Wednesday, October 14, 2020

Vladislav Bodnaruk - Toba: 16. dio Micunova Izabranica

Majka i Micun pozdravise drage komsije i povukose se u kucu. Mahali su im dugo sa naseg balkona, Majka stalno vikala : "Izvin'te , molim vas, na cilimu, ja bas danas oprala!

Bilo je tu mnogo domacinskih obaveza pa se nije moglo drezdati na balkonu uz dokon svijet ama bas ni uz najbolju volju!

Mozda, jednom, ali ne veceras!

Nakon povlacenja u kucu izvodjaca balkonske predstave, Mitar odlucio da raspusti ekipu mladih milicionara , kao nepotrebnu podrsku, te ih uputi da se vrate na spavanje, u djacki Dom kod gradskog mosta na Vrbasu!

Ma, oni svi do jednog prislonili se uz kucne pomocnice imucnijih komsija, uglavnom onih oficira UDBE sto su radili "tajno" u Cajevcu ...na kontroli Radnika, narocito pazili da neki supak nesto ne lane, protiv Drzave ili Druga Tite, ...a poslije, bogami vodili kucne pomocnice iza garaza, sad zasto...nikad nisam ni to saznao! Nije me ni zanimalo! I jos bio ...mrak a sta vidis po mraku?...nista...mozes samo ...pipati!

Pa sta napipas!

Jebo to iza Garaze, ja nisam nista zanimljivog vidio ni ispred Garaze...pa sto bi se handrio...iza? A narocito nocu, jer postojala je i realna opasnost da ugazis u govno vjesto prekriveno banjaluckim novinama, sto bi se reklo...zamaskirano!

Ko je tajno nocu srao iza nasi garaza, ili je srao po danu a nije bio vidjen, ja mogu samo pretpostaviti ali u ovom casu ne bih htio imenovati .

U nas stan je usao vrlo teatralno, gurajuci tj. bockajuci svakoga ko mu je na putu, naravno pendrekom. Narocito se volio obracati ljudima cija je imena vec od prije upamtio!

Sigurno je pravio tajni spisak imena komsija a onda nocu vjezbao!? Mozda ga je i zena ponekad propitivala...uglavnom znao je u glavu ko se kako zove!

Ime po ime...pa onda nadimci!

Obicno je bio okrenut na suprotnu stranu od imena koje bi izgovorio!

Naglim pokretom, sa pendrekom kao kaziprstom, zabijao ga tacno u nos imenovanog!

Jeza!

Nije, pri tom mario ni za slabiji a ni za njezniji spol, ako bi i kojim slucajem njezniji spol bio i jaci...kao Hadzihafizbegovicka ili jaci spol, bio i slabiji kao Boro...on nista!

Samo strogo prema svima, ako treba sakom...masala...saka mu u glavu, ako treba pendrekom, e tu je razlika.

Jaci spol je bubao gdje stigne, a slabiji spol, pa mozda i Boru, samo po ledjima i guzici a to samo zato, govorio je , da im ne povrijedi vitalne organe u koje se on sam licno nije bas puno razumio!

Ipak, medicina je to!

Jebajiga...svi smo mi stoka a eto on nas jadan na to stalno podsjeca! A mi , supci, nikako to da shvatimo!

Kad nekog prozove po imenu, oslovljenom se ledila krv u zilama...znacilo je da je po necemu zapamcen...a to sigurno nije bilo po necemu dobrom a to vec nije valjalo!

Ni najmanje!

Oslovljavati ljude po imenima, cinilo mu se kao ogromna prednost nad svim banjaluckim cajkanima, sto na neki nacin i je istina!

Onaj, jedan njegov zamjenik Mandic, brko, usao nam je u kucu sa njim, barem deset puta i bio uvijek isto zacudjen, sto nasim facama, sto nasim imenima!

Bijelu tehniku, ne smijem ni spomenuti!

Ja sam na ovom svijetu, evo skoro sedam godina, bit ce u septembru, i da budem iskren, svakojaka sranja sam vidio, narocito u zadnjih godinu dana kada sam se malo osamostalio, a moji digli ruke od mene, no sve me komsije zovu Malac, a on pita Majku jednom: "Jesul' Bato i mala Mirjam, pod stolom, pit'o bi te nesto u povjerenju!?"

"Zaviri pod stol, pa ces saznati jesu li...supak stari...a znas da sa mnom nema cinkarenja komsija...djaba si uljudan! Makar ti je to dobar trening!

I , zamalo, zaboravih da ti kazem ... mars iz moje kuce ...govnaru !

Nikad od tebe ...covjeka!"

"Bataljozi govna vozi!" nadmocno uzviknu Mitar, negdje u hodniku...izlazeci iz nase kuce.

"Ma, zajeba li se to ja? Sta rece, konj...Bataljozi govna vozi!"...Majka je bila naprosto porazena njegovom recenicom! Sokirana!

Kako je konj to znao? Kako je to mogao znati, kako ona tepa svom jedincu!?

Da, u doba drzanja dijeta na bazi tabletica "Preludin", meni se tako ponekad obracala Majka, sirom rasirenih zjenica, razdraganog blazenog osmijeha, ja mislio , to je ono iskreno, jer iskreni ljudi govore otvorenih ociju, a za zjenice nisam obracao paznju, a i koji cu kurac, zjenice se u sred oka pa bi to moglo biti to, a rijecima : "Bataljozi " to sam bio ja, Bato a ona napravila neku njoj umilniju varijantu...Bataljozi, pa dok to devetslovno ime izgovori...zaboravi sta joj je bilo na umu, i sta mi je htjela reci, pa samo doda ono sto se rimuje, i meni sasvim logican dodatak recenice...govna vozi!

Razmisljao sam dugo s cim bi smo mogli zamijeniti , to sto ja vozim a da manje smrdi, no nisam se sjetio! A i Majkina varijanta mi se sada cini...dobra!

Tek sto su Micun i Majka poslije izvanredne svirke razdragani usli u kucu na radost prisutnih komsija, uz ciku i vrisku...bravo Micune...bravo Zoro, pa i grlenje...pojavi se Mitar sa isukanim pendrekom.

Stao na sred sobe, zajeb'o se pa rasirio noge...tako ispao jos manji...manji od Majke. I njemu samom je to bilo cudno, no nije se sjetio da skupi noge te tako dobije na visini...makar neznatno, ma ipak vrlo vazno!

Njezno se lupkajuci pendrekom po ruci upita, jer jebajiga ako udari jace to boli, pendrek je to: "Sta je ovo Zoro bilo nocas?

Jel' to postar Ostoja donjeo neke pare, nekome!?

Koji je ono supak duv'o u trubu i razvaljiv'o narodu usi?" zlovoljno se smijulji Mitar a drago mu...bit ce hapsenja... bit ce lemanja a bogami i ozbiljnih razgovora na cuvenom ligestulu u Stanici Milicije, aaah , makar trajalo cijelu noc! Naravno, ako se privede i ona rasna plavusa!

Kol'ka je, jebote! Krava!

I njemu je za oko zapela krsna Hadzihafizbegovicka.

"Reko' li ja tebi jednom , mars iz moje kuce, govnaru...trebam li silu da upotrebim!? Da te bacim sa balkona?!" isprsi se Majka.

Uh, jadan...kako se tu zajeb'o, nije racunao na faktor cojstva, na faktor komsijstva, i najvaznije ... na faktor, alkohola...ajmo reci...dobre kapljice, da ne pretjerujemo! A neki bi se mogli i uvrijediti...pomalo.

Ispred Majke stade Micun, Oficir JNA u besprijekornoj uniformi starijeg vodnika ili zastavnika prve klase a sa po nesto viska kilograma, uostalom kao i svi oficiri JNA, ajmo reci bez pretjerivanja, sedmi-osmi mjesec trudnoce ali im to nekako sasvim dobro stoji! Izgleda siju im uniforme sa duzim prednjim dijelom tako da se ima ojha vremena za poravnati!

Stari nije ustajao, kad je vidio da je Micun vec ustao! Jedino poletio rukom da mazne pivsku fasu, ako dodje do kakvog sranja, pa da se onda flasa sama ne prevrne. U tom momentu, uzasno prepadnuta Ingrid, zgrabi Starog sa obje ruke za podlakticu, ili jebajiga sad, kako se ono tacno zove komad ruke izmedju sake i lakta...e za to ga zgrabi!

Stari se brzo snadje pa poleti i drugom rukom te zagrli, snazno obgrli jadnu Ingrid! Htio je i frizuru popraviti, onako kao Hemfri, medjutim nije imao trece ruke!

A to je ono sto muskarcima uvijek fali...treca ruka!

Mitar, se usr'o, gledajuci u odlikovanog Oficira JNA, heroja... na brzinu vojnicki salutira Micunu, pa munjevito skide sapku sa glave i prilijepi je negdje izmedju nogu, stisnuo je slabasnim koljenima!

A ona klecaju!

"Slusaj, Mitre, ja sam svir'o i sta ti imas protiv toga? Stvari su proste i stoje ovako, Mitre, kraj je mjeseca avgusta, subotnja je vecer, Ja i moja Vjerenica veceras imamo namjeru da Komsiluku saopstimo neke nase novosti a ti uleces da pendrecis , jedes govna i maltretiras moje Komsije, a bez razmisljanja sta je danas!? Danas veliki dan ... Najveci dan u mom zivotu...veci od onog kad sam dosao u Banja Luku! A tu nema za tebe mjesta!"... uspuh'o se Micun a nama po malo smijesno, niko nije znao da moze biti tako revolucionaran, a supak iz Surdulice, sto bi rekli Njijemci u partizanskim filmovima ...Cigojer!

"Dirni jos i jednom, bilo kojeg mog komsiju, letis u prekomandu na Manjacu, pa ti vidi!"

"Znam, znam... druze Micune...izvinjajem se, izvinjajem se , prekinu Mitar , u stavu mirno, Micuna u izlaganju...danas je velika Gospojina 28 avgust! Bas pravo, Veliki Dan!"

"Jest, Velika Gospojina danas, tu si obavjesten, ali to ne slavimo danas narocito ne mi casni Oficiri JNA, mi smo raskrstili sa religijom.

Danas slavimo pocetak jednog velikog neraskidivog prijateljstva bas kako je ono receno u filmu Kazablanka, na kraju Filma!"

"Kaza...cega ? ...upita Mitar, kolutajci ocima, nemocan u svom neznanju!

Nisam odgled'o film do kraja...izas'o ranije, bilo mi dosadno! Kaza...koga?"

"Trebalo je da odgledas film do kraja, to ti je isto kao sto trebas da saslusas nekog do kraja ... zadnja recenica je smisao zivota! Trebalo bi ukinuti muriji da djaba ide u kino, onda bi sigurno ostajali do kraja film!? " veli Micun, pomalo romanticno!

Mitar sageo glavu, sta psuje u sebi niko nikad nece saznati a i treba mu tako...sta stalno jede govna i kurci se pred nama, nek' ide u neku drugu Mjesnu Zajednicu i tamo jebe narod, barem je Naroda na pretek, pa se moze uvijek naci nekog naroda sto mozes handriti na pretek, pa nek' tamo jebe... a nas pusti na miru, nek se kurci na Cairama, ili Hisetima, u Maloj Casiji, Rosuljama...nek' se okane MZ "Centar", jebo ga Centar...pravo u center!

Sad bas da ne kazem...u bulju, pa ispadnem prost!

Nisam ni ja bas tol'ki papak!

Micun je bio zvijezda veceri! Em je znao milion pjesama, em je znao isto toliko viceva.

Komsije su se pisale od smijeha, ma tek da udahnu koju a Micun pita : " A jeste li culi za onaj, (misli se na vic), kad je Drug Tito, naguzio Papu?

Ma nije ni trebalo ispricati vic...vec je bilo smijesno...smijesno do bola! I svi su se valjali od smijeha...cuj Papu...ma dje to ima ? Legenda je nas Drug Tile!

"Ma sto da ne i Papu, rasirenih ruku pita Micun, i on je iz nekog pizdenjaka...ispao!"

Ingrid je bila ocajna gledajuci komsije koje se guse u suzama a ne placu, nego dapace oni se smiju! A ona , jadna ne razumije. Zene se fataju za pice valjda da se ne upisaju od smijeha, a muzijaci se hvataju za dole! Valjda samo po navici!

Muskarci, kada nemaju nekakog posla, ili nisu u blizini zena, hvataju se za dole sami od sebe. K'o bas ih tad zasvrbilo pa se cesu nesto!?

"Ocem i ja to da razumivam! Ocem i ja se da se upisavam od smijeha.

Ocem i ja, da se znam tako smijati da mogu plakati kad se smijam!

Ufatam i ja sama sebe za dole a meni nista?!"

Niko joj nije mogao pomoci, valjda zato sto je nisu ni razumjeli?!

Ili ih je bas bolila briga?

Jedino, Stari, onako domacinski ponudi..." Mogu ja! Mogu ja da te naucim kako se fata za dole! Treba samo malo dobre volje i ...opusteno! Ma lako je kad se hoce!"

Ali Granap sef Boro, bio brzi, pokazuje Ingrid kako se lako nauci smijati i bez perfektnog znanja naseg jebenog jezika.

Stari popizdio!

Jos je obuhvatio rukom oko struka, pribio uza sebe, pa kad je ona skontala, ubrzano disuci i stenjuci, da tijelo uz tijelo, super pristaje, i da je to dobra pozicija...Boro, stara banjalucka bitanga, svojim kaziprstom joj podize bradu navise, a kako ona pristade i na to, tako je on poljubi po sred usta...i osta zaljepljen za nju ili uz nju... sad, bas tanak sam u tome, k'o skoljka priljepak...fuj , taksena marka koju moras polizati pred opstinskim organima, u prijemnoj sobi br. 14, Opstine pred onom Glavarom sa brcicima, dok ona prati svaki tvoj liz a marka metar na metar!

Kuca puna komsija a svjetlo sto posto! Znaci sve vidljivo!

"Men' se cini, Ingrig...ti zagorila, malo!?" isusti Majka.

"Pritiso je jadnu k'o konj pa ne popustas, nije ni cudo sto stenje! Kako bi bilo da ja tebe pritisnem uz taj stok ili ne daj boze Hadzihafizbegovicka, vrisko bi k'o Damjanov zelenko.

Bjezi barabo od te zenice! I jos navalio to pred djecom! Vidi ti sslica...jesil' to krastavac umetno unutra, supak jedan?!"

"Ali djeca su pod stolom! I nije Krastavac, Zoro...ima se ...moze se!" kaze Boro , bas vrlo ponosno.

More biti zato sto niko do komsija nema ni priblizno takav ... recimo...krastavac!

Njihovi su vise, kao oni mali makedonski...pakovani i u malim teglicama na kojima pise...krastavcici! A dodali, dill...k'o za aromu!

I jos...gorki!

Opet, Fuj!

Majka, napuca Boru, tacem po sred glavuse.

"Rekoh ti, bjezi od nje...imamo mi za nju druge planove!"

"Sta meni fali, Zoro, a? Sa mnom joj ni dlaka s glave ne bi falila!" ljuti se Boro.

"Ma znam, dragi Boro da joj dlaka s glave ne bi falila al' bi na nekom drugom mjestu bila ocerupana k'o papagaj, garant... a onda kad naleti pravi covjek, tesko je njemu objasniti sta je to brazilijan vaks u sred Bosne i kako je to bas nju zadesilo...zato ...m'rs odavde !!" odlucna je Majka.

Boro je bio sokiran reakcijom Majke, pa samim tim ostao i bez rijeci. Nije ocekivao nesto tako o osvit budjenja seksualne revolucije u dalekom Svijetu pa samim tim i kod nas na Balkanu, ma sa visegodisnjim zakasnjenjem.

"Kakav balkanski primitivizam, svi bi se jebavali, ali da im ne udje!" ljuto zakljuci Boro.

"A kako je meni niko ne pita, i ruke su mu vec umorne od self - servisa!

Ima li iko razumijevanja za to?" upita.

"E, ja te Boro moj bas razumijem, nije ti se lako boriti sam sa sobom, tim zuljevitim rukama , svaku noc poslije napornog rada u Granapu! Ma jesi li se prob'o pomoci nekako sa onim svojim mladim prodavacicama, vidim mijenjas ih svaki mjesec?" smiruje ga moj Stari.

"Ma jesam Komsija prob'o svaku i red je da to uradim kao poslovodja, voz'o svojim Ficom do Gunica na pohane sarane, neke do Troke na mladu jagnjetinu, al' ... jebiih...to bi samo ...jelo i lokalo!" rece Boro tuzno.

"Ma to si bas dobro rek'o, a ja nesto kontam Boro, i nije ti taj seks bas dobar za sirotinju!" rece Stari a Komsije se slozise, tuzno klimajuci glavama!

Bori ostalo samo da pogleda u Hadzihafizbegovicku kao posledenju sansu i poslednjim snagama, samo mimikom obrva prema gore, ka plafonu, upita i nju tom istom mimikom, ono isto sto je htio upitati Ingrid rijecima a ova poletila i bez tog pitanja. Eh, da Zora nije zasrala?

Krava!

Hadzihafizbegovicka, dostojanstvena i ukocena k'o Petar Kocic u parku, a meni se cinila, taman i te velicine, ...jebote...ogromna , pravo bas gleda kroz Boru, kao da joj licno nikad nije fasungu unosio u kucu!

Lijevu ruku namjestila na lice, palac turnula pod bradu, i bez pomijeranja ruke, samo kaziprst ispruzila prema Micunu!

Boro se sledio od straha kad je ugledao da kaziprst sica tamnoputog Oficira JNA!

Dok je on hranio ribama i janjcima , mlade pripravnice, upucivao ih u gradski zivot , Hadzihafizbegovicka se nekako otela!

Nasla sebi...cojeka!

Htjede nesto reci ali se zagrcnu i ...gorko zaplaka!

Mati ga snazno zagrlila, valja da mu da k'o neku moralnu podrsku.

"Ajde ne pizdi, govnaru, sramota, sramota...muskarac pa place, ma bit ce jos Treba do neba, samo ih ne vodi daleko...Gunic...Troko i to ... sta fali, Lovac ...i cevapi?!"

Micun je uhvatio onaj zagonetni Hadzihafizbegovickin kaziprst uperen u njega!

Naravno, kao svi zaljubljeni krelci...krivo ga je protumacio.

Ucinilo mu se da mu je htjela tim kaziprstom reci ..."Moj si!"

Malo se osilio kad je skonto kako je Oficir JNA mocna stvar a uniforma je uniforma a to da si trubac ...ne mora znati sav svijet!

A i da zna , ma ni trubu nije lako svirati! Ni to ne zna sav Svijet!

"Drage nase Komsije, lijepo smo se zabavili veceras, ali bih sada Ja kao onaj jedan odlikovani Oficir JNA, spustio se na vas nivo i saopstio vam, Ja se uskoro zenim...sa najljepsom banjalucankom...ikad...moji Kumovi su i moji... stari dobri prijatelji, to slaga pas , Zora i Ovaj do nje!..." vazan bi Micun.

Ah, da bila je i Subota, kako rekoh a ... Raji nije do ozbiljnih tema...nego do opustanja!

"A, dje ce biti vjencanje?" upita neki slabasan radoznao zenski glas.

"Pa ovdje, a i dje bi drugo ... u kuci nasih Kumova!" podvriskuje Micun.

Nisam vidio ni Boru ni Starog u blizini! Samo im pive stoje na stolu, uspjenusale se vec , a toplo...pomalo...ugrijat ce se! Garant!

Popit ce to oni, kad nalete, nije neka steta, sto 'no kazu, sve je to placeno!

Odnekud bahnu tajnovita Ingrid, bijela k'o ovcija P ... kako bi moja Majka govorila meni s jutra, ne bi li me udrovoljila komadom starog kruha nadrobljenog u duboki tanjur , posula bijelom kafom od cikorije i kasikom secera!

OK, ja sam imao taj problem sto nikad nisam vidio ovcu, a kamo li tu njenu ovciju stvar, ma ja nisam vidio ni jednu , (misli se na p....), ali sam Majci , vjerovao.

Ona zna sta prica!

No comments:

Post a Comment