Sjecanje na Dragana Sakana (1950. - 2010.)

Dragan Sakan (19.7.1950. - 3.10.2010.)

Za one koji nisu culi za naseg bivseg sugradjanina Dragana Sakana najbolje je da odgledaju ovaj njegov intervju sa Mirom Adanja-Polak iz 2008. godine.

Vjerujem da je za vecinu vas Dragan Sakan nepoznat. On je  Banjaluku napustio odmah nakon sto je zavrsio Gimnaziju, otisao prvo studirati u Ljubljanu, zatim se sa roditeljima preselio u Beograd i nakon toga se u Banjaluku vracao vrlo rijetko, najcesce na proslave godisnjica mature.

Cak ni vecina nas koji smo ga poznavali  i znali za njegove uspijehe u oblasti marketinga, nismo znali sta je njegovo ime zapravo znacilo u oblasti marketinga i reklame, ne u Jugoslaviji - vec u svijetu, koje su sve reklame koje smo godinama gledali na TV bile njegovo djelo, koliko su svjetski priznatih nagrada on ili neka od  njegovih agencija dobili...

Sakan, kako smo ga svi zvali, je u Banjaluci zavrsko osnovnu skolu i Gimnaziju. Trenirao je i igrao kosarku - gdje sam ga upoznao i zapamtio kao cutljivog i pristojnog vrsnjaka specificnih pokreta na kosarkaskom terenu i  veoma specificnog smisla za humor. Bio je jedan od onih momaka na banjaluckom korzu koji je vise slusao nego pricao, posmatrao - bez reakcija na licu... A kad bi Sakan progovorio i prokomentarisao neki dogadjaj ili situaciju drustvo oko njega bi obavezno prasnulo u gromoglasan smijeh,  ali nakon pauze potrebne da se shvati njegov komentar jer  bi ga on  popratio sa nepromijenjenim izrazom lica... Ne sjecam se da sam ga ikada vidio nervoznog ili ljutog. Uz kosarku, svirao je bas gitaru, ponovo njemu svojstvenim polozajem rukei prsta kojima je zatezao zice - ato i danas pamtim.
Mozda je dobro procitati o Sakanu iz Wikipedije i ovo:

"Neke od poslednjih kampanja pred rat u Jugoslaviji bile su akcija za „Florami“ Mostar sa porukom „Vodite ljubav, a ne rat“, za „Radensku” sa sloganom „Radenska nas spaja” i kampanja za crne bombone „Negro“ – „Nije sve tako crno kao što izgleda. Još je crnje“. Iste godine Dragan Sakan, koga su u javnosti nezvanično zvali „kraljem slogana“, za Udruženje menadžera Beograda napisao je slogan „Preduzeća umiru – život nestaje“ i „Hvala prošlosti, idemo dalje!“

Neki njegovi najprepoznatljiviji slogani pamte se i danas: „Društvo zahteva korenite promene“ (Sintelon), „Val-val-valera...“ (Jaka, Radoviš), „Nežna i neizbežna“ (Jaka, Radoviš), „Priroda je već u zamci, sad je štos u slamci“ (PKB), „Mali i veliki Japanac“ (Mazda), „Ja znam da postoji slađa strana sveta, to je strana ljubavi“ (Banini), „Zidar Beograda“ (Beobanka), „Zategni me nežno“ (Jaka, Radoviš), „Izgleda šašavo, ali mene leđa više ne bole“ (Kosmodisk), „Jednačina sa poznatima“ (Atelje 212), „Neka sva čula uživaju“ (29. novenbar), „PEKABETA prijatelj kućnog budžeta“, „Dobro jutro, komšija“ (PKB), „Čiča Gliša, čudo od slatkiša“ (Crnagoracoop), „Neću prasca, pakuj genijalca“ (Milan Blagojević, Smederevo).

Krajem 90-ih Dragan Sakan dosta vremena boravi u Piranu, renesansnom gradiću u Sloveniji, maštajući o civilizaciji u kojoj će umetnici, kreativni ljudi, biti značajniji od političara. U Piranu će od 2000. godine početi da se održava evropska škola za ideje – Ideas Campus.

Da bi viziju i san konačno pretvorio u realnost, 2002. godine osniva sopstvenu agenciju Nju Moment (New Moment New Ideas Company). Pored klijenata kao što su US Steel, Wiener Stadtische Osiguranje, Avon, JAT, Lafarge, Dragan Sakan radi na promociji srpske kulture u svetu i dovođenje svetskog kreativnog sveta u Beograd."

Dragan Sakan je samo jedan od veoma uspjesnih Banjalucana o kojima Banjaluka, na zalost  malo zna. Gubljenje veze sa uspjesnima i svjetski poznatima kao da je dio tradicije naseg grada. Dok drugi nastoje da prisvoje i one koji su bili samo u prolazu, mi kao da nas nije briga...

Jedan od razloga zbog kojeg ovo sjecanje na Sakan pisem je i da se ne zaboravi da je on i "nase gore list" jer nisam nasao da se igdje spominje i grad gdje je Sakan rodjen i isao u osnovnu skolu i Gimnaziju.  Ideju da se sjetim Sakana dao mi je njegov prijatelj iz djetinjstva i kasnije kum iz Beograda, isto tako Banjalucanin i kosarkas, Branislav Kljajic. Sjecam se da je Sakan nekada u osnovnu skolu Mirko Visnjic isao u razred sa  Lenom, Majom, Ducom, Zlajom... da su svi kasnije isli u Gimnaziju, da je u gradu uzivao u drustvu Kljaje, Duca, Bobe, rajom iz Titanika...

Sa Kljajinog vjencanja. Kumovi Sakan i Mija.