Neki od vas mojih prijatelja i redovnih citalaca Parkica se zabrinuli. Posredno ili neposredno pitate jesam li dobro, sta mi fali...
Fale mi mnoge stvari, kao i vecini vas, ali razlog sto vec duze ne zapisujem gluposti koje mi padaju na pamet je to sto je tih gluposti sve vise i sto postaju sve negativnije i sto sam i sebi samom postao dosadan ponavljajuci iste istine, ukazujuci na iste probleme precesto vezane za dnevnu politiku. Rekao sam sebi, hajde izlijeci se malo od politike, pa onda, kako si to nekada radio napisi i nesto i na drugu temu. Evo, bio sam na nekoj vrsti samo-lijecenja. Nisam ni otvarao blog, nastojao sam da ga zaboravim. I sta se promijenilo?
Nista. Bas nista!
Evo, dok kucam sa namjerom da ponovo napisem neki komentar i ponovo politici, jer me iznervirao naslov u novinama: " Vuk Draskovic - Jugoslaviju nisu ubili cetnici vec partizani!" Ljuti me to izjednacavanje cetnika i partizana. I u trenutku kad sam htio napisati nesto na tu temu ugledah "Gender free" modnu reviju na jutarnjem programu lokalne televizijeToronta - City TV. Pogledajte sliku!
Pomalo me sokira i naslov "Gender free", izgled manekena i ono o cemu govore, pa odlucim da svoje misljenje istresem o ovoj temi umjesto o cetnicima i partizanima. Da bih izbjegao gresu, potrazim prvo definiciju pojma GENDER (pol po naski). Prema Svjetskoj Zdravstvenoj organizaciji gender se odnosi na karakteristike zena, muskaraca, djevojcica, djecaka na nacin kako su dogovorene u drustvu. (Primjeri dogovorenih pojmova su i drzave, novac...) Te karakteristike ukljucuju norme, ponasanje i pravila vezana za zenem muskarce, djevojcice i djecake, kao i odnose medju njima. Pojam gender, usvojen i prihvacen od ljudi u drustvu, moze varirati od drustva do drustva i moze se mijenjati u vremenu.
Znaci, prema definiciji Svjetske zdravstvene organizacije, muskarac u jednom momentu moze postati zena, i obrnuto, ako se to tako prihvati u drustvu. Transrodne osobe, kako se zovu na nasem jeziku, su one koje promijene svoj pol koji su imali rodjenjem. I to je upravo ono sto se sve cesce desava u svijetu.
Citamo istinite i tuzne ispovjesti transrodnih osoba. Saosjecamo sa njihovim sudbinama. ALi, za nas balkance, koliko god da smo otvoreni za nove ideje, koliko god smo se udaljili od mnogih tradicionalnih misljenja i podjela, ovako slobodna definicija koja otvara mogucnosti da se vremenom mijenjaju osnovni postulati u kojima smo odrasli, nesto ovako kao sto je modna revija za drustvo oslobodjeno polova izaziva sok. Znam da i medju vama ima onih koji ce mi sada reci da sam zbog ovakvog shavanja zaostao, ali ja jednostavno ne mogu drugacije. I naravno, ne pada mi na pamet da osudjujem ljude, muskarce i zene koji se osjecaju drugacije. To je njihovo licno pravo i niko ih ne treba sprjecavati, jos manje napadati zbog toga. Ali mislim da neke od tih promjena u vremenu, bar za nas Balkance, idu prebrzo, da se veoma malom procentu svjetske populacije daje nesrazmjeran, ogroman prostor i reklama u filmu, TV, radiju, knjizevnosti. Da se popularisu i svjetlosnom brzinom prodiru u sve pore drustva. I nismo samo mi Balkanci sokirani brzinom i agresivnoscu ovih promjena. Mnogo je ljudi u svijetu, koji sa Balkanom nemaju nikakve veze, a koji misle slicno kao mi, ali iz straha da ce ih drustvo osuditi, oni radije cute i ne komentarisu. Primjer je to kako jedna grupacija gubi svoju zagarantovanu slobodu da bi druga dosla do svoje slobode.
A ja, Balkanac, ne mogu i necu da cutim jer smatram da je dio moje slobode da kazem ono sto mislim o svemu o cemu razmisljam pa bilo to necija umjetnost, politika, neciji odnos prema licnom polu... Njegovo je pravo da ima svoje misljenje o sebi samom, da trazi da bude tretiran ravnopravno, ali i moje je pravo da kazem ako me to sokira i ako mi svaka pojava zene sa bradom izaziva sok i, koliko god se trudio, ja to ne mogu prihvatiti kao svoju licnu normu. Vjerovatno je za mene kasno.
Kao sto ne mogu prihvatiti da Jugoslaviju nisu ubili cetnici (ni ustase) vec partizani!
Jer istina je da su Jugoslaviju ubili transrodni cetnici i ustase koji su se, iz licnog interesa usuljali u redove partizana i cekali svoju sansu da "izidju iz ormara".
