"Afera medicinski kiseonik"

U nasoj Banjaluci, a to se moze primijeniti na cijelu Bosnu i Hercegovinu, unistene su skoro sve fabrike u kojima je nekada radilo desetine, stotine hiljada, milioni radnika... Rijetko sta se u toj nasoj napacenoj zemlji proizvodi. Najuspjesnije se proizvode afere. One smjenjuju jedna drugu, pokrivaju i sakrivaju jedna drugu, skrecu paznju sa jedne na drugu... Posto iz fabrike afere izlaze kao na pokretnoj traci, narod ne uspijeva da ih prati. Narod je, na primjer, zaboravio veliku medjunarodnu aferu i sramotu poklonjene ukradene ikone, jer su se u medjuvremenu desile deseci novih afera koje su je potisle. I evo, danas vise niko ne govori o "ikoni".

Danas, umjesto televizora, vojne opreme, toalet papira, hladno valjane trake, slozenih masina... citavi timovi kriminalaca koji se  predstavljaju kao politicari, ne radnika vec kriminalaca, proizvode afere, jednu iza druge...

Poslednja afera kojom se narod u Republici Srpskoj, dijelu BiH, zabavlja do besvijesti je "afera medicinski kiseonik". Vrlo jednostavam problem. U najkracem, radi o tome da je u bolnicama u Republici Srpskoj umjesto medicinskog kiseonika kupovan i pacijentima davan kao lijek - industrijski kiseonik. Da ne gubim vrijeme u lavirintu propisa kod nas, citam americku dokumentaciju o vrstama kiseonika, procedurama sa razlicitim vrstama, od onoga za zavarivanje do medicinskog, o atestima, o oznakama i bojama boca u kojima se kiseonik skladisti. Sve to je veoma jasno definisano. U SAD je, na primjer, medicinsi kiseonik cist 99.5% a onaj za varenje (industrijski) 99,2% cistoce. Mislim da je i kod nas slicno. Razlika u cistoci izmedju ova dva je samo 0.3% ali su definisane veoma stroge procedure i atesti kako bi se sprijecilo da se industrijski kiseonik ikada primijeni na pacijenta u bolnici. 

I nema budale u svijetu koja bi mogla reci da ne moze biti opasno po pacijenta ako mu se da industrijski kiseonik i da ne osudi onoga koji je dozvolio da se ta dva kiseonika pomijesaju. Jer nije sve samo u cistoci kiseonika vec i u nacinu ciscenja boca u kojima se kiseonik skladisti. Za zavarivanje nije bitno ako se i neka bakterija pomijesa sa kiseonikaom, ali za sok sobu u bolnici je to veoma bitno. Razlika, kao izmedju zivota i smrti.

Nema u svijetu takve budale, ali ima ih u Republici Srpskoj. Danas predsjednik vlade i ministar zdravlja pravdaju bas to - davanje industrijskog kiseonika pacijentima u bolnicama jer i taj industrijski je po njima bio dovoljno cist i niko nije umro od njega. A sve to da bi bivsi ministar policije zaradio prodajuci bolnicama jeftiniji, industrijski kiseonik po cijeni medicinskog - bez atesta, dozvola, kontrole... Poznata je cinjenica da su u banjaluckim bolnicama bolnicke infekcije, dakle one koje se dobiju bas u bolnici, veoma ceste. Nije ni cudo ako je za direktora Klinicko Medicinskog Centra i ministra zdravlja svejedno da li se u bolnicama koristi medicinski ili industrijski kiseonik. Cak prijete krivicnim prijavama onima koji ukazuju na nelogicnost, opasnost i kriminal! "O tempora o mores!", rekao bi moj prijatelj Ciceron.

Svi oni koji sada, braneci jedan kriminal upadaju u zamku drugoga racunajuci da to narod nece ni primijetiti i da ce i dalje trpiti, samo nastavljaju svijetle tradicije koje je utemeljio stvaralac Republike Srpske Radovan Karadzic svojom cuvenom izrekom " Ko jebe narod!"