Sunday, June 13, 2021

Vladislav Bodnaruk - Toba: 41. dio Prohujalo s Vihorom

 Gore u nasem stanu drustvo veselo kao i uvijek! Pod stolom Mirjam i ja! Mirjam k'o kobac vreba! Nekako joj nije pravo sto se Harambasa toliko priblizio Ingrid pa je gnjeci svojom butinom!

A Ingrid svejedno ko je stipa ili gnjeci, burma je na ruci ... pa moze stipati ili gnjeciti ko koliko hoce, uskoro joj dolazi  Mladozenja iz Beograda!

Harambasa, supak ... se privalio na kaucu uz Ingrid pa ne odustaje od spontanih nagnjecenja a ona se svaki cas nesto odmice. K'o biva ... gurka se! Ne zato sto je stipa i gnjeci Harambasa nego zato sto je stipa nesto za nos a to joj po malo neprijatno! Inace ne bi se zalila!

Tak'a zena, dusevna! Prava Raja!

Svima bi sve dala! Samo treba ... traziti!

Ko nije trazio, nije ni dobio!

Samo nama sve ... uzela, al' ... platila, posteno! Pa opet ... nekako uzela! Al' opet posteno! Tako da ni mi nismo bili fukare i ostali bez igdje icega svoga !... Ost'o nam onaj kredit!

A, vel'k! 

"Aiiijjj!" vrisnu bolno iz sve snage Harambasa! "Aiiijjj!", jos jednom! 

"Sta ti je co'jece, sto vriscis!?" neko rece a svi se ukocise. 

"Odgrize mi nesto pola noge!" referise Harambasa. 

Ispod stola izviri Mirjam, brise usta i pljuje na sve strane! "Fuj, ovo...fuj, ala ti covjece ... smdris!"

"Bas si otkrila Ameriku. I tebi sreco dugo treba!" kaze joj majka. 

Uglavnom , Mirjam je postigla sto je htjela! Harambasa se dobro odmakeo od Ingrid. 

 "Osjete i drugi da Harambasa ... hajmo reci, smrdi al' zbog finoce i dobrog odgoja, ne komentarisu! Cute! To ti se zove ... pravi kucni odgoj! Onaj banjalucki! Moze te jebati ko god hoce ... a ti nista, samo sutis!" veli Majka, braneci Harambasu! 

 "Ljudi moji, Mirjam dijete moje slusaj, Harambasa se bas uscuo, odahnite malo, moz' si misliti kako je njemu, on sam sebi smrdi i to po cijeli dan i ... nista! I to ti je odgoj! Suti i trpi!" obrecnu se Majka na Mirjam.

"Ejvala ti gospoja Zoro za te misli! Sam se utusih od sebe samog! Imate li vi onu sobu za operivanje?" radoznalo zvernja Harambasa. 

"Kupatilo, mislis? Imamo ali nam nesto zacepljeno ovih dana! Izgleda upala necija raspar carapa u rupu pa voda nema gdje! Imas ti kod Sina  i Hadzihzfizbegovicke super kupatilo, a taman dok sve speres sa sebe moze Hadzihafizbegovicka malo na ruke i da proriflja tu tvoju robu! Znas i roba ti se cuje ... isto kao i ti, onako, bas ... iz daljine!" smijulji se Majka i gleda u Micuna. 

"Sto Kumo kod nas da se kupa kad je dos'o kod vas? Tamo dje spava, tamo se i kupa!" brani se Micun.

"To i ja kazem! Spava kod vas!  Znaci kod Vas se i kupa!" tvrda je Majka. 

"Nema gde da lega kod nas Kumo, ima samo jedan krevet! Ne moze on da stane uz nas, jedino na patos! Ljudi moji, znate li vi koliko jos ima do Miholjdana i Svadbe ... ko ce to sve izdrzati!" ocajan je Micun. 

"Eh, da to bi i ja htjela da vas pitam ... jel' i ove godine pada Miholjdan u isto vrijeme kao i prosle godine?" zavrsi recenicu Hadzihafizbegovicka. 

Svi sute! Zanijemili! Jebote, kakvo je to pitanje kad se na njega ne moze odgovoriti!? 

"Ha, jeste li culi sta pitah!?" zbunjena je Hadzihafizbegovicka, vrti glavom od jednoga do drugoga. Trazi odgovor. 

"Naravno da smo culi glupa li pitanja! Pada i slavi se svake godine u isto vrijeme! Nije ti to Bajram ... pa da se svake godine mora naganjati dje ce pasti! Jer se pomjera! Svake godine drugacije!" rece Majka smijuljeci se. "Jos cu ti kasnije ako me ne budes nervirala ispricati kako i Muslimani moraju da postuju svetog Mihajila, pa's bit' i ti sva sretna! Ko je cit'o Kuran, znat ce sta pricam!" 

"Ja pravo da ti kazem, ne znam sta je to ni kad je!" rece Ingrid. Nema to na Malti. 

"Mi Komunisti nismo slavili te vjerske slave! Ja znam kad se slavi 29. Novembar, Dan Republike!" rece Mitar. 

"Pa kad se slavi!?" sarkasticno susti Hadzihafizbegovicka. 

"Pa 29. Novembra, neca valjda 29. Oktobra!" razbudi se Mitar, sretan kako je ispao otresit! A i pametan!

"Miholjdan ti je 12. Oktobra znaci od danas, za manje od dvije nedelje stat ces i ti na ludi kamen, ode tvoja cednost zauvijek il' do novog ludila!" rece Stari. 

"Sta kazesss!? Jesli li ti normalan Kume? Ja mislila da je taj 12. Oktobar to jest taj Miholjdan iza Nove Godine ... dje da za dvije nedelje nabavim vjencanicu?" bila je ocajna Hadzihafizbegovicka. 

"Malo je Kume to vremena." trznuo se i Micun.

"Sta se ti javljas i koprcas, sta je tebi malo vremena ... ides u uniformi k'o svi Oficiri JNA!" ljuta je Hadzihafizbrgovicka. "A ja jos ni model nisam izabrala, a kamo li snajdericu!" 

"Ma jebla te snajderica, eto to kume Zore!" brunda Micun a onda mu se ucini da je bolje tako, nego se inatiti sa zenom. A jos i ... veca a samim tim i jaca! 

"Micune, kume sami ste izabrali to vrijeme. Mogli ste zapamtiti datum koji smo ugovorili ljetos! Jebote, kucu nam rasprodaste a niste u stanju zapamtiti sta ste se dogovorili! Sad ja vidim zasto tvoje dzurdjevdansko pleme, svi i sve do jednoga slavite istu Slavu!" k'o ljut je Stari. 

"E, to ne kontam, Kume zasto mislis da mi dzurdjevdanci slavimo svi istu Slavu?" cudi se Micun! 

"Zato, jeboga ti sto pojedinacno ne mozete zapamtiti datum svoje Slave a u masi od vas deset hiljada, jedan ce kad-tad, skontati pravi datum! Oslanjete se na kolektivnu svijest, sto je na neki nacin i vrlo dobro, jer dostigli ste nivo kriticne mase a ta stvar ... nikad ne grijesi!" zavrsi Stari svoju misao.

"Uh, Kume tu si u pravu!" uzvrati Micun : "ali da vidimo za to spavanje veceras. Dje cemo Harambasu, veceras a onda i jos dvije nedelje do vjencanja?" ocajan je Micun.

"Da se mene pita ja bi' ga prijavila u Muriju!" veli Majka vrlo razumno ... i tako.

"Ne do Bog, da sam ja imala takvog avlijanera za Oca, ja bi' odma' odletila u nas hodnik do naseg telefona, otipkala Zivku da nadiru spijuni, siri se Albanija, Turci samo sto nisu udarili, ode Evropa u Kurac,  al' i ... ode Haramnasa na Goli!" raspalila se Majka. 

"Stanite ljudi , sta vam je? Zna se gdje ce Harambasa spavati veceras? Ima Sina! Necemo ga valjda u gepek smjestati!? Ne mora se ni kupati! Moze ujutro kad se odmori malo!" Pokusava Stari da smiri pricu. 

"A kol'ki je gepek? Dacemo mu neki jastuk ako treba! Nece, da ide u gepek! Jebajiga, ondak!

Nek' ide kod nas al' ne moze sa Hadzihafizbegovicku, dajem casnu Oficirsku rijec!" rece Micun, pomalo pomirljivo. 

"Ti bi Oca na patos i u gepek hajvanu jedan! Ti lezi na patos a Tatko ti da legne na tvoje mjesto!" kategoricna je Majka. 

"Tako je Kumo Zoro, Ja legam uz Snajku ... a 'ocu se i 'kupam ako se to trazi!" ubacuje se pospano Harambasa. 

"Sta zar uz Hadzihafizbegovicku!?" vristi Micun. 

"Sto da ne, sta njoj fali a i postena je zena!" trudi se Majka da ostane ozbiljna a onda se k'o fol uhvati za nos pa vrlo ozbiljno dodade: "Ljudi moji, ovo je cudo ja slaga a nos mi ne naraste, k'o u onog Pinokija! Ljudi moji ... ovo je cudo!" 

"I meni je to Micune sasvim logicno! Ti na patos, Harambasa na tvoje mjesto!" podrzava Ingrig Majku. 

Hadzihafizbegovika samo desnom rukom prevlaci preko usta po stoti put al' se nije brojalo, nego ... odoka! Odlucila da pusti Micuna da se sam izbori. 

"Ko ga jebe kad kuci dolazi ...p'jan!" neka se sad sam snlazi, mislila je! 

"Dobro, ja na patos a ljudi moji, a sta ako ja zaspim, pa zaspi mi i moja draga Hadzihafizbegovicka a stari jazavac ostane budan? Ili jos gore, svi mi zaspimo a onda se on pred jutro naglo prvi probudi? Kazem, pred jutro u zoru ... prvi probudi! Ima li se odgovora na ta pitanja, mili moji dragi Kumovi? Prop'o mi brak, prije nego je sklopljen!" zakljuci zabrinuto Micun, onako van sebe i dodade: "Franci , kume de mi pomogni!" 

"Dobro, dobro, evo pomazem, Micune. Mozda se nece probuditi pred zoru!? Ha, sta mislis o tome!?" zin'o Stari u Micuna.

"Oce, garant ... popio tonu pive, pripisat ce mu se, a poslje je sve vec gotovo!" uzdise , ono bas rezonski, Micun. 

"Kume!" dosjeti se Stari: "Pa Hadzihafizbegovicka je jaca i od njega hiljadu puta, sto se brinemo ... vidi Harambasu kako je malen!"

"Jest' , Kume malen al' je u Surdulici ... cuven! Sad ti vidi zasto!" otpuhnu Micun."A ko zna bil' se ova moja onda branila, dzaba joj snaga!?" 

"Dobro, Kume, dosta tih sranja, cujte moju ideju, ajmo biti realni, ja zbilja ne podnosim smrad, zbog nekih alergijskih reakcija ... znaci Harambasa mora izaci iz kuce! Predlazem da Hadzihafizbegovicka spava kod nas u nasoj spavacoj sobi, a posto je i nas bracni krevet samo za dvoje, neka moja Zora ide kod tebe Micune, a da je ti ne bi dir'o neka ona spava na vasem krevetu sa Harambasom a ti spavaj na podu ili ako vise volis neka moja zena spava na podu a ti sa Tatkom i ... mirna Bosna! Ako ni ova ne valje ... evo nove ideje ... neka Hadzihafizbegovicka spava u nasem bracnom krevetu sa mojom zenom, a ja mogu spavati kod Ingrid, na onom dje se sta nadje da se nalegne!" zavrsi Stari svoju pricu. 

"Opet, vam kazem, ovaj govanjac mi vjerovatno nije niko i nista" pokazuje Micun prstomn na Harambasu, " ... a i da je neko i nesto, to bi opet bilo veliko ... Nista! Znaci, noga u guzicu! Ili u gepek! To je najlakse!" trza se Micun. 

"Ma Otac ti je to Micune, luda glavo ... duse ne grijesi!" pokusava Majka jos jednom da ga urazumi. 

"Kumo draga sere covjek, Ciganska posla,  niko na svijetu ne zna ko je kome sve Otac a ovo malo govno ne zna ni sa kojom me je zaceo, zapatio ili sta! Doboro, kako rece, nabrekle mu sve tri, i Hatidza, i Dzurdza i Jagoda, one su me i podigle do desete godine a onda noga u guzicu! M'rs u Beograd na specijalizaciju! Sreca da sam dobio sponzore iz Makedonije i Albanije, inace nista od mene! Uzeli me ovi dobri ljudi pod svije, pa mars na ulicu ... prosi! 

Dinar po dinar, pa se usteka ... nizasta!

Samo najbolji idu u Italiju na vise Studije! Ja sam jedva pros'o i u Beogradu! Bila velika selekcija!  Zamalo me nisu vratili u Surdulicu da prodajem kitir!" drobi Micun. 

"Ma na kakve si ti to specijalizacije i skole is'o crni Micune?" skoro da se prekrsti Hadzihafizbegovicka. 

"Kako u kakve? U skole za hapanu i slicno!" isprsio se Micun.

"Ma da to nije nesto u vezi dragog Islama?" radoznala je i dalje Hadzihzfizbegovicka! 

"A, to ... nije, nije! To je vise kao specijalizovana skola za prezivljavanje!" brani se Micun, pa nastavi pricu: "Sreca moja uz'o mene neki  trubac debeli Zvizgo za pomocnika da mu nosam veliku trubu a posto nije znao hodati, vuk'o sam ga u prepravljenim djecijim kolicima sa onim velikim gumenim tockovima. On, uglavnom svir'o na Slaviji i Skadarliji. Nije im'o svoj orkestar jer niko ne jebe te u kolicima ... ljudi jedva sebe nose, al' kad se zalomi u nekoj kafandzugi ... vazda fali Zvizgo! Kad on trehne, trehne i ritam ... onda moze i kolce! 

Izgledao je kao debeli Kralj , al' na tockove! Jednom tako dosli na Skadarliju neki Drugovi, razbacali se, raspucali se! Trese muzika, ide cuga, oni krkaju nama nista ne daju a nista ni ne ispada, pa da se ... hapi! Pred jutro, u sred svirke zanijemi Zvizgo! Odma stade i sva ostala muzika! Ne ide nista bez basa! 

Da skratim, Zvizgo nije imao nikog svoga pa samim tim nikoga nije bilo ni da ga sahrani! A, kamo li da plati za sahranu! Zato ga ja odguram i poklonim Medicinskom Fakultetu a oni meni obecase to platiti! A od love nista do dan-danas! Kontali, valjda ... ostrala mi truba i kolica!? 

Zaglavio u Sava Mala, (lep kraj, al' malo opasan ... sto bi rekli stari beogradjani, oni ispod Dedinja) a srce Beograda ... u supici paraplegicnog bas trubaca Zvizge. Malo po malo pa i ja se prihvatih svirke! Bas mi se to i svidjalo. Malo po malo pa me pocese zvati trubaci da zamjenim nekog bolesnog ili pijanog sviraca.Na Skadarliji se inace svi znaju. Mi sviraci znamo sve svirace a pijanci znaju sve pijance, pa onda mi znamo i sve pijance a oni nesto slabije nas, il' zbog cuge il' sto  kazu da su im svi Cigani isti. 

Joj, dal' ja rekoh ... Tito je bas volio ... bas! Tako smo se i upoznali. Stari  me bas gotivio jer sam mu bio vazda smijesan jer je truba bila skoro veca od mene. Jednom mi je cak htio dati neku kintu ali se sjetio da nema ni dinara sa sobom, jer ne nosa novcanik!" zavrsi Micun dio svoje biografije. 

"Kako ne nosa novcanik nas Drug Tito?" pobuni se Mitar. 

"Lako, jebogati, pa nema ga a i sta ce mu ... kad je sve vec njegovo!?" izlanu se Micun.

"E, Micune, govnaru jedan ... sad ces jos i reci da je nas voljeni Predsjednik dolazio redovno na Skandarliju, lokati!?" ljuti se Mirtar. 

"Nisam nikad rek'o da su Tito i nasi drugovi dolazili redovno na Skadarliju lokati, vec tek zbog toga da se nesto pregrize, poslije napornog rada a onda se i po koja popije, pa jedna drugu povuce i ... tako  pijuckaju ... do slijedeceg obroka, kako se ono zove,  dorucka! Obicno nesto pikantno sa rostilja! Ako sve ne pojedu, mi oblizemo tanjure da se ne vracaju u kuhinju prljavi! Eto!"  

"Uuu, joj, tebe konja, Micune, sta nam to sad nasra, os' da me rasplaces il' da te ja u glavu metlom napucam ? Da smo se tada znali mogla sam te zamoliti da ga upitas  dje moj Rijecnik, koji  je hapio? A nema Jado para, ni on ni njegov Generalstab a znaju se nalokati za djabaka! Ma svaka je Vlast ista ... samo da je sve ... na guzove!" zakljuci Majka. 

Neko rece: "Jah!" pa opet nasta muk. 

Na kraju svoje price, Micun zagledan u Harambasu ko nesto se mrmolji, saginje glavu pa se okrece prema zidu, prema tamo gdje se ni sa kim ne moze sudariti pogledom i tiho  zaplaka! Bit ce i njemu se svega u zivotu skupilo, al' jebajiga do njega je ... da nije otvar'o ne bi nista ni izaslo iz te duse!

Dusu se nikad i ni pred kim ne smije otvarati! Gore je to od Pandorine kutije!

Il' je to ta Kutija?
A lako moze biti i da nije jos ispario sav alkohol iz njega, pa je covjek onda, nekako ... i osjetljiv!
 

"Koji ti je kurac? Jel' ti to places? Sto places?" ispali tri zbunjena pitanja Hadzihafizbegovicka. 

"Ajd', pusti ga draga Hadzihafizbegovicka! Ko zna sta muskarci misle i rade kad' sline!?" veli Majka, ne bi li utjesila Kumu Hadzihafizbegovicku. 

"Ma, men' se ovo Kumo cini cisto i od srca!" prosapta Hadzihafizbegovicka.

"Uh, dobro ako je tako, ma ipak ti samo skupi noge i navuci suknju preko koljena! To njih jako zbuni! Ma ne znaju odakle bi poceli ponovo!" smije se Majka. 

"Dobro, dobro, pricajte malo tise ... Micunov Tatko zaspao uz Ingrid." rece Stari. 

"Uh, fala kurcu, bas dobro, daj neki stari jastuk sto vam ne treba, da se sad ja malo izvucem! Naslonio mi glavu na rame ... i dzemper mi bas povuk'o neki tezak miris!!

Zova ... kako se veli, ovaj kako se kaze za taj tezak miris?" 

"Smrad!" odmahnu Majka rukom, sretna kako lako pitanje ima lak odgovor.

"Ovaj, pravo ... smrdiiii!" stenje Ingrid. 

"Pa sto ga odmah nisi sutnula?" cudi se Majka. 

"Pa kako cu, pip'o me covjek!" cudi se Ingrid Majkinom glupom pitanju.

"Raja bil' neku tihu i zapjevali?" pita Hadzihafizbegovicka. 

"O, joj, ote mi rijec iz usta, de ti povuci neku, dje te dusa nosi, prstenovana nasa Kraljice." umilno je pogleda Majka. 

Hadzihafizbegovicki nije trebalo govoriti dva puta. Ne to nikako, narocito ne u ovako svecanom trenutku susretanja sa zlatnim burmama! 

Svakoj je normalnoj zeni  Burma dokaz da je savladala komsijska laprdanja i ostvarila  pobjedu nad papkom koji to kupuje misleci da tako i nju kupuju! 

I kad se kurvaju, zene nisu na prodaju! 

Sad, jebajiga u nasem konkretnom slucaju ... burme su od 14 karatnog zlata, sto bas i nije za odbaciti. 

 Hadzihafizbegovicka, ispunjena slicno onom gore navedenom, ustade a bilo bi bolje da nije, jer je sjedeci bila skoro iste visine k'o kad neki stoje, no ipak iz postovanja prema umjetnosti, ona pokaza taj gest. 

Napuci usta  (Majka je za tu fintu govorila da je naguzicila usta), tako znaci i Hadzihafizbegovicka naguzici usta i zapjeva ... a i sta ce drugo nego Sejdefu! 

Zauzela umjetnicki gard, svi je gledaju sa sjajem u ocima, Ona velicanstvena, u sobi, 4 x 5 prepunoj komsija, pa jos ima mjesta da i neki drugi stanu, soba ispunjena ljubavlju! Ona jednu ruku stavila na stomak negdje oko dijafragme (mi tada nismo znali gdje je tacno ta dijafragma, a ko zna jesmo li i imali tu dijafragmu u onim oskudnim vremenima, tako da je mozda i Ona malo fulila dje dijafragma?)  a drugu ruku metnula na srce, a to su svi znali gdje je, posto je i u tim oskudnim vremenima bilo puno srca na sve strane! Al' posto je imala one dvije velike sise, jednu do druge, ni ruka joj se ne primace dje treba, nego pod sisu a to je valjda najblize mjesto tom srcu ... to  mislim,  no neugrijan glas, pa i one Micunove suze, pa i one  Micunove zapljenjene cigare Camele od albanske Mafije, te Vhisku ... jebajiga ucinili svoje. 

"Nemoj opet Sejdefu buditi, matereti !" zavapi neko od Komsija: "mozda se zena jos nije ispavala?"

"De neku srpsku za Kumu Zoru, postuj domacine malo i ti ... more li u Stambolu na Bosforu!?" pitaju komsije. 

"Otkad je to srpska pjesma?" u cudu pita Majka. 

"Pa otkad je Carigrada i Konstantinpolja a to se isto!" veli neko. 

"O, joj mene lude ... sprdih godine a ne skontah to! Da sam samo malo promislila, mogla sam se orijentisati barem prema Aja Sofiji! Jel' to tako, a najveci Ortodoksni Hram , je tamo u tom Stambolu!? Tu pjesmu mi pjevaj Hadzihafizbegovicka! Jesu nam i Turci dusevni pa sacuvase nam Hram od nas samih!" 

"Sejdefu Majka budjase, budjase ... ustaniiii..."

a glas joj k'o kod onog Zivana Saramandica, ili za one koji nisu morali ici na casove Opere, ili ga licno ne znaju ... glas k'o kod  onog Bajage, taman kad ga mamurnog trznu iz sna! 

Vidi Majka, nece to daleko pa joj tiho sapnu, metar oko uha, posto je Hadzihzfizbegovicka stajala a Mati je nije mogla blize dohvatiti: "Ma ti si nama nekad mnogo ljepse pjevala! Sta nam se to desilo sa glasom pa zavijas k'o Bajaga? Da nije visak muskih hormona zbog napucanih godina, jadna ti nama bila?

Svejedno sto nema odgovora, nista se ne sekiraj, ti samo tako pjevaj ... basiraj, to jest ... brundaj, bum, bum bada bum, a ja cu pjevat' ono visoko!" 

Bas je bilo dobro! Majka pjesmu veze svojim sopranom al', jebajiga ... dosadno! Sejdefu smo odslusali barem holjadu puta! Hadzihzfizbegovicka k'o kontrabas brunda ... pa se tako znatno dobilo i na ritmu!

Kad se bas ukljuci, uvijek je rusvaj! 

"Bil' ja sad mogla jednu moju?" rece Majka. 

Stari se usr'o da ce povuci onu od sesnaest kitica a ta sa refrenima, to moze trajati do jutra ... ali Majka nije! 

Udri, pjevaj, svi vicu! "A, hocu l'  ja opet basirati?" 

"Basiraj, tuci, na taj tvoj stas, najbolje ti ide ... bas!" veli Majka. 

Hadzihafizbegovicka, vedri sva van sebe! Na ruci joj cetrnaest karatna burma! Na zlatne ruke, zlatne burme! Vice: "Kako ide ta jebena pjesma ... Srusise se pusti snovi moji? De mi zapisi rijeci, matereti! Zapisi mi Kumo, molim te, ja nikad nista ljepse nisam cula!" 

"Koji cu ti onaj moj k. pisati kad na znas ... citati?", bezvoljno rece Majka. 

"Zapamtit cu! Mogu ja to! A i ako ne zapamtim ... nacice se neko ko ce mi procitati!"  bodri je Hadzihafizbegovicka. 

"Cirilicu citati? E, nece ti se taj naci u buducnosti! A pamcenju je kratak rok, mila Moja! Nego, ti zapjevaj sa mnom, pa sta ostane u tebi! Ne moras , basirati, samo se opusti. I misli sta pjevas, navalit ce osjecaji sami od sebe onda!" 

"Uuuu, atmosfereee Raja , nego ajmo mi po jos  Samo  jednu casicu da nazvradravaimisemo to jest, kuc-kuc, i da te Zoro zamolim da nocas burma ostane kod mene!" glumi Ingrid skrusenost. 

A glumi, pa i ne glumi ... tlo joj se pod nogama valja! Valjalo bi poslati nekoga na nebo da u ovim ozbiljnim situacijama , zausatvi Zemlju! Da se,  ne okrece i ne valja ili da se barem malo sporije okrece! A i Ingrid bi bilo mnogo lakse! 

"Auuu, tebe pravo ufatilo, Doktorice moja kad bi ti jos samo jednu casicu! Napredak, napredak ... masala! Nikad prije nisi stajala na samo jos jednoj!" 

"Divne su burme, nemam rijeci, Kumovi nasi dragi! Nadam se da nisu puno kostale!" dos'o sebi i Micun pa mu drago. 

"Ma nista, nista, skoro sitnica ... dok narod krpi gace mi se snasli za cisto cetrnaest karatno zlato, burme uradjene po narudzbi u Zagrebu ... mos' si misliti!" kaze preko volje Stari. 

"Tri manje burme, ajd' jos i razumljiva cijena ali ova od Hadzihafizbegovicke ... uzas, kolika je ... a cijena, kol'ka je ... nemam teksta. 

"Nije to u redu Kume! Prihvatis se kumstva pa sad ... brojis, jebajiga!" rece Ingrid.

"Zar vam ja nisam prva materijalno pomogla otkupljujuci vasu bijelu tehniku? Vi ste dobili lovu, mi burme, ja bijelu tehniku, vama ostao kredit! Znaci, svako dobio svoje i ... mirna Bosna!" smije se Ingrid. 

Fajront je zavrsio kako je Majka i predvidila. Hadzihafizbegovicki se zaglavila burma na prstu pa ni mrdnut, ni naprijed ni nazad! Ingrid, prvo molila da je nosi u svoj stan i da je stavi pod jastuk za srecu a onda u neka doba joj dopizdilo da moli, samo se narogusila i samo rekla: "Bjez' ... ne dam! Jeb'tese!" i nagulila. 

Jutro, prohladno ... nikom nije do ustajanja, kamo li do posla ili skole ali mora se! 

"Znaci ja na blagajni Kina Kozare samo trazim kartu za prvi red, pa sta kosta da kosta?" brine se Majka.

"Da!" rekoh ljuto ... ne sto bi ja bio ljut na moju dragu Majku, nego da je uvjerim da u mene nikad ne sumlja! Ipak sam ja nekakvo Musko! A i sam sam zbunjen sto lazem a lazem zato sto ne znam a ona hoce odgovor! 

"Znaci, reci Stameni da cu ja doci oko dva sata na razgovor sa njom, to kao prvo a kao drugo ... Kino pocinje u deset, jel tako?" rece Majka.

"Dobro, i jest'!" rekoh.

"Sta dobro, i jest'?" puse Majka.

"Dobro, doci ces kod Drugarice Stamene oko dva, a Jest' ... Kino pocinje u deset!" puhnuh i ja.

"A moram li ja poraniti da se guram za karte sa drincerima i rauberima?" brine Majka.

"Ja mislim da ne moras, a i ko gleda ljubavne filmove, matereti!? Ljube se glumci u usta! Fuj!" rekoh. 

"Ljube li ?!!!?" vrisnu Majka. 

Drugarica Stamena je nekim cudom jako zavolila i mene i Mirjam! Meni se cinilo da je mene vise! To jutro rece: "Malac i Mirjam vi cete mi danas za veliki odmor donijeti iz Kafane Mostar veliku porciju cevapa sa lukom al' da vam je presijece majstor na pola!" 

"A sto ne bi uzeli odma' vise malih polovina da nam djaba ne sijeku veliku porciju?" upitah tek onako da pokazem kako pratim situaciju. 

"Oho, mali Anstajn ... vise malih polovina od jednog cijelog, masala pameti ... bit ce od tebe cudo od covjeka, jedan dan!" smije se Stamena. A meni nekako drago samo to nisam pokazao! 

Drugarica Stamena tempirala pravo vrijeme da nas posalje sa casa po cevape, tako da smo Mirjam i ja donjeli mirisni paketic bas kad se oglasilo zvono za pocetak velikog odmora. Oko deset sati! Taman vrijema kad Majka ulazi u Kino Kozaru! 

Drugarica Stamena naredi, mrdajuci svojim prstima da Mirjam i ja priblizimo svoje stolice ka njenom velikom stolu. Mi privlacimo po crnom  nauljenom podu nase stolice, blehamo u nju i nista ne kontamo. 

Sva ostala djeca, cijeli razred bleha u nas! Niko se ne pomjera. Izgleda i druga djeca gladna ... pa ih prikovao miris! Al' su se zajebali! Kurko, djeci! 

Onda Drugarica Stamena razmota po svom stolu cevape zamotane u mesarski papir! Prvo se razvali apetitli miris pa se pojavi masna lepinja, sa strana nagorena, kako treba, uz gomilu svijetloplavicastog dima, a prerezana na pola pa iz svake pole curne po komadic luka a cevapi nece, ne daju se, posto su zaljepljeni po cet'ri komada, a svaki ne moze individualno da ispadne iz lepinje! Moraju zajedno a nece! Zato! 

"Meni jedna polovina od porcije cevapa!" rece Drugarica Stamena i privuce sebi pola porcije cevapa! "A vama isto po polovica druge polovine od ove polovine sto je ostala! Znaci svakom' po pola! Tako nek' se upamti!

A vi djeco sta blehate?" obrati se ljuto zabezeknutim okicama prvacica. 

"Ma mars u dvoriste, na zrak ... fatajte se kruha i margarina ... i mlijeka u prahu!!!" 

Onda spusti blagi pogled, pun ljubavi,  na nas. Mi jos nismo posli halisati, samo dahcemo, zasad samo slinimo nad onim cevapima, al' i ne disemo! 

"Prijatnooo!" rece, pa zagrize, drzeci sa obe ruke poveliku polovinu a luk zaprsti ...curnu i malo loja, taman joj niz bradu. "Mrnjam!" rece.

Tako i mi, mrnjam ... samo sam ja odma' skont' da je nasa polovina cevapa mnogo manja. Al' , dobro i mi smo manji! Al smo i ...apetitli, al' se ta ne racuna! 

"Malac a i ti Mirjam, pozdravite svoje kod kuce i ispricajte sta ste danas na velikom odmoru jeli sa Drugaricom Stamenom!" 

Zavaljena u tvrdom sjedalu od sperploce, a na spustanje i podizanje da neko prodje kad zakasni pa naidje ... a u sredini prvog reda Kina Kozare, sama u tom prvom redu, brise krajickom svilene bluze svoje naocale ogromne dioptrije ne bi li joj to dalo ista bolje da vidi.


Kako krenu film tako i ona jadna skonta da je slaba vajda od prvog reda i da film jedva vidi. Jedino je mogla cisto vidjeti prevod i slova ali joj je i to bio na neki nacin odredjen problem jer je prevod bio napisan ...latinicom

Kako krenu film tako i ona jadna skonta da je slaba vajda od prvog reda i da film jedva vidi. Jedino je mogla cisto vidjeti prevod i slova ali joj je i to bio na neki nacin odredjen problem jer je prevod bio napisan ...latinicom

"Mh, da mi je znati koji supak prevod napisa na latinici? Kao da u Banjaluci nema normalnog i kulturnog svijeta! Cuj Latinica, k'o da smo svi Latini a ne Slaveni!" zakljuci ogorceno Majka.

Tokom filma kako je prvi puta zaplakala, vise nije ni prestajala plakati do kraja filma pa je i to otezavalo uzivanje u predstavi. 

A vidi, koliko vidi! Ma nije mogla racunati i da ce plakati. Onda se bas slabo i vidi ... skoro ... nista!

A neko rece da su suze kristalno ciste! Laze! Kroz suze se nista ne vidi! Suze dodju kao dodatna dioptrija!

Jebajiga!

Taman negdje pred sam kraj filma, Sunce je na zalasku, on otvara vrata ... izlazi iz kuce i njoj nesto govori na njihovom jeziku. Ona gleda uplakana u Njega, cvili i jeca, nesto jos govori ali nasi supci ne prevode pa se i ne zna sta cvili i jeca. Uzas! Onda bubnu ona zestoka muzika, Majka se strese od straha i film zavrsi k'o poplava! Od silnog uzbudjenja nije uspjela procitati sta joj je ON rekao na kraju! Bila je ocajna! Bila je van sebe!

Upalise se svjetla u prohladnoj sali Kino Kozara.

Fajront!

Majka skoci na noge, na brzinu maramicom obrisa suze pa jos uvijek zamagljenim naucalama poce sarati po polupraznoj Kino sali trazeci odgovor.

"Ljudi moji, jel' neko cuo sto joj ON na kraju rece?" 

Narod zaokupljen svojim mislima uzasnut ljepotom ljubavi i zivotom koji valja, napusta polako Kino salu. Kako ko ustane sa svog mjesta, samo lupa za njim ona stolica na prklapanje.

"Ljudi, cu li ko sta joj rece na kraju?" ocajnicki pokusava Majka ponovo da dodje do odgovora.

Tek negdje oko vrata oglasi se mladji muski glas:

"Frankly, my dear, I don't give a damn!"  


"Sta? Sta joj rece, nisam cula!" ali glas vec izasao iz Kina a sa njim i odgovor. Ponesena filmom, potpuno utucena uputi se ka pedesetak metara udaljenoj Skoli na razgovor sa Drugaricom Stamenom. 

Naravno, Majka je iz Kina izasla zadnja. Iza nje ostao samo onaj Jeso sto lijepi kino plakate na Kastelovom cosku i svuda po gradu te Gospodin sto prodaje slani kikiriki a da pokupi sa poda prazne kesice sto je narod pobac'o, a koje se jos koji put mogu iskoristiti. 

Okretala se i osvrtala na sve strane, sve iz sraha, prvo da je neko ne uprati da je isla na djacku predstavu iako je i to poskupo za nju, drugo da je gledala taj ljubavni film, trece da je plakala k'o "ona stvar"!

Pa kako koja stvar, glupa li pitanja!?

Ko picka!

"Fuj!" rece brisuci suze, nos i sta jos ... 

Na ulazu u skolsko dvoriste, Mirjam i Ja se sudarismo sa njom. 

"Da ne kasnim, mozda?" upita me. 

Samo kasne oni koji lete za vremenom oni mogu da kasne, ostali nikad! 

"Ma ne kasnis, ja sam rek'o Drugarici Stameni da ces ti doci poslije Kina na razgovor."

"Crni sine, sto spomenu Kino? Sad ce Stamena pomisliti da sam neka zjaka i laka zenska! Nije trebalo da spominjes Kino to je bio nas interni razgovor! Trebalo je da kazez samo da cu doci! Bas si papak! A sto smrdite tako? Da niste jeli kakav lukac?" 

"Nismo jeli nikakav lukac, jeli smo cevape sa lukom ... kupila nam Drugarica Stamena!" rece Mirjam, prepuna ponosa. 

"Cujjj, cevapeee!" te nastavi hodati u pravcu ulaza u Skolu. Krajickom oka pogleda stari Moskvic i covjeka koji kunja u njemu. "Pantelija!", konstatova Majka sa uzasnim razocarenjem. U sekundi joj je sve bilo jasno! Imati ovakvog covjeka za zivotnog saputnika mora biti gadan zajeb! Vec tog trenutka je znala da nista lose nece progovoriti Stameni u vezi njenog izabranika! Ako vec sama ne vidi, sto da ona, zeni staje na muku! Mozda ona zbilja misli da je on neko i nesto vazno u zivotu. 

Mozda covjek ima neke druge kvalitete, sakrivene negdje duboko u sebi ... pa je tesko do njih doci!? Ko zna!? Svako je kovac svoje srece a to zbilja nije lako ... biti!

Za razliku od prijasnjih susreta za koje bi bilo najbolje da su se odvijali u bokserskim rukavicama, sada Drugarica Stamena prosto poleti razdragano Majci u susret.

I ona je smrdila na lukac, ali znatno intezivnije! Valjda zato sto je pojela i vecu porciju i vise luka!

"E, Draga moja, bas sam ti se obradovala!" podvriskuje Stamena. 

Majka se ziva nije mogla nacuditi kakve je promjene napravila samo jedna posjeta njenog muza. "Stari je carobnjak!" zadovoljno pomisli a onda se sama sebi ucini glupom jer: "Mozda je stari supak samo obicni ... kurvar!?" a to pali kod zena, pa s tom misli u glavi, ostade prilicno ozbiljna i suzdrzana. 

"Sto si na kraj srca Draga moja? Nije valjda da si plakala? Ne treba da brines, Sin ti je odlikas! Ono jest' istina da sam u pocetku bila malo strozija prema njemu ali je to cisto pedagoska metoda da se iz ucenika izvuce ono najbolje sto se moze! Pedagogija, kako rekoh!" 

"Ma znam da si dala sve od sebe, nema ti ravne, nego ja bila u Kinu pa me film rasplak'o! Sad pa ti si Uciteljica pa mozda mozes da mi odgovoris na jedno moje pitanje sta znaci Frenkli maj dier aj dont givedem? To me pojede!" gleda Majka u Stamenu ocima punim nade. 

"Hm, poznato mi je to nesto ali eto trenutno ... ccccc, na vrh mi je jezika, ccccc, al' se ne mogu sjetiti! A iz kojeg je to predmeta tacno, istorija, poznavanje prirode, matematika ... da nije iz geografije!?" mudruje Stamena.

"Nije iz predmeta, iz Filma je!" pokusava da pojasni Majka. 

"Nista, ako ne znas, svejedno moram ja ponovo gledati film jer iz prvog reda nista se ne vidi sam slova!" 

"Ispricaj mi o cemu se radi u filmu, mozda onda skontam sta znaci to na kraju." trudi se Stamena. 

"Ma, pusti bolan, ljubavno-ratni film da ne povjerujes, samo ne znaju nas jezik pa moras i gledati sta rade i citati dole na platnu sta pricaju!" veli Majka.

"Uuuu, ljubavno-ratni, znaci opasno, ajd' mi samo pocetak ispricaj! Molim te!" 

Majka prvo poce sa opisom glavnog junaka. Tu Stameni pamet stala! 

"Velis bas takav, a kosa zalizana ... crna ... i brcici, jebote!?" uzdise Stamena.

"Bogme ... i brcici a on k'o upisan!" iskrena je Majka. 

Kako Stamena ne dodje poslije casova u Zbornicu zabrinuse se preostale tri Uciteljice i Drug Gvozdeni, te polako se prisuljase od Stamenine ucionice. Kroz otskrinuta vrata kao magija poce ih obavijati tajanstvena ljubavno-ratna prica izrecena biranim rijecima moje Majke. Drug Gvozdeni je narocito polagao paznju na ratne dijelove ali uciteljice o ratu nisu marile. Mic po mic i svih cetvero se usuljase u ucionicu. Kako je Stamena slusala Majku otvorenih usta tako i ostale tri Uciteljice, ona jedna stara i one dvije mlade nacinise isti gest! Otvorise usta, valjda za bolje slusanje. Drug Gvozdeni nije morao posebno otvarati usta ... posto su njemu usta stalno bila i otvorena!

U neka doba, jedna uciteljica se k'o nesto zagrcnu, pa onda i druga a onda i treca, pa cetvrta ... te krenu plac i ridanje uz obilno smrkanje, capanje ruke za ruku, pa zagrljaji i tako!

Drug Gvozdeni nije slinio jer nije ni bio neka picka,  al' se vidjelo da mu nije svejedno. Vremenom, kako je Mjaka pricala, sve ja manje obracao paznju na ratne detalje a sve vise na ljubavne. Osjetilo se to po njegovim podpitanjima kad bas iz prve sve ne skonta. 

Tako dodjose i do kraja filma.

Tu Majka zastade, jer eto zadnje rijeci nije uspjela procitati sa platna a od silnog uzbudjenja al' joj je neko rekao od publike iz kina, da je On Njoj rekao na kraju, odlazeci u mracnu noc nesto kao Frenkli maj dier aj dont givedem!

Sve zene zajednicki smrcu a jedna upita: "A sta joj je to mogao reci na kraju filma!?"

"Ja ne znam!"

"Ni ja!"

"Ni ja!"

"Ne znam ni ja!" rece Drug Gvozdeni al' bi' ja njoj na kraju podvikn'o, imalo to smisla ili ne, slusaj mene "Frenkli, draga moja ... bas me briga!" 

Na te rijeci Druga Gvozdenog, sve zene briznuse sinhronizovano u jos jaci zajednicki plac! 

Iduci Gospodskom ulicom, ruku pod ruku Drugarica Stamena i Majka su kontale kako je Drug Gvozden, pomalo sirov i surov covjek ali da mu zadnja recenica bas i ima nekog smisla! 

Prolazeci kraj Gradske fontane u Parku Majka srete Ingrid i Hadzihafizbegovicku.

"Sta je, vas dvije zjacete po cijeli dan ili ste samo iznjele moje Burme malo na vazduh? K'o da je Brak neka velika stvar pa da ne morate nista drugo da radite." pokusava se nasaliti Majka. 

"Sta je s tobom draga nasa Kumo Zoro? Jesi li ti to plakala? Da nije zbog nas nesto?" pitaju obje zene zabrinuto.

"Ma nije, bila ja u Kinu i gledala "Pruhujalo s vihorom" pa se sva ziva isplakala." 

"Staa, isla si sama u kino, bez nas i jos kazes da je film ljubavni! Jesi li ti normalna zena, matereti? E, nek' si plakala!!!" zakljucise Ingrid i Hadzihafizbegovicka.

A potom dodje i logicno pitanje o cemu se radi u filmu. Tako krenu prica iz pocetka ... ponovo.

Ingrid i Hadzihafizbegovicka u nevidjenom grcu! Prosto ne disu! Isto k'o i uciteljice i Drug Gvozdeni! 

"Jedino nisam uhvatila na kraju sta joj rece, pobjegla mi slova! Al' sam cula kako rece Frenkli maj dier aj dont givedem! To sam cula!" 

"E draga Zoro, bas me briga!" rece tuzno Ingrid. 

"Jebajiga Ingrid, sad ako ti ne prija moja prica ne moras se ni otresati na mene!" uvrijedi se Majka.

"Ma, ne, ne, ne ... ne kontas draga Zoro, bas me briga, On njoj kaze Frenkli moja draga, bas me briga!" pokusava Ingrid umiriti Majku. 

"Auuu, sad mi sve ima smisla, jedino nikako ne kontam kako Drug Gvozdeni zna americki." 

"Joj, Hadzihafizbegovicka nes' mi vjerovati al' si mi ti cijeli film bila na pameti!" veli Majka sva sretna. 

"Sto sad opet ja, Kumo draga!" 

"Zato sto je ona kurvetina ista ti!" tapse Majka rukama. 

 "Koja kurvetina!" ne znalazi se najbolje Hadzihafizbegovicka. 

 "Ona glavna, samo ti ipak imas malo bolje guzove!" 

"Vidjet cemo sutra, ako si slagala, mrtva si ... ja placam karte sve trima!" veli Hadzihafizbegovicka. 

"Super, samo necemo u prvi red, pa nek' je i najskuplji, nista se ne vidi,  mozda negdje oko sredine kina a ti Stara ne brini ... samo se nasloni meni na rame, ja cu ti citati a Ingrid razumije i taj americki pa nam moze i dopuniti!" 

"Super, znaci dogovoreno za sutra? A da te pitam nesto Kumo, samo medju nama i u povjerenju ... jesi li mi vidjela ... Burme, cetrnaest karata necega! Gold!?" podigla ruku u zrak, visoko iznad glava hvatajuci neki zaostali suncev trag ne bi li joj obasjalo ruku!

I nadje se takav! 

"M'rs!" rece ova moja! Jedina!

No comments:

Post a Comment