Vladislav Bodnaruk - Toba: 27. dio Banjalucko rjesenje

U Bugojnu osvanu maglovito jutro!

Iznad onih razguzanih planina i planincina, spustili se niski oblaci.

Rosa pala na sve strane. Mokro sve! Sjebano i zdrkano!

Medvjeda ni s glave! I to se sakrilo.

Ustaje Tito iz kreveta u pidzami "Borac -Travnik" 50% pamuk 50% ostalo - razno, protegne se ali ga nesto jako zategnu u glavi!

Jeknu, Stari k'o vo , Majku vam boz'ju ... Boga i bosansku rakiju!", a onda se obrati Jovanki :"Ustajete li vi Gospodjo, ili sta ?"

"Ustajem, Stari... ustajem a i sta bih drugo ... kad me vec tako mazno budis, k'o one Stuke, sto bombardovase Beograd!" rece Jovanka, sva zapletena u one svoje ruse kose, jer pundjosavu, sinoc od onih silnih rasprava , pa zatim seksualnih napada, vise promasaja, nego stvarnih hitaca ... nije stigla raspremiti.

"Ni sama ne znam zasto se povlacim po ovoj vukojebini pored onakvog Beograda ili ... Azurne obale?" ... pomisli treskajuci se i jecajuci ...brrrrr!

"Gdje mi je Zezelj, gdje mi je jutarnja "Politika"?

"Gdje mi je kafa? ... i sto je u Bosni uvijek ovako hladno, majku vam boz'ju?"

"Pa ovdje ne griju nikada!"

Ulazi Zezelj u sobu, podocnjaci mu se navukli do poda, izgleda k'o kakav rakun!

"Druze, Predsjednice ne mozemo zagrijati c'jelu Bosnu na brzaka, a jutarnji "avtobus" iz Beograda nije stig'o ..."gumi - defekat" kod Sida ... nema jutarnje "Polit'ke", al' sam uz'o "Banjalucke Novine"... nek' se ima za prvu informaciju."

"Pa , dobro, majku ti boziju ... daj i te "banjalucke", rece Stari smireno, i dodade ..." Zezelju, nalozi neku vatru ... zapali sumu ako treba, hladno je u Bugojinu i u sred ljeta!"

Vatrica zapucketa u lovackom kaminu ... Stari uze u ruke Banjalucke

Novine!

"Sta je ovo Zezelju, kakve su ovo novine, rucni rad, vidi kakav smijesan format, aj ... i pustaju boju, usrah ruke tintom!" vristi Marsal.

"Kako cu sada doruckovati?"

"Nije tinta, Tito ... to ti je olovna boja, ne treba prati, ne pere se, samo ce od sebe do ujutro nestati! Izgleda, ljudski organizam sve upije! Dobar stos! Covjek je cudo!"... savjetuje Zezelj a sve vragolasto vrti glavom a u vezi pomenutog stosa.

"Dobro onda, mrzi me peruckati ruke na ovoj hladnoci!"

Otvori Tito Banjalucke Novine sumno, sirom! Gleda lijevu stranicu, mrda glavu na desnu stranicu, vraca na lijevu ..."Zezelju, jel' vi ovo mene zajebavate, testirate svog Predsjednika, lijevo novine napisane na latinici na desnoj strani cirilica, jel' vi to mene vjezbate da ne zaboravim oba pisma? Ko mi je smjestio ovo sranje? Imam ja smisla za humor ali je ovo vec previse ... ovo je provokacija!" gotovo histrericno podera a sto ne podera zguzva banjalucke novine i baci Zezelju u glavu!

Zezelj se trgnu, doceka novine na celo i spuca ravno u kamin!

"Izgleda mi da si i ti svoje odsluzio, mene ste nasli zajebavati sa latinicom i cirilicom ... i da znas nije ti nikakvo opravdanje to sto si nepismen ... ovakva provokacije se nije smjela meni Marsalu, servirati! Hocu imena i ideologe ... odmah!"

Uzjebalo se cijelo obezbjedjenje, islo se cak do Banja Luke i nazad, a odgovora nema, znaci leti ponovo u Banjaluku i ... nazad ... kad ono opet odgovora nema!

Zakljucak ... zna se, takve novine ... jedna strana 'vako, jedna onako ... da svi budu zadovoljni. Tako se Bosna nikad nece moci podijeliti!

Misli Tito, misli ... taman posto je pojeo mrsni dorucak ala Bugojno, medvedji prsut posut jajima ... a odozgo, mesi narezak iz vojnih rezervi, pa se sav dezintegris'o sa onim jajima ... misli, misli ... "Ovo, majku vam boz'u k'o ... tartufi!"

"Tartufi, tartufi, ali JNA, rece glavni Kuvar!

Onda se vrati na temu i rece: "Bogamu, odmah sam uocio prednosti takvog novinarstva! Svaka cast novinari! Zezelju, nemojte streljati Urednika Banjaluckih ... dajte mu nekakav Orden!" prezadovoljan, Marsal se zavali u fotelju, a i ugrijali cijelo Bugojno pa nije vise hladno! E sad , Novine su na redu ... da se procita kakva pametna!

Otvori Banjalucke, tj. Krajske, tj. jebajiih ...imena se mijenjaju! Sirom!

"Ko je ovo pisao, sunce li mu poljubim!"...vrisnu Stari opet sludjen i omadjijan!

"Gdje sam ja na "naslovnoj"?

"Sta je ovo ... Horoz ... banjalucki kriminalci... ko je ovaj Glavonja ?...vidi mog Ministra ! ... Romi u borbi protiv organizovanog kriminala ... pa Zezelju - jesi li ti normalan - sta ti se desava sa narodom? Misli li se to na Cigane kad se kaze Romi?"

Stari zguzva ponovo banjalucke novine i baci ih u lovacki kamin.

Vatra se raspali jos jace. Sto i nije bilo tako lose, jer se dobilo stepan dva na sobnoj temparaturi!

"Jesam li se jednu noc opustio ... i vi vec pravite sranje!" Bijesnio je Marsal.

"Zezelju, hapsi ... vodi govna na "Goli"! Neka onaj vrati Orden! Sta nisi mu ga ni dao? Svejedno, goni na Goli!" Naredi Stari!

"Pa, ne moremo dva puta istog covjeka slati na Goli ... mozda da ga roknemo, lakse je a i Narod bi razumio!? Svejedno je supak a i lici na onog americkog glumca !" zbunjeno ce ti Zezelj. "Iz Cassablance!"

Mislio je na mog Starog!

"O znam, djubre Franci, mislis lici na Bogarta, znam ... supak uobrazio da je Gregori Peck! Joj sto ne volim kad' se neko tako puse! Cuj , on Gregori ... on je Gregoriju do ramena! Dobro, nemoj Goli, nemoj rokanje ali ga krizaj sa liste ... nikad mi taj nece biti Ministar ...vidi ga samo na slici - krade kokoske i sakoe!" odbrusi Tito.

Jovanka mu samo dodade: "Ma ... Ustasa, uvijek sam ti govorila, svaki pristojan Hrvat je Ustasa! Tako i ovo Poljsko - Galcijansko govno! Smrad!"

Tek sto to izgovori, uleti neko iz obezbjedjanja: "Marsale, Marsale ... medo uset'o u hraniliste, halise !"

"Sta halise?" razrogacenih ociju pita Marsal.

"Sta halise, halise ... postavljeno!" kaze taj neko sto je uletio u pricu!

Stari poskoci ozaren, ostavi Jovanku I Zezelja da rjesavaju drzavne probleme a on zgrabi dvocijevku , trocijevku, sta li, a sa onim americkim snajperom: Moglo se ubiti Kenedija i sa dva kilometra!

"Moj si, moj si , mrtav si!" prosikta.

"Josipe, bil' ja ikad mogla ubiti ijednog medjeda?" umilno upita Jovanka.

"Ne moze, ubijanje je muski posao, ti ces dobiti ... tepih, ovaj kozu od medvjeda za spavacu sobu!" rece Tito pun sebe.

"Jebote, vise mrtvih medvjeda nego nas i pasa u nasoj spavacoj sobi." k'o za sebe prosapta Jovanka." Sta si ti svasta pobio a ja jadna ne mogu ni jednog , jedinog medjeda!" a u ocima joj ... tuga!

Onda naglo ustade, prevrnu se grubo odgurnuta stolica ... izlazeci iz apartmana tresnu tako vratima da se Bugojno zatrese!

"Uh ... sto me zaboliii!" rece Marsal i isplazi jezik prema zalupnutim vratima!

Meni tada pade na pamet kako me prije nekoliko Miloje tresn'o, tj. raspalio olimpijskom cvokom i prosuo ljutu rakiju po mojoj glavi.

Kada me je ugledao uplakanog, mislim, nisu mi lile suze, samo sam se tresao u ramenima i ridao ... skoro na suho! Samo bi po neka suzica prhnula! Sare je izuo svoje zepe, i potrcao prema Zupskom podrumu, k'o bez daha ali ja nikako ga stici! On iako debeo i truntav, a i u huji sto me je Miloje nateg'o olimpisjkom, valjda zbog mase dobio i na brzini.

Sad bas nesto ne znam tacno to o brzini, ali ima nekakav zakon kad se nesto mnozi, kao brzina sa vremenom ili sa masom ili nesto necim dijeli pa se dobije to ubrzanje, ali ima logike.

Na ulazu u "Zupski Podrum"... Sare mi rece: "Sacekaj!" Ja stao, valjda je to taj , sacekaj!?

"Oj, Miloje jesil' mi doleeee!... zapjeva seretski Sare.

"Dolje, doljeeee!"... cu se glas iz podruma. Dje bi bio radni co'jek?! Nego pod zemljom!"

"E, pa ide ti inspekcija , Milojeeee!"

Iz podruma se niko ne oglasi. Miloje se usr'o! A i ko ne bi?! Mislio ide prava inspekcija!

Udje Sare!

"O, ho , ho , koga vidimmmm!?"... posprdno rece Miloje. A sa olaksanjem!

"E, pa vidis, onog koga si najmanje pozeliooo!"... rece Sare.

"S'a ima, moj Miloje, radi li se?"...upita Sare.

"O, crko' od posla, moj jarane!"... zapjeva Miloje.

"Neka , neka, nek se radi ... loce narod, ko nikada, jeldeeee?"... veseo je Sare.

"Ma sta to pretaces u te prazne flase, Miloje, moj jarane? Bil' se dalo pogoditi sta je kad' bi se probalo? A?"

"Eto , tebeee, ti si "eksperat" za cugu, pa vidi ... probaj!"... prijateljski a namrgodjeno rece Miloje.

Sare, nategnu!

Ko svaki iskusan borac i degustator, promrlja tekucinu po svojim ustima, napravi taj nobles - idiotski test, prevrnu ocima, pa ih zaklopi ... ko biva uziva - to se zove analiza ... a onda se naglo ispravi i sve ispljunu u pravcu Miloja!

"Fujjj, fujjjj ... otrov! Sta si Miloje turno u ovu flasu ... i pivu i brlju i crno i "belo"... dod'o si i himbera zbog boje , haman si turno i one "kokte"... a ja bi rek'o , da si na kraju , i prn'o u flasu! Fujjj!"

Zajapurena glava Sarina spusti flasu na pult, i kao umorni borac, naivno ... Sare upita Miloja.

"Miloje , rode sta to pises u tu tvoju teku?"

"Pisem, jarane - prihode i rashode!", rece Miloje brisuci svoju tintaru.

"Ohohooo, eto ti se greska potkrala, vec u prvom redu , tu kod zbrajanja!" lupnu Sare svoj debeli prst, taman po sred teke.

"Ma, dje...Sare, dje greska?", natakari zbunjeno Miloje svoje masne naocale blehajuci po teci.

"Evo , tu ... jebem te corava!", i kako to rece, trehnu prstom po sred teke ponovo, jos jace - zamalo probi teku i sank ... zajedno!

Miloje nabio svoj nos u teku, noge mu pravo stoje, a u ledjima se savio prema teci, tacno u 90 stepeni. Dalje nije mogao! Il' zbog matematike, il' zbog , one anatomije!

Taman tako!

"Tu, tu , tuuu", lupka Sare prstom po teci a okren'o svoju veliku glavusu prema meni ... i sve se plazi jezikom a po malo vrcne glavom! I prevrne ... ocima!

Miloje dodiruje skoro nosom teku, a tada Sare zategnu "Duplu" "Olimpijsku"... i razvali Miloja u glavusu sa dva debela zuljevita prsta tako zestogo, da se samo cuo potmuli zvuk, k'o kad neko zvekne nogom u prazno bure.

Ili ne daj Boze, k'o kad nekom ispadne sa vrha stepenica nekakva ... bundeva! A sve one kosice ... odu u kurac!

Miloje se strovali u svom polozaju od 90 stepeni, bez ikakve nade da se uskoro ispravi. Prvo trehnu guzicom na blatnjavi pod ... pa odvali glavom u prvo rakijsko bure. Istina ... hrastovo ... a hrastovina je cudo! Zveknu i bure!

Bang!

Tako i ostade... zakovan.

Sare, ljutito zgrabi onu degustiranu flasu "pica" i dodade..."Ovo ti je "konsfiskovano", i nosi se u "Opstinu kod Munevere" na analizu... Miloje ... picko ... pr'no si u fenjer! Ima da ti opstinarka Munevera guzove razvali! Hem je balinkusa, hem ne podnosi Srbe, hem ne podnosi, alkoholicare!

"Pisi, Miloje...radnja ti je zatvorena! Pr'no si u fenjer! "... kroz smijeh dodade Sare.

Miloju, oci staklene, smijulji se, ne zna gdje je.

Sjedeci raskrecnih nogu, poslije zestokog nock out - a, na zemljanom podu u svojim masnim hlacama ... ostalo mu jedino sigurno da spusti svoje rucerde na debeli stomak. Toliko se imalo snage!

Samo rece: "Sirotinju nit' , jebi, nit' kuci vodi!"

Meni nije nesto bilo pravo to sto je rek'o, jer kao odnosilo se na mene! Ali ja sam "mali" ne pripadam Svijetu koji vi razvlacite, jer ja nisam ... sirotinja!

Mi imamo , kao i drugi ... samo moji ne polazu na mene! A ne paze ni na ... rashode!

Imao sam ja jos jedne gace za presvuci ... ali se ... zagubile!

Na izlaski iz "Podruma", Mitar Medovic sa isukanim pendrekom!

"Jel' na mene red, Sare?"... sav uzbudjen upita.

"Jest , na tebe je red, al' nemoj jako ... van sebe je sav! Nek ti sastavi zapisnik do sutra! Bit ce to za njega najveca kazna, ne zna supak pisati!"... promrmolja Sare.

"Ama, Malac ... nasmija li se to Mitar ili me je to alkohol povuk'o?" ... bas je bio u cudu.

"Bome, Sare ... nasmija se!" rekoh.

"O, jeste , vi banjalucani zajebani ... sve do jednoga!"... rece Mitar, slecuci u

"Podrum"..."Zupski"... jakako! Sve po dva stepenika!

"Bit ces i ti Mrkelja, banjalucanin ... ako ikad uspijes izaci iz tog mraka ... kao covjek!"... rece Sare, uze me za ruku i povede Gospodskom, pravo prema Rahmanovoj slasticarnici.

Samo da je ne preskocimo ... a hocemo .. .garant.

Nismo!

Poslasticari obadvojica debeli preko svake mjere, glavati , jedan znatno visi od drugog, a vec dobro u godinama, sprdili skoro cetrdeset, jedva hodaju, nisu imali nekog interesa da se klibere raji! Ozbiljni! Radnja je kvalitet, govori sama za sebe ... pa izvolite!

U slasicarni red, fini ljudi sa finom djecom strpljivo cekaju da im prvi debeljko sa natakarenom visokom bijelom pekarskom, u ovom slucaju, poslasticarskom kapom na glavi, uctivo servira trazeno. On sluzi prvi pult, boza, limunada i sladoled ! Zimi , samo vruc, salep!

Drugi pult, pola metra dalje od prvog, pult sa kolacima, tortama to sluzi nizi debeljko!

Udjosmo u radnju! Sare pomete i pogazi sve sto je stajalo ispred nas, istina vise u neznanju, no sto je htio biti grub, te nasloni trbusinu na staklenu vitrinu. Vitrine se zaljuljase, a samim tim i one visoke sampite. Mali kolaci i baklave nista, mislim nisu se zaljuljli!

"Biraj!"

"Sta je ovo braon, da prostis k'o ... i to sto ne izgovori, sapnu mi na uho! Zapjenio je od smijeha, sam sretan da je tako duhovit!

Jebajiga, ja nisam imao isti smisao za humor ... pa me malo bilo stid onih finih djevojcica. Znao sam da svaka od njih zna sta je to govno, ba eto, bas zato mi je bilo neugodno!

Ali i meni se ucini ista boja! ... a ovo zuto ... fuj! Ista govna! Uzmi ovaj bijeli taj ti je najbolji!" rece.

"Ali, Sare, bijeli je citron ... kisalo!" rekoh.

"Vitamini!" odbrusi mi.

Servirase mi citron a i sta bi drugo?

Sare spusti onu zapljenjenu flasu rakije na pult, te stade rukama hrljati po dzepovima ne bi li negdje pronasao kakvu lovu! Nespretno spuca laktom onu flasu na pultu, flasa se prevrnu i prosu smrdljivu tekucina debeljku po stomaku. Nesto malo spricnu u citron i u cokoladu. Meni to bi drago ali nisam smio pokazati. Radovat cu se veceras, kuci, sam! Kad ne bude sramota smijati se na glas!

"Pet dinara!" rece zabezeknuti visi debeljko.

"Pet ... cega?" razrogaci oci Sare. Zabezekn'o se i on!

Ja taman kreno da liznem, pa ... stao! Ako budem morao vracati da ne ostetim!

"Aluminijski petodinarac, za citron, pa jesi li ti normalan ... vece je pet dinara od te tvoje kugle, da si rek'o dva dinara ... pa hajde da se dogovorimo nekako ... ovako nista od posla ... sram te bilo debeli, sram vas bilo ...obadvojicu ... ujutro cu ja u Opstinu kod Munevere, cuj ovo citrongovno pet dinara i ... djeci prodavati alkohol! Eto te sav smrdis na rakiju! I radnja ti se osjeti na alkohol!

I to ... zestoko! Fujjj!"

Rano, slijedeceg jutra, postar Ostoja, zvoni na nasa vrata. Zvoni, nekoliko puta! K'o postari u americkim filmovima ... samo Ostoja nikad nije isao u Kino pa to nije znao ... zvoni sam od sebe, valjda mu se svidja tako!?

Nije cuo ni onu : "Postar zvoni dva puta!"

"Evo Zoro, imas telegram iz Sarejva. Pise ti Ivica!"

"Kad bolan Ostoja, Ivica preseli iz Sarajeva u Sarejvo? Ti si to cit'o, opet Ostoja?!"... Mater ce mu sumljicavo a rukom rasteze ve izrez na bluzi, dje bi trebala staviti naocale ... ako iznenada zatreba!

"Nisam, Zoro, ociju mi ...a i nema nista vazno ... samo Ivica javlja da je Franci pr'no u zizak ... eto! Najebali ste! Misli se Partijski, nije vise Kadar!

Skinulo ga sa liste kadrova ! ... a i jos evo me zaskoci ona Ciganka Ceba i dade mi nesto umotano u novine da ti predam. Kaze, dala joj Hava za tebe!

"Jel' Hava nesto porucila preko Cebe?" pita Majka zabrinuto.

"Nije!" kaze Ostoja, "samo ti je Hava opsovala Mater Vlasku , rece mi Ceba!"

"Sta mi je opsovala?" vrisnu Majka, ocajnicki.

"Ceba mi kaze da ti je Hava rekla: "Jebem joj Mater Vlasku!"

Stara razmota "Banjalucke novine"...vidi sebe na fotografijama, vidi Staroga, vidi mene kako me Sare dize iz Crkvene ...vidi postara Ostoju kome se oci sire na pare koje se prosipaju po podu!

A onda, jadna i Ona ... vidje i pare ... pare prosute svuda! A dinari, nasa lova, moze se upotrebiti, nista kao ona devizna sranja kojih smo se dokopali u neogranicenim kolicinama, a iz raznih deviznih promasaja. Dinari, dragi dinari ... Titina slika na svakoj novcanici, dragi nas Drug Tito, osim one, naravno, sa likom Alije Sirotanovica ali uskoro ce ta biti izbacena iz upotrbe.

"Jebo te, Zoro, kol'ko para!"... prsti Ostoja otvorenih usta.

"Da ih pokupimo, Zoro?"... rece zblanuti Ostoja.

"Ma, kurac, kupiii ... nes' mi ti po kuci praviti red, nego zovi komsije ... leti po Paulu, leti po Hanku, leti po Nadu, leti , bolan po Nadju, leti po Anu, Bosu, Daru, leti jadan po Fabicku, Hadzihafizbegovicku, aman leti i po oni prdaru , bla , bla , bla ... leti nadji Ingrid, leti po one oficiruse ... leti po Picija ili Paju - da nam kokos koju zakolju - pohat cemo i supe praviti, aman, Ostoja, sta se stis'o ... nisu ovo tvoje pare ... leti!!!

Dobili lovu nazad, ici cemo i mi na more kad dodje opet vrijeme za more, a sa ostalim Cajevcanima! Ima Boga, ima Boga, ima pravde ... o Sare , konju stari, hvala ti dje cuo i ne cuo!"... suze frcaju iz ociju moje Majke. Vise i ne zna za sebe, slafrok joj se otvorio ... onaj Ve izrez, totalno razguzan! Neupotrebljiv! Ostoja se paralizov'o! Sto od seksa, sto od para!

Na muskarce to isto djeluje, seks i pare! Uzbude se pa ne znaju sta ce!

Zene su tu racionalnije, uzbude se samo na pare a na muskarce ... samo odglume!

Zbog para ... naravno!

"Ma , hajde, bolan konju, sta si blehn'o ... leti Ostoja!"

"Letim, Zoro ako ces mi pricuvati torbu ... unutra su penzije! Puna torba! Lova do krova!"

"Jeble te penzije, da znas ... ko ce ti to dirati?"

"Prvo leti zovi Picija i Paju ... eno im "sikira" u podrumu! Znaju oni!

O, Moj Boze ... ovak'e srece nidje nema ... hvala ti Cebo sto izganja lovu od Have, cigancure one jedne najgore, hvala ti Sare ... spasitelju nas ... sto naredi Havi da nam vrati nase pare ... hvala ti ... o jebo te hvala ti ...o, o, o , Ostojaaaaa, ne dolazi mi kuci bez ... Sareeee ! I nemoj gubiti vrijeme i zvati Ingrid, ona ce sama doci! Ako vec nije pred vratima!? Pazi da ne nagazis malu Mijremu! Mirelu, Merimu ...

Mirjam, Mirjam, sad' znam!

Nisam se zajebala!

Ostoja , pazi da ne nagazis nasu malu ... Mirjam!"