Sretan vam Dan Republike!

 

Vama koji je niste zaboravili.
Vama koji je ne psujete...
Vama koji se rado sjecate bivse nam domovine

zelim sretan Dan Republike!

*******************

Sretan rodjendan mojim bivsim komsijama i prijateljima 

Fahri i Seji Bahtijarevic!

Kastro - diktator?!!

 

Mnogi u svijetu, posebno u USA, ga smatraju diktatorom. Ali, poznato je da diktatori ne dozvoljavaju sale na njihov racun.  Kastro je to dozvolio americkoj djeci 1959. prilikom njegove posjete USA, prije nego su USA uvele sankcije Kubi. 

Prvi selfi u istoriji

 

Vjeruje se da je Robert Kornelius prvi covjek koji je napravio selfi. 

Uradio je to 1837. godine i, zamislite, nije koristio mobilni telefon. 

Na zalost nije ga mogao postaviti na drustvene mreze,

ali ima ljudi koji su se pobrinuli da to urade sada !  

Pozdrav Gradonacelniku i Predsjedniku Skupstine Banja Luke!

 

    

Most Radija Slobodna Evropa: Da li ova sadašnja kriza ima sličnosti sa onom uoči rata u BiH?

 

U Mostu Radija Slobodna Evropa koji vodi Omer Karabeg razgovaralo se o tome da li sadašnja kriza u Bosni i Hercegovini podsjeća na onu uoči početka rata 1992. godine. Sagovornici su mu bili Stjepan Mesić, bivši predsjednik Hrvatske i Nenad Čanak, predsednik Lige socijaldemokrata Vojvodine.

Bilo je riječi o tome koliko je sadašnja kriza opasna, da li je ona posljedica nezavršenih ratova koji su vođeni devedesetih godina, da li u Beogradu i Zagrebu postoje snage koje misle da se Bosna i Hercegovina danas može podijeliti, da li Aleksandar Vučić stoji iza namjere Milorada Dodika da ukine zajedničke institucije na nivou Bosne i Hercegovine ili je to samo igra da se isproba dokle se može ići u osamostaljenju Republike Srpske. Razgovaralo se i o tome zašto rukovodstvo Hrvatske, koje stalno ističe da je za jedinstvenu Bosnu u Hercegovinu, podržava Dragana Čovića i Milorada Dodika čiji potezi slabe državu, da li Rusija ohrabruje Dodika da izaziva krize u Bosni i Hercegovini i da li bi intervenisala da ga spasi, mogu li u Predsedništvu Bosne i Hercegovine biti oni koji je ne priznaju kao državu, kao i o tome da li će Dodik zavšiti u egzilu u Moskvi kako tvrdi Nenad Čanak.

STJEPAN MESIĆ: Sadašnja kriza ima dosta sličnosti, ali nije toliko opasna koliko je bila ona 1990-ih godina. Sličnost je utoliko što ovu krizu ne proizvode Bosanci i Hercegovci već Zagreb i Beograd. Kako se vlada oficijelni Zagreb? Oni kažu da priznaju postojanje BiH u njenim prirodnim, državnim granicama, ali prihvaćaju sve ono što govori Dragan Čović. A to je jedan od razbijača BiH i saveznik drugog razbijača Milorada Dodika. Koja je onda prava politika Zagreba? Jer ako se priznaje BiH, ako se priznaju njene državne granice, zašto se onda razgovara sa njenim razbijačima? Mislim da međunarodna zajednica mora istupiti i otpustiti one koji razbijaju BiH.

NENAD ČANAK: Ne mislim da je toliko opasno kao onda, međutim, stvari koje tinjaju uvek prete da u nekom trenutku dođe do eksplozije. Mislim da je ovo što se sada događa posledica nezavršenog rata u BiH. Da bi se rat završio mora se znati ko je pobedio, a ko je pobeđen - i to ne u nivou koja je vojska pobedila nego koja je ideja poražena, koji je plan jedne ili druge strane uspeo. Inače, volim da Republiku Srpsku nazivam severoistočnom BiH jer priča o RS je velika prevara. Niti je to republika, niti je srpska. To je etnička odrednica koja je zloupotrebljena. U pitanju je istorijski faslifikat koji se održava iz privatnih interesa jedne grupe ljudi, a hranjenje strahom od užasa rata kroz koji se prošlo 1990-ih godina. I mi u Vojvodini to plaćamo cenom očiglednog pranja novca iz severoistočne BiH koje se vidi na svakom koraku. Radi se o tome da prekidom rata u BiH nije završen projekt stvaranja Velike Srbije ili saveza srpskih zemalja ili kako se to danas eufemistički naziva srpskog sveta. U pitanju je kontinuitet svega toga.

MESIĆ: Gospodin Čanak je u pravu. U ratu je poginulo 100.000 ljudi, ali to se nije odrazilo na situaciju koja je nastala nakon rata. BiH je podijeljena na dva entiteta i na tri konstitutivna naroda, ali nitko nije zadovoljan. A nije zadovoljan zato što je međunarodna zajednica prestala brinuti o BiH. Lako je reći - Dejtonski sporazum je doveo do mira. To je točno, ali BiH nije izgrađena kao funkcionalna država zato što i u Federaciji i u RS postoje oni koji misle da se BiH može podijeliti. To bi bilo manje važno kad ne bi i u Zagrebu i u Beogradu bilo snaga, vrlo moćih, koje misle da se BiH može podijeliti. Međunarodna zajednica je sada pozvana da kaže, ali učinkovito, da je arhitektura Evrope postavljena, da je osamostaljenjem Kosova ona završena. Ostaje proces ujedinjavanja jer samo ujedinjena Evropa može biti veliki igrač u svijetu. Ali, nažalost, Evropa danas nema lidera. To su sve činovnici, a ne ljudi sa vizijom.

KARABEG: Kako gledate na Dodikove pretnje da će ukinuti zajedničku vojsku, pravosuđe i poresku upravu i preneti ih u nadležnost RS. Dodik tvrdi da je to povratak na, kako on kaže, izvorni Dejton.

ČANAK: Dodik zaboravlja jednu sitnicu. Ako bi to uradio, onda bi potpisnici i garanti Dejtonskog sporazuma, a to su velike svetske sile, morali da reaguju. On se uzda, i to ne krije, da će Rusija stati na stranu njegovih planova. Jer strateški interes Rusije je da Srbija, severoistočna BiH i Crna Gora budu nepotopljivi nosači aviona i ruskih balističkih raketa u srcu EU. Međutim, neće Rusija zbog RS da zarati s planetom. To može da misli samo naivan čovek. Tim pre što je sada u toku gasni rat. Tako da mislim da od Dodikovih pretnji nema ništa, da on svojim izjavama samo junači sebe i svoje okruženje.

MESIĆ: Dodik je vrlo glasan, ali iza njega ne stoji nitko osim oficijelne Srbije. Ne govorim o narodu već o režimu. Jer Dodik je više u Beogradu nego u Banjaluci. On očekuje nekakvu veliku pomoć od Beograda. Od toga nema ništa. Granice se nisu ni za milimetar promijenile ni nakon što je dobro naoružana Jugoslavneska narodna armija krenula ostvariti cilj koji joj je postavio Slobodan Milošević, a to je etnički čista Velika Srbija. Tko će sada podržati Dodika? Nitko. Zato su to prazne riječi, ali uznemiravaju ljude. A Evropa ne može sebi dozvoliti da netko uznemirava ljude na bilo kom dijelu evropskog prostora.

KARABEG: Ima mišljenja da je sve ovo igra Vučića i Dodika kako bi isprobali dokle može da se ide u osamostaljenju RS, pa, kad stigne oštro upozorenje sa Zapada, Vučić će zaustaviti Dodika i predstaviti se kao spasilac i mirotvorac?

MESIĆ: U suštini to je međusobno ohrabrivanje, pa šta se od toga izvuče, jer je jasno da BiH mora opstati, da se ona ne može razbiti jer se u slučaju njenog razbijanja razbija Evropa, pucaju mnogi šavovi, a to si Evropa ne može dozvoliti. A Hrvatsku uvlače u tu igru da bude jedan od sudionika, da je nemaju protiv sebe. Međunarodna zajednica bi sada trebala biti daleko odlučnija i reći šta se može, a šta ne može. Mora se reći da onaj tko ne prihvaća BiH i tko ne poštuje pravila igre ne može ostati u politici BiH. Kao što ne može igrati nogomet onaj tko loptu hvata rukom. On ide van sa igrališta.

ČANAK: Ako je to igra, onda je opasna. Ipak, mislim da je to mnogo višeslojnije nego što na prvi pogled izgleda. Verujem da bi se Vučić koliko sutra odrekao Dodika ako se pokaže da mu može zasmetati. Tu se meša jako mnogo političkih, čitajte ekonomskih interesa. Jednom prilikom, dok sam još razgovarao sa Dodikom pošto ga dugo poznajem, rekao mi je da mu ne pada na pamet ujedinjenje sa Srbijom i da je njegova osnovna ideja nezavisna RS zato što je to, parafraziraću, dobro za biznis. Nema bolje stvari za biznis od nezavisne države jer onda možeš da praviš pravila kakva hoćeš. Jedino što planeta tako ne funkcioniše. I tu je cela poenta. Nije to nikakva priča o nacionalnim interesima. To je kombinacija privatnih interesa i interesa velikih sila gde smo svi mi na Balkanu sitan novac za potkusurivanje Rusije, Kine, SAD, EU. Tako nas i posmatraju, tako i postupaju s nama.

KARABEG: Dodik je obećao da će ići do kraja?

MESIĆ: Ako misli ići do kraja BiH onda ima pravo otići iz BiH. Ali on ne misli tako. Misli da prijetnjama može nešto izvući, neku korist za svoju politiku.

ČANAK: Ne znam šta je kraj, ali, koliko sam ja dosad pratio događanja na prostoru bivše Jugoslavije, kraj je obično takav da oni kojima su usta puna srpstva završe u Moskvi.

(Radio Slobodna Evropa)

In memoriam: Miso Vidovic

                                                                 1964. - 2021.

Prekjuce je u Banjaluci, nakon duge borbe sa rakom pankreasa, umro novinar Miso Vidovic. 

Miso Vidovic je bio odlican novinar, ali jos vaznije i veliki covjek,  jedan od preostalih antifasista, onih rijetkih, onih koji svoj antifasizam ne izgovaraju u pola glasa, jedan od onih koji su ponosni sto su to sto jesu!

Bio je jedan od, za moju generaciju, mladje banjalucke raje. Jedan od onih koji nikada ne prodju a da se ne jave i da ne pokazu da se raduju susretu, razgovoru, vidjenju... iskreni novinar koji nije ustuknuo pred nacionalizmom. Ljude je cijenio po istim kriterijima kako su cijenili njega. Prije desetak godina, prilikom jednog od slucajnih susreta dobacio mi je preko ulice: "Citam Parkic! Citiram te ponekad!" Cast je ako te citira takav novinar - a jos veca  sto te citira takav covjek!

Novinarsku karijeru je zapoceo u sarajevskoj reviji "Valter", radio i u drugim medijima bivse nam domovine. Pisao za Prelom, prije i u toku rata. Krajem devedesetih bio je i novinar Nezavisnih novina, a od 2006. pa do svog poslednjeg dana bio je zaposlen u banjaluckom dopisnistvu Federalne televizije. 

Zbog istine koju je govorio, bio na listi "izdajnika", "stranih placenika",  kome je "Baja" Republike Srpske jednom prilikom u mikrofon i pred kamerama pozelio da mu srce otkaze!  Da li si sretan crni Milorade?!

Supruzi Oliveri, kcerci Isidori, rodbini i prijateljima iskreno saucesce!

Pocivaj u miru, druze moj!

Nepredvidiva proslost!

Za ovih poslednjih tridesetak godina Banja Luka je od partizanskog grada stigla do grada gdje se slave fasisti i zlocinci, pronalaze i zale lazne zrtve, obiljezavaju masovni zlocini koji se nikada nisu dogodili. 

Stvara se nova istorija - za neka nova pokolenja.

Zao mi je svake nevine zrtve. Jer svaka zrtva je imala svoj zivot, porodicu, svoju pricu... Svaka zrtva je iza sebe ostavila vjecnu prazninu u necijim srcima. Osudjujem svaki zlocin, ma ko da ga je, i u ime bilo cega, pocinio. 

Ali osudjujem i one koji prekrajaju istoriju, koji sada pronalaze postojece i nepostojece ukopane kosti, masovne grobnice koje nikada nisu iskopane niti istrazene i potvrdjene. Osudjujem one koji od antifasisticke Banja Luke pokusavaju napraviti fasisticku tvrdjavu, koji uzore nalaze u Ravnogorskom cetnickom pokretu, cije ploce danas postavljaju u okolinu Banja Luke.

Uvecajte fotografije i vidjecete o cemu govorim. Ove dvije spomen-ploce, na udaljenosti od jednog metra jedna od druge, posvecene su zrtvama ubijenih pripadnika Ravnogorskog cetnickog pokreta. Pobili su ih komunisti, pise na plocama! Tako kazu stvaraoci nove istorije, na obroncima brda Sibovi, na pet minuta voznje od centa Banjaluke i na 20 metara od planinarskog doma Sibovi!

Svakim novim danom nalazim sve vise dokaza da je partizanska Banja Luka u tz. "otadzbinskom oslobodilackom ratu" devedesetih porazena do koljena. Fabrikuje se nova, do danas nepostojeca, istorija. Zamislite vi, koji ste sacuvali cast i postenje, koji jos uvijek pamtite devedesete, koliko bolestan moras biti da povjerujes u sve lazi koje se ponavljaju vec preko trideset godina! I da ih siris i prenosis  na mladje generacije koje rat nisu dozivjele i ne mogu biti njegovi svjedoci.  

Spomen ploce na Sibovima potpisuje Ravnogorski pokret otadzbine srpske, sta god to znacilo, postojalo to ili ne. Ako i ne postoji, ima ko ce se pobrinuti da da mu izmisli i datum nastanka, herojstva...

A evo, gledajuci te dvije ploce, da vam kazem sta mislim o "spasavanju" nas bosanskih Srba od potomaka Ravnogorskog cetnickog pokreta iz Srbije, uz svesrdnu pomoc njihovih saveznika sa brda Bosne. Nasa nesreca, ne vasa, vec nasa nesreca je pocela onog trenutka kad ste nam vi, potomcu cetnika iz Ravne gore, poceli objasnjavati kakav je jadan bio nas zivot u nasoj Bosni i Hercegovini i kad ste nas vi poceli "spasavati"! Vi, koji nas Bosance i nas zivot u Bosni nikada prije toga niste ni vidjeli, ni dozivjeli, niti razumjeli. Da je bilo srece, pa da ste nas ostavili da se "patimo" i "budemo ugnjeteni" kao sto smo se "patili" do tada! Da je bilo srece da nas niste "spasavali"! Sada nas, zajedno sa svojim lazima, zajedno sa vasim zlocinima i zlocincima vucete u svoj fasisticki glib!

Ali nece moci sve dok je nas koji pamtimo i znamo istinu. 

Dok god je vas koji izmisljate proslost, ona ce biti teze predvidiva od buducnosti! 

I nece biti mira na Balkanu!

P.S. I nije cudo sto djeca u 9. razredu OS u Republici Srpskoj uce da je " Borba koju su vodili partizanski i cetnicki pokret bila po karakteru antifasisticka i oslobodilacka!"  Po principu:" Tri puta ponovljena laz postaje istina!"

AFERA PREKRIVENA „OTCJEPLJENJEM RS“: O industrijskom kisiku nema ko da priča

Pise: Maja Bjelajac

Photo: Dejan Rakita/Pixsell

„Prema posljednjim uputama UKC Banjaluka, nema potrebe da pacijenti idu na respirator, dovoljno je da se jave najbližem vulkanizeru.“ Ovo je tek jedan od viceva crnog humora koje posljednjih mjeseci građani dijele društvenim mrežama ne bi li se u svoj muci koja ih je zadesila našalili na sopstveni, ali i na račun vlasti.

No, vlast koja je pokušala opravdati upotrebu tehničkog kiseonika u medicinskim ustanovama Republike Srpske zaslužila je neuporedivo gori tretman od ismijavanja, jer je situacija odavno daleko od šaljive.

„Vulkanizeri“ RS do te mjere su ogrezli u aferama da ih „pravdaju“ čak i kroz Narodnu skupštinu RS. Tako je entitetski parlament na posebnoj sjednici 20. oktobra donio zaključak da je kiseonik koji se koristi u RS „odgovarajućeg kvaliteta i koncentracije propisane za lijek u skladu sa standardom i Evropskom farmakopejom“, iako je prethodno utvrđeno da je riječ o industrijskom, a ne medicinskom oksigenu.

ILUZIONISTA MILORAD DODIK

Iako je afera kiseonik otvorila desetine pitanja, među kojima su najvažnija: da li je i koliko upotreba tehničkog kiseonika narušila zdravlje oboljelih, da li crna statistika broja umrlih od kovida ima veze sa činjenicom da pacijenti nisu liječeni medicinskim kiseonikom, nakon prvobitnog haosa, javnost se potpuno utišala.

Unazad sedmicama priču o umrlim i „liječenju“ industrijskim kisikom zamijenila je „borba za Republiku Srpsku“. Sada više niko gotovo i ne priča o tome jer su u fokusu – slučajno ili ne – aktivnosti koje produkuju Milorad Dodik i SNSD a tiču se „vraćanja oduzetih nadležnosti Republici Srpskoj“, što je dovelo zemlju, po mišljenju dobrog dijela javnosti, na ivicu novih sukoba.

Podsjećamo da je aferu kiseonik otvorio bloger Slobodan Vasković, a široj javnosti i nadležnim institucijama je plasirao gradonačelnik Banjaluke Draško Stanivuković, uz podršku kolega iz PDP-a i Srpske demokratske stranke (SDS).

„Predali smo sve dokaze tužilaštvima, od dokumenata Agencije za lijekove, Republičkog inspektorata, drugih nadležnih institucija, do carine, registratora… Mi smo dokumentovali sav slučaj, a čuli smo i priznanje raznih učesnika u ovom svemu, tako da je sve dalje na Tužilaštvu i nadležnim organima koji treba da hapse. Nama je jedino ostalo da uzmemo lisice i hapsimo te ljude, jer sve što je do nas, a i više od toga, mi smo već uradili“, kaže Stanivuković za Inforadar i ističe da očekuje reakciju od Posebnog odjeljenja Republičkog tužilaštva za suzbijanje korupcije, organizovanog i najtežih oblika privrednog kriminala ili Tužilaštva BiH.

            Stanivukovic predaje krivicne prijave Specijalnom tuzilastvu (Foto: Dejan Rakita/PIXSELL)

Iz ovih institucija se ne oglašavaju, privođenja zbog afere kiseonik za sada nema, a javnost se sve manje bavi ovom, za život, ključnom temom.

Kako to obično i biva u banana državama s koruptivnom vlašću, pred očima javnosti, kako smo to već naveli, danas se odvijaju svi mogući igrokazi, samo ne oni koji su od realnog životnog značaja a koji su potencijalna i vrlo ozbiljna prijetnja političkom vrhu.

U ovom trenutku bosanskohercegovačka javnost svjedoči radikalnom nacionalnom zaoštravanju, ogromnim političkim tenzijama, koje rezultiraju čak i spominjanjem rata. Iz prime-timea domaćih TV stanica vrište priče o mogućem oružanom sukobu, naslovnice pune Dodikove najave vraćanja entitetskih nadležnosti, formiranja vojske RS, otcjepljenja…

Prosječan konzument domaćih medijskih sadržaja stoga teško stigne i pomisliti na „tamo neku aferu“ o tehničkom kiseoniku, zbog koje bi u civilizovanim zemljama kompletna vlada pala u roku od 24 sata, a odgovorni bili ekspresno pohapšeni.

Stari majstor – iluzionista Milorad Dodik tako dva do tri puta sedmično plasira igrokaze, kao kosku koju polugladni i bolesni narod glođe: naravno da će tema rata izdominirati sviješću ljudi koji ili ga pamte, ili su rasli uz saznanje o njegovom krvavom epilogu. I naravno da sve drugo postaje sekundarni problem, makar se on čak i direktnije ticao života i opstanka ljudi.

PORODICE OBOLJELIH OD USTAVNOG PORETKA RS

Ipak, da bi se „pokrila“ i jeziva priča o industrijskom kiseoniku, pribjegava se nevjerovatnim potezima, u rangu opsjenarskih trikova.

Tako su se u medijima do sada nekoliko puta oglasile tzv. „porodice pacijenata oboljelih od kovida 19“. Bez preciznog naziva udruženja, kao i bez ijednog imena koje stoji iza „Porodica“ ova, za sada fantomska organizacija, stavila se u službu prvenstveno zaštite lika i djela Milorada Dodika, a potom i njegovih saradnika.

UKC RS (Foto: Dejan Rakita/PIXSELL)

Svojim oglašavanjem 8. oktobra „Porodice“ su najavile tužbu protiv BN televizije, reagujući na emisiju Izazov u kojoj su, kako su naveli, plasirane dezinformacije. „Porodice“ su, kako stvari stoje, već i prije nadležnih institucija – policije i tužilaštva, bile uvjerene u kvalitet tehničkog kiseonika i njegovu blagodat po pacijente.

Potom su „Porodice pacijenata iz RS“ koji se liječe od kovida podnijele krivičnu prijavu protiv gradonačelnika Banjaluke Draška Stanivukovića, direktora Agencije za lijekove i medicinska sredstva BiH Aleksandra Zolaka, opozicionara i više NN lica, koje terete „da su djelovali kao organizovana kriminalna grupa i pozivali na rušenje ustavnog uređenja“.

Čak i u šizofrenoj stvarnosti kakva je upravo na vrhuncu u Republici Srpskoj malo ko poznaje srodnike osoba koje se liječe od kovida a čiji primarni cilj nije zdravlje i njega najbližih, već ustavni poredak RS. Ali evo, u ovom bh. entitetu očito se mogu naći i oni koje, više od oboljelih članova porodice, brine ustavna pozicija RS i njenog neformalnog suverena Milorada Dodika.

No, interesantno je da se „Porodice“ više ne oglašavaju o kvalitetu kiseonika kojim se liječe njihovi najbliži. Ne postavljaju ni pitanja o sve češćim nezvaničnim pričama iz UKC RS kako nema PCR testova, već da se pacijenti testiraju antigenskim. Porodice se ne oglašavaju ni na pitanje svih pitanja: zbog čega Republika Srpska ima najveću smrtnost oboljelih od kovida u Evropi?

Umjesto toga, ovo neobično udruženje odlučilo se na još jednu krivičnu prijavu, ovoga puta, protiv blogera Slobodana Vaskovića. U agoniji borbe s koronom, porodice oboljelih smatraju da je prioritet Vaskovića optužiti za „iznošenje laži i uvreda na račun najviših nosioca vlasti, predstavnika institucija RS“.

U obrazloženju tužbe koje je objavila Srna, „Porodice“ sumnjiče Vaskovića da je svojim pisanjem nanio štetu i oboljelima, i to „navođenjem na samoubistvo i pomaganjem u samoubistvu“. Ocjeni o „letalnosti“ Vaskovićevih blogova prethodila je čitava pisanija o njegovoj „povredi ugleda Republike Srpske i njenih naroda, pozivanja na nasilnu promjenu ustavnog uređenja Republike Srpske, pripremanja krivičnih djela protiv RS“.

Vaskovića tužile “Porodice”

Količina brige za zdravlje najbližih vidno je nesrazmjerna stepenu zabrinutosti tog navodnog udruženja za člana Predsjedništva BiH Milorada Dodika, ministra unutrašnjih poslova RS Dragana Lukača te još nekih visokih funkcionera RS iz SNSD-a.

Obraćajući se pismom Miloradu Dodiku, Slobodan Vasković je naveo u svom blogu da je autor tužbe fantomske organizacije porodica zapravo Slavko Mitrović, ideolog SNSD-a, koji se već decenijama smatra sivom eminencijom te stranke.

„Emitovanje njegove krivične prijave putem agencije SRNA-e, svjedočanstvo je da si ti odavno spalio Ustav Republike Srpske. Ne mogu rušiti nešto što ne postoji”, napisao je Vasković u pismu Dodiku kojem odgovara na optužbe navodnih porodica oboljelih od kovida.

Ono što se čini sasvim moguće je da će, nakon medijskih napisa o porodicama iza kojih još niko nije stao imenom i prezimenom, vlast pronaći nekoga ko će se potpisati pod navodne optužbe. Jednako kao što je, nakon inspekcijskog nalaza da se u RS koristi tehnički kiseonik i skandala u javnosti, inspekcija ipak „utvrdila“ da je taj kiseonik „tehnički ispravan“.

Performansi „vulkanizera“ Republike Srpske iz crnog, ali gotovo istinitog vica, tako iz dana u dan dobijaju nove oblike i forme. Legalizovanje industrijskog kiseonika skupštinskim zaključkom, uvođenje fantomskog udruženja „Porodica oboljelih od kovida“ kao branilaca vladajuće strukture, najave oružanih sukoba, igrokazi su kojima će aktuelna vlast nastavljati da izvodi trikove pred hipnotisanom gomilom.

A koja će, ukoliko joj se skupštinskim zaključkom tako ukaže, u budućnosti sisati auspuhe automobila, štiteći tako ustavni poredak Republike Srpske.

(INFORADAR) 

Vladislav Bodnaruk - Toba: 49. dio Stizu Micunovi Svatovi

 

Zamirisase i prvi cevapi u obliku pleskavica! Micun je bio fasciniran Majkinom idejom da to sve turne u pljeske.

"Bolje ovako, sto puta, nista mi ne propada na zeravicu a i lakse se okrece."

Ujak Jovan je bio prava zvijezda veceri. Pun viceva, onako malo prostijih, pa to svima bilo bas nekako milo. Takav je nas Narod, cim neko nekom nesto opsuje, oca, mater i slicno ... njima se odmah razgali srce.

Mene i Mirjam nos'o po dvoristu malo krkace a malo onako!

Pitao nas volimo li Skolu i kakav nam je Ucitelj? Mi rekli da nemamo ucitelja vec samo uciteljicu a ja jos dod'o da zna biti ljuta k'o pas al' otkad se udala za Panteliju ... postala ljuca sto puta. Kaze da pascad nece da je postave za direktoricu banjalucke Gimnazije samo zato sto nema neke visoke Skole.

"A ja sam joj rek'o da mi nismo krivi sto je nasa skola prizemnica! Ona meni rekla da ja jedem govna!"

"Tako ti rekla? Sutra me vodite u vasu Skolu da ja upoznam vase drugare ... i tu ljutu! Vazi li, i da ja vidim sta ti to treba da jedes!?" 

Hadzihafizbegovicka nije skidala pogleda sa Ujaka Jovana. Sve mu se priblizavala i cesala o njega, kad god bi mu mogla prici sto je bilo vrlo tesko od Ingrid jer je vukla sa sobom Arona.

A i Aron bleho u Ujaka Jovana! I on bi se pribio uz njega! Kad bi nekako moglo.

"Zajeba tebe Zora Ingrid! Obeca ti das' se udati za Jovana a dovela ti tog tvog malca iz Amerike! Stas sad' jadna? E da si bolje gledala sad bi bila dama! Prepusti ti to meni ... eto tebi mog Micuna i malca Arona i mirna Bosna!" smije se zlurado Hadzihafizbegovicka.

"Meni se cini da si ti zaboravila nas dogovor u vezi mog vjencanja, draga

Hadzihafizbegovicka?" rece kroz smijeh Ingrid.

"Nisam, jaranice moja, nisam ... samo se malo zezam s tobom! Al' dobar Jovan ... pravo ... ono dobar!" 

Vise se nije znalo broja komsijama! Nema ko nije sletio do Micunovog rostilja. Hrane na pretek! Svako nesto prinjeo! 

"Stala malo vatra ljudi, ne nabacujte tol'ko mesa dok ja ne razgorim! Ima li kakvih novina da novo drvo nalozim?" 

"Ima, dje da nema, evo!" povika Majka  i baci debeli englesko-srpski rijecnik pravac u vatru! Vatra buknu, rasplamsa se velikim plamenom i uhvati drvo. 

"Sta to uradi Sestro, Rijecnik je sa Titovom posvetom?" zapanjeno rece Ujak Jovan.

"Sa posvetom, najbolje gori Brate moj! Jebes knjigu bez posvete, ne brigaj, svaka je knjiga nekome posvecena, ova moja ... vatri!" rece Majka. 

Harambasa se stiso uz Saru pa ga sve lomi da mu proda njegovog Sabana. 

"Ja boljeg ovna nisam vidjo jos od Surdulicu!" veli Harambasa.

"Nije ti on Ovan, ovan si ti Harambasa ... to je moj drug Saban!" sapnu mu Sare.

"Dobro, ondak, kako ti kazes ... al' kako mi bi leg'o za Kurbam Bajram u Surdulicu kad se vrnem."

"Budes li i dalje srao ... nes se ni vrnut' u Surdulicu!" rece mu Sare. 

A kako rece "Surdulicu" bljesnuse nova svjetla iz pravca prodavnice Tresnja. Samo ova svjetla znatno veca ... a iza njih jos jedna isto tako velika!

"Ljudi sta je ono na vidiku? Ide li to Titanik na nas!?" neko zavika.

Kad ono ne bi taj Titanik, nego autobus ... i to dva. 

"Nocni iz Surdulice." prokomentarisa Sare, te zgrabi Sabana za onu crvenu masnu oko vrata, da ne izleti na cestu. Jer, jebajiga i ovan je ipak, na neki nacin ... ovca!

"Promasili aftobusi stanicu pa dosli u nase dvoriste!" neko rece.

Kad nije ni to!

Dosli Micunovi na svadbu!

Istovarali su se cijeli sat. Vukli prvo trube, pa prasice na raznju, pa onda nagrnula djeca, a djece k'o govana, za djecom zene, i njih isto tako, k'o ono maloprije,  a potom Cige, brke, sesirdzije, mindjusari ... svi sareni do zla boga. Svi na ocima natakarili crne naocale, pa po mraku udaraju dje inace ne bi udarali da nije te nove mode! Buka, ubi boze! Mrtvog bi probudilo! Mrtvog da, ali ne i zmijanjce zaspale na bracnom krvetu mojih Roditelja! 

Izljubise Micuna sa svih strana, k'o rodjenog brata! Micunu pomalo neugodno al' brk mu se smije! "Sad cu ja vama pljeskavice u lepinji!" sav izgubljen od srece vriska Micun.

"Ne ijemo ti mi ta govna, Micune!" veli mu neki rodjak. "Donjeli mi pravo jelo ... prasici na razanj!" 

Pa safatali Harambasu i nosaju ga na ramenima kroz cijelo dvoriste u krug, k'o kakvog Vojvodu! Klanjaju mu se do zemlje, iako je najmanji medju njima. A Harambasa odmahuje rukom i pozdravlja, k'o drug Tiiito kad mase iz auta!

Pred Micuna stadose i tri Majke! Sve tri okruzene djecurlijom! Neka vec izdjikala za Fakultet, ali jebajiga ... svi nepismeni pa se niko nije ni angazov'o oko toga! Tog Fakulteta, mislim! 

Micun bi da zaplace ... ni jednoj Materi ne bi da se prikloni! Sve su mu dobre, sve su Majke iste a dobro je i jos bolje, imati tri! Jedino ne valja za osmi Mart!

Zbog onih ... poklona!

Pirili su u trube, sta je koga ponijelo! Licilo je na uzbunu kad se svira a za propast Svijeta.

"Harambasa, ti zapovidi ... koju cemo!" predlozi jedan od njih. Onaj debeli! 

"De te onu, al' tiho, kasno je ... Nizamski Rastanak." sapnu Harambasa.

Okupila se gomila sviraca u hrpu, ko kakvi kosarkasi kad se savjetuju, oko vatre a ono nista! Samo nesto suskaju. 

"Ne mere ta Harambasa, taj solo, to samo Micun more!"

Na te rijeci, Hadzihafizbegovicki skoro srce prepuce od radosti! Sve sto se do skora kolebala, sada pade u vodu! Radosno uzviknu, "ode ja po nasu trubu!"

Iz potiha, Micun odape prve tonove. Svirao je svoj solo, a onda mu se polagano a potiho priblizise druge trube. Zasvira cijela Surdulica.

Culo se i ono, kad neko izusti: "O, joj!" 

Majka je sjetno gledala u vatru u zadnje plamenove koji lizu njen Rijecnik. Skoro da joj srce pukne!

"Kumo, sta se stisla k'o ona stvar ... koju bi za tebe?" tiho je upita Micun.

"Znas onu iz Filma "Odavde do vjecnosti",  Povecerje, Micune ... onu Tisinu?" sapnu i ona nekako.

"Znam, a znam i da te nesto opasno stislo, Kumo ... al' zar bas toliko?" pa zasvira Povecerje, tu Tisinu a tisina srce para gore nego kad te ziva deru! 

"Ulazeci u Banjaluku, rekoh onom malcu, ja nikad nisam osjetio ljepsi i topliji Miholjdan nego veceras, provlaceci se kroz vase aleje kestenova, kao da sam u sam raj ulazio! Kao da sam ponovo u ljetu! Miholjsko ljeto je cudo jedno!" k'o za sebe sapce Ujak Jovan. 

Micunovi gosti, umorni od dugog puta smjestili se u satore! 

Ingrid smjestila Arona i Mirjam na spavanje u svoju garsonjeru. 

Majka je otisla u nas stan, usla tiho na prstima da ne probudi zmijanjce, legla sama na kauc u trpezariji i dugo, dugo u noc nikako nije mogla skontati sta tu ona sama na ovom svijetu radi!

A onda joj s kredenca iz knjige Kremansko Prorocanstvo doleti lelujava poruka Tarabica ... u svom miru, covjek je uvijek sam! Treba samo u to uprijeti da se to vidi! Sve okolo su samo ... lazi! 

Tu noc Stari, Sare, Micun, Ingrid, Hadzihafizbegovicka, Harambasa, Ujak Jovan, Boro Granap, Merso i jos par komsija proveli su sjedeci uz vatru. Pred samo plavicasto jutro, kada se tama sklanja jutru banu i Mitar iz svojih nocnih setnji!

Saban beknu kratko, a Mitar ga pomilova po rogovima! Saban krenu za Mitrom i sjedose kraj Sare.

Sad bas ovan ne moze da sjedi ... ali nekako tako! 

Pijuckali pomalo i sjecali se necega lijepog iz mladosti, necega sto im se nikad nije ni desilo, pa mora biti da im se neciji tudji lijepi sam uvalio u sjecanje pa sad sa njim tapaju zivotom, dok je plavicasti dim lebdio Banjalukom i nestajao u plavicastoj zori novog dana! 

Ingrid uhvati trenutak i isprica Ujaku Jovanu pricu koju je moja Majka smislila i plasirala Ingrid, o njihovom, za dva dana, vjencanju. Ujak Jovan se do ludila valjao od smijeha!

"Sunce moje, moja Sorela ... htjela te je sacuvati za Arona! Vjeruj mi, Ingrid,  meni nikad o tome nije ni rijeci rekla!"

"Sve mi je sad jasno, Jovane ... kad vidim Arona!" rece sa sjetom u glasu i ocima Ingrid. "Jos uvijek svojim ocima ne mogu da vjerujem da covjeku nesto tako plemenito moze pasti na pamet i jos k tome ... da se to realizuje!"

"Nemoj ni ti biti na kraj srca Ingrid ... jer zivot je carolija ... kad se najmanje nadas ... desi se cudo! Oni koji vjeruju, mogu preskociti i najvece prepreke, preplivati mora!"

Ingrid uhvati Ujaka Jovana za ruku ... htjede jos nesto ... ali ne prilici!

Zato ga samo stisnu za ruku ... jace! 

Tako i narandzasto Sunce granu!

Miholjsko! 

Sa fildzanom crne kafe, Majka izasla na jos uvijek oroseni balkon.

Nekom cudnom mirnocom gleda u scenu u dvoristu. Ucini joj se da sve odise sivilom i siromastvom!

Satori se od rose pomalo uvili, deformisali, ugasene vatre k'o crne rak rane! Iznad izgazene trave, podize se izmaglica!

I gomila nocnih spodoba, meraklija ... k'o tifusari iz partizanskih filmova, naslonjeni jedni na druge, niti budni ... niti spavaju! Reklo bi se ... mrtvi! Al' to ne znaju! 

"Ajd, sto se muskarci nikad nece dozvati pameti, to im je u krvi,  al' sto i one dvije kurvetine!?" pomisli Majka. 

Ingrid, kao da osjeti Majcin pogled sa balkona ... poskoci ozareno, popravi falde na novom muskom odjelcetu i uskliknu: "Jel' koji fildzan ima za mene? O jesi se zajebala, sto nisi ostala sa nama sinoc!" jos dodade. 

Majka nista ne rece! I glupo bi bilo!

Zna se da kafe uvijek ima! Bahnuce vec neko! To se ne pita! 

Stari i Merso, otresose pepeo sa sebe i odjurise na posao u Cajavec.

Hadzihafizbegovicka, Micun i Harambasa krenuse u upoznavanje sa rodbinom.

Pola je spavalo u nocnim autobusima iz Surdulice, pola povaljano po satorima na goloj zemlji.

Sare, Mitar i Saban se uputise na fijaker stanicu. I njima je pocinjao novi radni dan. Dobro, Mitru mozda i ne, ali ipak ... novi dan, to jest' sigurno! 

Ujak Jovan uze pod ruku Ingrid i popese se u nas stan. 

"De se ti malo odljepi od njega!" rece Majka, Ingrid. 

Kafa je bila, da mrtve podigne! Podigne u zive, naravno!

 "Dje su ti oni sakriveni?" upita Ingrid. 

"Zmijanci!?" Majka pokaza rukom na spavacu sobu. 

Zmijanci nisu davali znake zivota! Ingrid tiho otvori vrata spavace sobe da proviri a oni sve troje sjede na krevetu i blehaju u vrata! Jovana u sredini!

"Ljudi, sto ste se stisli ... kafa je gotova!" rece Ingrid i jos rece: "Moram na pos'o, al' eto me oko trice!" i izleti k'o furija iz kuce.

Ne bi se reklo kao inace, da je za njom ostao neki poseban miris ... ako ne racunamo onaj sinocnji dim i vlagu! 

"Ja cu sa Malcem i onom malom od Ingrid, danas u Skolu da upoznam uciteljicu!" rece Ujak Jovan.

Dok nas je Djuka redala u stroj za Skolu i pistala u svoju zvizdu, Ujak Jovan izleti izbezumljen iz kuce! "Sta si se tu razzvizdala i puses u tu pistu k'o Gestapo!? Ovo su, bre deca, zeno!" ovo zadnje iz njega provali na ekavskom a to je ono beogradsko, valjda ... kad si ljut nesto!? "Begaj, bre ... odavde!" 

"Jel' daleko Skola? Ima li kakav taksi da nas prebaci do Skole?" upita me.

"Nije Skola daleko ... u Banjaluci nije nista daleko ... Nema, taksi ... ima fijaker i Sare." rece Mirjam.

"A ima li kakva radnja sa slatkisima uz put, da nesto kupimo i pocastimo drugare!? Da se ne ide praznih ruku u Skolu!" raspolozen je Ujak Jovan.

"Nema to ... ima Rahman u Gospodskoj ... i sampite!" 

Sare se jako obradovao kad nas je vidio. "Jovane druze, ljudi stisnite se malo na zadnju seciju ... morete svi stati, Mitar i Saban taman zaspali na prvoj seciji, pa da ih ne diramo!"

I krenusmo, pravac Gospodska! 

Ujak Jovan naruci pleh sampita, pa pleh krempita i one baklave ... ruzice! A ruzice, natopljene ... sve plivaju u seceru!

Drugo nista vise nije moglo stati u fijaker! Obec'o je Rahmanima da ce Sare vratiti plehove kad se kolaci pojedu.

I mi krenusmo ka Skoli, ali Putkas, konj k'o konj stalno vuce ka Aleksincu. Jedva smo se iskobeljali do Skole!

Pred Skolom, otvorena hauba motora raspadnutog Moskvica i Gojko, tj Drug Gvozdeni, zvani Spanac sa Pantelijom, kontaju sto bibikalo vise ne radi.

"Ajte momcine, vas dvojica, unesite ove tepsije, plehove ili sta li kolaca u Skolu, a ja cu pogledati sto vam auto ne bibice!"

Goja i Pantelija poletise a brkovi im se smijese!

"Dje cemo?"

"U Zbornicu, naravno!"

Tu se Ujak Jovan predstavi skolskom osoblju. Narocito naglasi da je bio praski djak i da predaje studentima na Masinskom Fakultetu u, jebote ... onom samom ... Beogradu. Na rijec ... studenti, svi se usrali, k'o da su studenti ... Ministri ili Bogovi!

Jebajiga, neznanje radja strah!

Kad je ugledao mlade uciteljice Usorku i Suardu, k'o da i u njemu nesto muski puce pa i on osjeti kako mu srce zatreperi. 

"Ja, bre kad vidim nesto lepo ... sav se tome predam!"

Tako i one same, sve se nekako presamitile pa se rukama fataju, ko sve zene a k'o od nekakvog stida, kad nalete na Momcinu, a za dole (ono medju nogama)!

Jebajiga, i danas da me neko pita zasto je to tako ... ja odgovora ne bih znao! Izgleda da je to jednostavno ... samo tako!

"Koja je od vas dvije, uciteljica mome Malcu i ovoj jos manjoj Mirjam?" upita prilicno veselo Ujak Jovan.

"Nismo mi ... steta!" u glas odgovorise Usorka i Suarda! "Stamena je! Sa'ce ona doc' u Zbornicu! Samo sto nije ... malo kasni ... inace."

"Stamena!? Uh, imena!" rece zaprepasteno Ujak Jovan

"Nego ja malo doneo kolaca da se drugari od mog Malca pocaste, ne zamerate mi? Da sam znao da je skolica ovako mala, ne bih donosio tri pleha, ma nece se baci!"   

Uz tresak vrata u Zbornicu uleti Stamena!"Kakvo je ovo sranje po hodniku, sto se djeca uljepljena kolacima!?"

 A kad je ugledala Ujaka Jovana, zatresla se i ona ... malo! Usta joj se rasirila od uha do uha! Jebote ... ovaj, isti onaj jedan iz onog jednog filma!

Dah joj stao!

Dooobar!

"Aj, koliki je!"

Ujak Jovan je s pika skont'o da Stamena ima vise muskih crta lica nego sto treba pristojna zena da ima ... pa se odluci na cisto dzentlimensko ponasanje i ophodjenje. Dakle, bez dodatnog lupetanja i udvaranja!

Ali rijec po rijec, Ujak Jovan joj rece da ne moze djeci govoriti da jedu govna, nije ni pedagoski ... bez obzira na nestasicu, svega! 

"Zar mislite Druze Jovane da bih ja takve gadosti ikad prevalila preko svojih usana ... laze Malac, k'o pas!"

Ujak Jovan je spontano pogleda u pomenute usne, tj. usta ali ga to ne uvjeri da govori istinu!

"Laze, Ujko Jovane, k'o kuja ... stalno nam to govori!" pobuni se Mirjam.

Pa kad je rasprava otisla tamo dje ne treba, Ujak Jovan, onako iznerviran  joj rece: "E, sad nevezano za te tvoje brkove iznad tih tvojih usana, da si muskarac, sad bih te spuc'o sakom pravo u glavusu!" 

Stamena, uzasnuta poskoci k'o horoz u stranu! Za svaki slucaj! Ali nista ne rece. Nekako joj ne bi pravo! 

"Spucaj je, spucaj! Sta ima veze sto nije muskarac!?" navija Mirjam.

"Spucaj je u glavusu!"

"Ipak necu, dete drago, mozda ce se ona sada malo popraviti?" 

Po izlasku iz Skole strcase za Ujakom Jovanom Pantelija i Drug Gvozdeni, sve usecerene ruke brisuci o tur! Preskacuci po dva stepenika vicu: "Stani, stani Ujake Jovane, de nam pogledaj auto sto ne bibice!?"

Otvorise haubu, pa Ujak Jovan odvrnu cep na hladnjaku ... kad ono sve nesto bijelo curi.

"Ne bibice sto ste ispraznili akomulator a ne pali zato sto je otisao dihtung glave motora pa auto mijesa ulje i vodu. Mora generalka ... ili na otpad! Ko vam sada moze nabaviti delove za Moskvica? Niko! Jos bolja ideja, uporegnite nekog konja i odvucite ga negdje na selo i organizujte kokosinjac u njemu."

"Dje da nadjemo konja?" pitaju uglas Pantelija i Drug Gvozdeni.

"Evo Sarinog!" rece Ujak Jovan.

"Ne more moj Putkas sam to da vuce, nije ni on tol'ki konj!  ... Treba jos dva konja!" mrzovoljno dodade Sare.

"Dje da nadjemo tri konja?" opet se cude Pantelija i Drug Gvozdeni.

"Uzmite Sarinog Putkasa i vas dvojica! Eto vas tri!" 

Nakon Ujakovog odlaska, sve stolske kvake su bile uljepljene secernom vodicom pa se sve klizalo i ljepilo! Fuj! 

Laganom, elegantnom voznjom Sarinim fijakerom krenuse nazad ka nasoj kuci ali onaj njegov konj ... Putkas odveze ih pravo pred Aleksinac! 

"Eh, kad smo vec tu, dje smo ... Jovane, ja placam turu!" rece Sare.

"Spricer." rece Ujak Jovan. "Rano je za nesto ozbiljnije, slazes se ... a neozbiljno bi bilo i odbiti!"

"Ne more to, taj spricer ... more samo na flase! Kasim ti ne voli na dugo racunati!" 

"Dobro, onda flasu beloga i flasu radenske. Ne marim!" rece Ujak Jovan.

"O, joj Jovane nije ti ovo Bar Hotela Palasa, ima belo ... ali radensku ... to nema u Aleksi! Cuj, Radensku!? To moras sam ponjeti od kuce!"

Glasan smijeh i nadmudrivanje probudi usnule u fijakeru!

Iz sna se prenuse i Mitar i Saban!

"Nista za to, ode ja do Drine odletit' po Radensku!" rece Mitar.

I odleti!

Negdje u podne kroz muljavi izlog Aleksinca Ujak Jovan ugleda poznatu osobu.

"Sare, nije li ono ona Uciteljica od Malca?"

"Jel' ona s brkovima? Jest, ona! ... Garant nagulila iz skole!" 

Sramena se dugo opirala i borila da nista ne popije! Ujak Jovan joj se izvinjavao iz dubine duse. Nasao je hiljadu izgovora za svoju, nazovi bahatost i dodavao ... ovo se samo moze iskupiti jednim elegantnim picem! "I sta pije Gospodja, ovaj Drugarica Uciteljica? Po volji vam!"

"Uf, kad je tako i kad se bas mora, onda jedan aer konjak." a ruke podigla u zrak u znak predaje ... vragolanima!

"E, jebiga ... nema to u Aleksi!" mrzovoljno rece Sare.

"Ima li u Drini?" pita Ujak.

"Ode ja odletit da vidim! A more li cokoladni liker ako nema taj aer?" pita Mitar u trku.

"Ne marim ... moze!" rece stidno Stamena i sagnu skruseno glavu-su. 

"Znate, Stamena ... nije ljepota u vidjenju ljepote na prvi pogled ... ljepota u covjeku je nesto sto se spontano otkriva ... korak po korak! Steta sto ste udati!" rece k'o razocarano Ujak Jovan.

"Ko, udat ... jel' ja ...ma to bila jeba!" 

Ujak se ugrize za jezik! A i neka je ... sta sere dje ne treba! 

Posto su banuli u kucu tek negdje pred rucak, nije se moglo saznati da li je Mitar morao letiti ponovo u Drinu po jos Radenske, il' su onu jednu razvukli pa kol'ko koga dopa'ne!

Uglavnom, sva trojica vuku pune kese speceraja sto su uz put pokupili u Drini.

"Zaboga, Jovane ... ti nikad nes' doc' pameti! Sta ste mi ovo navukli? Meni je kuca puna svega ... samo sad bas nesto ... nema! Niste trebali! Ajde udjite, sta ste stali po sred hodnika, zatvorite vrata, da jos neko ne bahne!"

"Ajde Mlada i ti u kucu ... da im jos neko ne bahne!" a svi se zavaljali od smijeha.

Energicnim korakom u kucu ulazi Ingrid! Gura sve ispred sebe! Jebe mater medicini i pozivu koji je izabrala ... "nije to pos'o za ljude! Ljudi su stoka, doktore treba zakonom ukiniti a samo dati veterinarima da rade! I sto ti Zovo ona Stamena stoji sama pred vratima?" 

"Sta vam je danas ljudi ... jeste li svi poludili!? Kakva Stamena, Ingrid!?" 

"Stamena!" prodera se Ingrid.

Velika glava proviri na nasim ulaznim vratima.

"Ne znam, mozda nije zgodno" ... pa podize flasu cokoladnog likera u vidno polje ... ostala jos dva tri prsta pa ja pon'jela da se ne baci!" 

"Ajte, svi, ajte!" rece Majka a ruke stavila na bokove, bas kao ono uvijek, kad ne zna sta bi s njima. Bar da joj se nasla ona kuhinjska krpa u rukama, pa da mahne s njom po zraku ... ovako nista! Samo stala na sred trpezarije! Svakakvih je cuda vec vidjela ... pa svemu ovome vise nije pridavala posebnu paznju!

Predstavi gostima, onima sto ne znaju ljude, skupljene na kaucu: "Ovo su moji rodjaci ... bas ono, daljnji!" 

Mitar, zatrepta ocima ... "ovaj cilager je meni odnekud poznat!?" pa se onda i zamisli, od kud mu je poznat, al' to bi moglo trajati!

Rodjaci, razrogacenih ociju a ne trepcu!

"Ajde, bolan ... mozda si ga vidio negdje u Parku!" pokusava Majka da mu skrene misao.

"U Parku ... dobro kazes ... vidio sam te u Parku, samo ne znam gdje i kada.

"Sjetit ces se za dva dana, kad dodje vrijeme!" tjesi ga Majka. 

Neko zazvoni na vratima i zalupa! 

"Ljudi da nije Hadzihafizbegovicka ... najebali smo ... sakrivajte zmijanjce!" strese se u strahu Majka.

Ingrid se prisulja do vrata i tiho upita: "Tko je?"

"Ma ja Ingrid, otvaraj, sta se desava?" Ingrid prepozna glas Staroga.

"A jesil' ti to sam, Franci?"

"Sam, s kim bi bio, otvaraj, zurim!"

Kako Stari jadan udje u kucu, tako osta zakucan na vratima trpezarije: "Sta vam je ljudi, sta se desilo ... kol'ko vas je, skupili ste se k'o penzioneri u Socijalnom, jel' umro neko!?" a tresu mu se i glas i ruke.

I prije nego dobi odgovor, opet neko zalupa na vratima! Ovaj nije zvonio ...samo lup'o! Izgleda se slabo snalazi sa elektrikom, ovaj zvonom!? 

"Sad je sigurno ona kuja Hadzihafizbegovicka!" vrisnu Majka.

Ingrid, opet ode do vrata i tiho upita: "Tko je?"

A niko ne odgovori!

"Tko je!?" ponovi Ingrid jos umilnije.

"Ma ja sam!" rece glas.

"A ko je rek'o ja sam!?" ne snalazi se ni Ingrid vise.

"Ja sam rek'o, ja sam!" sapuce glas.

"Otvori, Harambasa je!" doviknu Majka.

"Sto ti ne otvaras, zenska glavo, kad sam ti lijepo rek'o da sam ja!?" buni se Harambasa.

"Dje Micun i Hadzihafizbegovicka?" ne predaje se Ingrid. 

"Sinoc mi pricali o njenom zivotu a Micun i ja rekli da mora zvati na vjencanje one njene sto je masirala po Aginom selu, Hadziju Hasana i onu njegovu Hanumicu. Ona se rasplakala, i eto jutros Micun kresn'o Merdzu 770K a skoro nov, i pravac ka Aginom! Veli da ce doci sutra i da se bez njih ne vraca!"

Tako svi odahnuse! Majka ponajvise! 

"Nego ja vidio da vas se puno uvuklo u kucu pa donj'o dve tri plecke ... ako bude malo, odletit cu po jos!" rece Harambasa.

"Ljubim te Harambasa sto nista nisi izdao!" rece mi Majka, sva sretna.

"Zamezite, ljudi ... ima se ... moze se! A sto si mi ti Franci tako usplahiren uletio u kucu!?" pogleda u Staroga, blago. 

"Stigla depesa iz Beograda, evo citaj! Moramo hitno u Ameriku, izgleda da nam se raspada diplomatski kor! Nagulile neke Diplomate ... izdajnici, rade za americke sluzbe, pa nam fali kadra,  Tiiito je energican, Ja moram hitno u Vasingtauns!"

"Pa sta cemo sad ... a Holivods, Franci!?"

"Ne pitaj me nista vise, izgleda mi to otpada, nece definitivno da sele Ambasadu ... neka prenoci, ujutro zovem Rankovica licno, pa da vidimo!?"

"Os da ga ja zovem ujutro, znam ja sa sirovinama!? Ili da probam sa Pepicom Kardelj?" 

"Bolje nemoj! Pomislit ce da sam papak!"

"Pa sto da pomisle ... znaju to!" pa se Majka zavalja od smijeha. 

Nase egzistencjalno pitanje nije zanimalo nase goste! Sve se okrenulo na salu i jebu!

Harambasa se prisulj'o do Stamene! "Da ti uspem to cokoladno u casicu!?" a gleda je zavodnicki. 

"More u casicu, al' samo dva prsta!" rakolji se moja Drugarica Uciteljica!

"Bojim se da me ne povuce alkohol pa onda ne znam sta jadna radim i mislim!"

"Ne brigaj se ti Uciteljko ... ja uv'jek znam sta radim! A nije tvoje ni da mislis, kad si sa pravim muskom!" a sav zazvalio ... Harambasa. 

Ingrid sjela Ujaku Jovanu u krilo ... jebajiga, to ti je kad se nema dovoljno stolica ili da je barem tu ona jedna sto ne treba, pa da se prinese! 

"Stara, imamo li koju pivu da je ostala, da ti i ja kresnemo na nasem balkonu!?" upita Stari Majku. 

"Ima, puna spajiza!" rece Majka nekako radosno. 

"Sjedi ti tu na nas balkon, ode ja po pivu!" rece Stari. 

"Aiii, ne znam, jadna, oces li naci spajiz ... sam?" pa se jos radosnije, nekako treska, k'o onda kad je upisivala ono nesto njeno ... u onaj njen jebeni, engleko-sprski rijecnik, da onda kad je bila djevojcica ... a to znaci kad' je bila mala ... a mali ljudi, oni znaju sta je zaljubljenost i sta je ona veca rijec ... ljubav! Ta ljubav, tu i tada probudjena, u covjeku ostaje za vjecnost! Kad se ta rijec spozna ... pocnu i prva treskanja, potom klecanja konjena i tako!

Sve ostalo je kopija toga! Pojednostavljena!

Ali, nikad ponovljena!

Kazu ljudi to je greska! Kazu nije to ljubav! "To je sranje!" 

Kako sam mogao uhvatiti tu tugu u ocima moje Majke ako se ljubav nije propela iznad svega!? 

"Ja jedino nikad necu shvatiti ... zasto se onda svi vracamo samo tamo!? Zar smo sve i uvijek u zivotu ... promasili!?" 

"Jednom, probudjena ljubav ... ostaje za vjecnost! Ostalo je ... imitacija!

Jedini razlog i opravdanje, sto se ne moze nazad! Cuo si za rijec ... Prva ljubav!? Zato zapisi to negdje u nesto svoje! Nikad nemoj u neki Rijecnik! Ako se ikad izgubis ... nikad ne leti nazad ... tamo nema nicega, jer, su svi tvoji otisli! Samo u zapisanom stojis!  ... Onda je to, to tvoje za vjecnost! Toliko vjecno, koliko ti trajes ... dok ne podilajises! A kad podilajises ... tu je kraj vjecnosti! Vjecnost je zabluda i vjecnost je kratka!  Glupo bilo da ti ja kazem, vjecnost je samo koliko mi trajemo ... dalje nema, to su tudje price i tudje vjecnosti! Al' nas tu nema! Vjecnost vucemo u sebi ... a to je malo!" 

Stari, razdragan iznese na nas balkon dvije pivske flase!

"Nema iste boje, ti biraj ... zelena ili smedja!"

Majka sjedi u svojoj stolici, gleda u onu satorsku skalameriju u dvoristu, Micunovu familiju koja ne haje ni za sto na ovom Svijetu, sto nas brine ... veseli, pjevaju, sviraju svoje trube ... a pola nema pojma o svirci! Svejedno, Ciganima je dato da moze i tako! 

"Jebe se mene ... za boju!" rece Starom i odmahnu nehajno rukom. 

"Eh, Stara moja ... sta si nam napravila ... kucu raskucila, rasprodala sve sto smo imali da udovoljis tudjoj sreci! Vrijedi li ovo ... toga!?" pita Stari tiho.

"Vrijedi ... vrijedi i vise nego sto vrijedi ... nema se sto zivota, a ni svaki od tih ... zivota nije nas!" 

"Ne kontam to, bas!" rece Stari. 

"Nije nas, a zivimo ga! Ponekad zivlje zivimo tudje zivote od nasih samih zivota! To sam mislila!" 

"Ne kontam ni to! Ali, pridji, pridji ... molim te  ... i skini te naocale ... zelim da te poljubim!" 

"Meneee!?" skoro da se prepade, jadna! 

"Tebe, samo tebe ... tebe na ovom nasem balkonu i da me pohvalis sto nisam dao ovu nasu stolicu da se podmetne pod nas spijunski telefon, jer to nikad nije bila stolica koja nam ne treba! Na njoj si mi k'o Kraljica!" 

"Jesi li vidio kako je jutros svanulo, plavicasto hladno nebo a na istoku ofarbano narandzastim!? Znas to je taj dan ... prekosutra je Miholjdan ... arhangel Mihail ... Franci, jedinstven praznik svih Religija, jos jedno divno Miholjsko ljeto u nasoj Banjaluci i jos ljepsa Miholjska noc! Nesto bi' ti rekla al' me bas nekako blam da kazem, ne prilici mi!" pa zasuti Majka. 

"Sta moze tebi da ne prilici, reci?" 

"Ma to, o ljubavi, jebajiga, nekako mi ne ide ... nekako me stid, puno mi znacis, ti stari jebivjetru!" 

A Stari, se stis'o, naslonjen na ogradu naseg balkona, rek'o bi i on koju al' se mozda ne bi uklopila! 

Krajickom kosulje, instiktivo protrlja stakla svojih naocala, pa onda to jos ponovi dva tri puta, onako bez veze, i u neznanju iskreno ispali ... i ja tebe volim! 

"Volim te najvise na svijetu!" 

Sad jel' se zajeb'o ili nije ...? 

Muskarci su inace najveci lazovi na tom Svijetu ... ali ponekad im ipak izleti i po koja ... istina iz usta!

Uvijek se u zivotu mora naci neko koga se najvise voli! Pa ma koliko to najvise bilo! Ne bih u to da ulazim, dublje! 

Majka zafrljaci pivsku flasu! A ona skoro puna! Uspjenusala se!

Stari se nasmija, onako od srca ... zafrljaci i on! A njegova, do pola popijena, pa se nije uspjenusalo! 

Pa dje pukne! Nasmijase se jedno na drugo! 

"Necemo u Vasintauns Ambasadu! Jelde!? Ako ne daju Holisvuds, necemo ni u nekakvu vukojebinu! Trebas samo biti energican sa Tiiitom a kad te pita koji je stvarni razlog, ti reci da ne znas americki, eto!" 

"Kako sad da mu kazem da ne znam americki, kad sam mu vec prije rek'o da znam taj americki!?"

"Pa, zaboravio ... jebogati! Tako reci! Ljudi svasta zaboravljaju, pa mogu i taj americki! Jel' tako?" 

"Zar ne idemo u Ameriku?" upitah tuzno. 

"Ne sreco moja, ne idemo u Ameriku! Amerika nije Drzava za nas, Amerika nije ni Drzava, Amerika je veliki eksperiment, savremena robovlasnicka zemlja i tamo nema nista. Multikulturalizam koji je pao na ispitu davnih dana!" rece Stari. 

"Kako pao na ispitu, jadan!? Zar nisi rek'o da su svi ljudi na Svijetu jednaki!?" sad se cudi i gleda ga Majka otvorenih usta. 

"Jesam, al' to samo u komunizmu! Na zapadu ljudi nece to da budu!"

"Sta nece da budu?" jos vise se cudi. 

"Pa to ... jednaki!" 

"A zasto, pitam te!?" 

"Zato sto ne moraju!" kobelja se Stari. 

"Ako je tako, onda smo mi dobro i odlucili! Javi ti Starome da mi idemo na Maltu i gotova prica! Ima ona njegova Jovanka svojih Licana na pretek, pa nek' ona posalje u Amerike, nekog svoga! Ko ih jebe, nek' se oni muce!" 

"Da znas, bogami i da hocu!" rece Stari energicno. 

"A sta mislis 'oce li nam ostaviti zlatnog Dzagija?" 

"Dzagija, mora, nema li nama Dzagija, nema ni njemu Mercedesa 770K, a skoro nov!" 

"Dobro kazes, jest' Merdzo skoro nov ... al' Dzagi je ... zlatan! A ima i vise strujnih prekidaca!" nasmija se Majka. 

"Nego, donese li ti drugu pivu, iz spajiza ... sto obeca!? One se same razletile!" 

Ujak Jovan je trazio gitaru! Mi nismo imali, ali imao Merso! Tako se trpezarija jos vise ispuni ljudima! 

"Zasto me varas draga kad si idol moj?"... zapjeva! 

Pred vece Ingrid dovede Arona! A ovaj bio sam u njenom stanu cijeli dan ... pa nekako zagladnio. Kako se bacio na klopu, nije prestajao sa jelom cijeli sat!

"Jebote, da si tako jeo i u onoj tvojoj Malti, sigurno bi naras'o koji cantimetar vise!" rece mu Majka. 

Onda se okrenu i rece Starom: "Ajd povedi dole u dvoriste ovu Raju iz kuce, imamo Ingrid i ja da sa nasim zmijancima jos po koju rijec razmijenimo."

"Idemo ljudi dole kod vatre da sjednemo sa Micunovim gostima! Harambasa, ti si domacin!" rece Stari. 

"I nemojte se opet nacugati ... k'o sinoc!" dovikuje zabrinuto Majka."A ti Stamena, narocito pazi da ne otreses na glavu, nedje, zbog onolikog likera sto si pocugala!"

"Ne brini, Zoro ... znam ja svoju mjeru!" frflja Stamena.

"Ona je moja briga veceras, Zoro!" dobacuje Harambasa a sav ustrept'o!

"Eto, vidis i sama ... nema sta da brines!" cereka se i leluja Stamena.

"Ajd i ti Arone!" kaze Majka Aronu a on samo bleha ... i nista. 

"Nemoj njega, vidis da te ne razumije! Neka ostane sa nama, dole je po malo izgubljen!" rece Ingrid. Te jos dodade na onom svom jeziku da Aron sjedne do nje a ovaj se nesto k'o ljutnu.

 "Sta mu bi, draga Ingrid!?" 

"Kaze da hoce dole kod Jovana!" rece Ingrid i odmahnu rukom. "Ma pusti, sinoc smo nesto razgovarali i prisjetili se nase mladosti. Kaze mi da sam mu jos uvijek draga ali da je on malo promijenio orijentaciju tamo u Americi. Sta god si naumila sa nama ... propadose ti planovi! A i sa Jovanom sam sinoc raspravila! Covjek nema pojma o tvojim ludim planovima!"

"Ne kontam Ingrid!? Nisam ja imala nikakvih planova sa vama osim da vas spojim zajedno i da budete ponovo porodica Ti i Aron, a za ovo tvoje vjencanje ste me navukli ti i ona kurvaja Hadzihafizbegovicka! Jovana sam ti predlozila, samo da te sacuvam za Arona jer je sve vec bilo u postupku pa sam se bojala da te ona albanska mafija sa Hanista ne odvuce dje ne treba! Znas ti dobro, sta ja mislim! A kako je Aron promijenio orijentaciju? Mislis nije vise ginekolog k'o i ti?" cudi se Majka. 

"Ma jest' ginekolog nego seksualno promijenio orijentaciju a jos kaze i da je uvijek naginj'o ka tome!" objasnjava Ingrid. 

"Ehh, sad da me jebes ... ako te ista razumijem!?"

"Pa derpe, brate Zoro ... kako ne kontas?" nervira se Ingrid. 

"Mislis, bio na "tom" usavrsavanju u Americi? Kako ti to odma' nisi prim'jetila?" zinula Majka. 

"Ma bio mi je malo cudan ... stalno htio s guza!" 

"Sacekaj samo trenutak  da dole ljudima nesto kazem!" i izjuri na nas balkon pa onda iz sveg glasa povika: "Jovane, idi sjedi kraj Stamene ... bjezi od tog malog Arona! Odma'!" i vrati se znatno mirnija u trpezariju. 

"I sta jos ima da mi saopstis u vezi tvog laznog vjencanja!? Prvo si me raskucila, kupila ko biva mog Hima i Labud masinu za ves samo da bi ja imala da platim za tvoje burme! A onda i ona kuja odlucila da se i ona udaje te ti meni otkupi i Naftaru sa staklenim prozorom i moj elekricni Sparhet, za njeme burme! A njena i Micunova burma, k'o dva holahopa!" ljuto pogleda u Ingrid.

"Zezale smo se malo s tobom ... da vidimo dokle ces ici sa svojim ludim idejama! Eto! Sto se tice tvoje bijele tehnike sve ti vracamo!" 

"Ali ja nemam lovu da vam to platim!" rece zapanjeno Majka. 

"Pa stas' nama placati, mi smo ti dale nasu lovu za nase burme s tim da ja ocito ovu drugu ne trebam ... pa bih evo tebi da je poklonim!" smije se Ingrid ustima punim bijelih zuba! 

"Jelde pa da ja ... postena zena postanem vjerenica pederka, to si mislila!?"

"Nisam, nisam to pomislila! Pomislila sam da ti nesto dam za vjecnu uspomenu, da me se ponekad sjetis! Ma ne samo mene, nego i Mirjam!" 

"Neka, bolje nemoj! Sacuvaj ti tu burmu ako naleti neki dzuvegija!"

"Ne treba mi ... zelim da je ti imas! Vidis kako se tvoja istanjila, isprala od rifljanja vesa ili sta li?! Sjecam se kako ti je bilo neugodno u Na-Mi kad smo birale nase burme i kako si sakrivala svoje ruke! Hadzihafizbegovicka se ljutila na mene da smo mozda malo pretjerale! Al' kako si se onda izgalamila na nas u Parku i otela nam nase burme ... pomislile smo, neka ... mozda joj to i treba! Ma, Zoro draga, ali ko bi ikad pomislio da ces naci moga Arona igdje na Svijetu i jos ga dovesti u Banjaluku?" jos sretnije rece Ingrid. 

"Ali, ako je derpe ... onda sam sve zajebala!?" mrsti se Majka.

"Nisi, gledaj to sa ljepse strane ... Mirjam je dobila Oca, Otac kcerku ... ja shvatila da mi nista ne znaci, i dobila ponovo slobodu a bogami bit ce tu i neka ... alimentacija! Ha, ha ha! Nego, ode ja dole, do tvog Brata Jovana, bas mi se svidja kako svira i pjeva ... i da sutnem onu Stamenu pravo u guzicu!" te tako, izleti Ingrid iz kuce. 

Taman kad se Majka ponovo osjeti sama, susnu nesto iz spavace sobe i Majku vrati u stvarnost. 

"Treba li sta, draga Jovana?" 

"Oce oni da idu poradi sebe, al' kazu da nece kucu da ti unerede!" 

"Uuu, dobro, dobro, ne bi ni ja volila da mi se unerede po sred trpezarije! Vidi mi linoleuma, skoro nov!"

Zatim im objasni sta se sve radi u klozetu i kako,  ko onomad Jovani, s tim da nije pominjala onaj dio o citanju novina sa eksera, jer je nekako izgledalo da im je za pocetak to puno slova! 

E, i kad se to zavrsilo, Majka im ponovo isprica cijelu pricu o Hadzihafizbegovicki. Trazila je i opravdanje za njenu nesrecu, navodeci da bi samo "postena" zena tako postupila. I jos dodala: "Ja u svom zivotu nikad nisam ni cula ni vidila da neko toliko postuje svoje Roditelje kao Ona, da i svoj mladi zivot upropast kako te iste Roditelje ne bi razocarala! Zar je bilo za vjerovati da se jedna slabasna petnaestogodisnja djevojcica izbori sa svim onim ... vukovima sto su je okruzivali!?" 

Poslije duze sutnje progovori stari Kocic: "Kakvim vukovima!? Mi to njesmo znali, mislim, za te vukove ... i da su oni pojeli ovce!" 

"Bogami ... vukovi! Pa ti sad vidi!" vrti Majka zabrinuto glavom a dokopala se one svoje kuhinjske krpe pa mlati po stolu, k'o biva nesto brise! K'o inace, kad nesto ... laze! 

"I kakva je to djevojka zamislite, ovaj, sada vec zena ... cuvala se cijeli zivot za jednog covjeka, a prekosutra se udaje za oficira Jugoslavenske Armije, Junaka, nagradjivanog i odlikovanog za hrabrost, zarobio sam albansku Mafiju na banjaluckom polju! Sam prebacio Tamic svercovane robe u Kasarnu! Odgur'o ga tenkom u Grnizon Kozara i prije nego je Murija dosla na beciklima ... obezbijedio dio robe, i u vlastitom aranzmanu ... a sve zato da nista ne ...propa'ne, ili dodje neprijatelju u ruke!" zavrsi svoju pricu Majka, a sve skilji na jedno oko ... provjerava koliko joj se vjeruje!? 

Starci Kocici, obadvoje, polegli i pokisli ko zito kad ga grad ... odvali! Raspali se na sve strane, pa ni jedni sigurnu naci da se malo presaberu! 

"Ja sam je vidjala, Majo i Tajo! Ista je k'o Maja al' mladja, jedno dvaestpet godina i samo malo deblja nego ti Majo!" 

"Dje deblja od mene, jadna ne bila Jovana!?"

"Deblja, Majo oko guzica ... ostalo sve isto!" 

"Me ne govorim o tome Jovana, pitam se onako ... dje deblja, kao dje to ...ima!" kroz zube procijedi stara Kocicka.

 "I izgleda isto k'o i ja! Samo dvadesetak godina starija i malo deblja ...tamo dje i od tebe deblja, Majo!"

"Dje, ista k'o ja i ista k'o i ti, drago dijete i dje to deblja!?" krsti se stara Kocicka! 

"Pa isto ko i kod tebe ... deblja oko guzica!" 

"Licite, sve tri licite , k'o jaje jajetu! K'o da vas je jedna Mater rodila! Nego ljudi, donesoste li vi papire i rodni list sa Manjace?" prekinu pricu Majka.

"Iz njedara, stara Kocicka izvadi tri papira! Ovo je sve sto mi imademo! Jedan je papar njegov, jedan papar moj a jedan papar, njen ... ali nejmamo rodni list ... samo krstenicu!" 

Majka zgrabi krstenicu! "Ovo je malo zguzvano!" Preleti je pogledom! Procita ime Jovana Kocic!

"Ne valja nam ova, to je Jovanina krstenica! Dje Hadzihafizbegovickina krstenica!?" trese se Majka , k'o u nekom trensu! "Ne valja ova!" ponovi! 

"Nejmamo mi za tu, kako ti rece Fizbladzegovicku ... ima samo Jovanina!"

Majka ponovo baci pogled na krstenicu, pogleda datum i pecat Velike Carevine,  pa se u to ime i prekrsti! Za svaki slucaj se osvrnu, da je neki supak ne vidi pa odleti u Komitet! 

Onda se mirnije ... propisno prekrsti! Onako s tri prsta i ponovo poluglasno , slovo po slovo ... procita ime na Krstenici ... Jovana Kocic! 

"Kako opet i ona, Jovana Kocic!"  Izgovori naglas!. 

"Ja molim! Jesam!", rece Jovana. 

"Ne govorim tebi drago dijete! Vise Mami i Tati!" rece dekoncentrisano Majka piljeci u Krstenicu. 

A oni sageli glave i cute, ne romore! 

"Pa da, kontam sad ... bilo vam jeftinije zadrzati ime prve izgubljene kcerke, nego drugu voditi na krstenje i ostalo! Uf, ideja vam je super ... jedino ne valja sto na krstenicama uvijek pise i datum! Malo bi ko ovoj Jovani dao cetrdeset godina! Jelde!?

Eh sto ti je seljak covjek ... sve bi dao da prodje jeftinije!

Krstenica je vjerodostojna, odgovarat ce Hadzihafizbegovicki, ovaj vasoj starijoj Jovani, ljudi bit ce to upis zivi, kad je zovnem po imenu, jos veci upis kad se obavijestimo da smo svi "braca Srbi" i da nam je Petar Kocic najbliza familija! Steta sto od Pere niste barem nesto povukli ... ne da pisete knjige, "Jauci sa Zmijanja" i tako, ali da ste neka slova savladali ... bas bi bilo, ono ... super! 

Ljudi, dodje mi da vas poljubim, ispunili ste mi dan, al' ne bih da budem pogresno shvacena! Razumjela sam vas, znaci, medju ljudima ... uglavnom ... nema ljubljena! Kontam, kontam! Odma' sam razumjela! Jebo, ljubljenje!" 

"Jeste li gladi ili zedni? Jovana ima u kuci svasta, plecka na stolu, u spajizu svega, a i piva sa betona! Samo morate prvo o'cepiti flasu, ima gore ... onaj cep! A tebi cemo mala, smisliti neko drugo ime kasnije! Moze, kao naprimjer ... Ivana!?"

"Ne more, ja sam za vjeke vjekova Jovana a nek' se ona druga zove Dzurbegovicka, ili kako je zovete, ako hoce!" rece bijesno Jovana. 

"Dobro, dobro, ne sekiraj se! Raspalite ljudi moji! Prijatno! 

Ali se ne pokazujte, Narodu! 

Vi ste moj vjencani poklon, mojoj Jaranici! Jovani Prvoj, Kocic! Zena preko nici postade ko neka Kraljica, Jovana Prva! Ha, ha ha ha! 

Ja bi sad odletila dole medju Raju! Moram, povratili ste me u zivot!

Eno mi mog Brata Jovana, onaj sa gitarom, a jos se sa njim nisam posteno ni sastala! A ni da ga zagrlim kako treba, kamo li ... poljubim!  

Sala, sala ... mala! Sta serem i ja ... kakvo ljubljenje, nema to medju odraslim ljudima! 

 Fuj!"