Friday, November 13, 2020

Vladislav Bodnaruk - Toba: 19. dio Havin Horoz

Stari je bio odusevljen mojim crvenim lasteks kupacim gaconima.

"Svaka ti cast Stara, bas si nesebicna, dusa od covjeka tj. zene, unistila najljepsi komadic svoje garderobe samo zato da razveselis naseg Malca!

Znas sta, evo mi oci pune suza , samo se sad to ne vidi, a kad te se sjetim prosle godine na onoj majusnoj seoskoj plazi u Biogradu na moru kad' si zbacila svoj slafrok sa sebe! Aj, majka !"

Njoj crveni lasteks kostim postao pomalen jos kad smo ljetovali u tom Biogradu ili Beogradu, sad koji li je od njih na moru , dok je bilo neke love.

Poslao joj Kum Papini iz Amerike. Sve je govorila da joj se uvlaci u guzice a samim tim i zulja.

Bit ce, navukla kile?!

"Navukla, navukla nego ja sta!?" : govorio je stric Ivica..."eno joj se uvuklo pravo u prkno a i dje ne bi ... koliko je!"

"Jest' vala bas, u prkno Buraz al' u prkno i po ... kod one Tvoje se i ne zna sta joj je prednja strana a sta zadnja! Ne znam kako se ti snalazis nocu bez svjetla, ma znam , sreca veliki joj nos pa se po njemu orijentises!" kroz smijeh mu je odgovorio Otac.

Poslije toga rastuzeni stric Ivica vise nikad nije srao nesto u vezi kupacih kostima, prkna a bogami ni zenskih guzova!

Ja sam samo jedno znao, blago zenama sto imaju velike guzice ... kad sjede naprimjer na necemu tvrdom kao beton ili na Borcevim tribinama, mekse im je sjediti a manje zulja! Ne moraju nositi i buntove banjaluckih novina, kao muskarci kad idu na utakmice, a da im bude manje hladno pod guzovima.

Stric se nije rastuzio zbog nosa strine Mile naravno, nos je bio realnost, uvije tu, kao kakav orijentir, rastuzio se , ja mislim vise zbog guzova...a guzova nije bilo ... a to se onda bas i nije dalo porediti!

Shvatio je surovu stvarnost!

U djecijem gradskom bazenu kupali su se Istvanici, Miso - Pista i mlajdji buraz Zoran, braca Alvadjije Ibro, Kiko, Dragi, a mali Nisko se jos nije rodio, pa se samim tim nije ni kupao sa nama. Kupali su i Hafizovici, Faruk i Muharem, Vojinovici, najstariji Mirko, pa Bracika a Nemanja isto kao i Nisko, bio tek u zacecu pa ga nije ni bilo!

Fabici , Damir i Zoran, Jonovi djecaci - Stevo, Branko, Mili i Paja, zatim braca Stevo i Pici, Miso Batinica, Tomo Balonek, Zoran Balaban, Basici - Emir i Caja, Ahmet Hankic. Dolazio je i Oliver Gelineo - Oljo i Angel Rosinic, Robert Kamnatnik ... dolazilo puno raje!

Ova zadnja trojica, Guglovana, postali svjetski slikari. Oljo, oslikao nesto na Orli - u u Parizu, Robert iz Toronta imao izlozbu slika u Mimari u Zgb.

Angel je ostao anonimni talent, najtalentovaniji, nelociran ali u svima nama, pa znaci svuda po Svijetu!

Nase sestre nisu prilazile vodi, bit ce zato sto nisu imale onaj visak odjece, koji bi nas razlikovao?

Iz Opstine, potpisano rukom Momira Kapra, Predsjednika Opstine Banja Luka, dosao je nalog da se zatrpa to govno od bazena!

Jer eto kad putnik namjernik dodje u Banja Luku to daje ruznu sliku, narocito ona prljava djecurlija, vriste a neki se i prskaju !

Opstina navukla tu nekakvu zemlju crnicu, zatrpali nas bazen u sat vremena, posadili Lale, grad zamirisao...ali nikad nije postao Holandija.

Bilo je ljeto, kraj uzarenog banjaluckog ljeta. Kesteni su mirisali, Park je mirisao...cak i one neasvaltirane ulice u samom centru grada.

Sve je odisalo plementiscu, zaostalim mirisom bagrema, ili drace (ni danas ne znam razliku). Izgleda mi da je to isto!?

"Bacaj tog Horoza u kadu : Vrisnu Majka: ... i ne brukaj me vazda! Ujutro cemo ga pripremiti za rucak!"

Otrcao sam u "svoju" sobu i rukn'o pijevca pod krevet.

Utom zazvoni neko dva puta na vrata! Al' , histericno!

"Aj ... sigurno je Postar i nekakva vazna depesa!" presjece Majku.

I bas tako bilo. Postar Ostoja leg'o na zvonce a to je uvijek radio kad nosi telegrame ili depese ...posto to mora tako a hitno...zato legne na zvonce!

Ne sto on to hoce, nego da se vijest odmah uruci!

"Sta je bilo, Ostoja dragi ... jel' ziva glava, nije li neko umro ... govori!" cupa ga Majka za revere uniforme.

"Ma nije, ne boj se ... izgleda mi, opet vam dolazi Ivica!" smiruje Ostoja Majku.

"Ma, supak , ti si citao telegram, a?"

"Nisam ja nista cit'o nego Zivko sa telegrafa kad je prim'o telegram, uzvikno: "Leti Ostoja, dolazi Ivica! Eto!" brani se Ostoja.

"A sto je telegram otvoren?" buni se Majka.

"Mora tako, to je propis, da se dobije na brzini citanja !" zvanicno odgovori Ostoja.

I bio je u pravu! Telegrami uvijek stizu otvoreni!

Ujedno to je dobra fora! Zamisli da stizu zatvoreni koliko bi to uzelo vremena svakome ko pozeli da procita telegram?!

Odlijepi, otvori ... procitaj, zalijepi ... vjecnost!

Znaci, dolazi nam stric Ivica Bodnaruk, novinar "Oslobodjenja"-Sarajevo. Jebo te, svako se onda bojao novinara...narocito ja! Uvijek me pitao nekakva glupa pitanja kao naprimjer, "sine Bato, koliko je sada sati"?

Aiii, jebena pitanja, i jebo ga sat!

Sta ja znam , koliko je sati? Ko je ikad znao , koliko je sati?

Ja tada nisam znao ni gdje nam stoji sat, a kamo li koliko je sati!

Majka je imala svoj fazon i uvijek me savjetovala da mu kazem da je oko pola tri! Tada je otprilike i dolazio u nasu kucu, a taman u vrijeme rucka!

Tako sam je govorio tih godina, cak i kada sam odrastao...uvijek oko pola tri! Stric nije znao ko koga jebe, ili se barem pravio...samo tako!

Onda kada je umirao u jednom sarajevskom danu, pogodjen istom granatom, zajedno sa svojom zenom, mojom Strinom Milom (to joj je ime, Mila) ljubavi svojom sa Sutjeske i Neretve, raspolovljen ... kazu...bilo je oko pola tri!

Vrijeme niko vise ne broji!

Na zvonjavu Oca, Majka otvara vrata! "Pa dje si dosada, rucak ti se o'ladio, jado moj!

Neka, neka , a sta ima? Mislio je da se ruca?

"Gra',! Viknu Majka.

Mislila je na Grah! Solac, naravno!

"Jel' od neki dan?"

"Jest'" Opet ce Majka, ali u pola tona tise. Ko biva... stid je.

"Neka, neka, taj ti je bio najbolji do sada"...rece Otac po stoti put isti tekst jer je i rucak uvijek bio isti, dobro, mislim...ako ne brojimo kupus, i podje u kupatilo da opere ruke.

"Nego, Stara," vice kroz hodnik, "Radili smo reviziju petogodisnjeg plana, dolazi nam uskoro drug "Stari"!

"Ko, jebote!?" vrisnu Majka...Djuro Pucar Stari??! Djuro je legenda! Djuro...predsjednik Be-Ha!?"

"Kakav Djuro...Tvoj Djuro bivsi kovac - dolazi Drug Tito - Stari, bivsi metalski radnik - ruska skola - u Cajavec!"

"Lazes, jeboooo te! A , koji ce nam kurac oni? - Kada?

Najebali smo, ode i Banjaluka u helac!"

"Nije Stara, samo su u prolazu!"

"Ma jebo ti to u prolazu, uvijek nekom otfikare glava?! A?

"Ne znam tacno, javit ce nam iz Komiteta, ali ja sam spreman!"

"Nego, ima li sta za rucak?"...upita Stari ponovo!

"Ma G'ra, jebem te gluha!

I jadan tada upita Majku gdje mu je onaj sako iz hodnika.

"Jel' onaj poderani?"

"Joooj tebe, zeno...gdje poderani...onaj moj vjencani, najbolji! Prekjucer mi je Generalni Franjo Kalodjera licno potpisao regres, odobrio akontaciju i platu... sve odjednom, a Sindikat se izborio za nove K-15, karte! Daj kaput, da vidis sta je para! Turno sam koverat u onaj duboki dzep sto si mi zasila sa strane a potpuno zaboravio jucer da ti kazem!"

Vrlo raspolozen, veseo upita: "Gdje je ono moje bosansko magare"?

To bosansko magare sam bio ja. Tako su me zvali od milja, inace obicno sam bio bosanski konj, bosanski vo...ovca...i najgore...kocijas! Jebajiga! Bas...kocijas!

Zastao mi je dah...od silnog uzbudjenja se nisam mogao ni pomaknuti ni progovoriti! Vidjet ce horoza! A u tanjuru grah solac! A joj, jadan ja!

Jebes vjencani kaput, odnijela Hava, ali kad ugleda Horoza, znam sta ce biti slijedece!

E, ne's brk omastiti nek' si mi Caca! Nedam Horoza!

Istrcao sam iz kuce, ko metak! Stari, se nije uspio ni okrenuti. Samo kratko rece:"Gdje ode ona budala? I kakva mu je ono kokos u ruci?"

Dalje nisam nista cuo, bio sam vec daleko.Trcao sam kao lud, do daha jos nisam dosao ... ja sam letio ... a kad letis, dah ti ne treba, dises visinski, kao ptica, samo tada ... prvi i jedini put u zivotu. Ali sam letio!

Covjek moze da leti kada nema izlaza, ali toga treba da se sjeti! Onda leti!

Kada se sjeti!

Bez sjecanja ... nema leta! Suplja prica! I nije za svakoga!

Onda tresnuh u debelo tijelo kocijasa Sare. Bila je to rijetka prilika kada je on stajao, jer inace zbog svoje debljine , ali i cuge, Sare je uvijek sjedio, ili lezao na svojim raskosnim teretnim kocijama.(konjska kola).

"Oooo, sta je mom malom pioniru, mom kuriru danas"...upita sanjivo grdosija od covjeka, a glas mu ko u Louis-a Amstronga, tri dana pred smrt .

Od tog glasa tresli smo se od straha i konji i mi!

Vise mi!

Nisam ga nikada (u zivotu ) oslovljavao imenom (ni sad mu ne znam pravo ime), ni nadimkom, tim cuvenim "Sare", vec sam samo izletio sa svojom pricom!

"Dolazi cika Stari...i pojest ce mi mog Horoza...supak stari .... gaagaagaagarant!". Tu mi puca glas, ostaju oci da ponesto kazu, ali ko je mene gledao ikad u oci?

Mozda,... samo Sare, stara kocijaska drtina!

Sakrij me Sare u slamu, i mene i Horoza, eto ih!

"Ko da dodje, kuriru moj?"...gleda Sare u mom pravcu , al' sa dva lijeva oka pa ne vidim koje li je u mene uperio!

Podize lagano, onu svoju veliku rucerdu, da me pomiluje po glavi, ali mu ruka promasi i glavu i sve oko mene. Samo se onako strovali po konjskim kolima...i ostade tako!

Onda se prenu!

"Izvin'te ... pao mi secer u urinu ... ili tu negdje!" trepce, budi se!

"Ko da dira moga kurira"?...rece zavriska, uzbudjen.

"Partija"!...rekoh i ja uzbudjeno ... prateci pricu!

"Drug "Stari" mozda vec sutra dolazi...i pojest ce mi mog Horoza!"

"Cujes li ti ovo Muhareme, vice Sare kocijasu iza sebe, oce Djuro Pucar Stari da mu pojede Horoza!"

"Pojest ce Stari sutra moj k....! rakolji se Muharem, a sve se presavio od smijeha, moze doc' i sam Mitar Medovic...da glodje sa njim! Ojha ha!"

Od silne halabuke, konji se uznemirili. Trese se od smijeha cijela kocijaska, stanica. Jedino cika Dedo, fijakerist, umjeren covjek...cuti!

Dedo je znao iz iskustva da na valja ni u cemu pretjerivati i da dojucerasnja fukara moze postati elita a ... bogami i vlast. Zato je cutanje ...zlato a laprdanje te moze kostati glave!

"Daj to sijeno Muhareme, da pokrijemo Horoza i mog kurira!"

Muharem onako zblanut od smijeha, pruza Sari svoju politru rakije. "Ma ne flasu, jebem te blentava - daj sijeno al' neka i flase!"

"Ide sijeno"!... rece Muharem, otpi zadnji gutljaj iz flase i zafrljaci je prema gradskom Parku. Dodade mu sijeno.

Ma, ma, ma... , buncam...dolazi sutra drugi drug Stari...i glas mi se krivi i postaje sve tanji, dolazi sutra Josip Broz Tito - Stari, poslednjim atomima snage istisnem iz sebe.

Na kocijaskoj stanici - muk, muk svega nekoliko desetinki sekunde - meni vjecnost, a njima , njima nije ni trebalo vise od toga, da razvale u ponovan gromoglasan smijeh!

"Slusaj, kuriru moj mali, sada je situacija malo ozbiljnija ali i on ce pojest isto sto i Djuro!

Jel' tako Muhareme.

Jel' tako Muhareme ?"

"Jes' vala Sare, bas tako...i svaka ti dala. Sto mu ona debelguza nije spremila n'akav sendvic u Beogradu, a ne ovdje da hapa kokosi od Raje, i sirotinje, mudro ce Muharem.

"Eto, kuriru moj sto ti je banjalucka raja! Nego, Muhareme, dodaj de mi tu flasu rakije, da je dzaba ne ustajem!"

"Nemam , Sare...ociju mi ...sad sam flasu frljucno...veli Muharem ! Eto malog, nek mi ne da lagat!"

"Ne seri Muhareme, daj tu drugu, eto ti cep viri ispod guzice!"

"Daj!"

Opet, guc po guc ... a na mene u sijenu zaboravili!

Padala je noc. Sare pucnu konje i oni sami krenuse. Prolazili smo pored moje kuce. Brace Lastrica br. 9. Virim ispod sjena! Gorila su svjetla na prvom spratu, sjenke u stanu su se kretala uzurbano! Kao da su stanari zbog necega bili uznemireni!? Jebajiga!

Prolazili smo pored stanice milicije, gorila su svjetla. Sjenke su se kretale uzurbano! Kao da je murija zbog necega bila uznemirena!? Jebajiga!

Mitar Medovic je hodao ljuto hodnikom. Isukan pendrek mu u ruci. Eh kad bi mogao samo nekoga da mazne...tek toliko, samo po glavi, ili guzici, i nista vise, tek toliko da se smiri!

Nestalo dijete finansijskog direktora Cajevca i to samo u gacama, mater mu ... jebem, nema ga jos od rucka a pada noc! Sutra mozda, u Cajevac dolazi Drug Tiiito! Stariii!

U taj sparni sumrak Banjaluckog ljeta na izmaku, pamtim zestok miris koji do tada nikad nisam osjetio...miris konjske mokrace , miris presusenog sijena i govana (konjskih...jakako) ! Naravno!

Sare je utjerao konje u stalu ili staju.Ne znam kako se to tacno onda govorilo...ali sigurno, garaza nije bilo! A, mozda...neka pretace Garaze? A?

Bilo je slucajeva kada su neki banjalucani napravili garaze od stala!

"Ojs,ojs,ojs...cujem Saru... i jos dodaje...puch, puch, puch...frrrrrr!"

"Bog te mazo, pomislih, on govori nemusti jezik, jezik kojm se prica sa zivotinjama?!"

Stojim na ispregnutim kolima, sa Horozom u rukama, po malo mi vec postaje hladno!

Kad me je ugledao, Sare se strese od straha, kao da ga je grom udario!

"Sta radis tu...konju jedan!? Alahu dragi...otkud ova budala na mojim kolima...pogleda Sare u nebo, sireci ruke ... siroko, k'o onaj narodni heroj iz "Citanke"...sto su ga Nijemci objesili ... valjda trazeci odgovor negdje u nebu ili od nekoga iz neba! Oci mu ko u konja, k'o fildzani...ovolikiii!

"Jebo ti mater svoju, dje si se zavuk'o? 'Os me na robiju poslati, govno jedno? O, Alahu dragi, o sejtana u mojoj stali, o Alahu dragi...Pomagaj!"

Ucinilo mi se da place, pa mi ga je nekako bilo i zao pomalo!

Ali odgovora nigdje! I Bog I Alah se nekako umire kad ih tako napadno zazivas!

"Pa ti si me dovezao,Ti si me slamom pokrio"...rekoh, k'o onako bezazleno!

"Aijjj...mater ti onu vlasku...jebem ... ispast ce da sam te ja "kindapov'o!"

Mlatara naokolo onim svojim velikim rukama, sve da nekog osamuti...ali nikog paznatog tu ne bi pri ruci ... kao ni Mitru , ni Muharema , ni Dede ni ostalih kocijasa!

"Alahu dragi, Goli cu zaraditi zbog tebe,...sta cu onda sa konjima i Sabanom, ima da plivam i jedem one ribetine one, sto sam u'vatim...nosam stijenje sa kraj na kraj Otoka, Alahu moj...gluho bilo!

Ma znas ti sta bi to meni znacilo, razbuca i izdreci opet one svoje oci Sare, ...meni bez mojih konja i Sabana!?

Ma nisam ja hajvan...hajvanu jedan, da bi li hajvanu onaj, da znas...vlaski!"

...I tu stade, ne rece vise ni jedne...samo se zamisli, k'o da nesto konta!

U to se na vratima stale pojavi nesto bijelo kao snijeg. Ja pomislio"Deda Mraz", posto ni njega nikad nisam vidio pa samim tim nisam odmah mogao uociti razliku!

Samo je onaj supak Rep pricao da je vidio tog "Deda Maza" jedne zime.

Nama "Deda Mraz" nikad nije ni dolazio!

Osim , ono jednom u "Cajevcu" , kada sam dobio dvije narandze, ali sam znao da je to bio cika Mirko Batinica. Samo se on presvukao i neko mu nalijepio nakakvu vatu oko glave pa izgled'o k'o sulud! A i narandze su bile bljak ...ili je do mene ... sad ja bas nisam znao da ih treba guliti.

Tada nam je receno, da je to licno Drug Tito gajio za nas. Ko biva ima na'ko ostrvo u Hrvatskoj, pa kad dodje Nova Godina, on ostavi i Drzavu i Jovanku...i samo kooopa ... te narandze, za nas pionire.Na nama je bilo da halisemo, ali halisi ti...dje uputstvo...mislim, kako se halise...sto niko od Drugova ne rece da se to guli!?

A mozda ni oni nisu znali?

Ali, ipak je dobar bio taj Tito! Ko bi kop'o te narandze u sred zime?!

Ma , odoh ja daleko!

Uglavnom, ono bijelo bice sto se pojavi tik uz Sarinu nogu, skoro progovori...tj meknu!

"Evo sa'ce tebi tvoj Babuka saviti veceru!"...rece Sare...mene vise ne gledajuci.

Ja do tada nikad nisam vidjeo Ovcu sa rogovima, i jos k tome sa crvenom svilenom maramom oko vrata! Isto k'o kad Majka sebi sveze! A to da se zove Saban...nemam rijeci!

Ja svom Horozu nisam dao nikakvo ime, a i kako se samo Sare dobro sjetio...ovca - Saban!

Nama su obicno Cobani tjerali ovce oko Prvog Maja, kroz Banjaluku. A joj sto je tad brabonjaka bilo na sve strane! Jednom smo komsiji Faruku uvalili barabonjke umjesto onih bonbona "praline"! Faruk, pojeo i samo rekao...jebo praline - bolja je marmelada! I ja bih isto rek'o, da sam prob'o...govna.

Nasi ocevi su kupovali jagnjad, a nasa igra sa njima je vrlo kratko trajala!?

Ponekad mi se cini da na svijetu ne postoji umiljatije bice od jagnjeta!

Plaho, milo, meko, omotano predivnim predivom vune, beba ovce, najljepse oci na svijetu.

Kad jednom spustis ruku na tu glavu, osjetis toplinu, miris novorodjenceta, pogled...krupne mile oci...

Covjek moze sve, covjek ubija, covjek kolje, covjek je predator...ali to na raznju, pa kad se posoli, to je druga prica, ojha, u Bosni to jos zovu "Levat na raznju"!

I jos se svi polupijani iskezeni slikaju sa pregorenom lesinom zivotinje, pozderu, a potom, s jutra protjeraju kroz svoju supcanu cijev i poslednji komadic ljepote ... pa onda padne sve u zaborav!

Do nove ovce, do novog raznja!

No comments:

Post a Comment