Vladislav Bodnaruk - Toba: 28. dio Cuga u Aleksincu

 Nesto dalje od naseg stana tamo prema zeljeznickoj stanici na fijakerskoj stanici u oronulom fijakeru, Sare i Saban.  Gledaju u mene! 

"Budis li se ti to Kuriru nas, il' jos samo sanjas?"... rece milo Sare. 

"Sanjam ... garant!"- pomislih otvorenih ociju!

"Slusaj ovu moju ali nikome ne reci!" Rece Sare ispodglasa. 

I ja sam uvijek sanjao, sanjao dugim snovima, poneke sne i vise od sto godina, poneke sne preko hiljadu godina! Dodav'o misli, neraelne misli u zivote voljenih, u moj zivot, u konje, pa onda sve naslanjao na stvarno sivilo - vjerujuci da je moje sanjano stvarno! Dotakeo sam krajicak kriticne mase svemira i shvatio kako sam ponekim putem vec odavno prosao,  mada se u zvijezde nisam upustao, il' od straha od Alaha, il' od sama sebe, a i to mi je bilo dovoljno.

 Otkrio sam sta je san a sta java! Da budem ... iskren ... razlike su skoro nikakve ...covjek traje vjecno, ama bas kao i san! Ima ga i tu i tamo! Samo to svi jos ne znaju!

Kada ti se neki put ili staza ucine poznatim, to je samo zato sto si tu nekad vec bio ... mozda, prije sto, dvjesta, hiljadu ... godina!

Covjek se ne snalazi najbolje ni sa samim sobom u tom svom snu a to zato sto se sa sobom samim ne susrece nikad u istom obliku, jer nikad se ne susrece u isto zivotno doba! To je nemoguce jer proslost zaostaje za sadasnjicom a sadasnjica je proslost onome sto dolazi sutra! 

Samo treba znati sanjati! Snovi su prenos energije, nas, sa onima na koje mislimo! Oni su svi tu oko nas, svi traju beskonacno i prenose nam poruke, dok je i nas i dok na njih racunamo! Kada to prekinemo, ucini se da se lanac na trenutak prekida no nasa Dusa je zapisana i realana u svakom trenutku! Posto je materija neunistiva, neunistivi smo i mi! Treba samo sacekati momenat kada se te mase spajaju a izgubljene komponente budu opet na broju  ... i ti si opet tu ... u sadasnjosti!

Naravno nekoj ... buducoj, ali tvojoj ... sadasnjosti! 

Jedno je sigurno, ponovo si u svom zavicaju jer je to komponenta koja spaja sve ostale komponente. Problem je u tome sto sa tobom nisu i oni koji su tu nekada sa tobom bili! Oni traze sebe Svemirom dio po dio, bas kao sto si i ti sebe. Taman kad se nadju, sretni pojure u Zavicaj a to bas ponovo otisao! 

Ali ces uvijek osjetiti njihovo prisustvo, pa ma u kojoj varijanti ponovo dodjes! To je potpuno sigurno!

Zato ces uvijek neke ljude zavoljeti i pri prvom susretu a neke nikada! Jer ces ih odmah prepoznati! 

Ma dokaz si ti sam! Pogledaj se! Vidis li se?

Eto, vidis da ne lazem! 

Da ne bih dalje laprd'o,  dohakaj sam kada letis nebom a kada zamljom hodis!

To moze svako!" 

"O, jesi se ti nacug'o Sare. Pricas budalastine k'o ludi Jozo." rekoh razocarano. 

"Nacug'o, ne nacug'o, to ti je tako."... rece ravnodusno, gledajuci u zemlju. 

"Jesi, gad god se nacugas samo seres!" 

"Dobro, serem ...ali ti probaj ovo zapamtiti, pa jednom kada odem, aakooo, ikad odem, samo gledaj dje ces me sve naci! A onda se zacudi ... sebi u guzicu!" rece Sare , po malo ljut ... ili je samo glumio? 

"Ja sam s tobom dobar, jer ponekad pomislim da si ti ja ... bas ja ... al' ... kad sam bio mali! Nekim cudom moja proslost uletila u sadasnjicu pa ja svaki pokret znam, cak mi je s tobom dos'o i moj Horoz ... isti onaj sto mi ga je Babuka za Bajram poklonio one godine kad sam ja bio ... ti!" 

Ja se malo prep'o takvih razmisljanja pa pit'o jednom Ingrid znaju li doktori zasto se covjek  ponovo radja u istom Gradu, na istom mjestu, a uvijek isto blesav. Sto jednom ne osvane, pametan, bogat?

Ingrid me prvo pitala jel' to Sare nesto srao? Ja rekoh i njoj kao sto je i ono gore napisano. Ona trazila da ponovim! Ja ... ponovim! I jos dodam , da vidi mog Horoza u svom snu a ne svog Horoza u mom snu! 

Ingrid zunula k'o pes!  (To je riba! Pesh!)  Tako zjevala neko vrijema a ni rijeci iz nje.

Pa onda pazljivo, vrlo zabrinuto upita: "Malac pijes li ti sta?"

"Pijem!" rekoh spremno.

"E, pa tu smo onda, sine! A sta pijes?" upita tuzno.

"Vodu, a sta drugo!" rekoh.

"Samo vodu?" upita Ingrid.

"Ma i mlijeko u prahu, kad ima, jebajiga!" rekoh.

"Dobro je Malac, onda ... pade mi kamen sa srceta! Nego pitaj Sareta vidi li on u tom svom snu osim horoza i ... bijele misove? Tu bi mi bilo lakse postaviti diagnozicu!  Alkohol je cudo! Delirijum tremens ... bijeli misovi, svuda u Svijetu a u Bosni ... mogu mozda i Horozovi! Sad sto nisu bijeli , nego sareni ... pa ni rakija nije bezbojna! Mozda boja ... otud'?" rece Ingrid, vrlo srecna. 

"A snovi ... Ingrida?" upitah. 

"Snovi dodju kada ti java kaze ... zbogom! Dao nam Bog slikovnicu naseg zivota da listamo, da nam ne bude dosadno, da ne budemo sami ... u toj nasoj samoci!" rece Ingrid, opet bez greske. 

"Ma postoje ti ljudi koje to bolje znaju od mene ... drzi se ti Malac ... Sare!" rece Ingrid. 

Miris bijele kafe za cikorijom, ne da lagati ... to je  budjenje , i meka ruka Majcina na celu,  to je zivot!  Garancija za zivot! 

 Ja sam , cini mi se jedini covjek na Svijetu koji je u snu sanjao da sanja san. U momentu kada sam se probudio, nisam znao iz kojeg sam sna tacno izasao, pa je poslije godinama ostalo da vucem nesto sto je vec davno i prosanjano a i prospavano! 

"Ma pusti ta sranja o snovima, Malac ... nemoj me vise ispitivati, matereti,  da me neko cuje sta pricam, poslali bi me garant u Ludaru! Treba misliti o ljepsim stvarima, " -  rece Sare svojim nenadmasnim basom ... "Vidi ovo ... nasla se lova, Hava vratila sve do u dinar ... a i morala , znas mene, znas kad sam joj ono prisapn'o na pijaci ... a i Ceba je pritisla, tako , sad smo mirni. Ici ces i ti na more, ne brini! 

 Ostala jos jedna sindikalna smjena do pocetka skole! Istina, ona zadnja, ona za trecu smjenu,  ona sto zovu ... sirotinjska  za fukare ... ali sta tebe boli ... patak, sav se u to uklapas!

A te su ti smjene najbolje, more najtoplije, grijalo se cijelo ljeto, jos halva ... nema puno raje da zajebava i prska se!" 

Mitar me bezbojno gleda , razoruzan, a u civilu! Podig'o lijevu nogu na tocak fijakera na onu zbirnu sredisnju osovinu, namazanu kolomascu, cisto iz navike! Ni sam svjestan da to vise ne moze da cini! Taj istup sile i manifestacije vlasti ... nestao!

Ostalo , samo on da shvati ... a hoce! Poslije svih onih laznih Uzbuna i Dojava kao i gubitka pendreka a na zadatku, a i iz samog straha da se mozda ne zamjeri dragom Marsalu ... sam se penzionisao! Micuna i Albance te Camel kartone cigareta i sanduke americkog viskija ovom prilikom necu ni da pominjem! 

Civilno odijelo mu stoji k'o piletu sise, vidi se da nije njegovo! Garant pozajmio!

I ... nesto bi i rekao, ali iz njega ne izlazi ama bas nista ... posto sluzbeno nije imao nista ni da izjavi, jer nije vise mogao ni biti sluzben, civilne izjave mu jos neprirodne i ne uvjezbane ... ipak dodade: "Jebajiga, Malac!"  te uvuce glavu u ramena! K'o stid ga! Jos se ne zna izrazavati ... banjalucki ... a htio bi ... pa vjezba! 

Velika , zabranjena banjalucka rijec, to Jebajiga, ne knjizevna ... a bogata rijec, objasnjava sve ... dakako, onima sto znaju slusati i prastati. 

Postar Ostoja se rastrc'o po komsiluka ali prvo naleti na Micuna i Hadzihafizbegovicku. Oni taman vukli neke vojnicke vrece natrpane necim kabastim! Digla se mala prasina, dvoristem! No vrece nisu bile providne pa se sad u ovom momentu ne zna sta je tacno u vrecama! Udari, Ostoja zadihan u njih! Ne u vrece! U Micuna i Hanumu mu!

Istina ... buducu! 

"Dje gori O, moj Ostoja?" uhvati ga Hadzihafizbegovicka za ramena , kako ovaj, jadan ne bi pao ili prevrn'o se preko onih vreca! 

Ispustili vrece na zemlju oboje, k'o da malo i oni odahnu! 

"Ma, nidje nista ne gori, nego Zori ispala neka velika lova iz Banjaluckih Novina pa me natjerala da zovem sve komsije da hvale Boga svi zajedno a kod nje kuci!" 

"A jesi li ti Ostoja siguran da su to pare? Da nisu samo poderane novine, pa se tebi ucinilo? Znas, zna Zora ... zajebat' levata!" rece sumnjicavo Hadzihafizbegovicka.

"Lova je , nisam lud ... barem ja znam sta je prava lova, svaki dan je prevrcem po rukama ... druga je stvar sto sam nemam svoju lovu!" ljutnu se Ostoja.

"Ali ko zna ... jednom ... mozda i ja nesto hapim ... kao i vi!" 

"Nemas, nemas, zato sto ne kontas, a svaki mjesec vuces tone para za penzije!" rece Hadzihafizbegovicka. 

"Vucem, ali opet ne kontam, Hadzihafizbegovicka!" rece Ostoja i bezazleno rasiri ruke i podize ramena. 

"Ha, ha ... imas li ti pasos?" upita komsinica. 

"Pasos, nemam, sta ce mi? Ja nikad nigdje ne putujem!" blesavo odgovori Ostoja. 

"E, pa izvadi pasos, pa onda kontaj!" rece mudra Hadzihafizbegovicka. 

"Naci ce se vec neka lova ... sama od sebe!" 

Na trenutak a i poslije njega se ucinilo da ni Micun nista ne konta! 

"A koji ce mu kurac pasos Hadzihafizbegovicka, ne kontam ni ja?" pita Micun. 

Hadzihafizbegovicka islpazi jezik, zavrnu ga i rece pfrrrr! 

A to je inace tako! Muskarci su gluplji od zena, vise im je stalo do one stvari nego do love! 

"Zaboravi sve sto smo pricali dragi Ostoja, nego leti komsijama i zovi ih u nasu kucu, odmah!"

"Sta da zaboravim draga Hadzihafizbegovicko?" Ostoja isplazio zbunjeno jezik.

"Nista, nista ... izgleda da vec jesi! Trci po komsije! Kad sve obavjestis, Kumove Franciku i Zoru zadnje zovi! Dodji i ti, a ako je problem podijeliti penzije ... sutra cemo to Micun i ja uraditi to za tebe! Samo donesi torbu sa lovom , od Zore! Sad , leti, Ostoja!" 

Ostoja poleti! Pa stade! 

"Hocu li i Saru?" 

"Zovi, ako ti je uz put!" rekose. 

Ostoja i dalje stoji! 

"Sta sad stojis, leti!" vice Hadzihafizbegovicka. 

"Hocu li i Ingrid?" 

"Sta ... Ingrid?" Micun i Hadzihafizbegovicka ga gledaju kao komad ... budale! 

"Nista, samo pitam!" 

"Ne treba Ostoja ... doci ce ona sama!" rekose. 

Falilo je svega uvijek vise nego sto pristojnom covjeku treba, a nama je i tada bilo dovoljno, savrseno dobro.

Mozda nismo bili dovoljno pristojni, ali se znalo sta treba povremeno raditi!

A mi smo svi bili po malo nenormalni, dakako gledajuci iz ugla nekog drugog  grada. 

Unose zene u kucu Hadzihafizbegovicke  sve sto je u spaizu bilo neangazovano.

Muskarci nikad nista nisu donosili. Ja sam tada shvatio... nase je bilo samo da dodjemo...i da se uvalimo. Mi smo muskarci ... jos malo eto i mene! Bilo je realno ocekivati da budem ... muskarac. Jadnom!

Tada se nekako i razvila strasna banjalucka bolest nazvana - uvalitis! Bolovali su samo jadni nasi Ocevi! Nema pravde na ovom svijetu!

Nikad je nece ni biti!

Elem, zene svijetle obraze nasih casnih porodicnih imena. Svaka nosi nesto sto prilici muslimanskoj kuci ... sto rece neki Adem... jal sudjuk, jal pastrvu... jal ... muskatle u saksiji zamotane u novine! Naravno, sto se ne pojede i ne popije tu vece, svako vraca kuci svoje. Osim pita i bureka, a to se uglavnom sve i pojede, jos s vrata! Vruce, pa prsti gore!!! Lizes! 

Moja Majka izabrala svinjsku susenu na dimu, plecku ...veliku ... i pride mladih cvaraka!

Zamotala i ona u novine!

Hadzihafizbegovicka, razmota radoznalo novine pa kad ugleda dar ... samo ga spuca nogom u kupatilo, pravac pod lavabo! 

Meni se ucinilo da ne voli svinjetinu ... ali sto je osjetljiva na  ... cvarke!? 

Kad god Micun zacuti sa trubom, narod se malo rasprica. 

 Tako uleti Ingrid Majci sa pricom: "Blago tebi, udata si imas lijepog muza, gomilu djece, znas kuhati, a i ti si k'o iz nekog filma, sad bas se ne mogu sjetiti kojeg, imas i bijelu tehniku, Hima da ti hladi pice, Labud ves masinu ... naftaru ... imas sve. Imas Brata u Beograd koji oce mene a ne dolazi! Ja cekom, cekom, Zova ... jebajiga!

 Ja is'o da nakupovam bijela tenika u Lesnina ... kad dodje Brat iz Beograd,  kad ono, nista nema. Reklo mi , samo za Sindikat.

Majci odjednom svanu ideja! "Ma dat cu ti ja Hima, jebo te on i Labuda, al' da niko ne zna od Raje a za pare sto smo platili ... plus kamate za dvije godine, sto trebamo platiti! Samo, nikome ne reci, Ingrid, molim te!" 

"Ja sam mrtva usta Zova ... nema prica laprdavim komsijicama!" 

"Joj, samo da znas, otpala nam ona zlatna slova sa Hima, pa ih nidje ne mozemo naci a znas i sama da ga nikad nismo ni koristili!" 

"Eto me sutra sa paricama, ne brigaj! Dodji Saro do mene da te pitam, ti cim dodjes sebe, kad se otrizjeznis ... prije nego se ponovo napijavas,  da mi preneses od Zove bijelu tehniku ... jel' oce?" 

"Oce, oce, a ako se napije ponovo, prije nego se otrijezni ... posalje ja tebe svoje ... asistents!" ... i zavaljase se od smijeha! 

U tom raspolozenju i razdraganosti ... opuca Sare Ingrid po guzici! Ova poskoci k'o oparena. 

"Ovo tebe Sare drugi put u zivotu ti mene opucavas po guzovama rucerdom!" vrisnu zblanuta Ingrid. 

"Pa, mora tako, Doktor'ce ... dva guzova imas ... takav je red! Svaki po jednom!  Izvini, ljepoto, ponjelo me nesto ... k'o bi ti odolio? Ti si nesto drugo, nisi obicna zena, ti si boginja ...a Bogovima se nemore odoliti!" 

Ingrid to prihvati kao Sarino izvinjenje. A nekako joj i bi drago jer joj se ucini da je Sare izrazio stav svih muskaraca.  

Posto je napravila sporazum sa Ingrid da se kotarise Hima i Labuda, Majci se navukla neka tamna zavjesa na oci. Majka vise nista nije pila a ni okusila. Nije ju zanimala ni Micunova truba.

Brojala je u sebi pare koje ce dobiti od Ingrid. "Kad dam Skenderu, skenderovo za one seljacke burme ... ostane i nama ... vise od pola!

Uzdahnu snazno! Isprsi se!  Sad je sjedila nasmijana, razdragana, bezbrizna. Mislila je na Skendera i scenu kako ce ga iznenaditi s parama za nakaradno debele burme za Kumove. A od turskog zlata ... sto je isto sto i pravo, al' jeftinije! 

"Jedva cekam ... ponedeljak!" ...  pomisli te pogleda u Oca! A On naslonjen na stok od vrata sa pivom u ruci kao onaj supak Boro u nasem stanu, sapce nesto Ingrid a ova od silnog smijeha stisce noge u iks i fata se rukom za picu! Ha, ha ha!

Nikome to nije nista cudno! Tako se zene smiju kad su razdragane a kad se malo popije, skupljaju noge u iks i fataju se za pice ...i u kafani a i na Korzu kad neki mladac provaljuje ... fore i fazone ... valjda da se ne upisavaju, ili iz nekih estetskih razloga ili nekih drugih razloga kao npr. seksualnih ... ili sta li? 

Tako i Majka ne obrati paznju na to!

Ili mi se cinilo?

Ali joj nije bilo ... svejedno.

Dernek je bio nezaboravan! Trajalo je sve do ujutro a onda su zene otisle svaka svojoj kuci! 

Muskarci nisu ... posto nije bilo nikoga da ih nosi! 

Hadzihafizbegovicka Majci zapakova opet one nase darove u banjalucke novine, i samo veli ... "evo Zoro ... preteklo je a ti hranis pet usta - trebace!

Grehota je od tebe uzimati." 

Duvnu i vjetric, pomjeri pramen kose , mome ocu. On otrese glavom, pogladi kosu rukom, i vrati svaki pramicak na svoje mjesto! Ucini mu se da to sve radi sam! Djaba prica! Djaba vjetric. 

U ponedeljak, vec s ranog jutra dodjose neki mladi momci, Crnogorci, inace dosli u Banjaluku da studiraju Pravo, ali fakultet jos ne misli biti otvoren i nece biti barem slijedecih  petnaest godina al' oni dosli ... da uhvate red! Ili , sta li!? 

Kazu Sarini Asistenti ... te poklepase i Himu i Labuda. 

Majka je dugo gledala u prazna mjesta gdje je stajala nasa bijela tehnika!

Nekako za to kratko vrijeme kako smo posjedovali te uredjaje ... sazivila se! 

Jedino se bojala po malo one struje i stekera sto je komsija Milan zakuc'o ekserima svuda po zidu, a i spoja s vodom! 

Lijepo je imati ... pa i kada ti ne treba! 

Kroz glavu joj kao munja proleti misao kada joj je Stari saopstio na balkonu uz 'ladnu pivu vijest o nabavci bijele tehnike. Bunila se, to njoj ne treba! 

Dobro se sjecala svega! 

 Htjede zaplakati ...  onda odjednom kao da skonta da u toj prici nema nista sto bi se nje ticalo! 

Stvarno ... nema! Stvari k'o stvari! Te'nika, k'o tehnika! 

Pokusa naci sebe u svemu, ali nista! Prazno! 

Izvadi iz kecelje kutiju Hercegovine bez filtera. Strpa na brzinu cigaretu u usta pa onda probrabonja po dzepu kecelje trazeci kutiju subica.

Kresnu, sibicu ali nekako joj se kutijca kofrcnu i izleti iz ruke! Pade na mjesto gdje je stajao Himo! Osta suho drvce prislonjeno na cigaretu. Htjede povuci, plamen ... a ono ... nista! 

Vidi i ona sama kroz svoje naocale, ogromne dioptrije da tu vatre vise nema! 

Nema vatre! Definitivno! Sve se samo ugasilo! Nekako , odjednom! A da niko nije primijetio! 

E, sad zaplaka! 

Moja Majka! 

Jebajiga! 

"Morski voz", sa onim dugim lijepim vagonima, isti kao Titov plavi voz, i plavi  vagoni. Nasi vagoni elegantnoblatnjavozeleni, samo zato da se neko ne bi zajeb'o i poletio, na nas, misleci da smo mi drug Tito ... pa vik'o za nama ... zivio, zivio zivio! 

Morski voz, dugih vagona, bas sam ga volio, polazio je iz Banjalike oko devetnaest casova.

Mi nikad nismo brojali te sate vise od dvanaest. Mi brojimo, brojimo pa kad dodjemo do dvanaest ... mi onda ponovo ... nazad ... jedan, dva, tri ... kako i pise na satu. 

Razdragana raja se ubacuje u vagone kroz prozore, hvataju se bolja mjesta. 

Jaci muskarci, gaze zene i djecu! 

Voz nigdje ne zuri. Na tenane smo mogli birati gdje ce mo sjesti...ali ipak mi smo banjalcani, mi moramo kroz prozore. Koferi se takodjer ubacuju kroz prozore, meni iz nepoznatih razloga. Bit ce da je sve to jednom tako vidjeno

u nekom americkom filmu. Opet! Mozda? 

Samo, mi smo se derali, mnogo jace! A na nasem! Jebajiga, nismo znali indijanski a americki jezik je bio tek u povoju! Jos nerazvijen! Nismo znali ni taj  americki jezik!

Sve je bilo popraceno tom velikom vikom i grajom. 

Jedva smo se ukrcali u "nas" kupe, moja Majka i moje dvije sestre.

Marini je ispala jedna crvena masnica vezana za pletenicu.

Bit ce neko ... povuk'o a neko ... poslije mazn'o!

Marina je plakala!

"Suti, ne placi sreco, ne placi, ne nose se vise pletenice, nismo mi vise seljaci  ... veze tebi to tvoja majka kose u konjski rep to je "sada IN" i jos ... dodamo preostali masnu! Crvenu!"

Marina vristi : "Necu rep, necu konjski rep ... nisam ja krava!" 

"Dobro, ljubi Majka ... sutra sisamo na nulu!" pokusava je vratiti na zemlju Majka. 

"Nes' mene na nulu ... rekli smo konjski rep!" ljutito lupa nogom o pod kupea,  Marina. 

"I crvenu masnu!" ... naredi Majci! 

Sare nam je kroz prozor ubacio nase platnene kufere. "Drzi,  fataj, jebote u sta gledas , koji kurac Zoro, fataj kufer!?" 

Na peronu stoji i Mitar Medovic, kao vostana figura! U slampavom civilnom odijelu, bez uniforme a sa "titovkom" na glavi . Skin'o zvijezdu!

Mor'o! Prisiljen ... takav Zakon! 

Sakrio je u zadjepak! Samo zato da mu Vlast ne bi pravila kakav problem! 

Dobro , sad bas i nije bio u Partizanima, ali je zato uvijek zestoko ... navijao a i titovka je tu!

Prava Raja tesko prihvata promjene. Pomislih ..."Poslednji Mohikanac"... 

"poslednji banjalucki posteni policajac!" 

Niko mu na ovom Svijetu ne moze zamjeriti za tu kapu! Nije sluzbena, zvijezda je skinuta, a kapa, k'o kapa!

Izgleda k'o svi drugi ... klosari! 

Brzo se sleti s vrha na dno ... valjda zato sto je nizbrdo! Tako i ovdje! 

Oca nigdje ne vidim, a cekam ga. On bi trebao bit taj sto iskace iz voza na malim prljavim zeljeznickim stanicana i puni nam prazne staklene flase vodom, onda ceka da voz dobro krene ... te se u zadnjem trenutku hvata za poslednji vagon. 

Taj film nisam vidio u svom zivotu. 

 Jesam u Kinu, al' to je nesto drugo! 

Moj Otac je ostao na banjaluckom peronu, ali sa druge strane kolodvora , u dogovoru sa Majkom ... a da ga ja ne vidim. 

 K'o biva da ja ne bi' zaplak'o i pravio sranja po kupeu! K'o da ja nisam imao preceg posla u tom morskom vozu nego da se razvalim od placa!? Nisam ni ja budala! A i kupe me sokir'o! Jebote, sve u nekoj plasticnoj kozi pa kad sjednes, samo ... kliznes guzicom na stranu! Tako klizeci dodirujuci plastiku golom nogom cuje se zvuk k'o kad neko ... pr'ne al' jace! To ce nas zabavljati cijelim putem, cak i duboko u noc. Osim kad neko iz tame kupea vikne, "otvaraj prozor, ovaj se pravo cuje a mog'o je biti i tihaner!  Dakle, necujan!" 

Kakav luksuz ... i jos svi imamo na secijema upisan broj iznad glave ... k'o u nekom logoru! Organizacija ipo! Ja sam svoj zapamtio za vjek -vjekova ...029! 

 Dan prije puta, postar Ostoja nam je donjeo i jedan racun iz banjaluckog "Lovca' ... navodno neki supci na Ocev racun pojeli 150 i nesto porcija velikih cevapa, i to Mujinih,  plus tri  sindikalne! 

Mater mu jebem, ko je jeo sindikalne? 

Kad smo platili "Lovcu" ceh, ispalo je da Otac ne moze na more. Badava je Hava vratila sto je spontano i u neznanju "hapila', badava se Sare trudio da se sve nadomiri, badava je Mitar odlagao hapsenja. Love nije bilo! 

Sad bas, to i nije neko opravdanje .... nama je svima , sve falilo! 

Utjeha je , ipak uvijek se nesto nadje! 

Sef stanice zviznu u pistu i podize nekakvu malu lopaticu. 

"Stanite, stanite ... voz stanite ... Zovo ti sustavi voz, oce Mirjam da vidi more ... i Malca ... evo pare!" trci Ingrid pobacala cipele na sve strane, pa bosonoga, a pod rukom joj Mirjam! Sustavite i voz! I mokolotivu! 

"Uzmiteeee i menneee, uzmite i meneee!" vristi mala Mirjam. 

Ubacise je dobri ljudi kroz prozor, kao i one kofere! Sreca prozor bio otvoren! A i da nije, Mirjam bi prosla ... garant! Kroz zatvoreno! 

Maloj, spade sa nogice na Peron, jedna crna lakovana cipelica ... jebo jednu cipelu, ima onu drugu! 

A isto tako ... lakovana! 

"Ima li mala sta za presvuci?" bori se Majka sa vjetrom , hvata naocale da ne budu otpuhane, bori se sa dimom i vatrenim iskrama sto prce iz lokomotive. 

"Nema, nista , nista za svuci i presvuci , na brzinu sam je spremila pa tako nista nisam spakovala Zova,  neka nosi od Malca ... eto para puna kesa, kupi ako ima ... da se kupi, ljubim te Zova, cuvaj Mirjam ... ona volu vas ... misli vi porodica! Zajebala se, meni se dodaje od same mene!" 

Baci onu kesu para prema otvorenom prozoru a prozor vec otisao, pa kesa trehnu u stranicu vagona i pade na peron!

Ingrid razljucena poleti da kesu spuca nogom, zatim stade pred kesom, il' se sjeti da nema cipele il' da je steta sutat' toliku lovu. 

Strpa kesu u tasnu! 

Voz cugnu, naprijed, pa nazad, mi se posudarsmo glavama! Svako trehno svog najblizeg!  Takav je red! Majka ... nikoga! Ma ni u nas djecu ... posto joj nismo bili toliko bliski! 

A kol'ki bi joj treb'o vrat da spuca Starog na stanici!? 

Smijeh!

Ojhaaaa, idemo na more, neku uzviknu. Krenulo!

Faruk izvadi trubu ispra pisak, puhnu u njega i zasvira, "Samo jednom se ljubi"... dohvati ga njegov bend, i nasta opsti rusvaj. 

Voz lijeno potece , i cu se kao takatak, takatak, takatak, pa sve brze i brze , takatak.

Priljubljen nosom uz prozor vagona, u daljini vidim na peronu Oca, kako stoji, sam i napusten, prebacio onaj drugi sako sto mu je sio Karabegovic, isto nakaradno, pa ga je samo tako mogao nositi, prebacenog preko ramena. 

O, da, davalo je to i njemu,  mladalacki izgled! 

Skida naocale, brise nesto iz ociju i on ... ja pomislio ... place ... kad kurac ... ono samo piljevina, zar i pepeo! 

Znao sam, pravi muskarci, nikad ne placu! To mi je On rekao, jednom! 

Ono jednom, kad se i meni nesto skupilo ... jebajiga! Ali to je druga prica! 

Prilazi mu teta Zdenka sa nekakvim papirima, k'o da nesto potpise a on se bori sa onim svojim suzama u ocima ili pepelom, dje nas je izgubio ...

a, sam ... i tuzan ... a sa teta Zdenkom koja nesto forsira ... jadnicom , raspustenicom i udovicom, i jos sto sta u isto vrijeme, ali ona ... vrijedna ... vrijedna radnica! Onom teta Zdenkom  sto ju je poslije jednom imitirala Lepa Brena, samo je Brena imala manje sise, sto jest', jest ... i krace noge od Teta Zdenke, a o guzovima i da ne govorimo.

 Naravno ova teta Zdenka nije bila ona Titova teta Zdenka tj. Davorjanka, ovu Tile da je vidio ne bi se prislonio ni jednoj drugoj a mozda bi dao i da streljaju mog Starog. 

Mozda bi, Tile preselio u Banja Luku da ju je vidio, a Banjaluka bi bila glavni grad Jugoslavije? 

Sare mi jednom rece: "Malo je 'vakvih guzica u zena danas po Banjaluci! Uglavnom su pljosnate! Vrbaske! Valjda od ladne vode! Il' sto nista ne rade, samo sjede na tim guzicama!? Oprce po krompirusi i bureku i to im je sve!" 

Da sam ja imao takve guzove ... ja nikad po Banjaluci ne bih prohod'o!

Sram i stid ... ides ti sa takvim guzicama , a ono svi rokcu, hrkcu ... narocito muskarci, sramota od Boga!  Jebajiga, jadna zena ... ta Teta Zdenka! Sad, dobro, jadna ona , mogla je nositi i prikladniju odjecu pa se nista ne bi ni primjecivalo tako drasticno, no ona nosila sve sprceno dva - tri broja manje. 

Guska! 

Valja nije imala ukusa ... ili love da kupi posteno?  Moj Otac nije imao predrasuda, narocito prema garderobi ... uvijek je govorio... vazno je ko je kakav covjek, a  ona dobar i pozrtvovan radnik. Zato sam i gotivio mog Oca ... sto je bio hrabar i ... posten!? 

Sva sreca Majka mi je objasnila da moj  Stari ... gradi nekakav komunizam ... pa samim tim mi nista i nemamo! Onda mi je bilo i to  po malo lakse. Mislio sam  ... dok se mi kupamo na moru, moj Stari ... radi! A radio je ... garant! Licno sam iz voza vidio kako sa teta Zdenkom ode dijagonalno kroz Park, pravac Hotel Palace ... valjda na radnu kafu!? A za kisalu vodu ... ako preostane! 

Nismo stigli ni do Predgradja, a vec se razmotava iz banjaluckih novina smotana pohovana piletina, preslikala se slika druga Djure Pucara Starog na karabatak, druga Rankovica, se preslikala slika blize ... guzici! Domaci lebac, a nosnice ispuni smrad domace rakije, smrduljice! Svi zapalise, i oni sto ne puse! Takav je red kad se ide na daleki put! Kad se stigne u Dalmaciju na odrediste, vonjat cemo na dimljeni bakalar a Dalmosi ce biti uvjereni da  to tako tuknu samo pravi radnici, proleteri! Temelj ove Drzave! 

Dalmatinci ne tuknu ni slicno tako! Mozda zato sto niko nista i ne radi ... pa se i ne znoje ... a i ko bi se jebav'o po vrucini! Tuknu, na ribu ... pokvarenu! 

I ode moj voz, ode daleko od Banjaluke. 

Sare i Mitar se zgledase! 

"Ode, Malac." rece Sare. 

"Cudan djecak!" rece Mitar. 

Krenuse s guza na guz,  prema Aleksincu. A i dje bi, kad u Gradu nije bilo nikakvih kulturnih dogadjaja i priredbi!? 

"Stanite idem i ja sa vami, samo da nadjemo moje cipelice." Okrenuse se obadvojica.

U susret in trci Ingrid , uiksila noge  u tom trku pa leprsaju na sve strane a lijevom rukom zadigla crnu suknju ne bi li uhvatija jaci korak, te pritisnula suknju rukom,opet na picu ... k'o da nesto ne ispa'ne! 

Momcinama se od dragosti razvukla usta ud oha do uha! 

" Ajde, da nadjemo, tvoje cipelice doktor'ce, zajedno cemo lakse naci a dobit cemo i na vremenu" ... rece Sare! 

  "Naravno, zajedno cemo lakse"... kaze Mitar ..." a koliko si ih imala?" 

"Cega, Mitro? Mislis, cipelas? Ah, da po jedna cips na svakas nogas!" sornu Ingrid seretski laktom odrpanog Saru u rebra. Ovaj se bolno nasmija isto tako, seretski, te ispuhnu gomilu ugljen dioksida iz pluca, sto od popusenih Zeta sto od popusenih  Drava, te rece:" ali sto po jetriiii draga moja jaranice , doktor'ce? 

"Osim duse ... to mi je jedino bolno i ranjivo mjesto!" 

"De me onda oprostivaj!

Idemo na cevapas u Lovas, kod neki Mujaga, ovaj otkrio kiosk , ja oplacam! Poslije moze i da se nesto popijava! Ali samo ... lagano!" 

"More, ako cemo poslje u Aleksinac ... Mitar i ja placamo ... samo u Aleksinac nema  klozet ... tj. cenifa , tj ono za soranje, tj. ima ali je uv'jek poplavljeno, voda do koljena, a i tukne na pisu,  pa mi pisamo na ulicu! Ti mozes ... u grmlje! Ili tako!

 Ili stegni zube, do kuce,  ako te pritjera!" 

"Idemo li?" 

"Idemo! A mogu ja , pisat' prije u Lovas! Moja briga!" 

Mitar opet krisom skide kapu titovku bez zvijezde, presavi je na pola i tutnu u zadnji dzep. Ide korak iza njih. I nista na ovom Svijetu ne misli vise! Samo stavio ruke na guzicu, pa tako ... polako! A dalje ... sta bude! 

"Mitre, dje si kupio to odijelo, pravo ti dobro stoji? Samo je malo ... onako! Jesi li prob'o da zavrnes nogavice da ne gazis po njima?" 

"Ne znam, zena don'jela odnekud!" rece Mitar bezvoljno. 

"A jel' novo?" nastavi Sare pricu koju ni sam ne slusa. 

"Ne znam, mozda i jeste ... ali sam nas'o neke bonove za topli obrok u zadzepku iz 1950 g. pa mi malo sumnjivo! 

A izgleda, i ti  bonovi i ne vrijede vise, firma propala!" 

" Ako je tako, ne sekiraj se ... sigurno su skinuli sa nekog bivseg covjeka ali odijelo je u dobroj kondiciji ... boli te ona stvar!!!" 

"Koja ga to stvar boli Saro?" zabrinu se Ingrid razrogacenih ociju. 

Sare joj sapnu na uho. 

Ingrid se zacrveni k'o prezreli paradajiz!