Wednesday, July 22, 2020

Vladislav Bodnaruk - Toba: 8. dio Poranila tehnika

"Joj...ko ce sve ovo istrpati iz ovih sanduka, jebote, suzilo nam zvotni prostor na minimum ni u klozet se vise ne moze proci." rece Mati nekako nevoljno, tamo neki peti dan od kada su nam komsije unijele Bijelu tehniku u kucu.

"Huhhh, pravo kazes Stara...nisam trebao dizati kredit i kupovati ovu skalameriju, pa mi jos i ne znamo sta je unutra. Mogli smo puhnuti koji dan u kakvu banju, npr. Teslic ili tako?!"

"Da, dobro kazes, to da nam je trebalo vec bi neko otvorio!" mudra je Mati.

"Ti to na mene sicas, k'o da bi ja trebao da se tim bakcem. Ama, moj posao, posao muza i supruga je da obezbijedi a ja sam obezbijedio! Ne ocekujes od mene jednog ekonomiste i knjigovodje, finansijskog strucnjaka da ja otvaram drvene sanduke. Pa, Zeno moja, moj je alat olovka i papir, evo tebi moja olovka, pa probaj otvoriti...makar prebila spic!" pruzi Staroj, Stari svoju olovku.

"A kako bi bilo da skoknes do podruma i doneses sjekiru...pa probamo sjekirom da otvorimo sanduke?" nevjesta je u svom pitaju Majka.

"Joj, sto to ne volim...sjekirom, da probamo sjekirom...samo nasilno...samo zvjerski! A da zovnemo nekog komsiju da on proba? Lakse to, nego sjekira!"

"Daj, ne laprdaj, pa opet da placam gajbu pive...idi po sjekiru...ja cu ostalo!"...ljuto ce Majka.

"Ali ja ne znam tacno, koji je nas podrum!" brani se Stari.

"Bas jeben problem, evo ti kljuc od katanca pa ti kreni redom, u koji katanac udje nas kljuc i ako otkljuca, e to ti je nas podrum, sjekira ti je ono sto stoji kraj lopate a nije lopata...lopatu si savlad'o, nadam se?! To drugo donesi, leti!"

Stari sageo glavu, gleda u mali "Titan" kljuc : "Ipak se bojim da ne pogrijesim!" pa nakrivi glavu prema meni.

Gleda Stara, gleda...gleda u mene pa u njega, malo otvorila usta, k'o kad jezikom neko prebire po kutnjacima pa rece: "Nek' ti Mali pokaze, ali pozurite."

Krenusmo!

U tisini prodjismo stanove s desne strane stan Milana Stanojevica, a sa lijeve strane stan Ljube Radisica, onda zadnji spust stepenica do izlaza, pa nagli zaokret strmim stepenicama u Podrummm !
Desna vrata, podrumi komsija sa desne strane, lijeva vrata podrumi komsija sa lijeve strane, u sredini, rupa sa vratima, podrum brkice, rukometnog sudije, jugoslovenskog znacaja, Ivelica. Mrak na sve strane...i po danu!

"Ima li ovdje...miseva?" prosapta Stari.
"Nema, Tajo miseva." rekoh ja zatecen pitanjem.

"Otkud misevi kog nas? To davno , pojedeno!"

"Dobro je da nema miseva, brinem za tebe, bos si, da te neki ne hapi i odgrize mali prst na nogici junace moj . Buuuhaahaa!" smije se moj Tajo, i sali sa mnom, k'o biva plasi me.

Jebajiga!

"Ima li struje u podrumu, Sine?"
"Ima Tajo."
"A dje se pali?"
"Tu!"
Stari sav sretan pritisnu prekidac.
"Ovo ne radi, Sine!"
"Radi Tajo."
"Kako radi kad ne svijetli?"

"Ne moze da svijetli kad nema sijalica...neko mazno!"

"Nema Tajo miseva, sve pojeli...pacovi."

"Staaaa, ko, pojeo nase miseve...vracaj se, dje si...ne vidim te! Sineee!"

Netom prije cuo sam pritajeno udaljeno dahtanje, bat teskih koraka...znao nepogresivo da se to nesto mracno prblizava prema nama, necija sjenka poklopi oskudno dnevno svjetlo podruma...mi u mraku, a postojala je realna opasnost i da neki pacov proleti, ali nije...samo ruka dotaknu Starog za desno rame, i to je bilo to.

Cuo sam, nekakav zvuk, nesto kao aaajahanjammm ... i kao tup, k'o kad nekom papku ispaden lubenica ili bundeva na beton, pa umjesto da zvekne, razbije se, cuje se samo...tup.

Puno kasnije, kad se Stari podigao, dosao sebi, skont'o gdje je, rece Milanu: "Idi, Milane u Kurac, sto se suljas, zamalo se nisam prepao, aufff!" I nastavi otresati prasinu sa sebe.

"Sreca, na vrijeme si se onesvijesto, komsija...strahu ni traga, hahahhahhaaa!

 Ma pusti to, dje zapelo, ne mozez tom svojim sikirom (sjekira) otvarati svoje drvene sanduke, treba ova moja mala sa usicama pozadi, vidis usice, to je da cupaju eksere."

"Jebote, sta je ovo...svi znaju za moje sanduke i svi znaju sta treba da se radi."

"Pa vidim da te muci, komsija raspakivanje, roba stigla ima skoro nedalja dana a ti jednu  jedinu dasku od sanduka nisi izbacijo u smece... a ja cekam...trebaju mi te daske da napravim neku policu, djeci...za knjige...da uce... eto!  Cekam, znaci!  Kontas?"

"Pa sta onda cekas, komsija Milane, leti, sanduci nam stoje u trpezariji, ponesi tu svoju sa usicama...i matereti...nemoj onoj mojoj o nasim podrimskim stvarima, molim te, inace... nista od dasaka!

"Mislis, da ne pricam ono kad si se onesvijestio od staha?"

"To mislim, i da ti bude jasno,  nisam se onesvijesto od starha...i pacova vec od visokog krvnog pritiska, i samo mi se malo zamantalo, pa pao...sta tu ima cudno? Vidis, nista mi nije!"

"Dobro, dobro ali moras kontrolisati taj tvoj  pritisak da ti srce ne rikne!"...uz smijesak, posavjetova ga Milan.

"Nego, tuci ti bijeli luk, on ti je najbolji za te stvari!"

"Tuci ti te sanduke, to je meni najbolje za krvni pritisak!" u sali rece Stari.

Prvo izvadise elektricni sporet. Gledaju sve troje, bez rijeci...niko se prvi ne usudjuje da da bilo kakav komentar. Gledaju u one cetiri ringle na vrhu, pa u staklenu rernu.
Napokon progovori Stara: " Ovo znaci ne grije cijela ploca kao kod mog starog sporeta, nego samo ovi kofrci na vrhu?" zapanjena je otkricem. Slozila ljutu facu!

"Ma, jebo to!" dodade. "I sta ce mi staklena vrata na rerni, k'o da ne znam sta sam unutra stavila? I kako rerna radi...moram da okrenem ovo dugme...pa sta onda? - onda grije gore, i okrenem ovo drugo dugme da grije za dole...onda cekam i cekam da se ugrije i gledam kroz tu staklenu rupu kako se grije, jel' to?
A sta ako se zajebem pa okrenem ovo sto grije za gore a ja 'ocu za dole?

 U mog starog sporeta gornja ploca meter na metar, stavim pleh sa sarmom na kraj, desno stavim serpu sa mlijekom da uskuha,do te serpe stavim serpu sa pilecim vratovima i nogicama za supu, naprijed imam mjesto da prodinstam nesto, ili samo podgrijem, u cosku mi uvijek ostane za dzezvu kafe, desno ugradjen kazan uvijek tople vode...samo treba da nalozim... kad hocu da zapalim, samo otvorim vrata pecnice i prislonim cigaru na zar...na sto cu tu da prislonim? ...na sto?...i kako to grije zimi...dje tu vatra?" - sve je ovo jadna izgovorila u cugu, nabrajala jos i vise!"

Stari suti, i njemu se cini da je Satra u pravu!

Milan ih prenu iz glasnog razmisljanja.

"Ovo je ljudi, nasa svijetla buducnost, uskoro cemo svi imati ovakve stvari! Prakticnije je ovako, ne moras u podrum svaki cas, po cumur i drva! Ovo je cista tehnologija, nema dima, nema cadji, nema pepela po kuci...samo se treba paziti struje! Znaci nema mokrim rukama babrati po sporetu, jer poznato je da struja ...ubija!" - a sve se nekako smijulji , pravo mu drago!

"Koga ubija struja?

O, majko moja mila...sranja... koji je hajvan to izmislio...kako moze jedna domacica neimati mokre ruke, znaci nista od kuvanja...'oce li nam svijetla buducnost zabraniti da kuvamo, 'ocemo li preci na sendvice ili sta li?"- sad je vec Majka bila dobro zbunjena.

"Ima tu i dobrih stvari, ne mora se vise ici u podrum po drva i cumur, jelde komsija?" seretski ponovi komsija Milam.

"Pa jest' to komsija Milane ali nama je Mali isao u podrum po drva i ostalo!" prijetecim glasom rece Stari.
Ugurase nekako novi elekrticni "Gorenje" sporet, tik uz stari "vatreni" sporet.
"Da uljucim?" upita Milan.
"Ne moras, sada...ostavi da se malo adaptiramo!" rece Mati.

Sa friziderom je bila druga prica!
"Himo", maleni debeljko, iste visine i boje kao sporet, ali znatno siri. Na njemu samo jedna vrata i velikim zlatnim slovima u vrhu ispisano "Himo".
"Ako ovdije stavimo ves masinu, onda Himo ne moze stati u isti prostor, mora sporet na drva, napolje!" zakljuci komsija Milan.

"Nedam, samo preko mene mrtve izbacujemo sporet, kako cu ja ajvar praviti na tim kofrcima?" vec je bijesna Majka.
"Mozemo ga izbaciti na balkon pa kad nam zatreba, samo podlozimo, sta mislis o tome?" pokusava Stari naci neko rjesenje.

"Pa gdje cemo onda ljeti raspaliti po pivu?" pita Majka.

"Ma, jebo to, meni se cini da je nas napredak, korak nazad, ustvari! Ja bi se radje vratila u svijetlu proslost!"- hladno izgovori Mati.

"Preraspodjelom smeca, ne postize se nista, samo njegovim fizickim unistavanje!" rece filozofski Stari.

"Znaci, stari sporet leti van, i gotovo! Moramo presjeci tu vezu sa prosloscu i napraviti prostor za buducnost!" prpmrmlja Stari.

"Tako je najbolje, ja cu odnijeti taj stari sporet, negdje! Mogu ga smjestiti kod sebe na balkon, jer mi ne pijemo po balkonima kao vi,pa nam nece smetati a s jeseni, bujrum, donesite svoja drva i pravite svoj ajvar na nasoj terasi. Uostalom, zajedno cemo, valja li ova?" dodade Milan.
"Valja, rece Stara, nego 'ocemo li morati donositi paprike i patlidjane i sa vas ili samo za nas?" pita Mati, nespretno.

"Sto za nas...mi cemo nase vi vase, sto to pitas, Zoro?"

"Ma samo onako, da znam, posto su vec sporet i drva nasi a pravicemo zajedno ajvar, mislila sam onda treba da donesemo i ostalo?"... ha, hahah!

"Eto i to je rijeseno, idemo dalje...na slijedeci problem!" bilo je Ocevo.

"To, jest' tacno, Stari a sta cemo sa uspomenama ? Gdje one idu? Uspomene, ne mozemo preraspodjeljivati, a ne idu ni u smece, uspomene pripadaju onima i onome  kojih i cega vise nema!" zabrinuta je Majka.

"Slusaj" rece joj Stari...sada otvaramo prostor novim uspomenama i sto vise prostora napravimo, vise ce novih uspomena stati tu. Ma podmladjujemo se, bolan!"

"Ta ti je bas pametna, to znaci da sto vise starih uspomena unistimo, napravicemo vise mjesta novim, a kakve ce nove buduce uspomene biti, e ja mislim da ni ti to ne znas!" bila je sarkasticna Majka.

"I jos da ti kazem, od uspomena se ne zivi, zivi se sa uspomenama, Stara moja!"

Dugo su cutali sve troje. Znali su da su u pravu i u slucaju osvajanja novog i u slucaju borbe za staro. Provjereno!

Zato nastavise raskovavanje sanduka u tisini!

"Kakvo je to bure!?" uzviknu zaprepasteno, Majka,  gledajuci u kabastu ves masinu marke Labud. "To nije ni Gorenje, kako si rekao!"

"Jest' Gorenje a Labud mu je drugo ime. Vidi ovo sitno, tu pise...go-re-nje, vidis li?"

"A ako je Gorenje, sto je Labud napisano vecim slovima? A? Znala sam da Slovenci vole zavaliti! Oni kad zavaljuju, moras glumiti da ti je lijepo!
To ti je srafciger industrija, uvezli iz Albanije, pa se samo potpisali, bar da su zlatna slova kao Himo, eh...sranja! I kako cemo to sada sloziti? Sporet smo prilijepili uz Himo, jer su kockasti pa sjedaju jedno uz drugo, a sad, kako da prilijepimo okruglu ves masinu uz ostalu kockastu tehniku a da ne strsi?
Ma da oni nisu napravili ovu ves masinu od starog bureta pa ga samo malo spljoskali...i vidi nema vrata, zaboravila banda staviti vrata pa se sad ves mora ubacivati odozgo!"
Digla Majka poklopac na ves masini, pa sve troje nabili glave i vire i rupu!
"Jebote tehnike, ko veliki kazan za otkuhavanje vesa! Gdje se vatra lozi da ugrije?" radoznala je i jos razocaranija Mati.

"Ne ide vatra, Zoro...na struju je ovo!" tiho komentar dade Milan.

"Aha, tu smo...rek'o si da voda i struja ne idu zajedno, znaci ako me ne ubije sporet kad su mi mokre ruke, ubit ce me Himo, ako Himo propusti, ubit ce me garant Labud pa i kada su mi suhe ruke, jer voda je vec unutra, samo ceka da je darnem!"...bila je presretna svojim zakljuckom.

"I gdje da ukljucimo sve tri stvari kad imamo samo jedan steker, pametnjakovici?"

Ni njima dvojici vise nista nije bilo jasno.

"Imam ja neke stare stekere, ostale od jedne vikendice pa cu vam ih donijeti. Evo to zalijepimo flasterom, jedan za Himu, a ovdje drugi za Labuda. Samo treba taj flaster, onaj jaci za elektricare, i mirna Bosna! Problem rijesen!"

"I sta je ovaj cetvrti sanduk?"...sjetno upita Majka, a ruke stavila na bokove.

"To je naftara!" tuzan je Stari.

"Jel' i to na struju?" upita ona. "'Ocemo li sada morati razvlaciti kablove po kuci, Stari?"

"Ma naftara je na naftu, sama rijec kaze, de malo logike, nafta gori , nafta grije, nista cumur, nista drva!"

"A hocemo li sad u podrumu kopati da nadjemo naftu ili ce nam Slovenci donijeti jednu kanticu?"

"Ma ti me stalno podjebavas, barem da pokazes malo zahvalnosti...otkud ja znam gdje cemo naci naftu, ima valjda kupiti na pumpi iza Palasa kod onog Zvonke Blahe u autoservisu!?" rece Stari.

"Ima li, jesi li provjerio ili samo onako lupas? Da ne moramo ici do Jugopetrola kod Mljekare, sa praznim kantama? Bas si me usrecio, kakva lijepa slika ti i ja u novim krombi kaputima sto nam ih zimus sasio Karabegovic, sa masnim kantama u rukama, pet kilometara u jednom smijeru, pet kimometara nazad, sa punim kantama nafte...k'o djaci pjesaci... a ona nafta, malo-malo pa spricne po nama! Mogla bi nam isplesti i neke rukavice i salove pa da budemo uniformisani, a?"

Stoji na sred dnevnog boravka, prekrstila ruke na stomaku, podigla malo glavu i samo ocima prevrce, malo na Milana, malo na Starog.

Obadvojica spustili glave.

Onda progovori komsija Milan: "Zoro, nemam ti ja s ovim nikakve veze, mi cemo malo usporiti u razvoju i odlasku u svijetlu buducnost...od sve vase tehnike, meni trebaju samo ove daske. A stari sporet cu ponijeti...da vam ucinim uslugu! Eto!
Da otkivam i cetvrti sanduk ili sta?"

"Ma, otkivaj!" rece Majka.

"Auuu, sta je ovo, vidi  mu boje...bordo, ma nije ni cisto bordo...gdje nadjose takvu boju u prirodi? S cim bi se to moglo upariti? Ni sa cim...ali je lijepo...vidi ima staklo naprijed, k'o mali prozor! Svasta na ovom svijetu!" rece a malo joj grc sa lica nestao, pa sve licilo da se nasmijala.

"Nije to Stara prozor...to je Kamin." - bi drago Starom.

"Sta je da je...meni lici na staklo!"

Milan polako odnjeo sve , dasku po dasku, doveo drugog komsiju te iznesose sporet na drva.
Ugradio i dva stara stekera ali nismo imali elekrticarski flaster nego obicni, pa tako zaflasterisali.

Pravo dobro izgledali...i radi!

Prvo se sporet malo pusio, rerna najgore...valjda da sagori ona mast za zastitu od korozije ili sto su moji zaboravili izvaditi iz rerne ona uputstva u najlon kesi?

Himo  je bio Majkin favorit. Jedini problem je bio sto tu nismo imali nista za staviti, jer piva je najbolja iz spaiza sa betona a zna se uskuhano milijeko u serpi stoji u spaizu na polici...taman da ga ja ne mogu nikad dohvatiti a svaka budala zna da secer a ni brasno ne idu u frizider, sardine nismo jeli a ne idu ni one, valjda da konzerve ne zardjaju.Salamu nismo nikad kupovali, pa ne ide ni ona!

Meso uvijek sve pojedemo, jos za rucak, pa nista ne ostane ni za veceru a komo li  da ostane nesto za frizider!

U stvari ...ostane ...pitanje, sta ide u frizider?

"Kad se  malo snadjemo i kad nam skoci standard...bit ce i u Himu stvari!"...govorio  je Stari.

"Jest', pravo dobro kazes, a bil' bio problem da ti to iskopcas iz stekera, da nam djaba ne gori svjetlo unutra? Mislim, samo dok se ne snadjemo!"

"A kako ti , zaboga Stara znas da unutra gori svjetlo, kad su vrata zatvorena?" logicno upita Otac.

"He, tebe blente, 'ajd' otvori vrata," Stari otvori, "ajd' sad zatvori pa otvori ali brzo...gori li?"

"Gori...fakat!" zabrinut je Stari.

"To ti ja govorim! Ja sranja od tehnike! Mogli su staviti prekidac evo ovdje na vrhu, pa ti sam upalis kad otvaras vrata!"

"Nego, neko kuca na vrata, idi Mali vidi ko je!?"

"Ti mene reklo u cetvrtek da dodje da kuva gra' zajedno! Doslo mi!"...sva sretna cvrkuce Ingrid.
"Ajde, ajde, samo naprijed...ulazite...ma sto donese toliku kutiju graha ima tu pet kila najmanje?"
"Ne to gra', to novo ja kupila lonac na pritisak, zove Papenov lonac, samo komsija sastavi neke rucke, pa kuvamo zajedno. Gra' ja donijelo u dzepove!"

Izvrnu Ingrid dzepove i zrnevlje graha se rasu po stolu.

"Skoro cijela saka, masala.
Izgleda da cemo morati dopuniti barem koju kilu, iz nasih rezervi. Ha, ha...nego pade mi nesto na pamet Stari,  ide li grah u frizider?"

"Ne, ne ide, gdje ce grah u friziter, ide u spajiz!"

"Au, pa ni grah... u frizider! Mi smo bas u bezizlaznoj situaciji!"

No comments:

Post a Comment