Wednesday, October 06, 2021

Vladislav Bodnaruk - Toba: 47. dio Jovana

 

Naravno nista od onog gore se jos nije desilo! Ma Majci je ipak jos uvijek u glavi sijala divna misao kao kakav oreol oko glave, kao kod nekog zenskog Andjela, misao kako Hadzihafizbegovicku privodi spomeniku Petra Kocica, drzeci je pod ruku dok se u drugoj ruci sepuri divan buket svjezeg cvijeca.

Sad, jesul' bile ruze il' nesto drugo, nikad se nece saznati, jer nekako se i ja slabo razumijem u to zelenilo i cvijece! Meni sve isto ... ruze!

A i ne znam vise vrsta cvijeca i zelenila osim karanfila i tih ruza. Doduse, znam da karanfili idu na Groblje, normalno, jer su jeftiniji a ruze kad se neko voli, pa se moras opruziti, istresti dzep!

Ljubav kosta!

Jebajiga!

Eh, da znam i za visibabe i ljubicice ... al' to nesto nema u Banjaluci uoci Miholjdana.

Sad mi je sve jasno ... Majka je u tom svom snu u drugoj ruci drzala divan buket svjezih ruza, pa se sepure!

A u vezi tih Andjela, sad da ja ne pametujem, nesto ni ne znam ima li zenskih Andjela ... ali ona je bila!

Makar tu noc ... naravno vodjena tim divnim andjeoskim mislima i dobrim djelom koje je skoro sama uspjela da ostvari.

Ne treba njoj takva andjeoska kruna! Zene nemaju taj svetacki Oreol iznad glave, jer takva su pravila, no ipak im uspijeva da budu Kraljice! Kruna ce biti kad Ingrid ugleda onog svog Arona sa ona dva jebena A na pocetku svog imena, pa kad mala Mirjam skonta da je taj Aron sa ona  ista jebena dva A u svom imenu, njen otac. 

S tim mislima, Majka sjetno pogledom pomilova  Jovanu! Jovana to osjeti ... al' jadna ne znade sta bi s tim pogledom!

Mi stiglo Sreco! 

Mercedes 770 K, a skoro nov, usulja se u nase veliko dvoriste.

I tako dodjose pred samu Zgradu A, u ulici Brace Lastrica br. 9. Nas haustor! 

Jovana je bila prestravljena izgledom i velicinom zgrade. 

Sreca svuda ukolo mrkli mrak, ljudi vec pozatvarali prozore jer je malo i  zahladilo! Voli da zahladi nocu pred Miholjdan! Medjutim svi oni prozori unaokolo svijetle punim sjajem! K'o kad je Nova Godina!

Sve je izgledalo nekako otmjeno, gradski, a da je manja zgradurina ... skoro gospodski. Ovako, nista, vonjalo je malo na radnicku koloniju, sto uostalom i jeste. Pola radnika Cajaveca tu je imalo stanove. 

"Kol'ko svjetla imate! Dje ste te lampe nakupovali?" a usta joj ostala otvorena. Valjda, spremna za slijedece pitanje! 

Bi sretna okolnost to sto rekoh da je malo uvece zahladilo, inace bi se gomila komsija sjatila dole do auta, pa jeftino da zadovolje svoju radoznalost, uctivo, komsijski pitali, treba li kakva pomoc i tako. Cuj, pomoc!? Kad zavapis za kakvu pomoc ... a ono se svako zabavio svojim poslom, pa ne cuje!

Takva Raja! Al', svaka cast! Bez njih se ne moze. Ni jedno tvoje zadovoljstvo nije kompletno ako se i oni ne umijesaju!

A i jebes srecu, ako nema svjedoka! Nema k'o da vidi.

Ma, tek toliko da ti zavide ... a kad ti zavide ... tebe to ispuni do kraja!

To je onda sreca! To je prava sreca! 

I jos veca sreca od svega bila je sto je pao taj mrak i zahladilo pa i Hadzihafizbegovicka i Micun pozatvarali prozore a kako su se makar za koji dan oslobodili Harambase, bit ce da su se prepustili okretnim igrama, kako i dolikuje ljudima pred sklapanje braka! A jos se ne mora biti ... zaljubljen! Ko generalna proba a i da se nadoknadi nesto od propustenog, jer od onog supka nisu se mogli ni covjecanski ... po'vatati! Mislim, po'vatati kako dolikuje! 

A sta ljudima i treba vise od toga!? Poslije se moze srati o svemu i  svacemu, politici, oslobadjanju Alzira od Francuske okupacije, o zimnici i o jos stosta tako! A jos kad se ima kakva cigara za pripalindjati ... nigdje kraja. A kod Micuna bilo onih albanskih zapljenjenih ... ojha! Plus Viskin!

Samo Harambasa je bio kucni problem! Sad jes't on k'o neki Otac, sto ce se naknadno provjeriti ali brate bahne u sobu i kad treba i kad ne treba! Njemu bi bilo najbolje da legne izmedju njih dvoje, al' s druge strane Micun je opet mislio ... nekako to ne ide ... ipak mu je On mozda Otac, pa ga je bilo i malo sram. 

Harambasu, nista nije bilo sram! 

Jel' Micun kreno ka Hadzihafizbegovicki on uleti u sobu, s vrata pali svjetlo pa zabrinuto k'o biva pita, sto ste u mraku ljudi ... i treba li sta!?

"Zar ni vode!? Ajiii, kakvi ste vi to ljudi!"

"M'rs iz sobe Harambasa, sica'cu te nanulom u glavu, pokvari mi moj libido!"

Taj "libido" naucila od Majke dok je jadna bila na onom Preludinu, jer je u uputstvu pisalo i da potspjesuje nekakav libido, ali samo kod nekih zena, a sve zato ne bi li smrsala malo, umjesto jadna da se samo sjetila pa izgubila koju kilu! Onako, samu od sebe! 

Majka pogleda u potkrovlje ka Ingridinim prozorima. U Jednom sobicku tinja slabasno svjetlo, u drugom bas svijetli.

Majka pomisli, bas dobro, taman je stavila malu Mirjam u krevet pa sad nesto ronda u drugoj prostoriji!

Znaci nece ni ona veceras bahnuti. 

Onda se okrenu ka Harambasi i rece: "Slusaj, jezik pregriz'o, o ovome ni rijeci! Jovana je svih nas iznenadjenje, znaci i od tebe! Nas poklon Hadzihzfizbegovicki za vjencanje! Ona ni ne zna da ima mladju sestru a ova ista ona! Ti samo pazi da je do vjencanja Micun ne skuzi ... odma' ce se predomisliti!" 

"Sto bi se moj sin Micun predomislio? Nije tol'ki supak!" buni se Harambasa.

"Dobro, de, nije tol'ki supak al' ... ajd' de ti sad pogledaj Jovanu i Hadzihafizbegovicku, koju bi ti!?" gleda ga Majka i proucava pazljivo svaki pokret. Mora tako ... muskarcima se nije dalo vjerovati! 

"Sta koju bi ja, sta koju bi ja ... pa to je barem lako koju bi ja!" skoro vice, uvrijedjen Harambasa. 

"Pa koju bi, Bugari ti se dabogda glavu otfikarili! Reci!" uporna je Majka. 

"Pa ja bi ... ja bi ..." 

K'o malo zastao, k'o da nesto tesko razmislja a onda nastavi: Ja bi Jovanu, svako bi, a i nek' je mladja sta fali ... ima se vreme, ima se da nauci! Ne mislis valjda da sam tol'ko djubre da jedinom sinu preuzmen zenu, ajiii, kako si ti pokvarita Zoro! Kaki bi' ja Otac ondak bio!?" 

"Dobro mislis, idi sada gore kog njih i ne diraj ih i ako te pitaju dje smo bili ti reci da sam ja isla da nabavimo kacu, ovaj bure kiselog kupusa za salatu za svadbu i da smo kupili rasol za ujutro da se nadje Raji, kad zaboli glava! Ti is'o sa nama ... da utovaris! Jesli li ti mene razumio!? cujes sta te pitam! Zines li i jednu ... nikad vise ne'es vidjeti Surdulicu ... kunem sa! Nisam ti ja Logor Dahau da te cuvam za laznog svjedoka!" 

"Znaci, kupus i rasol, i nista vise ... ne brigaj Kumo! Kunem se!" 

"Ne treba to, kunem se ... tis' uvijek slagati! Samo suti! Kupus i Rasol! Tacka"

"Tacka!" pokloni se Harmbasa. Nije proslo ni deset minuta iz susjedne zgrade se zacu prigusena galama: "Sta palis svjetlo, hajvanu!" Pa i dalje: "Tatko, pregonis, Tatko bas pregonis! Bjez' u kuhinju na spavanje, prepadas mi ovu jadnu zenu!" 

"Eno ono govno ponovo upalo ljudima u spavacu sobu." prosapta mirno Majka.

"Koje govno?" upita radoznalo Stari.

"Ono!" 

I sve utihnu! 

Jovana prvo nije htjela uci u haustor. Tresla se jadna k'o prut. Pa konacno i kad popusti i napravi prvi korak, taman tako i Stari pritisnu onu puljku u haustoru, da se upali stubisno svjetlo, a to bilo na neki automat pa kad pritisnes dekne i taj automat, ali isvjetlo se upali! Probudi pola komsija! Gore lampe, tamo dje komisije nisu pokrale sijalice a za svoje potrebe, nikad bez razloga, inace ne bi skidali! Visoko! Moras se isuljati iz stana sa stolicom, ... a to je riskantno! Cuje se!

"Ne boj se, ovo je stubisno svjetlo! De i ti pritisni!" 

"Necu!" pisti Jovana al' se iz nekih razloga sad sva stisla za Majku. 

"De, bona Mala pusti nju, rekli smo da te od sad ja cuvam!" hoce i Stari malo slave.

Tek sto krenuse koji korak kroz stubiste, Javana se sva zgrozi! Unezvjereno bleha u veliki zastakljeni ram sa kucnim redom i ne mrda dalje! "Odje je neki umro!? Drzite mrtvake odje!" Prst uprla na zastakljen ram.

"Nije sreco, niko ovdje jos nikad umro, nova zgrada, sve mladi ljudi k'o i mi i jos neki mladji, to ti je kucni red, vidi sta pise ... pise da se ne poljeva prljava voda sa balkona, da se smece ne baca sa balkona, da djeca ne zjacu od tri do pet i svasta a tako. Al' sve djaba napisano! Niko to ne jebe! Vidi potpis'o Momir Kapor, predsjednik Okruznog Sreza Skupstine Opstine Banja Luka. Evo, vidis ovo dole nasarano, to bi mu bio k'o potpis ... samo malo necitko!" hrabri je Stari. 

"Kod naske tako u Gomionici upisuju na tako staklo one sto umreju!"

"Ma drugo je to tamo, mozda nemaju jadni ljudi papira pa se snalaze! Ne boj se, kod svojih si!" govori joj tiho Majka, ne bi li i nju malo utisala.

Pravo vice i kad tiho govori! Gorstakinja! Sta ces!? 

"Ma kako sam ja jadna kod svojijeh, jeste li vi moji!?" bori se Jovana sa novim saznanjem a oci joj nekako ... igraju! Bez kontrole!

"Jesmo sreco, mi smo tvoji i ti si nasa! Svi smo od istog potekli. Svi smo svoji!"

To nekako smiri Jovanu, ma sve dok se nisu popeli na prvi sprat te Stari uze kljuc da otkljuca kucu da ne budi Tanju, Marinu i onog jos jednog. 

Jovana opet ustuknu a ono govno od stubisnog svjetla opet deknu i ugasi se!

Jovana kriknu k'o pas!

"De, bolan prestani malo stakati i vriskati na svaku! Prepadas i ti nas, svaki cas! Jebote, vristis na sve sto vidis, vristis na Kucni red, na Haustor, vristis na zarulje u stubistu! Stisni se malo, jadna ... jebote, sto si divlja takooo! Mirnaaa, mirnaaa Jovana!" rece Majka. 

Jedva je smirise! Tako se cinilo! 

Sad bas mozda je i nisu oni smirili, jer tog casa se otvorise nasa kucna vrata! U svjetlu hodnika stajale su dvije djevojcice, u dugim bijelim spavacicama od flanela, kako pripada djevojcicama, a bosonoge! K'o dva raubera! Obje rascupane i rumeno snene! Onaj jedan sto je isto bio tu, taj cas nije bio tu a u tom hodniku. Gladan, spav'o!

Jovana se strese jos jace, pa ama skoro istom brzinom se se smiri! Pogledi ljude vole smiriti kad nema boljeg rjesenja.

Prestadose svi krikovi!

Oci jos uvijek siroko otvorene ali se zatvorena usta rasirila o ogroman osmjeh! Naravno bez ikakvog zvuka.

Malo zastrasujuca scena! Mislim ... izbuljila se a smije se otvorenih usta, a bez glasa! 

Jovana nikada do tada nije vidjela male ljude! 

Ona veca djevojcica, sto je bila tanja, nakrivila glavicu! Tanja! Ona deblja, Marina, ljuta k'o pas prozbori: "Dje ste do sada, jebogati ... crkosmo od gladi! Vama kad se uzme, to se i otme ... mi gladni, cekamo! K'o vam je ta Mala, ta sa vama!?"

"Uf, Marina draga, jesi zajebata, samo sam se bojala da na tebe ne naletimo! Letite u trpezariju, sa'cu ja u kuhinju, napravicemo ... poparu!"

Djevojcice razdragano poletise kroz hodnik u trpezariju. Vicu: " Popara, popara!"

Stari ozbiljna lica i takvog glas tiho prostenja: "Opet!"

"Sta opet!? Sta opet, pitam!?""

"Opet popara!! Eto to!"

"Eh, jebajiga druze konzularni predstavnice, ti platu donosis u kucu, a ja samo rasporedjujem da bude sta se moze na sofru a ... svima!" 

"Sjedi Jovana, sreco, dok se ja malo spremim i priredim za kuhinju." rece joj blago Majka i podmetnu stolicu pod nju, te je rukama hvatajuci za ramena spusti na tu stolicu. Sjede Jovana a rukama se uhvatila za rubove stolice da ne pa'ne! Gleda u moje Sestre koje kao cigre skacu. Tuku se koja ce guliti bijeli lukac. Tuca prestade kad Marina uze u ruke noz i rece: "Ja cu!!"

Tanji se to ucini logicno. Kako bi ona gulila bijeli lukac kad nema taj ...noz? Nikako!

Naravoucenije, je znaci ... treba imati nesto konkretno u rukama! 

Tako uvijek bilo! Ko ima jaci adut ... taj pobjedjuje. 

Jovana je, drzeci se rukama za stolicu unezvjereno gledala! Upijale je sve oko sebe, istina s ogromnim strahom! Najvise ju je osim Marine, cudilo ono svjetlo iznad glave i onaj polomljeni luster sto je onaj neki supak Mitar pendrekom "jednoc" razbio, kad je Majku trehn'o po glavi. Tim pendrekom, naravno! Samo Jovani to razbijeno, nije bilo nista cudno, jer nikad nije vidjela ni cijelo ... pa da komparira.

Samo je zmirkala! A nije mogla protrljati oci, jer se drzala cvrsto za stolicu da ne pa'ne! Jebena lampa, ovaj luster, od cetrdeset vati sveukupno  ... pa bljesti! Skoro se sve jasno vidi ko kraja i coskova trpezarije. 

"Jesi li mi Rode ikad jela poparu sa bijelim lukcem i komadicima ucvrljene  slanine?"

"Nijesam to ja, mi samo jedemo proju, kad ima ... brez lukca!" 

"Sas ti vidjeti sta je klopa! Kad ja pripravim, prste da polizes!" veli Majka.

"Jest, bas tako draga Jovana mi svaku noc lizemo prste od te popare, al' za rucak ce Gra' solac, e to ces se bas oslastiti!" pokusava i Stari da je ohrabri. A vidi se, gadi mu se i popara i bijeli lukac a o grahu, fuj ... da sad ne pricamo! Ja mislim da se on izmedju ostalog, zbog nase kuhinje opredijelio za diplomatsku karijeru! Nacuo negdje da u nasim Ambasadama po svijetu imaju Restorane za osoblje! A tu se garant kuha i neka druga klopa, a ne grah i popara, barem ne svaki dan!

Jovana pazljivo ruke stavi u krilo. Valjda skontala da se stolica ne mrda. Onda podize prstic ruke ne podizuci ruke iz tog polozaja. Majka to, ko lavica ili bolje, k'o kobac odma' uprati.

"Sta je bilo cedo nase?"

Jovana nista ne prica, pogledom je zove da pridje blize i da jos nesto na uho sa'ne. Majka joj pridje i nasloni uho da joj sapne a ova jadna nije znala saptati, nego joj opali k'o iz topa na uho: "Dje su vam kuruzi, ja se upisa' jadna!" 

"Uh, to, lako cemo! Izdrzi malo!"

 Uhvati Jovanu pazljivo za ruku i povede je kroz hodik. "Sreco, mi svoje kuruze davno pokusali pa nema vise, evo ovdje ima da se pisne a i za ono drugo! Moj muz izrezo novina i nabio na ovaj ekser, pa da se posluziz... mislim za ono drugo! Ovaj papir je malo grublji jer ga je rez'o od Krajskih Novina, ali u srijedu izlazi Vijesnik u Srijedu a to je razlika  nevidjena u mekoci ... vidjet ces u srijedu! Milina boravak ... a i poslije u WC-u. Em, imas sta pametno i za procitat' em mekse, masala ... Rvatske novine, k'o Bog i sesirdjija, tol'ka razlika! Vidjet ces! A sad ti samo cucni, ovaj sjedi na ovu dasku i ... pisni, samo pazi wc dasaka se malo rastocila, popuc'o lak, pa moze da te stipne za guzicu, ajd' ne boj se. Mozda tebe nece stipnuti!?

Jovana stala iznad rastocene daske i wc solje, raskoracila se!" 

"Aj ti sada izadji ... sramota me!"

 "Dobro de, ako ces tako, neka te, dok ne naucis, al' da ja dignem dasku za svaki slucaj! Zato se i rastocila, ovi moji muski stalno zapisavaju! Muske nikad ne mozes nauciti da dignu dasku! A ni poslije da spuste! Djaba prica!"

I to se zavrsi ... iako je bas dugo trajalo! 

"Uuuu, dobro si usicala! Nema nista po podu! Vidi sad ovo, kad sve zavrsis, povuci ovaj lanac i sve ode u Vrbas."

Tako majka i povuce wc lanac a vodu gruhnu! Jovana skoci ponovo na Majku! "Ne boj se, to tako radi! Prestani bolan skakati! Tehnika narodu! Navuci gace i ajmo, u trpezeriju."

"Sta jos da na vucem?" pita pitomo zabrinuta Jovana. 

"Pa gacone, jebogati!" 

"Na sta da ih navucem!" nevjesta je  Jovana. 

"Da ti kazem na guzice ... ispast cu nepristojna i grube, nista onda ako nemas, ti i ne navlaci i gotovo! Muski to vole, ma naucicu te ... jednom! A obrisa li se ti?" 

"Cime, nema ni trave ni bokvice. Iskapala sam se!"

"Ove novine, to ti je to! Ove na ekseru!" 

Sjeli svi za stol. Dosla mirisna popara, a komadici ucvrljene slanine usculi se k'o i bijeli lukac.

Natrpa majka svima u tanjure, ono bas bogato ... k'o kad ti gosti bahnu u kucu a tebi prazan spajiz a ti bi da ih pocastis!

E, tako!

Pa odozgo svima stavila po kasiku mladog sira i kajmaka, tek da se aranzira!

Tanja i Marina polegle po popari pa se i Stari predomislio, vidi ode sve, te i on se prihvatio, masla i on. 

"Dela bolan i ti Jovana ... ovo ti je sve halal, mislim osim slanine, a i nema puno ... sta si se stisla?" 

"Jel' sama ja sve ovo izijem?" 

"Pa sama, nije ti to neki problem!" veli Majka njezno. 

"Ajde." 

I tako, mljac, mljac ... ode popara! Ma ne trebas se sekirati ... bit ce i sutra opet isto, a i prekosura, ojha! Ima se, moze se! Popara svaki dan!

Jovana je bila ocarana svime. A i ko ne bi bio kuca puna skoro svega, samo se ne vidi! Na podu ... linoleum a neodredjeno prljavo-svijetlo plavi. 

"Prva stvar u jutro Jovana, kad svane, ide Hitna pomoc, ovaj jedan auto po tvoje Roditelje gore u ona brda pa cemo ih dovesti i ovdje lijeciti! Ne brini!" 

"Jebote, Tajko, mi pojeli sve a jos tukne onaj bijeli lukac onako pravo usmrdjeno, jesul' se to tebi noge tako uscule!?  K'o Uragan!" trznu se Marina. 

"Ne vjerujem, nisam dve dana skid'o cipele, evo vidi!" i podize nogu iznad stola.

"Pravo i meni nesto smrdi na bijeli lukac a nije lukac." rece i Tanja tiho i zadubi se ponovo u svoj tanjur.

"He, he izgleda mi, ti si se Sreco Jovana malo uscula. Ne brini, ti nista, tu sjedi ...sa'cu ja."

Ode Majka u spavacu sobi i iznese gomilu svojih haljina iz doba kad je i ona bila ... fes. "Dobro, sve ce ti biti malo krace , vidi se kol'ka si

a kol'ka sam ja ali ima ona tvoja Hadzihafizbegovicka isto tako sijaset opreme kad je i ona bila fes i fesija nego ja, sve ce ti stajati k'o upisano, normalno, samo dok ovo tvoje sve properemo pa ces dobiti nazad." 

Skini i tu maramu s glave! Ne prokisnjava u nas! 

Tako je i odvede u kupatilo a bilo i tople vode od jucer! 

Zacepi onaj cep u kadi. 

Potom je zamoci u kadu! "Ne boj se, ne mozes proci kroz ovu rupicu! Evo ti i ovaj Albus sapun za ves, taj je najbolji!

Pomirise, matereti! A?" I uvali joj sapuncinu za ves pod nos! "Sta kazes a ... miruhne na svjeze opran ves! E, tako ces se i ti cuti, ovaj, mirisati kad se okupas. Samo se dobro trljaj, pa se trljaj i peri a evo i peskir! To ti je da se otares kad je sve gotovo. Prvo tari glavu, pa se onda tari prema dole. 

Nemoj naopako, nekako nije obicaj!

"Ja bi tebe nesto pitala, zeno, ovaj Gospaja!?" konacno se ohrabri Jovana.

"Pitaj sta hoces!" veselo joj odgovori Majka.

"A dje vi drzite vase ovce, jadna nebila!?"

"Kakve ovce Jovana draga, puj, puj, puj!" Pujnu Majka triput, zbog uroka. "Nemamo mi nikakvih ovaca!"

"U jadna ti ... onda ste vi siromaci!" zakljuci Jovana.

"Pa jest' , sreco na neki nacin istina je to, mi smo siromaci ali na srecu imamo dvije koze i dva vola ... i jednu ... kravu,  pa se nekako snalazimo." sali se opet Majka.

"A dje su ti oti!? Nisam vidjala!" trepce sretna Jovana.

"Vidjala si, vidjala ... sa kozama i jednim volom si upravo vecerala poparu, a drugi, mladi vo spava u sobi."

"A dje krava!?"

"Eh, sa kravom upravo razgovaras!" 

Jovana se strese sva od sebe! 

"Zovi me kad zavrsis da ti pokazem redosljed kako se sta oblaci! Gace idu prve, ovo ide drugo a sve ostalo ... poslije." 

Snazno je pritisnu za glavusu i definitivno, potopi jadnicu u kadu.

Jovana izroni jos izbezumljenija, vise nego ikada do sada, pljeskajuci rukama po povrsini vode, tresuci se kao pas kad pokisne a ona kosa joj se sva prilijepila za lice pa jadna nikako da se snadje sta ju je tu snaslo!  Zatim joj Majka ubaci poveci komad, k'o pola cigle, Albus sapuna u kadu! Sapun pljusnu u vodu a skoro pola vode iz kade pljusnu po zidovima netom renoviranog naseg kupatila. A zatim sva voda ponovo curnu u kadu. 

"Ajd sad sama to radi!" 

(Napomena, za gornju ilustraciju, misli se na onu sliku, znam i sam da tada nije bilo pjene za kupanje! Nisam ni ja toliko neobavjesten! Pjena je tu samo u svrhu da sakrije golotinju ... zbog nekih propisa na Blogu, ili sta li!?  Zbog one koreografije ili kako se vec pravilno kaze, one pornorakije? Jebajiga! Ajd' zivili!) 

"Zovi ako sta treba! I nemoj piti tu vodu. Ima pipa u kuhinji. I loncic na kanapu ... zakovan! I nemoj zvati iz sve snage ... samo sapci, k'o maloprije! Da nam se komsije ne isprepadaju!" 

Otrca Majka u djeciju, tj. nasu sobu onu prvu iz hodnika da namjesti lezaj za Jovanu. Iz velikog trokrilnog ormana izvadi zimski jorgan, presavi na pola i baci na pod, prekri ga vunenom dekom i probudi me njezno. 

"Vidi sta sam ti napravila, lezaj za male izvidjace!" 

Tako ja bunovan bi zajeban i zavrsih na podu! A Majka ni ne saceka moju reakciju ... odleti! Tanja i Marina su spavale u prostranom bracnom krevetu koji nam je jeftino prodala Teta Deva, jer ona i poluujak Kojo su mijenjali namjestaj svakih par godina a Majka kupovala i sto nam treba i ne treba a to opet na kraju, nekim cudom sve zavrsavalo u nasoj djecijoj sobi. Imali smo po sred sobe i stol visokog sjaja, a na razvlacenje plus cetiri stolice isto tako sljastece a ono podguzno bilo spuzveno, presvuceno zelenim skajem! Fuj! ... k'o biva kad djeca jednoga dana pocnu da uce, ako ikad pocnu ... i tako! Ja sam spavao na kaucu kupljenom jos iz prve ture lisavanja demode namjestaja poluujne Deve i poluujaka Koje, a iz perioda dok su bili mladi, kad nisu imali love pa se stiskali! A sav taj namjestaj uvijek u odlicnoj kondiciji! Jedino kreveti, mozda malo rasklimani! Pa se ljuljaju! 

Kako je poluujak Kojo, inace poznatiji kao inz. Kosta, kao praski inzinjer napredovao u Cajevcu ... namjestaj je dolazio sve cesce i u neogranicenim kolicinama, ali jebajiga mi nismo imali vise mjesta! Necemo trpati valjda na glavu!? 

Majka je sve prosljedjivala onoj staroj Hadzihafizbegovicki, da ne spava jadna na podu ili secijama!

Eh, tako je i upoznala mladju dusebriznicu Hadzihafizbegovicku! 

"Poletna zena, 'oce sve!" : govorila bi Majka.

 Nasa "djecija soba" i njihova spavaca soba su bile vezane vratima izmedju!

Nekako se Starom to cinilo glupo da im nocu prelazimo u njihov bracni krevet, da ponekad virimo kroz kljucaonicu ... i tako to, kad nam sune pa se dosjetio da vrata zamandali a u stoku vrata organizuje malu kucnu biblioteku, naravno ... knjiga! Spuc'o velikim ekserima vodoravne daske u stok vrata, na svakih dvadeset cantimetara , u visinu skoro ... metar! Taman da prekriju kljucaonicu! Ko je virio ... virio je! Nema vise! 

Sad , jebajiga ... knjiga je falilo i sa njihove strane a i sa nase strane!Samo da to popunimo!

Stari je imao tri, u predivnom povezu pozamasne Knjige nekog Kapitala, nekog Karla, sta li, Marksa, al' jebaji ih, nisu stajale visinom, pa ih je Tanja stavila vodoravno na policu. A super sjela isto tako debela , jedna ... "Kako se kalio celik", plus "Prva pomoc" al' nekako olinjala! Al' imala dobre crteze bolesnih ljudi, svi umotani nekim zavojima, no nama bilo drago sto su svi crtani goli, samo muskarci imali male cune a zene imale sise bez bradavica, al' ja to ne bi' ni znao dok mi nije receno sta tu treba da bude. Svake zime sam bio bolestan, taman za zimski raspust. Tako prosle godine Stari mi kupi na otplatu devedeset i devet knjiga neke biblioteke zvane "Rec i Misao". Knjige u tankom kartonskom povezu, onom sto se sam od sebe savija kad knjigu stavis na stol, pa onda uvijek naleti neko stariji da te pita : "koji je to supak  savio!?" a ti nisi ni cit'o a kamo li savij'o! ... al' djaba, svi gledaju u tebe! A savilo se samo od sebe, jebajiga, taki papir! Boja bila divna neobicna, za nase svakodnevno sivilo, neki miks crvenog i narandzastog ... vuklo vise na crveno a naslovi ispisani bijelim slovima! Osvjezavalo svaku kucu svojom bojom, tj. one kuce koje su stisle da na otplatu kupe ovo cudo!

Knjige prosjecno petnaest cantimetara visine i od cantimetar a neke, one jebenije, i po dva cantimetra debljine. Bas se moglo popuniti solidno prostora praznih polica. Ja nisam znao citati a ni u jednoj ni jedne slike. Da popuni preostale police, Stari se odluci i na jos jedan trosak i kupi knjige u tvrdom povezu, biblioteke "Lastavica"! Ehe, to je bio pravi potez! Tacno stajale u one njegove police ... i tako On popuni sve. Ni mrav se ne bi mogao provuci!  Kako tako popuni, nesta i svaki kontakt medju nama! 

"Majo," rece Tanja, "neka legne kraj mene i Marine vidi koliko ima mjesta. Neka Marina legne naopako a Jovana k'o i ja. Tada cemo imati jos i vise mjesta, samo da se Marina ne rita cijelu noc!"

"To je Tanjice najbolje rjesenje! Pazi je sreco moja, malo je ovaj da ti sapnem ... divlja!" 

"Mama" sapnu Tanja, "ona ima godina kao i ja, zar ne!?"

"Ne znam Tanjice, reci cu ti sutra. Idem da sa Tajom racunam, pa ako sracunamo, saznat ces! Spavajte mirno djeco moja." 

Sagnu se, rukom podize Tanji kosu sa cela i njezno ju poljubi, okrenu se ka Marini a ova cvrsto zaspala, digla obe ruke u zrak, pa ju nije morala ni ljubiti! Pogleda Malca, skvrcio se na podu k'o krastavcic al' pokriven ... dekica na njemu, pa onda pogleda Jovanu, nagnu se ka Jovani, a skinula naocale da je ne prepadne pa sve jadna sica dje bi Jovani oci bile ... rukom opipa mokru sijeno zutu kosu, a dlan joj sav mokar! 

Jovana se usrala od straha ... sta ce sad biti! 

"Sreco ti ne osusi peskirom kosu?" zabrinuto rece Majka.

Majka donese novi peskir.

Sjela na rub Devinog i Kojinog bivseg bracnog kreveta, ucini joj se to po malo rasklimano, al' dobro to sad svi vec znamo ... Tanja joj uze iz ruke peskir. : "Ja cu to njoj, Mama." 

"Tu mi glavu nasloni." rece Jovani Tanja. "Tu na moje rame. Tako!" 

A kapljice vode se slijevju, sad bas da li, ili kapljice te vode ili necaga takvoga ... jebajiga, kako bi' ja to znao ... plus bacilo me na pod na duplo presavijen zimski jorgan a smotalo u jedno cebe! 

Pa ti sad spavaj i sanjaj! 

Ipak, da ne bude zabune kod ovog gore vise recenog ... san je do tebe, a spavanje ... kako se kome uzme! 

"Imas prelijepu kosu Jovana!" rece Tanja i dodade: "Eto gotovo suha je, samo da je procesljamo." 

Jovani je to sve nekako prijalo, cak se nije ni trznula kad je Tanja spomenula cesljanje. Nju su cesljali samo onda kad joj se nahvataju buve u glavi pa sa onim sitnim drvenim cesljom kupljenim u Bezistanu,  krenu da ta govna izvlace!

Gnjidice, jednu po jednu! Uf! 

"Da vidimo Stara koliko ko godina ima!? Moramo racunati! Ti pisi a ja pamtim! rece Stari !Ajde de!" 

"Necu tako, zajebaces me opet ... ti pisi i pamti a ja cu ti govoriti!" 

"Dobro, onda da vidimo kao prvo koliko je Petar Kocic imao godina?" pita Stari.

"Ma kako ja to sad mogu da znam?"

"Lako, ajd' odleti caskom do parka i procitaj na spomeniku!" 

"Ajd ti odleti, bolji si sa brojevima a ja nisam bas ni sigurna da bi mogla i zapamtiti."

"Sta, zar ne mozes zapamtiti samo cetiri broja!?" cudi se Stari. 

"Mogu, cet'ri, nisam valjda blesava al' imaju jos cetr'i a kol'ko je to onda za pamcenje!? Preko nekol'ko!"

Na svu srecu Tanja je cula njihov razgovor te doviknu iz djecije sobe:  "1877, 1916!"

"He, sto ti je skola!" obradova se Stari.

"Sta sto ti je skola, znala sam i ja, samo se godinama zaboravilo! Zoboravit ce i Tanja kad ostari!"

"Dobro, dobro de ... i nemoj svakom loncu biti poklopac ... nego, koliko je to?" ceka Stari rezultat, tj. odgovor pa da zapise na papir. 

"Pa to je barem lako ... odbi jedno od drugo!" glumi Majka pametnicu.

"39!" cuje se Tanjin glas.

"Sta 39!?" uglas zapitase Stari i Majka.

Iz djecije sobe se niko vise ne oglasi. Majka i Stari se zbunjeno zgledase! 

"A boze sveti, jel' to znaci da sam ja danas starija od Pere kad je umro i to cak tri godine a ti sest!?" ocajnicki konstatova Majka. 

"Jebajiga, izgleda ... takva nam racunica ispala!" 

"Al' covjece Ti i Ja ne izgledamo onako stari k'o onaj u Parku!!! Jelde!?" 

"Ma kakav, dje cemo mi tako izgledati, ono se kipar preracunao u godinama!" 

"To onda znaci posto je Hadzihafizbegovicka samo dvije godine mladja od mene da je stara kuja sprdila najmanje cetrdesetu samo se pravi nevjesta u matematici! O, joj 'ocu joj se navaliti na glavusu! Znaci i to da joj Petar ne bi mogao biti Deda, vec Strikan? To je jos bolja kombinacija za zajebanciju!"

"Vidi dalje, kad sve saberemo i oduzmeno ... ispada da Jovana ima 17-18 godina. Ma sve nam se uklopilo!" zadovoljno rece Stari.

"O, joj jebe Stari, bas mi uljepsa ovaj naporni dan! Mogli bi i mi lagano na spavanjac!" sneno rece Majka."Cuj tebe, lagano na spavanjac ... a po pivu da odvalimo!?" predlaze Stari.

"Moze vazda, po pivu, to sam i ja sama pomislila, al' ti ne skidaj te cipele ili leti, pa prvo operi te noge!" rece Majka.

"Zar ladnom vodom, zeno!? Sta je s tobom!? Sutra cu, prekosutra ... kad opet zalozimo banju! 

 "Ajd' dobro ... al' ne izuvaj se!"

No comments:

Post a Comment