Jasminka Zarić: FOTOGRAFIJA OTRGNUTA OD ZABORAVA

 Kako jedno, mozda slucajno ispricano, sjecanje pobudi neocekivane emocije i reakcije! 

I vrati nas u Banjaluku - nekada. Banjaluku, bogatu ljudima i njihovim sudbinama donijetim u nas grad iz svih krajeva Evrope. Bilo je to jedno od bogatstava Banja Luke koga, mozda, nismo ni bili svjesni. Svojim nostalgicnim sjecanjem na Jaroslava Plecitija, Mario nas je vratio u neko, kako on to rece, iskrenije, nevinije, cisce vrijeme... 

To sjecanje pobudilo je razlicite emocije, reakcije i pitanja ljudi sa raznih podrucja bivse nam domovine. I evo nedavno, se javila i Jasminka Zaric, koju jos iz djetinjstva, iz Doca, poznajem kao Sekanu i kad bih je nazvao Jasminka, vjerovatno bi mi to bilo neobicno, kao sto je vjerovatno sada i njoj neobicno da mene zove Predrag a ne Bato, kako me je i ona, kao i svi u porodici i komsiluku, zvala. Za ovu lijepu pricu sjecanja na njenu tetku Anu-Anusku i Jaroslava Plecitija, to i nije vazno, ali i to podsjecanje na nasu mladost govori o isprepletanosti sudbina, nasih banjaluckih, sa Evropom, svijetom...

Hvala ti, Sekana na tvom javljanju i ovoj lijepoj prici i prelijepoj slici Ane-Anjuske Pleciti, ciji kvalitet i ljepotu je tvoj brat Jasminko sacuvao. Podsjetila si me i na njega i nase fudbalske utakmice na male u vasem dvoristu u Dositeja Obradovica u Docu. Vjeruj mi, da, kad god dodjem u Banjaluku, obidjem i to dvoriste, jer me ono podsjeca na drage ljude. Mnogi, na zalost, vise nisu s nama.  

************************************

Čitajući prilog o Jaroslavu Plecitiju, banjalučkom kompozitoru, dirigentu i pedagogu odlučila sam da napišem par riječi i podataka koji bi mogli interesovati sve one koji su cijenili Jaroslava Plecitija i njegov rad.

Naime, pok.Jaroslav Pleciti je tetak moje pok. majke Alojzije (Ivana) Volak. Majčina tetka pok. Ana – Anuška Volak, bila je druga supruga Jaroslava Plecitija.

U porodičnim albumima pronašla sam fotografiju majčine tetke Ane – Anuške Pleciti. Fotografija je snimljena u tadašnjoj Češkoj u gradu Kolinu u foto studiju Zelenika – Kolin. Gradić Kolin se nalazi blizu Praga na rijeci Elbi. Na samoj fotografiji nema datuma kada je snimljena. Nažalost nemam zajedničke slike čika Jarka i tetke Anuške. Pokušaću da pronadjem njihovu zajedničku fotografiju ako to bude moguće, jer su se mnoge fotografije tokom proteklih godina zagubile.

Moja majka Alojzija i njene sestre Helena i Hildegarda Volak , te naš djed Ivan Volak, porijeklom Čeh i naša baka Marija Balko-Volak koja je Poljakinja odavno nisu medju živima. Naše tetke bi nam sigurno dale više podataka i detalja o braku

Jaroslava Plecitija i njihove tetke Anuške jer smo moj brat i ja za vrijeme njihovog braka kao i braća i sestre od naših tetaka bili djeca.

Ono čega se kao dijete sjećam je da nas je tetka Anuška redovno posjećivala u našem domu u Dolcu u B. Luci sve do njene smrti. A moja majka Alojzija je često putovala u Češku sa tetkom Anuškom gdje su posjećivale rodbinu Volakovih a vjerovatno i Plecitijevih.

Čika Jarko nam je rijetko dolazio, ali ga se sjećam kada sam dolazila kod tetke Anuške kao tihog i blagog čovjeka zadubljenog u knjige i svoju muzikološku dokumentaciju.

Sa sjetom i poštovanjem svake godine posjećujem grobove i palim svijeće za Anušku i Plecitija umjesto moje majke, na dan Svih Svetih na Katoličkom groblju “Sveti Marko” u Banjoj Luci.

U prilogu je prekrasna fotografija Ane-Anuške Pleciti za čije uredjivanje se zahvaljujem svom bratu.

Banjaluka, maj 2021.                                                                                                   Jasminka Zarić