Vladislav Bodnaruk - Toba: 5.dio Stigla plata

Redala se pjesma za pjesmom! Ako bi i cemu moja kuca mogla biti zapamcena, onda je to pjesma!
Orilo se, kad god je bila i najmanja prilika za neko druzenje a pjesme nisu nikad bile bez smisla.

Pjevao je onaj ko je znao...ostali su mumlali...culo se, "cuti, tiho, tise , da cujemo rijeci!"

Aplauz bi uslijedio na kraju. Pa zveckanje casa, glasan smijeh...pa zamor : "Koju cemo sada?"

Pjevalo se U Stambolu na Bosforu ali I Dobro mi Dosel Prijatel, pa Zajdi, Zajdi, Prokleta je Avstalia, Zute Dunje, Sto se bore misli Moje, Sejdefu majka Budjase (ta mi je ostala duboko u sjecanju...o tome kasnije).
Pa kad se komsije malo smire uz pivo, vino i rakijicu...potekne tihi razgovor o cudima danasnjice sve opleteno plavicastim dimom cigareta Drave , Zete ili Hercegovine, bez filtera,, naravno.

Puse svi!

"Jest, jest Haveru moj...ovo ti je cudo...mala zemlja...Nesvrstana...najbolja!"
A to taj smiraj emocija je bio pravi trenutak da moja Majka, svojim velicanstvenim mezzo-sopranom zapjeva, Onu...

Kales Bre Andjo

Ajde slušaj, slušaj, kaleš bre Andjo, što tambura sviri. Tamburata sviri, kaleš bre Andjo, anama da bidiš. Anama da bidiš, kaleš bre Andjo, na čardak da sediš. na čardak da sediš, kaleš bre Andjo, žoltici da broiš. Žoltici da broiš, kaleš bre Andjo, biseri da nižiš. Biseri da nižiš, kaleš bre Andjo, na grlo da rediš. Ajde slušaj, slušaj, kleto bre Turče, anama ne bivam. Turski ne razbiram, kleto bre Turče, vera ne menuvam.

"Joj, Zoro, dje me nadje!" zavapi neko.

Komsinice brisu suze, vrte glavama a nigdje nekog teksta, pohvale osim ono:("Jeb'la ti sebe sama!").
Placem i ja pod stolom a ni sam ne znam sta me je to puvuklo. Ni jednu rijec nisam razumio. Mirjam me gleda ostra ukocena pogleda, napucila mala usta pa mi lici kao da ima one male Hitlerovske brcice. Gornja usna joj se spucala uz sam nos...bas kao brcici... pomenutog majstora!

Sad i ja sam bio cudo, ja kada sam plak'o, plak'o sam iz dna duse, sa dva oka...odjednom...oba! Ne ono kao u filmovima, curne suza iz jednog oka i to je to!

Ma meni suze liju iz oba oka, za Kales Bre Andjo a ne znam ni makedonski a ni turski!?

"Eto, Fala vam svima na Prijemu...fatajte se svojih praznih tanjira i tepsija, nosite to kuci, da vam to ja ne bi' prala, iii...dodjite nam opet...kad legne plata ili akontacija, nasa kuca...vasa kuca, " u neka doba rece Majka.

Opet scene dugih rastanaka, nikom se ne ide kuci, svi bi najradje ostali, pa makar na "miloneumu". Padaju razna obecanja, a najcesce :"Slijedeci put, dernek kod nas Raja, ma pripremit cemo jagnje, nema niko nista da nam donosi...valja li ova!?"

"A mi cemo prase na raznju, ni nama niko nista ne treba da donosi!"

"E, ta vam je prava, Raja! Uvijek isto sranje...umjesto najobicnijeg hvala Komsije na casti, vi se uvijek opredjeljujete za ofucavanje ponudjenog! Ulazite u ovu kucu bez poziva i kucanje, fatate se sofre prije domacina! U ovoj ste kuci pojeli vise i jagnjetine i prasetine i przenica i bureka i pita...nego u svojim kucama!
Cula sam te dobro Mirso i prosli put si obecavao jagnje na raznju! A kad si Malog sunetio, nisi se sjetio, nesto, i da nas zovnes ili si sve Brici i Hodji dao...pa vama nije ostalo nista? A komsiluk skupio "skaniclu" (kesa- obicno papirnata) para za Maloga!"

"Jest', istina je!", vrisnu Micun..."obec'o si!"

"Micune, ne vuci me za jezik, godinama izlazis iz nase kuce bez Hvala ili Laku noc, toliko se naprdis svega da ni disati ne mozes a uvijek ipak stisnes da ces ti nama jednom ...prase na raznju! To prase mora da je postalo Krmak do sada i to od 120 kg pa se vise, ne moze ni na jedan razanj ni u jednu rernu a i sve po kuci popase, pa ti nije ostalo ni za cigare. I vidi ovo, zdrobio si u moj omiljeni fildjan svoje smrdljive opuske, smradu jedan!"

"Ma , nisam ja Zoro, gdje bih ja nesto takooo?" neuvjerljivo slaga Micun.

Majka prebire po fildjanu svojim prsticem, cikove i snebiva se, baca opuske po kuci, bez ikakvog reda, fuj, fuj, koje govno od covjeka bi mi to moglo napraviti...kako cu ujutro ...kafu?
"Micune", smireno i polako ce Majka, "u jednom fildjanu deset cikova a svaki druge marke? To samo grebatori rade!"

"Micune, stoko, ubit cu te ili sada ili kad god mognem...govno jedno...mrtav si covjek!"

Zafrljaci svoj omiljeni fildjan ali promasi Micuna, na srecu promasi i sve ostale komsije i zapuca se fildjan u neveliko armirano staklo haustora, pa ni 'vamo, ni tamo!
Ostade tu!
Ukopan!

Stari pridje Majci, obgrli je s ledja...stisnu, nasloni glavu i na uho joj nesto sapnu. Volio bih , vise nego Boga da vidim, da cujem te magicne rijeci ali nisam cuo nista!

"Joj, sto sicas (gadjas)...svaka ti dala!", Stari rece.

Majka se kao probudi , rasiri ruke, "Micune, nemoj vise u Moju kucu...nikadaaa, isss!"

"Kupit cu ti sutra novi fildjan, Zoro, garant!" snadje se Micun.

"Znam, da hoces i donijet ces ga zajedno sa onim tvojim prascem na raznju!"

"Raja, spavanje, drzite se bracnih obaveza, fatajte se kreveta...laku noc... laku noc ...Svimaaa!" rece Majka i tresnu vratima!

Zalupi, reklo bi se.

"Eheee, Ingrida...vidje li ti vecih ljudi i vecih supaka od ovih veceras?"

"Ma, Zova, ja ne Ingrida...jas Ingrid, ne razumila puno rijecja i supaka!"

"Dobro,dobro ja to znam, ma slozila sam ti ime u padezu da se prilagodis ...nominativ, genitiv, dativ, akuzativ...ima vremena Ingrig, ima i vokativ, i likatativ , ima instrumental...ja te samo prilagodjavam Ingrida, sreco! Ni manjeg naroda, ni vise padeza!

Zivot je jeba... a to se moze savladati!"

"Kako to mislis, Zovo?"

"Mislim, ovako, slusaj...a jebla te Zova... Stari daj nam onaj Marteli i dvije casice!"

"Sta, zar ti neces popiti veceras?" upita Stari.

"O, jes ...ja cu popiti...I mi cemo popiti...ti imas pauzu...ti neces Martel popiti...ovo su zenske stvari...kontas?!"

"Ja bih onda po Pivi, raspalio?"

"Raspali, raspali...ali na balkonu...i zatvori vrata!" rece Majka.

Mi nismo imali casice za Martel, samo cokanje za rakijicu, no Majka je od nekud izvadila nekakve cese, Kristal Zajecar, a bilo olovno staklo, livano, imalo debelo dno...tu spuca Martel, francuski konjak, najbolje pice koje sam ikad popio u kuci moje mile sestre, Tanje,upucani pogledom na Kvarner, morem koje se svojim plavetnilom uvlaci na njenu terasu, ono jednom kada sam ko biva odastao. ( I o tome, jednom!)

"Ne boj se, Ingrida , sad' smo svoji jeboga ti!"

"Jesi li ti vidjela supaka , komsija? Ali oni dobra Raja, malo skrti, ma ni mi nemamo sta da podjelimo. Malo smo i mi prazni."

"Slusaj, Ingrid, reci mi polako, vidim plemenita si zena...a lijepa...sta su tvoji problemi?"

Razgovor je tekao tiho, gotovo necujno. Culo se samo suskanje, poneki uzdah i kucanje casama. Eh!
Obadvije, uplakanih ociju ali vidno raspolozene, cudo jedno!

"Stari, odlaze nam gosti, 'ajde isprati Ingrid i Malu da ne idu same po mraku."
"Evo me letim...ma nema mi cipela!" zavapi Stari.
"Kako nema cipela, gledas li dobro?"
"Ma tu sam ih ostavio u hodniku, mora da je marn'o neko od Komsija?" zakljuci.
"Cuj, marn'o, ko to maznjava stare cipeletine?" vise kao za sebe rece Majka.
"Pa, nema ih!"
Stara se okrenu prema meni i samo podize obrve.
"Gdje si ih posij'o? A?!"
"Spale mi u Parku kad sam trc'o po vino, eto!"
"Eto, tebi...'ajd sad po njih!" naredi.
"Necu!"
"Sta neeeces, letiii! Onakve cipele da propadnu, to hoces?! A?!"
"Sad si rekla da su stare cipeletine i da to niko nece, Ma, ne smijem sam u Park nocu, eto!"
"Dobro, idi ti onda Stari po svoje cipele."
"Ne mogu ja...nemam u cemu!" logican je Stari.
Majka gleda preko svojih naocala, malo u jednog, malo u drugog a mi stojimo mirno ispred nje...kao Pioniri.
"Znate, sta, 'ajte vi obadvojica zajedno, tako cete lakse naci cipele."
Podjosmo u mrak...bez rijeci a potpuno samiii!

"...Ingrida ,Ponedeljkom je kod nas Grah, mi kazemo Gra' , cudo hrana sa pedeset hranjivih sastojaka, razvucemo ga do srijede! I znas , sta, srijedom je najbolji! Naleti sa Malom, svakako, dodji da se ispricamo."

Taj ponedeljak sam zapamtio kao vrlo znacajan ponedeljak. Stari je mimo svog obicaja, kasnio sa posla. Mi svoj rucak davno smazali a njegov grah jos stoji na stolu. Ohladio se...potpuno.
Proslo vec cetiri sata a njega jos nema. Cekamo ga, malo-malo neko proviruje na balkon.

"Nema ga jos, da mu se nije sta desilo, jadna ja? Sine, 'ajde oblaci se idemo u Fabriku." rece vrlo tiho.
"Da nije ubio nekoga, Majko, mozda?"
"Kako, ubio, crni Sine, jesi li blesav, sta pricas?" u cudu ce Majka.
"Pa, rek'o je neki dan da ce u ponedeljak ici u Celulozu da nekog ubije. Danas je ponedeljak a mozda su oni ubili njega kad je on prvi poceo!?"
U tom se zacu buka automobila ispod naseg prozora. Neko trubnu na sirenu!
Cijela zgrada istrcala na balkone. Ko biva njima neko dosao limuzinom pa da mahnu gostu.
Iz novog bijelo - srebrenog Cajevackog Taunus-a 17m, izlazi Stari. Dugo se rukuje sa soferom Milom, pa onda nesto pricaju, pa se ponovo rukuju!
Vidjeo ih je cijeli komsiluk.
A nama dragooo!
Stari podigao tasnu u vis i mase prema nama.

"Sine brzo trci zovi komsinicu Ingridku...reci stigla plata, sad vec pocinje i da vice, reci stigla plata, sta plata, reci stigle cet'ri plate...donjeo JA!"
U tren oka strcali Majka i ja. Grlimo ga!
Hanka sa treceg sprata zabrinuto vice :"Ljudi jel' sve u redu, da nekog nije udarilo to Auto!?"
"Nije, Hanka ovo auto nikoga udarilo, to moj Stari donjeo platu komsinici Indridci!" vice i Majka.
Sa dusom u nosu dotrcale su obe komsinice i velika Ingrid i mala Mirjam. Ingrid se borila da uhvati zrak a suze su joj frcale na sve strane. Mirjam je plakala, vjerovatno samo od straha!
"Stigla plata! Jesam ti obec'o u subotu! Bio ti ja kod Generalnog Celuloze, malo se i popilo pa zato kasnim ali pozdravio te puno, obecao da ce nekome sutra iscupati usi!"

Stari izvadi iz tasne smedju kovertu i dade je Ingrid. Ingrid brze-bolje pogleda u kovertu i procita cifru.
Samo je razrogacila oci i ruku stavila na usta.

"To neka gresak Komsija ne mene tolika pare a ne ni moj ime tu sto treba." razocarano spusti kovertu na stol.
Stari podize kovertu i prstom joj pokazujuci, cita cirilicom napisano, Ingrid Farrugia Azoppardi Dr.:" vidi stvarno greska... napisali Azopardi sa dva p umjesto dva z, papci! Ovo je tvoja plata!" pruzi joj kovertu u ruku.
Majka malo proviri :"uh, kol'ka lovaaa! Blagis tebi!"

"To ti je za ovaj mjesec," zatim ponovo zavuce ruku u tasnu i rece ovo je za Juli, ovo je za Juni i evo ova je za polovicu Maja kad si pocela sa radom."
Ingrid se nemocno spusti na stolicu.
"Zova, daj mene malo voda i secer, molim."

"U vidi graha, ohladio se! Sad cu ja to na brzinu podgrijati." Odleti Majka u kuhinju i donese jos dva tanjura.
Svjeze pecen hljeb isjekla na debele kriske a on se jos pusi.

Stari sa osmjehom na licu, reklo bi se prezadovoljan, samim sobom ili grahom, tesko je ocijeniti u tom trenutku, jede polako...gleda Ingrid i Mirjam kako slatko jedu domaci grah...solac!
Majka stoji iznad njih, vrti kuhinjsku krpu u ruci :Jed'te, jed'te, samo polako...ima jos svega na pretek!"
"Ovo divno jelo Zova a dje ti kupila ovaki Lebac? Best ever! Ti mene sve pokazez da ja nacinim. Hoce?"

"Hoce, hoce, sto nehoce, pokaze ti ja." uz smijesak rece Majka.