Docekan sam odusevljeno, mislim svi su se odusevili kada sam sav zadihan i isprepadan do besvijesti uletio u stan. Trcati po mracnom parku je bas...kunst! A Sam!
Bravo, stigla cuga! Aplauz ... Ingrid, potpuno oporavljena, pritrca mi prva, kleknu i poljubi me pravo u celo...nesto mi se ucini da tukne na bijeli lukac!
Bijeli luk je fantazija, dize ljude iz mrtvih...jedino sto uvijek ...tukne!
A tada je bolje da te ne ljube!
Stari prilazi, u ruci mu dvije case.
Zvecka!
Majka zbaci kuhinjsku pregacu sa sebe i punim, ali bas velicanstvenim altom , zapjeva onu "I srusise se pusti snovi moji"...duga pjesma... petnaest kitica...a ja svaku zapamtio, bas kao ulog za svoj neki buduci zivot.
Pa tako se i meni...kad sam odrastao...pjesma javljala, s vremena na vrijeme.
Kao neki san!
Sve je mirisalo toplinom tek pripremljenog jela. Stara zapalila slavsku debelu svijecu na sred stola.
Stari presvukao bijelu novu kusulju, zacesljao dlake na glavi a Stara prebire koju da otpjeva kako bi Ingrid raspolozila.
Stara povuce pjesmu "Ima dana kada ne znam sta da radim" a podigla onu casu vina, koju nikad nije popila, a digla samo zato da se kurci...i trehne negdje od zid ili kroz otvoren ili zatvoren, kako se nadje, taj prozor kad se pjesma zavrsi...
Mirjam i ja pod stolom. Iako duplo manja od mene, uh sa onim njenim okatim ocima...
"Ja vas vole jako!" Ingrid, zapjeva neku svoju pjesmu sa Malte. Stara prvo nije skontala sta to ona cini a onda Stari rece,"To ona nama pjeva, sigurno...ali ne zna! Jebajiga!"
"O jest' lijepa ta pjesma...masala...masala, ali moram te nauciti i kako se pjeva"
Rece Stara!
"Vidi mene, naguzicis usta 'vako, k'o kad ces reci slovo O, a onda iz duse potisnes glas, slusaj!
Ouuu, i puhnes iz pluca! Ouuu!"
Stara njezno stavila ruku izmedju grudi...ouuu, ponovi opet.
" 'Ajd' sad' ti probaj, ajde, jeboga ti sta si se stisla ouuu, disi iz dubine duse, ouuu!"
Ingrid sva sretna ispusti nesto kao ouugrh.
"Joj, Ingrida tebe, nije tako, sto si se uhvatila za sisu, dusa je ovdije izmedju , pa malo ispod. Tu se 'vatas. Vidi, vidi! Ma jebo pjevanje, da probamo sa heklanjem, bil' te ja naucila kako da heklas!?"
"Neko grebe na vratima, Stara!"
"Ma nek' grebe ko ga j..."
"O, jesam ovo dobro rekla, k'o nakakva pjesma...stih. Ha, ha!"
"Pravo si talenat, da sam bir'o , ne bih bolju izabrao." rece Stari.
"Mi snimili papucice na otiracu, k'o da ne unosimo nered i ne prljamo vas novi linoleum, promoli glavu komsija Mirsad. Dosli Hanka i ja da vidimo treba li sta a i Hanka savila tepsiju bureka."
"O moj Mirso, dodjoste vi u pravi cas." radosno ce Stari. "Vidi przenica!"
"Ma pusili se to burek, ili je to isparavanje od one silne kisurine?"
"Kakva kisa, burek... burek se pusi, nego sta, druze moj! Ostavite vi przenice sebi ...za dorucak sutra ako mognete ista poslije ovog bureka!"
"Mrdaj komsija, mici se iz hodnika, jebo burek ide tepsija krompiruse, rucno jufke a krompir od neki dan! Vrucooo, vrucooo...pravo iz rerne!"
Hadzihafizbegovicka, lijepa, tu se nema rijeci, dah zastane svima, nema ni komparacije da se opise ta zena...kao da je i ona pala sa neba, bas kao i Ingrid. Jedinstvena!
Svakom dato sta ko moze da skonta...e to je ona. San!
Tepsiju drzi tik ispod grudi, taman gdje su bila ona dva otpala dugmeta pa joj nekako neprijatno sta bi neki pokvarenjak mogao pomisliti.
Stari miluje rukom bradu i ne trepce! Zaboravio potpuno na Ingrid, na przenice a moglo bi se reci i na ...burek!
Kome sad do jela?
Nova komsinica je malo zapostavljena.
Samo sapce : "Masala, masala!"
"Dat cu ja tebi "masala" po toj tintari, sta si se raspilavio "masala, masala", kao da nikad nisi vidio ...zensko , ovajjj...krompirusu! Pita k'o pita, samo bez mesa! Eto! Nego Hadzihafizbegovicka draga , opet ti popucala dugmad na prsima, bil' da ti to zacas usijem? Taman mi igla i konac tu negdje pri u ruci."
"Ma neka ne treba usivati, sama cu kad dodjem kuci. Joj mene... joj mene lude...mora da mi je otpalo kad sam jurula uz stemenice?!" Nespretno ce Hadzihafizbegovicka.
"Onda mora da ti je upalo u pitu...daj meni da vidim." Sara Majka pogledom po vrucoj tepsiji.
"Nema ovdje ...dugmica...definitivno...mora da ti je to davno ispalo!?" Zatim zavuce ruku u kosu i pruzi joj zihernadlu.
"Evo ti ova zihernadla bar za prvu pomoc, pa se ti malo sama zakopcaj, bit ce ti lakse disati, vjeruj!"
"Auuu, Zoro, nemoj mi te zihernadle, matereti, ko zna cija je to marka, neprovjereno...garant...pa da me nabode. Ovo su osjetljiva mjesta...neka me ...radje cu ovako, nego da me nesto ubode!"
"Dobro, kako hoces, lijepo je da se sama pazis da te nesto ne ubode!"
Dolaze komsije sve u parovima, svako nosi nesto.
"Ma, udjite svi, ma nemojte snimati papuce, jebale vas papuce , pomijesat ce te, dole je "miloneum" ja to ujutro lako obrisem!" nudi rjesenje moja Mati.
Sest stolica zauzeto, pa komsije posjedale na linoleum uza zid.
Sjede tako i rakolje se, sve im nesto lijepo oko duse! A odrasli ljudi!
Smirili se... svi! Gledaju razdragani jedni druge...kao da je Nova godina...a nije.
Konacno, svi ispod oka radoznalo i blesavo pilje u prelijepu neznanku. To kao bilo malo neugodno nasoj gosci pa se i ona uzvrtila, samo ona neje smjela pogledati u oci nikoga.
Onaj silni pljusak i grmljavina podigli im adrenalin do ludila pa sada u ovo divno banjalucko vece prepuno mirisa lipe te subotnje noci (sutra se ne radi)...upadaju u stanje nekakve nirvane...i ona slavska velika vostana svijeca na sred stola dodaje ispijenim radnickim licima neku ozarenost.
Licili su na srecne ljude.
Eh, i jos kad se drmne koja casica...obrazi porumene a prica potekne cak i iz nijemih usta..."vakvog komsiluka ...nidje" "komsija je ...zakon" "komsija je...bog" "cuvaj svog komsiju vise nego brata rodjenog."
"Dobro je Raja, nemojte vise srati...fatajte se meze!" probudi ih iz snova Majka .
"Molim Muhamedance, malo paznje ...ono tamo nije sir vec slanina, a ono tamo nisu krompirici nego cvarci, ne hvatajte se toga... slanina i cvarci...to od "Klempe! Kontate!?"
Tih godina nije se smjelo biti Musliman javno, bilo zabranjeno, ali bilo je dozvoljeno biti Muhamedanac tako da ni ja sam dan danas ne znam kad su ovi moji presli u one zabranjene i ko je ostao poslednji Mohikanac ...ovaj...Muhamedanac!?
Stol pretrpan hranom i picem, ima i okolo. "Ajmo, dizite se , klopa je na redu!" rukama mase Majka da ih otrgne iz nostalgicnih razmisljanja i onih opasnih radoznalih pogleda upucenih ka Ingrid.
"Pa nemojte odmah svi po Bureku, copajte malo i krompirusu o jeb, o jeb, oooo, a ljudi, Stari vidis li ti ovo...sta ce nama ostati, kad pocopaju sav burek, aaa?! Ona stvar?!"
Stari je munjevito pogleda: "Koja stvar, Stara?"
"Sta koja stvar! Onaaa, sto ostane kad sve nestane! Pa, pojest ce sve!"
"Momenat, momenat komsije, molim." isprsi se Stari.
"Dragi gosti znate li vi da oni u Zagrebu krompirusu, sirnicu, zeljanicu, zovu Burek?!"
"Aiii, hajvanaaa, burek sa sirom, burek sa krompirom, burek sa zeljem...hahahaaahah! Ja, budala, majko draga." Komsija Merso se udara otvorenim dlanom po celu, kako se on udara , ono tako pljeska...bas je bilo dobro.
"Merso, nisi shvatio, copajte malo i krompirusu i to je Burek!' bio je zadnji pokusaj Starog.
"E ja ne bih komsija mogao dati prednost krompirusi...sve dok ima bureka! Znas onu bosansku, Burek je pitac...sve ostalo su pite!?"
"Ovo je stvarno ponizavajuce, serviram vam , rucni rad pitu, a vi svi kao krmci, muska stoka...sta fali mojoj krompirusi...sta faliiii?!" i dok je tako vristala uvrijedjena, jadna Hadzihafizbegovicka, otpade joj i jos jedno dugme, bit ce poslednje u nizu sto cuva sise, kako ono otpade...tako i ispade lijeva sisa, ma samo do pola...
Grobna tisina!
Komsija Micun tiho, da ne bi nekoga uznemirio upita :"Raja, ima li neko cigaru?"
Nije bilo odgovora.
Hadzihafizbegovicka spretno popravi situaciju...vrati sve na mjesto ..."sta fali?" Uzviknu ponovo!
Mesooo, meso fali...k'o Hor beckih djecaka vrisnuse piskavo svi! Neko dodade, jebo pitu bez mesa...i tako to.
"E, k.... cu vam ja ikad vise...razvijati ista!" zaplaka se Hadzihafizbegovicka...tresla se i grcala, pa grcila, ili obrnuto, a Stari je, kako prilici pravom Domacinu, prigrlio tj. snazno zagrlio, sad bio je glavu nizi od nje ali i svi ostali su bili za glavu nizi od nje, pa se
samim tim priblizio jos vise onoj raskopcanoj dugmadi. A one grudi k'o klik-klak bez ikakvog smisla, bubaju ga po glavi , obrazima...a Stari ... trpi ... takav karakter!
Jebajiga! Jedva ju smirio. Ali je ipak uspjeo.
"Ne znam sta mi bi, nesto sam danas osjetljiva , evo bas tu mi se nesto skupilo." uz smijesak, pritisnu se Hadzihafizbegovicka otvorenim dlanom po grudima.
"Eheee, dusa kad boli...to ti je najgore!" neko rece.
Da je mene ikad iko trehno takvom sisom po glavi ili da mi je takva sisa slucajno pala s neba na glavu, ja bih bio mrtav...garant! Moj Stari je Junak! Trpi, cuti...samo se pritisn'o da ga jos nesto teze ne snadje, naravno uz te sise Hadzihafizbegovicke!
Poslije prisle i ostale komsije blizu Hadzihafizbegovicke, ali samo da pomognu Starom, ako zatreba...pa Raja smo...uostalom! To se nije bojalo nicega, takva raja, ginulo se za Raju, vecina Borci i Prvoborci...nagulili u Partizane kad su culi da dolazi neprijatelj u njihova sela.
Inace sise su isto sto i grudi, samo su znatno vece, ma koliko ih je... a pravi borci ce se uvijek moci...oprhravati s tim anomalijama! Treba za to imati...odvaznosti!
Kad je mljackanje i srkanje malo popustilo, Majka zvecnu nozem po casi...i nasta muk. Svi gledaju pazljivo u nju.
"Mile nase komsije, veceras zelim da vas upoznam sa nasom novom komsinicom iz potkrovlja, Ingridom...Strankinjom i njenom djevojcicom Mirjamom, isto tako Strankinjom! Normalno, posto su rod!"
Sad komsije potpuno otvoreno gledaju (razrogacenih ociju i poluotvorenih usta) u Ingrig a malu Mirjam koja je bila pod stolom sa mnom, niko ni ne trazi pogledom a i sto bi, djeca k'o djeca...sva ista!
Ingrid je drugacija...i jos Strankinja.
"Pa kako...strankinja, auuu...steta a meni djelovala normalooo." prosapta neko.
"Pustite sad to, one su zaglavile u Banja Luku iz ovih i onih razloga...nije do nas! One su tu, one su dio nas! One su nasa Briga, ko bude srao, neka jede govna i gotovooo!" Isprsi se Majka.
Razvali se aplauz, zene poskakase da ljube moju Majku, muskarci poskakase da ljube ...Ingrid, naravno!
Muskarci se nekako uvijek pazljiviji i brane slabije.
Ingrid stisla sake, prikupila ih na grudi, sagnula lijepu glavu,nekako se scucurila ne bi li se kako zastitila ovod iznenadnog naleta dobrocinstva.
"Joj sto bi ja sada zapalio, jednu, pravo bi mi sjela." peostenja komsija Micun ponovo.
"Micune, znas li ti gdje je Hotel Palas?" upita ga komsija Mirsad.
"Ma, znam, kako ne bi' znao!" zacudjen je Micun.
"E, tu ima ona trafika a u trafici se prodaju i cigare, udji jednom, pitaj, plati...pusi!"
"Zivjeli!" uzviknu neko.
Zivjeli, zivjeli, zivio i ti mene, zivjela i ti meni...nesto coknu, k'o da neko nekog poljubi a zatim nasta masovno coktanje, kao cmok, cmok, njam, haha!
Hadzihafizbegovicka se prva snadje:
"Haj odkako je Balja Luka postala
aman, aman postala
nije ljepsa udovica ostala
aman aman ostala
Haj kao sto je Dzafer Bega Kaduna
aman, aman Kaduna...
Ispod stola vidim Majku, zagrlila Ingrid, naslonila glavu na Majkina ramena a sve joj se ledja tresu nekako.
"Smije li se to ona?" upitah nekog.
"Ne smije... place jebogati... u sta gledas?"
No comments:
Post a Comment