Friday, September 25, 2020

Vladislav Bodnaruk - Toba: 15. dio Kumstvo

"I dje ces sa tom skalamerijom?" vrisnu Majka. Uzalud pokusavajuci da zatvori ulazna vrata, no oni vec ulaze...savladali seljacki trik...pokucas i ulazis, sta ulazis nadires, osvajas!

"Rekla si "u Subotu" i mi dosli u Subotu, jeboga ti, kontas li ili sta?...sada je danas a danas je subota!" Micun se kao malo iznervirao.

"Joj mene lude, jest, jest, jest' , pa da danas je Subota i ja vas pozvala na test a na nas balkon a sto si ponjeo to bure, sta je to, kakvo je to cudo, crni Micune, nema to gdje da stane u nasu kucu, a rek'o si mi lijepo da sviras trubu...papak jedan a ne rakijski kotao?!"

Dok su Micun i Majka razmjenjivali poruke dobrodoslice, Hadzihzfizbegovicka pogleda na sat i , prenu se kao da se neceg sjetila i izleti na vrata!

Kroz haustor je dovikivala : "Sad cu ja odma' , samo da obavim jedan razgovor, cekajte me!"

Razvuk'o Micun usta od uha do uha a onaj zlatni zub mu stoji k'o piletu sise. U zivotu se nije osjecao ponosnije! Sve mu islo na ruku!

Odobrili mu da iz Kasarne iznese svoj instrument, Bas trubu, k'o da vjezba kod kuce a on Mudrac u skladiste gdje traba da stoji Bas truba, u Kasarni, natrpo kartone Camela i americke cuge. Jos se nekako dosjetio, posto tada stvarno u Banjaluckim knjizarama nije bilo sanse kupiti Globus Bosne i Hercegovine on kupio malu papirnatu kartu Evrope , pronasao Grad pod imenom Rome...negdje u Italiji, valjda?...i zaokruzio tintoplavkom. Ni sam nije znao da li je zaokruzio dobar grad ili ne, ali je kontao ako je izmedju dva mora, mora biti super grad. A mora i da ima veze sa njegovim porijeklom, On Rom, Grad Rom-a. Ono zadnje slovo grada RomE je malo uflek'o, namjerno !

Nekako mu tako, u onoj jednoj posjeti Hadzihafizbegovicki, gdje je bilo i drugih vjezbi osim tjelesnih, nespretno ama bas "nespretno" na stol "ispala" ta karta.

Ova, jadnica...pomalo radoznala...scepala, prevrtala kartu sa svih strana, iako je poznato da papir ima samo dvije strane, ona treca je zanemarljiva ljudskom oku i ... jebajiga...nasla vezu!

Zora joj je jednom rekla da je on Rom a vidi sada, ova geografska karta Evrope mu dodje k'o njegov rodni list a sama vidi tintoplavkom podvuceno Rom, bas tako, jer ono sadnje slovo se nesto nije ni vidjelo...k'o neka rupica se tu napravila! Vidi se Micun...istraziv'o!

Dan kada je to otkrila, sva uzbudjena vrebala je na Ingrid kad dolazi s posla! Znala je da ce joj ona moci sve objasniti.

Tako je i bilo, bas kad je Ingrid svojim gracioznim hodom stupala nasom avlijom, iz mracnog haustora br 5 ili 6 , sad jebajiga , proslo je i godina od tada... pa su mozda promijenili i kucne brojeve a to bi znacilo da ne govorim istinu, odnosno da sad ja lazem narod i da sam ja sve sam izmislio!

Kad su mogli promijeniti imena Ulica onda su i kucama sigurno dali druge brojeve, ljepse...manje...i tako to!

Kad su mogli promijeniti imena gradova, sto ne bi mogli promijeniti i brojeve kuca u Brace Lastrica?

Hadzihafizbegovicka joj zaskoci s ledja, obuhvativsi je rukom oko vrata...i tako jadnu maltezanku uvuce u vlazni mracni memljivi haustor!

Ingrid je od sraha tresla nogicama kao da joj je neko ukljucio u "bulju" 220v, a kako je tresla nogicama tako su joj spale sa nogu i one njene cipelice sa visokim stiklicama.

Hadzihafizbegovicka je stisne jace i...uvuce doblje u haustor... pa je pusti na slobodu.

"Sta se treses k'o kokoska pred klanje, jebote, ne boj se...svoji smo! Uuuu, jesi se ti meni smanjila, izvini, mora da si se usrala od straha...izvini, izvini...ljubim te u celo." I zazvali je, taman u celo!

A morala se dobro sageti!

"Bas si se smanjila, ne umisljam, matere mi, a sto si bez cipela?" malo je zbunjena Hadzihafizbegovicka.

"Ne bi trebala hodati Banjalukom bosa...hem dama, hem doktorica...a stakla i srce je povazdan na sve strane...nasi bacaju u dvoriste sve popijeno, sto nije kaucirano, normalno ...mozes se jadna nabost!"

"Vi Bosnian pravi divljaci, ja zamalo progutala svoj krkljan!"

"Jebajiga, Ingrid...ne bi smjela da jedes u hodu, pa nista neces progutati...iznenada!"

"Ma nisam ja nista jeo, ti zenska hajvanu, ja hod'o ti mene scep'o ... ti mene davio!" bas iznervirano rece Ingrid masirajuci povrijedjeni vrat i trazeci gdje joj je nestrao...grkljan!

"O, jesmo osjetljiviiii, dannnas!

Ma pusti to, vidi sta je Micunu ispalo iz dzepa, to ti meni procitaj!

Dje ova Roma, jel' to tamo kod Surdulice kako Zora kaze?"

"Citaj sama onda ne's morati daviti Ingrid!" jos uvijek ljuto govori Ingrid'

"Eh, jabajiga, da znam citati ne bi se sigurno hvatala tebe Jaranice?"

Ingrid nervozno uze kartu, baci pogled, puhnu i rece: "Roma ti je glavni grad na Italiju , On ti je to i zaokruzio!"

"O fala dragom Alahu, dje saznah da je Micun Ialijan...ma odma' sam znala, oci crne, tamnoput...cist Talijan! I jos onakav "ljubavnik" a to samo lici na Italijane.

Ma kakav ljubavnik...pastuv...konjina...o svakom pogledu, no ovd'e bi bilo malo nezgodno raspredati o tim pastuv - konjskim kvalitetima, jer bi ja kao Dama i Zena bila sigurno pogresno shvacena!? Pa ne bi o tome...zadovoljstvo je moje pa ne bi ni da ga dijelim!

A Zora sere da je on Cigo, Cige samo lice na Talijane a Talijani na Cige... i svi ih mijesaju zato im se glavni grad zove Rim!"

Hadzihafizbegovicka je bila prezadovoljna!

I jos Micun, muzicar...svira trubu, a sta su Talijani...pa ...muzicari, O Sole Mio, izleti joj odnekud!

Uhvati se Hadzihafizbegovicka za usta, ono u smislu , k'o da je nekom majku opsovala!

"Sto mene jebu ovi strani jezici, svasta znam a nista ne znam sta tacnooo znaci! Dobro je da nesto ne opsova' "... zakljuci mudro i poleti nazad uz stepenice u nas stan, kod svojih buducih novih Kumova, istina Vlaha ili sta li, pa pomisli...ko im jebe mater, neka su i "Vlasi ili sta li?" samo neka potpisu...i poleti u zagrljaj talijanskog debeljuskastog Oficira, istina oficira u JNA.

A to mu je uostalom bila i jedina slaba tacka!

Trceci sve po dva - tri stepenika...mastala je! Sta mastala...to je vec zavrsena prica jos samo da kod Zore poloze ispit za Kumstvo i cao djaci!

Selimo se u Italiju, pravac Roma, imaju valjda i oni neku svoju vojsku...Micun putuje u uniformi, samo skin'o crvenu zvijezdu sa sapke, ali ju nije bacio, strp'o u mali dzepic od pantola...to ako se budemo morali vracati, da je ponovo natakari...Javimo se dezurnom Talijanu na portirnici u Kasarni... "mi dosli"... a Micun jos ima i svoju uniformu...ne trebaju mu davati novu, lako ce se i presaltati u oficira Italije...muzicar, muzicari ne pricaju, sta ce mu znanje jezika...oficiri kako stare, vremenom fasuju vise cinove...pa vremenom se i Micunu nakupi pa dodje i do Generala Armije Italije...jeboteee!"

Bila je vise nego zaprepastena brzinom rada ljudskog mozga, sta sve zivi stvor ne moze da pomisli i promisli prelazeci samo dvadesetak stepenika do stana na prvom spratu! Njoj, jadnoj, samoj tako se nesto nikada nije desavalo! Nije ni bilo neke potrebe da se konta...jer onda se sve znalo!

Ona jedra, najljepsa, najvisa...vise od svega naj u njoj, nego kod drugih zena! I sad...jebajiga...ovo...sansa da postane Generalica, i to italijanske vojske!

Znoj ju je oblio po celu, slafrok se rastvorio do pojasa vezanog na struku a kako je poznato, od struka nije ni imala dugmica!

"Uletim u Agino selo, nogom otvorim vrata!

Naletim onda kad se skupljaju Smailagici, pete ili seste subote u mjesecu...raspitat cu se!

Nijaza raspalim nogom u glavusu...ne bi li se sjetio koga je vodio na slapove i posprico! Mene posprico, Generalicu...aman!"

U takvom stanju, ponovo uleti u stan!

Majka je pogleda sa cudjenjem i upita: "Jel' te to neko poganj'o il' si se sama od sebe tako osafunjala?!"

Hadzihavizbegovicka nista ne rece, samo rukom mase sama sebi ispred nosa, ne bi li uhvatila malo daska! Sreca, velika joj rucerda, kao i ona sama...pa utjeruje zrak...lagano!

"Micune, de mi pomozi da iz kade izvadimo nas bosanski cilim sto bude u spavacoj sobi. Ja jutros oprala, kontala da malo osvjezim kucu prije jeseni. Ajd' , pa da ga prebacimo preko balkonske ograde da se koji dan prosusi.

Ajd' , jaci si od mog Starog, nije ovo toliko tesko!"

"Ko je jaci, ko je jaci?" vristi Stari.

"Dobro, de ti si jaci ali Micun cvrsce drzi!"

"OK, ako je tako, nek me onda Micun uhvati za ..." ali nista nisam vise mogao cuti posto ga je Mati sljasnula mokrom kuhinjskom krpom po glavi, tako da mi je ostalo nejasno do dan- danas, zasto Micun da ga uhvati?!

I prebacise opran bosanski cilim iz spavace sobe, preko balkonske ograde!

Ulazeci bez kucanja, blijeda k'o krpa, cak pomalo i nesigurna u hodu, ulazi Ingrid.

"Kakvu ste vi poplavu napravili po cijela kuca, sve vam pliva na pod, da nije

pukla kakva cijevka na vodu?" a pri tom se jadna rukom hvata za vrat.

"Nije valjda dotle voda dosla da se gusis, jadna?" sprda se Majka.

"Malo se prosulo, pokupit ce se i ...gotovo! Nema gusenja!" smije se Majka.

"Meni treba hitno nesto 'ladno da proguram kroz grlo i ubijem bol u krkljanu!" sad se vec kao malo prenemaze Ingrid a jos uvijek masira grkljan.

"Ajd' ne seri Ingridka, sto odma ne otvoris Himu i uzmes koju pivu, ne treba ti za to gluma! Svoji smo!" kaze Majka.

"Morem ja i ladnu vodu!" pravda se Ingrid.

"Ma znam da "mores" ali ces radije ladnu pivu, jeldeee?!"

"Kako hladi, kako hladi Himo, bas sam ga dobro nastimala. Bez mene bi vam i danas grijao kao prije!" i nabi grlic pivske flase na ivicu lavaboa, snazno odvali rukom po cepu a pjenusavo pivo poleti u vis. Otvorenih usta pohvata svaku kaplju, jedino joj oko usta ostali mali brcici. Ali to je od pivske pjene!

Ingrid nagnu glavu unazad, potegnu jaci gutljaj piva a sve se rukom masira po grkljanu.

U jednom momentu a u toj situaciji Stari joj rece: "Pa zivjela ti nama!" a ona ne mijenjajuci pozu, kako dzaba ne bi prekidala dotok piva kroz bolni grkljan samo mumla :"Mhhm, amhhha" drma glavom i vrti slobodnom rukom po zraku, kao samo ti nastavi ja pratim.

"Joj, Raja...jedva ziva ostadoh, mogla sam vam poginiti!" vrti glavom a sve gleda u Hadzihzfizbegovicku.

"Sta je bilo, draga?" zinu Majka, pa odmah poklopi usta...valjda da ne ostane tako zinuta.

"Nista, nista...pricat cu ti drugom prilikom, nego samo ti dvije pive u Himi, bil' mogli Malca poslati kod Bore po gajbu, ja placam i boga vam nek kupi nesto osvjezavajuco, rakijicu od sljivovica pa da se ljudski ... tucnemo!"

"Vidi, bre Ingridu sta ja imam za osvjezavanje!" podize Micun flasu americkog viskija.

"Bravo Micun, ma mozda nemas dovoljno...Malac kupi ti nas i rakijicu od svivovici...neka Borac donese."

Onda se okrenu prema Hadzihzfizbegovicki pogleda je od glave do pete a to je duze trajalo jer je ova bas bila dugacka a pogled je isao odozgo na dole, pa ponovo odozdo na gore. Da je Hadzihafizbegovicka bila manja zenica, brze bi i trajao pogled, gore - dole, ovako, sta je -tu je!

Gleda je Ingrid..."tebe oblio znoj, ti rumeno u lice, to zove valung, klimaktericni valung! Od kada se tako rumenjas?"

"Ni otkada, ovo mi je prvi put u zivotu ali nikad nisam ni preskakala po tri stepenika i joj u slafroku!" kaze ravnodusno Hazduhafizbegovicka.

"Imas li ciklus, redovan, a?!" pita ponovo Ingrid.

"Ma sta si navalila na mene zeno draga, imam li biciklus...imam, biciklus, eno ga u podrumu, ukr'o neko ventile a i nema to ko da jasi!" najradje bi promijenila temu Hadzihafizbegovicka.

"A Micun, jasi li Micun?"

"Ako unilazis u klimaks, jahac treba da pozuri inace problem je sa djecom, plodni dani nestanu...razumis ti mene?!"

"Ne mogu ja to racunati radje cu mu kad uzjasi da ne silazi, ga ne vadi...pa ce valjda ispasti nesto!?

A koliko metaka treba za trojke, mozda moze to Micun odjednom, da se ja jadna ne handrim po porodilistima tri puta?"

"Ima i ta sansa, moze da se izracuna, ne znam na pamet, morala bih uzeti njegova spermici na analizu!"

"Kako to mislis da mu ti uzmes spermu na analizu, da te moj Micun tucne, to bi htjela, ili mislis da ti moj Micun spricne na dlan...zeno draga gdje ti zivis... ne do bog da ti se to desi?!

Plivala bi na Maltu bez slaufa!

Bosna je Ovo!

A jos u pitanju...Talijanski Oficir!

Buduci!!!" vrisnu Hadzihafizbegovicka.

"Ma ne radu to doktorice to radu u laboratoris analizu one mlade curuce...laborantkinjice."

"Cuj, curuce ili curice ...Ingrid, nista od posla, onda! Reci ti meni, kad vec sve znas, koliki je doplatak, tj. djeciji dodatak u Italiji?" radoznala je Hadzihafizbegovicka.

"Znam, tacno u lirama a ne znam u jugoslavenskim dinarijima ali znam posto sta kosta u Italiji pa ti prebacivas.

Preneseno na farmerke Super Rifle...mores kupiti pet komada po djetetu svaki mjesec. Prebaceno na Kafu, mores kupiti petnaest kila na przenu po djetetu a da sam meljes!"

Gleda Hadzihafizbegovicka u Ingrid pa u Majku a pogled joj bezbojan pa samo isusti: "Hvala dragom Alahu da je kod nas ovaka skupoca a kafe gotovo i da nema, jebote kad bi mi mogli kupovati petn'est kila kafe po djetetu mjesecno ...usrala bi se sva Bosna, culo bi se i do Stambola!

Jebote sta ce im tolike farmerke svaki mjesec?

Ko to samo pere?

A mi se ovdje guzimo cijelu godinu da kupimo u Komisionu Baba Ljube, samo jedne! I jos broj kakav naleti pa ti leti u Trudbenik dje imaju sivace masine sa debelim iglama, da ti preprave! A i to ne moze bez kutije cigara! Niko nece djaba!

Osim mozda onih volonterki u kafani kod Murata, ali i o tome kasnije!

"Dakle, Zoro, evo nas, mene i moje buduce da potvrdimo kumstvo. Mi smo vas casno izabrali, bez puno razmisljanja i dvoumljenja, ja sam mogao uzeti i bolje, naprimjer, nekog svog druga Oficira, muzicara, a Hadzihafizbegovicka nekog od svoje Raje sa Suturlije ali ne, mi hocemo vas, vi ste nam najblizi.

A i znate vise o nama nego mi sami!"

"Micune, izvini na trenutak sto te prekidam, ali nastavis li stari kao u gore navedenom smislu, ne samo da nece biti nista od kumstva vec ni od braka jer cu te ja golim rukama zadaviti a to znaci da ces biti mrtav!" prijeteci isusti Majka.

"Ne daviti, Zova...pliz...vi Bosanci samo ubiti, ne Zova...pliz, ima tu na nasa mala dica tvoj Malac i moj malac Mirjam...prepadavas ih!" usprotivi se Ingrid.

"Ingrida, sta si se usrala, to se kod nas samo tako kaze, ma ne mislim ga daviti golim rukama ... samo uhvatim govno za vrat i bacim ga kroz prozor a i tebe cu zajedno sa njim, zovnes li me Zova jos samo jednom!" ljulja glavom Majka.

Ingrid, pridje i zagrli Majku: " Nemoj mene, bacas Zova, ja budnem dobar drug!"

"Eh, eno je jebi, eto je opet!"

Ulazi granapdzija Boro sa pivom na ramenu a mene zapalo da nosim flasu sa rakijicom od sljivovica a ona tessskaa!

"Masala, piva i rakija idu prvo u frizider, jel' tako, sad cu ja to!" kako otvori vrata frizidera uzviknu zaprepasten: "Pa ovo prazno, mog'o sam donj'eti jos jednu gajbu!"

"Ostavi rakiju na stolu, da prvo nazdravimo novim Kumovima!" rece Ingrid.

"Stani, stani...polako...jesi navalila na rakiju. k'o da su vitamini u pitanju, nisu oni jos kumovi...prvo mara da se polozi kumovski ispit na nasem balkonu, jel' tako Micune? Onda ide rakijica, jel' tako Micune?"

"Nije ti losa ta ideja Zova, ali sto da se prvo malo svi ne zagrijemo a i mene krkljan boli, pa da dezonfekusem!" rece Ingrid i poce svima sipati rakiju.

"Ja Raja u svom zivotu nisam vidio vecu Trubu od ove vase, mora da ima sto kila? Ko to moze da nosi i sta ce normalnom covjeku tolika Truba a nije cak ni namjestaj. Samo zauzima prostor!" logican je poslovodja granapa Boro.

"E, pa sad Micune, kako Boro nace temu na tebi je da objasnis, kako nosis pa onada i kako sviras ovo cudo." rece Majka.

Presretan, sto je po prvi puta u zivotu centar Svijeta, i to kakvog, Micun poce: "Prvo sto se tice tezine, evo ovdje na njoj pise 35 - 40 pounds, znaci da je toliko teska da se ne moze mjeriti u nasim kilogramima, nego samo u tim njihovim vecim silama... kao...taj... pounds! ova moja je sigurnio jos i teza! A kako sviram, evo sad cu vam pokazati, samo neka se zene i djeca malo sklone da zenama ne odleti frizura a djeci da ne popucaju bubnjci!"

"Ne seri Micune, djeca su pod stolom pa su zasticena a zene imaju trajne ondulacije...tu vjetar ne moze nista. Jedino Ingrid neka sveze kosu u rep!" rece Majka.

"Nemojte ljudi da se zajebavamo, ako je opasno!" rece moj Stari.

Micun vise nije nikoga slusao. Spretno je provlacio svoje podebelo tijelo u onaj kofrc od trube. Sjeo udobno na stolicu, pa naglim pokretom iz dzepa izvadi neku malenu cjevcicu. Nju turnu u trubu.

"Sta to uvali u trubu?" upita Majka.

"Pa pisak, sta drugo!" logican je Micun.

"Cekaj onda, ne sviraj na trubu ako je opasno, sviraj na pisak...nama je isto!" pokusao je Stari poslednji put da ga sprijeci njegovom u nastupu.

Bilo je prekasno!

Micun napuha obraze kao zabac i svom snagom puhnu u trubu. Poletise case po stolu, neko se hvata rukama za glavu, trazeci usi, trese se kredenac, preostale dvije Kristal Zajecar case a na visokoj stopici, padose k'o ne daj mi boze oni americki neboderi, i k'o picka se razbise, luster se zaljulja, prisutni jedva dah hvataju.

"Dobro je, dobro bilo, Micune...nemoj vise!" veli Majka. "Jebes takvo kumstvo, jebes takvu trubu, ajte vi ljudi kuci!"

"Cekaj, Kumo!" cereka se Micun, sretniji nego da se ponovo rodio.

Hadzihafizbegovicka, prekrstila noge, prezadovoljna, a onaj zrak iz trube joj rastjer'o slafrok sve da neko pomisli da je gola!

Zavuce Micun ruku u trubu, izvadi jos jednu flasu viskija. "Ova se sama tu zaglavila!" pa udario u smijeh k'o lud.

Zavuce ruku ponovo i izvadi pravu trubu!

"E, sad Zoro idemo na tvoj balkon sami ti i ja a pjesmu znam, ne trebas mi reci." samouvjereno rece Micun.

"Nemoj tu, znas da je zabranjena a nemoj ni onu drugu, znas da je i ona zabranjena!" tuzno rece Majka ali ..." polozio si...garant!"

"E ako sam polozio onda hocu, odsvirat cu!" odlucan je Micun,

"Nemoj, Kume matere ti...tis' dobiti prekomandu a nas ce na Goli!" odlucna je Majka.

"Nego," sapnu mu na uvo, "te znas sigurno? I sacekaj da naspem sebi pivu!

Pa sad udri Micune! Prvo onu iz filma od "fromheretoethernity."

Tako i izgovori a sta joj je to znacilo, samo je Ingrid znala, ali nikada nikom nije rekla.

Samo zene znaju cuvati tako svoje tajne, narocito kada je ljubav u pitanju!

A tajne, beskrajno duboke...kao...

Na prve zvuke trube, sve je utihnulo, reklo bi se i ptice prestale da grakcu, sto je i logicno, usrale se od straha, a komsije otvaraju prozore i balkonska vrata svojih stanova, naslonjeni na odgrade balkona ili doksate prozora, neki i zagrljeni sa nekim sebi bliskim, nevjerovatna cistoca zvuka i fantasticna tema tog nekakvog ratnog ljubavnog filma "Odavde do vjecnosti", uvlacila se ne pod kozu komsija nego pravo u srca tog kasnog augustovskog subotnjeg popodneva u Banjaluci! Zvuk mio

Majka seretski mase rukom k'o drug Tito kad sa drugar'com Jovankom proleti u Merdzi kroz nekakav grad. On jadan mase k'o lud, njoj ...dosadno!

Majka je govorila da stariji muskarci ne bi trebalo da zene mladje zene...jer njima, tim zenturacama, poslije bude dosadno! K'o igrale bi se jos, ili sta li? Nisam skont'o!

Pod nasim prozorom se skupila djecurlija, a polako prilaze i stariji.

Iz Stanice Milicije, preko puta Borinog Granapa vuce se gomila milicionara, na celu sa Mitrom. Vodjeni radoznaloscu reklo bi se da se vuku bez ikakvog reda. Ili mozda samo zato sto dolaze bez ikakve komande, kao one komsije koje je srce dovuklo!

Kuca je vec puna redovnih komsija posjetitelja.

Zavrsi Micun prvu trubacku tacku.

Doceka ga ogroman aplauz i povici sa okolnih prozora: "Bravo, jos, jos a bogami neki pocese izvikivati i svoje zelje! Muzikalan narod!"

Kad se sve malo utisa, dok je Micun u dubini balkona, cistio pisak trube za drugu pjesmu oglasi se i Milicajac Mitar.

"Sta je to sad Zoro, k'o neka provokacija na Drugo Zasjedanje AVNOJ-a?" a zaskiljio, na jedno oko. Standardna poza kad se pravi pametan ili kad bas hoce da tako izgleda! A ne izgleda!

"Jel to zbog cilima na balkonu Mitre pitas? Moze li se u Socijalizmu oprati cilim subotom a da nije provokacija?

I sto bas to provokacija na Drugo zasjedanje AVNOJ-a, sto ne na Prvo ono u Mrkonjicu...tamo je bosanski cilim visio na balkonu! U Jajcu su vec bili u Sali i imali fotelje pod prknom! Nije im trebao bosanski cilim!

Utom Micun procistio pisak, prislonio stomak na ogradu balkona zbog one stabilnosti, te zasvirao predivnu nostalgicnu temu "Svilen konac".

Sunce je vec skoro potpuno zaslo bojeci horizont tamnocrveno obasijavajuci ledja prisutnih nekom toplinom. Kako su im ledja i obrisi tijela postajali tamnocrveno vidljiviji, tako su nestajala iz vida i njihova lica!

Nego samo, kao tamne sjenke, uz Micunovu trubu i nostalgicni zvuk melodije, ljudi su se njihali u ritmu a bogami neko nekoga i zagrlio!

"I ?" izusti Micun.

"A ?" upita Mati otsutno.

"Pa, polozismo li?" nesiguran je Micun.

"Kumeee, Kumooo...poloziste i to sa najvecom ocjenom...a u ponedeljak kod Skendera...u Vakufsku Palatu, kupujemo burme! Samo da ne pretjerujete sa tezinom i debljinom zlata! Uostalom , moda je sto , tanje...to bolje!

A sada Raja...dernek!" vrisnu Majka i nesto sto je imala u ruci, zafrljaci daleko... da ga vise nikad ne vidi...sreca prozori bili otvoreni.

Pa samim tim i to sto je bacila...odletilo!

No comments:

Post a Comment