I opet nista! Ploca se okrece! Cuje se nesto u dubini kutije kako brunda.
Ne lici ni na sta!
Nigdje zvuka, a komo li one Anke Pole i Doris Dau!
Svi gledamo kao omadjijani u to cudo.Vrti se crna ploca na necemu.
Nama je i to vec bilo dosta.Nije moralo da, recimo...svira. Dobro je i da se samo okrece! Sare naslonio onu drugu flasu na trbuh, taman mu tu i stane, te izusti..."dje pjesma?"
Moj se Otac okurazio, valjda kako nije niko poginuo. Ustade
i hrabro, onom svojom mokrom rukom nabaci iglu na plocu."Aj, ala me zamalooo , otrese...struja...opasna stvar je ovo!"
Utom , skripavo, uz ogromno sustanje neko zavapi!
"Ven aj vozzzz litl kiddd,
maj mader ask mi ,
vottt ja vil bi vil bi...
and ...bla, bla ..bla
a onda refren...
ke sera sera ..."
Bila je to moja prva ziva pjesma u zivotu.
"Radi, radi, radi!" Skacu svi, i Sare i Majka I Otac (bas se opustio). Zamalo se uhvatili pa kolo zaigrali! Ali vide, muzika nesto drugacija! Nije podesna za kolce!
"Radi, ali ne kao kod Ferhatovica! Ne, nikako! Jebo me ti, to rekoh...budala ja!
"Kako je kod Saliha, kad' si to vid'io!?" sjatise se oko mene!
"Pricaj, kako kod Saliha radi? Kad si vidio, kad si bio!?"
"Joj tebe, Majo, rekoh blago... pa kad su sunatili Adu i Ecu - jesil' me poslala da izvidim sto niko ne izlazi iz kuce poslije one vriske, a dala da im odnesem onu saksiju ...muskatli... zamotanu u banjalucke novine!?"
"Suti, pionir, moj kurir...mani se price...ne disi...aj raja sto je rahat"... kaze Sare.
"Ali, cika Salih ove druge zice turne u radion ... pa se cuje jace. Nadaleko!" ...bila je moja.
"Jace, ne mere jace, 'vako je najbolje ...sevdah!"- preuzeo Sare komandu u kuci a postavio se tako da niko ne moze prici gramofonu.
Ipak iz nekih , meni neobjasnjivih razloga, taj covjek je uvijek cuo sta sam rekao, istina sa malim zakasnjenjem ali ipak cuo, uvazavao!
Okrene se prema meni, podignutih obva, upita:
"Ajd' dobro i dje da ukljucimo jos i 'oce li biti opet ista pjesma?"
"Pa u radion! I pjesma ce biti ista!" - rekoh!
"Sta je radion, dje radion, ko ima radion? ... ukljucuj, haveru u taj radion!"... obrati se Sare mom Ocu.
"Ide zica, ide ukljucenje"...veli Otac. Hrabri obadvojica.
"Ajd' ti ukljuci, ne ajd' ti ukljuci!" pa i ukljucise! Ukljuciseee ! A bolje i da nisu!!!
Nema te terminologije da se opise kad ceski "tesla" radio...gruhnu...grunu...ili sta vec...samo kratak opis... jebajiga!
Svima oci razrogacene, izbuljeno crvene, popucali ocni kapilari, pritisak skocio do besvjesti... Usrali smo se od straha, kako je bubnulo!
Moja Majka vrisnu..."Ziviooo, ajihaaaa!!!"...i frljucnu onu veliku rakijsku casu ravno kroz zatvoren prozor.
Prozor se pri tome, dakako razbiiiii...tj. ne razbi se sam, razbi ga bacena casa, a sa casom ne znam sta je bilo, nismo je trazili...ali nasim sumornim, radnickim dvoristem odjeknu pjesma "Ke sera sera..."
"Ja se vratila, pomislila ja da sam sebicno sevdahlija bice, kad otisla i ostavijo vas na samocu ...a ko je diro i pomico moju casu? I vidi, a sto je prazna? Popilo to ti debeli Saro!?" ljuti se k'o po malo Ingrid a sve joj srce puno k'o lopata kad vidi sebi drage ljude ... a vesele! A vidi ima i cuge ... barem do jutra!
Naravno, ako ne svane ...prekasno!
Jebo te , navalise komsije, nogom se otvaraju vrata sve u strahu da se nesto dobro nije propustilo.
Svako ponjeo po nesto , nek se nadje!
"Ma kad je muzika u pitanju, ja sam uvijek prva vice Hadzihafizbegovicka a eto nam i Micuna za koji cas, na duznosti je , pa kad zavrsi!"
Ingrid je bila fascinirana otkricem gramofona u nasoj kuci.
"Pa sto odmah ne rekoste ima ja puno spanskih records, Mirjam, Malac trcite i donesite nase records!"
"I sta bi ovo Zoro?"...Upita komso Mersad.
"Pravo je gruhnulo!"
"Sta, gruhnulo, Merso , sa's vidjet kako gruha!"
"Odvrni Stari, "...rece Majka, i poleti rukom da zgrabi casu...ali...nema...vec razbila!
Uhvati onu flasu u Sarinoj ruci...i tu im se "pogledi sastavise".
"Ne mere, ovo, gospoja... ti si svoje vec razbila...ovo je cuga za raju!"- Saro ce ti diplomatski.
Stara zgrabi vaznu sa onim plasticnim cvijecem sto je kupila u Tehnometalu pod Plocom, i frljuknu je kroz prozor, ali posto je prozor vec bio razbijen, nista ne puce, a ni ona vazna se ne razbi kad pade na zemlju. Jebajiga!
Ima takvih vazni!
Nikad ih ne treba kupavati!
Pa kako onda znas koje vazne treba da kupujes? Lako! Kupujes one koje se razbijaju!
Pa kako znas da ce se razbiti?
Probaj!
Ako se ne razbijaju, ne kupuj ... ako se ipak razbiju ... ne kupuj ni te!
Kome trebaju razbijene vazne?
"Meni ja malo poljuta ova rakija!" kao zamisljeno konstatova Ingrid.
"Pa eto ti vode, pi' koliko hoces!" nasali se Sare i dodade:
"Znas li ti jadna da je hrana potrba, a alkohol drzi covjeka? A, umrijet ces i 'vako i 'nako!"
"Pitam ja tebe Doktorice jesil' ti ikad pila losu rakiju!? A?"
"Bogme i jesam pivala losu rakijicu, da znades!?" vazno rece Ingrid.
Mjeri je Sare pogledom pa ce ti u tom : " I kakva je bila!?"
"Dobrrraaa!" kroz smijeh odgovori Ingrid.
Sare je pritom gledao samo u nas dvojicu...Horoza i mene. Bit ce valjda da sam zbog toga i zapamtio ove recenice, koja su se kasnije masovno citirale , kao originalni produkt u Aleksincu, kod Murata, Parera, i uostalom u svim tada boljim kafanama.
Hanka slusa ono "Ke sera, sera", pa sve nesto Mersi sapce. Znalo se da slabije cuje, ali bas toliko - niko nije predpostavlj'o.
"Nije, zeno prosta pjesma, to ti slabo cujes!" govori joj Merso na uho.
"Cijem, ja cujem dobro ... eno opet "Ko sere, ko sere" a ti bi mene ludom jos napravio!"
"Joj mene Komsija, obrati se Starom, ono kad si me prosle godine poslao na
"sluzbeni" na zagrebacki velesajam, ja dobio istu tak'u plocu od nekih ... ajd' Hanka poleti, donesi, boga ti ... da ja djaba ne letam po stubistu!"
Oktako je Ingrid operisala Hanku, vise ne pisa i zapisava svaki cas! Potpuno druga zena! Mogla je, pricala je, odgledati skoro cijeli film u kinu a da samo jednom pisne na pauzi kad mijenjaju kolutove filmske trake! Ali, bila po malo nagluha, pa nije razumjela svoga muza Mersu. Samo onako sjedi i smijulji se.
K'o , blentava!
"Skaci Hanka... donesi muzike!"...dreknu Sare iz sve snage!
Kako Sare dreknu , tako se i Hanka strese.
" A...sta rece bolan?"
"Donesi plocu, jadna, da slusamo muzike!"
"Eto mene za minutu!" Odleti Hanka.
Tek sto odleti - tako i doleti.
"Evo nasla ja, jel' ovo?"
Tooooooo, toooooo, tooooo,...potvrdjuju razdragane komsije...evo raja muzika.
Moj stari uzima plocu , post'o vec strucnjak, jednu nabacio na gramofon, i cita naglas. Mukla tisina!
"Zora Dubljevic...Sejdefu majka budjase, pa Bjezi sa mnom duso, a sa druge strane jos dvije pjesme, Put putuje Latif Aga i Ja zagrizoh sareniku jabuku.
Nabacuj Franjo na granafor, vicu svi u glas.
"Daj ja cu, veli Sare, ti uvijek nabacis sa sredine - tako ne valja!"
Sto jest' ... jest, Stari nabacivo na sredinu pjesme. Zato je znalo grmnuti onako!
"E, ovu cemo o Latifu, ta je najbolja!"
Stavi Sare plocu a ono samo zvrlj, pa zvrlj...i nista.
"Daj meni, vidis da ne znas", doleluja se moj Stari do gramofona.
"Pa na ovoj ploci nema onih linija, samo trag od ...pegle!",zaprepasten je moj Otac.
Mirza strelja Hanku ocima. "Sta si to radila , zenska glavo sa muzikama?"
Ma nisam ja Merso kriva, ociju mi, samo sam spustila peglu kraj ploce kad je onaj tvoj jaran Hari zazvonio. Eto!"
"I,i,iii...", Merso ce ti.
"Sta i, i,iiii...Usrala peglu! Etooo! Jebaji je sada!"
Okrenu stari drugu stranu, nabaci iglu...a zvonki glas prve dame tadasnjeg YU sevdaha ispuni sobu, sta sobu, ispuni Banjaluku.
Sejdeffffu majkkkaa budjassssseeeee, budjasssseeee....
Zaori se pjesma, slozne moje komsije, lelujaju, oci im se cakle...danas bi rekli kojekakvi...p'jani svi! Ali nije...bas nije...bilo je i meze... nesto, drugo je to bilo...a i cu'ce se!
Posto se toliko raje nakupilo u nasoj kuci Mirjam i ja smo pobjegli pod stol. Moje standardno sigurno mjesto!
U nasoj kuci se stol, zvao "astal"...valjda da se malo razlikujemo od ostalih.
Sjedimo mi ispod astala, inhaliramo mirise, sto od neopranih nogu sto od drugih stvari, al' ne bih ja sad o tome! Samo onaj ko je tako bio pod astalom zna sta mislim. Uglavnom je miris vukao na pokvarenu ribu, a mi ribu nismo jeli.
Stari je govorio da je riba govno, a nije ni meso i da tukne na onu stvar!
Ja sam pretrazivao po kuci, sve prevrn'o, ali nikad nisam nasao onu stvar sto tukne na ribu!... A ribe nije bilo ni kupiti u Banjaluci.
Jednom, kasnije, mnogo kasnije, kad je isto tako nesto zavonjalo, Majka ljuto samo rece..."Sta ovo tukneee na ...pickovinu?"
I udari mi tac po glavusi...sto bi rekla Jasna Zlokic, "U prolazu".
Moj Horoz, postao dio mene. Al' i mene povukla muzika.Valjda
ona silna alkoholna isparenja, malo i mene omadjijala. Jest' da mi inteligencija nije bila najjaca strana, a to sam dokazao nebrojeno puta...tako i ja u onim razvaljenim gacama, sa Horozom pod rukom... razvalih svoj avaz! Koji krkan!
Zapjevah stihove koje sam prvi puta cuo u zivotu:"Sejdeffffuuu,Majkaaaa, budjaseee, budjaseee, ustaniiii, kceri moja Sejdefo...
Bilo je to ekstra piskavo i visoko...culo se do Sehitluka. Ja nikog tada nisam registrovao, ni malog smrada Mirjam, mirisi me nisu smetali, ni noge, ni one "ribe"...Ja sam pjevao...kao sto rekoh vis-a-vis moje inteligencije, ja sam mislio da sam sam na svijetu.
Onako kako sam uvijek bio... sam!
" Zajeb'o se!"
"Tisina, tisina!"...vice Sare...otkud ovaj bozanski glas...tisina...hocu samo njega da cujem! Lupne sakom nekoga!
I cuo je , ja ko onaj iz hora beckih djecaka, ili u najboljem slucaju "kastrat" eunuh , co'jek bez jaja, ...razvaljujem pjesmom.
"Pa dje si kuriru moj?"...podize Sare stolnjak, i sa dva oka k'o fildzani (uvijek ista komparacija) "milo" me pogleda.
"Udri!"...rece. "Dela! Dela, bona, nek se cuje nasa pjesma!"
Boze kako sam tada sretan bio... ja pjevam "Sejdefu", samo do onod dijela koliko sam teksta zapamtio ... pa onda ...ponovo a svi cute."Hocu samo njega da cujem ... ja glasa , ja snage!" Svi i dalje cute!
Ja se usr'o ... razbit ce me Stari i Majka kad odu komsije! Ali oni svi i dalje cute!
Moraju... neko bi garant dobio po picki da me je prekinuo.
A ja se jadan unjeo u pjesmu ... mislio Sejdefa je ona partizanka sto je skakala na njemacki tenk, kad ono ... nije ... ona se zvala Marija!
I niko je nije ni budio ... sama ustala!
U to skoci neko od odvaznih komsija , poleti da povrati preko ograde
balkona ... Zacu se nerazgovijetno... Eto Mitra sa jos jednim hajvanom, i guraju kotace.
Tisina - cutim i ja. Mirjam se usrala, stisla me za ruku , zabila mi nokte do krvi u meso!
Ja poceo da cvilim! Boli, jebajiga!
Odzvanjaju koraci , teski lijeni koraci , zeljeznim klincima, potkovanih bakandzi banjalucke milicije!
"E ... o'dje cemo Mandicu"... cujem poznati glas. Meni opet postade jako hladno, ali ovaj put samo nekako oko srca.
U jednu slicnu noc, ali u prohladnu jesen nekih devedesetih, takve su mi bakandze usle, u stan, tek noc posto su Vesna i Ante Anusic sa djecom napustili Banjaluku.
"Komandiru, vice razdragani borac, vid'e mu "sentisajzera", kol'ki je...jebo mater svoju, onu ... pri tom je kundakom ispitivao kvalitet tipki klavira moje supruge. Da je tada bilo kakvog dobrog slowmotion-a, jasno bi se vidjela u zraku razbijena bijela slonovaca klavirskih tipki do zadnje mrvice, rasprsena prostorom gdje su nekad zivjeli neki srecni ljudi!
I troje ... male djecice ...i jedna jako jako mala, a velika Baka!
Znao sam, nikad vise nece ona mlada zena, sa lavovskom grivom na glavi, prosaranom pramenovima, svojom razbarusenom kosom jedva stisnutom u poni rep, sa deset gumica namjenjenih za tegle ajvara, ili kiselih krastavaca, zasvirati na tom klaviru, nak'u Elizu , jednostavnu klavirsku vjezbu nekakvog , ajd' sad da ne bunim narod, kompozitora ... nikad vise u Banjaluci! Garant!
Sreca da su Ante i Vesna daleko, daleko ... u Kanadi.
Vrata naseg stana su bila sirom otvorena.
"Joj druze Vodnice, nerada o'dje.Vide cipela, vise nego pred djamijom za Uskrs!"
"Jesi vidio sranja Mandicu? Nered, cipeletine, vidi i nanule ... ma stoka ti je to sve!" sikti Mitar.
"Ma ja ne smijem srat' pred tobom previse, mlad si mozes krivo shvatiti ali drug Staljin je uvijek govorio stap i kanap su sve sto treba za drzavu! Ti razmisli, ako ne skontas ... ja cu ti objasniti! Narod samo Silu postuje!
Udri!"
"Ko se der'o maloprije...ko je ono pisko...htjede reci i proste rijeci kao one PVM, gdje je veliko V (vam), a P je ona zenska stvar, a M je Materina, pa sama po sebi i nije bas nesto ...prosta...sunce li vam vase...da kazemo - jebem? Ko je pisko, k'o da jarca kolju?" - pita milicionar, jadan ,pomalo zebezeknut masom raje.
"I sta je ovo...revolucija...e i ti si Stari konacno najeb'o...kunem ti se svega mi na svijetu!
Pravis kruzoke, stvaras zavjerenicke tabore! Ukljucio si i banjalucku inteligenciju ... vidi tebe Doktorice!"
Onda naredi!
"Ajmo sada , prvo inforbirovci na jednu stranu, a jajare na drugu stranu. I dje Mirko Marjanovic, sunce li mu njegovo, da kazemo ...jebem ... informbirovsko?!"
"Mirko ti stanuje u "Maloj carsiji", to i sam znas, on je svoj stav korigov'o i sad je posten covjek. To ti Partija tvrdi.
Ima potvrdu da je revizicionista! Eto, konju! A to sto sam te ja zdrmala u'za zid, kad si se onesvijestio... sam si kriv - nisi treb'o da me ljuljnes penderkom! Drugi put, ako ga bude, mrtav si covjek!" - hladno rece moja Mati.
"Licno cu te lisiti zivota, seronja!"
"Cujes li ovo Mandicu, obrati se Medovic svom pomocniku,...ko meneee moze da osamuti, ko? koooo?...pa taj se jos nije rodio! Siri ruke Mitar! Jel tako?"
"Tako!"... rece Sare.
"Ja sam svjedok da te niko nije osamutio, niko te nije ni pipn'o a to znaci da sad nikog ne mozes hapsiti za kojekakva osamucivanja, mozes ici nazad na zadatak! Slobodno!"
"Eh, nek ima i u ovoj kuci neko posten" - sabra Mitar.
I taman da krenu u taj vec kasni sat kad se oglasi zvono na vratima i to onako kako je ranije gore opisano. Leg'o supak na njega! Prvo zvrcne jednom a na drugi zvrc se nasloni pa dok neko ne otvori!
Majka, vrisnu ! : "Ostoja, telegram, ulazi Ostoja, govori sta je?" rasirila ruke onako kako se docekuje ...iznenadjenje! Ovaj put ga nije hvatala za revere, i treskala, mozda ju malo bilo sramota zbog komsija!?
Ostoja takodjer dobio novu kapu, kao i Milicija a nekako i njemu teska pa je natjer'o rukom skros pozada tako da mu cela bljeska u punom sjaju! Nije trebao baterijsku lampu kad vozi po mraku, do duse samo po mjesecini!
"Ne znam Zoro, nisam cit'o, al' mi izgleda da Reza iz Zagreba salje telefonski zahtjev, urgent poziv ...stop... za sutra u pet da dodjete u Postu...stop ... Zagreb zove ......stop... jer su je zvali iz americke ambasade...stop... povodom slucaja aron camalieri vela ...stop...zele licni kontakt sa Tobom i Zorom ...stop... razgovor u cetiri oka ...stop!"
"Daj, depesu !" ...dreknu Mitar.
Otrgnu je iz Ostojinih ruku!
Razbuca otvorenu kovertu, vostani papir poleti po kuci!
"Pravo pise sto si rek'o Ostoja ... treba zvati UDBU, odmah!" vristi!
"Ma ne treba, druze vodnice Mitre, Mi smo vec obavijestili sve!"
"Bravo, druze Ostoja, tako se cuva Drzava ... Narod nikad ne spava!"
No comments:
Post a Comment