista dvorista i one iste sedmogodisnje djevojcice i djecake kako...

... i sve bi izgledalo kao da se nista nije promijenilo.

To ne kontam!

*****************************************