Imam ovdje u Torontu, u zgradi u kojoj zivimo, jednog novog druga - Hindusa. Russi mu je ime. Nikad ga uzivo nisam sreo, ili sam ga mozda negdje mimoisao, ali se nikada uzivo nismo upoznali. Spojili su nas problemi sa nekontrolisanim trosenjem naseg novca koje mjesecno uplacujemo za odrzavanje zgrade u kojoj zivimo. Nas dvojica poceli provjeravati kako se ta sredstva trose i zakljucili da to ide po principu "Uzmi Fato - koliko ti drago!"... Poceli postavljati pitanja onima koji trose te nase pare - Kucnom savjetu - koji se ovdje milozvucno zove "Board of Directors", shvatili da smo cacnuli u korumpiranu i dobro organizovanu mafiju; da su u igri korporacije - koje daju menadzere za upravljanje zgradama, inzinjerske konsalting kompanije - koje savjetuju i uzimaju dio kajmaka direktno naplacujuci usluge i indirektno naplacujuci preko izvodjaca - koji, da bi dobili poslove tacno znaju koga treba da svojim uslugama potplate ... I da, sve to kontrolise nekakvo udruzenje na pokrajinskom nivou koje donosi pravila, skoluje "direktore" i menadzere; Vrlo dobro organizovana i uvezana kriminalna hobotnica... Kad to shvatis, imas dobar razlog da u startu odustanes!
Ali, pomalo zahvaljujuci i koroni i neogranicenom vremenu koje nam je ona pruzila, ali i nasoj zelji da toj hobotnici bar pokazemo da nam je jasno sta i kako rade, da im damo do znanja da nas ne mogu muvati neograniceno - nas dvojica nismo odustali. Okupili smo oko sebe grupu od desetak istomisljenika - vlasnika stanova, koja je za kratko vrijeme animirala 200 vlasnika stanova koji nas svojim potpisima podrzavaju. Nedostaje nam jos pedesetak potpisa da smijenimo ove nase iz "Kucnog savjet" kojima ta hobotnica upravlja a koji drze saku u nasim dzepovima, i bez pitanja uzimaju onoliko koliko oni misle da treba. I sve to po zakonu i propisima koje su sami donijeli!
Ali nije to uopste tema o kojoj hocu da pisem. Temu mi je ponudio moj saborac Hindus Russi, skolovan u Engleskoj. koji ima svoju konsalting kompaniju, poznaje mnoge Srbe, proputovao je nekada bivsu Jugoslaviju i misli da dosta zna o nama, Ali i on, kao i vecina stranaca ne zna razliku izmedju Srba i Srbijanca, nikako mu nije jasno to da sam ja , kako on kaze, "Srbijanac iz Bosne" , a Bosanac, da volim i Bosnu, i Srbiju i Hrvatsku... a one ratovale jedna protiv druge! Kad mu kazem da ja volim cijelu bivsu Jugosalviju! On tada u jos vecoj nedoumici, kako volis nesto cega vise nema i sto se u krvavom ratu razislo! Onda mi nekako dodje lakse da mu umjesto bivsa Jugoslavija kazem Balkan, iako znam da je i to neispravno i neprecizno.
E, tu smo! To je ono o cemu sam htio da pisem; da objasnim mom Hindusu Russiju tu cudnu, njemu i mnogim drugima, neshvatljivu ljubav prema Balkanu! A na tom Balkanu danas lijepo i zadovoljno zive samo kriminalci koji su ga popljackali; politicari i dalje ratuju sireci mrznju medju narodima; svoju sapu na Balkan stavili i oni sa zapada i oni sa istoka...
"Hiljade problema na tom Balkanu, a ti ga volis i jedva cekas da odes tamo iz ove uredjene i mirne Kanade!" cudi se na glas moj Russi, nastojeci da prozrije tajnu te ljubavi. A ni svjestan nije da ni ja sam ne uspijevam ni sebi da objasnim zasto sada, nakon sto su avionske karte kupljene, ponovo, nakon dugo vremena - zvizducem - a mislio sam da to vise ni ne umijem, ponovo pjevusim - a mislio sam da sam sve pjesme zaboravio...
Mozda je bolje ne razumjeti sve, ne vidjeti sve i prepustiti osjecajima da te vode i uzivati u njima...
Zato je bolje ne zavrsiti ovu pricu i vratiti se uzbudjenju koje donosi pakovanje torbi!
No comments:
Post a Comment