Zimska idila!

 

... za one koji uzivaju! Ja - ne! Neko rece, "bijelo g...o"!

Banjalucani i oni drugi

Tema "Rodjeni i nerodjeni Banjalucani", kao i mnogo toga na internetu, poprimila je oblike jos jedne od nasih podjela. A dijelimo se po mnogo cemu. Podjimo samo od sporta, ko voli, a ko ne voli Noleta, ko za koji tim navija, pa ko je koje vjere, koje nacije, ko je iz koje drzave, kojeg grada, kojeg dijela grada  - preko Vrbasa ili "iz grada", ko iz koje zgrade, kojeg sprata, kojeg stana... ko voli narodnu, ko novokomponovanu, ko ozbiljnu, ko uopste ne voli muziku... Jedino po cemu se ne djelimo je sto i kad nesto citamo velika vecina cita samo naslov i podnaslov i nakon toga sudi i presudjuje, prepire se, svadja i ponov dijeli oko svacega i nicega. 

U ovom mom prethodnom prilogu, koji je inicirao clanak Djordja Latinovica "Pismo nerodjenim Banjalucanima", ja sam napisao jedino uvod, u kome sam se osvrnuo na razne grupe Banjalucan koje se formiraju na fejzbutku i na komentare kojih bi se neki trebali stidjeti. Nisam ni imao namjeru da analiziram odnose banjaluckih domorodaca i novodoslih banjalucana. Djordje je to uradio iz ugla novodoslog i mada mislim da je tema koju je naceo mnogo slozenija, mislim da je dobro procitati i cuti i  misljenje iz njegovog ugla. Tema je to o kojoj bi se moglo pricati i pisati danima. Mislim da ce se vecina sloziti da nije ni bitno da li je neko rodjen u nekom gradu ili je dosao u taj grad. Bitno je kako se on ponasa, prihvata li civilizacijske i druge zakone i pravila koja vaze u tom gradu. I sam sam prije trideset godina bio dosljak u neciji grad i zivio zajedno sa slicnim dosljacima i domorocima. Domoroci ce te prihvatiti ako se uklapas u njihove norme, one iste u koje se i oni uklapaju. Ako ih ne postujes, osjecace se ugrozenim od tebe. I svugdje je to tako u svijetu. Sve zavisi od broja novodoslih i procenta medju njima onih koji ne zele da uce i postuju pravila sredine u koju su dosli. I tu je problem koji se desava u Banja Luci i u svim gradovima bivse Jugoslavije. Vecina novodoslih i u Splitu i Zagrebu, Beogradu i Novom Sadu Sarajevu  prihvata pravila nove sredine. Ali oni koji ih ne prihvataju su bucni, nametljivi, arogantni, bahati i, na zalost, pred njima se sklanjaju i domoroci i njihovi koji su prihvatili pravila nove sredine. U cijelom svijetu je, na zalost, doslo doba tih bucnih i bahatih. Na Balkanu vjerovatno mnogo izrazenije, jer na Balkanu je nedavno bjesnio krvavi rat koji je samo prigusen, ali ne i zavrsen jer na kraju tog rata niko nije ni pobjednik ni porazeni a ustvari su svi osim malog procenta profitera, porazeni. I friustracija izazvana time se osjeca na svakom koraku i u svim oblastima. A nezadovoljstvo i frustraciju je najlakse istresti na najblizima i na onima koji su najranjiviji.

I ranije sam doticao temu dosljaka kojise ne zele da seuklapaju i ponosni su na svoj primitivizam. Bilo mi je zanimljivo procitati kako sam o tome pisao godinama ranije. 

Samo kulturno, gospodo grmalji!  i "Uvazeni narodni poslanik"

Đorđe Latinović: Pismo nerodjenim Banjalucanima

Nisam rodjen u Banja Luci, vec u Prijedoru. Ali, obzirom da su me u Banjaluku donijeli, da sam tu prohodao, odrastao i proveo dio zivota do svoje 43. godine, uvijek sam se smatrao Banjalucaninom.

Ali, i pored mnogobrojnih poziva prijatelja i poznanika, nikada se nisam pridruzio ni jednoj od mnogobrojnih fejzbuk grupa "pravih", "rodjenih", "iz Gospodske..." Banjalucana. Jer vidio sam u tim grupama, toliko malogradjanstine, primitivizma, mrznje, poltronstva - svega sto nikada nije krasilo "pravu" Banja Luku.  Uz to, uvijek sam imao otpor prema bilo kakvom zatvaranju u torove po kriterijima koji zapravo ne odredjuju covjeka. To gdje i kad je neko rodjen, koje nacije je rodjen, ne odredjuje kvalitet tog covjeka. 

Slucajno naletih na tekst Djordja Latinovica na temu rodjenih i "nerodjenih" Banjalucana koji i vama nudim; Nekima od vas i da preispitate svoje stavove iznijete u tim grupama kojih bi se kao "pravi" i jos "rodjeni"  Banjalucani trebali stidjeti!

*************************

KAD SU CVETALI TIKVANI. Jedan mlađahni tikvan objavio je na tviteru status o "pravim Banjalučanima": "Pravi Banjalučani su samo oni koji su rođeni i žive od prvog dana u Banjaluci, a bar jedna generacija iza njih, (odnosno roditelji) također moraju imati te 'uslove'. (smajli) Ovi ostali su svi 'fejk', a takvih je sve više..." Napisa ovaj buzdovan i osta živ.

**************

Gradski domoroci ponašaju se kao "viša rasa", kao da niko nema pravo doći živjeti u neki grad, gdje su oni starosjedioci i domaćini. Urbani rasisti snuju svoje vlažne malograđanske snove da žive sami u svom gradu. Tako naši "urbani Aboridžini" vjeruju da žive u Banjaluci od početka vremena. Ova tviter žalopojka svodi se na jeftinu laž kako je Banjaluka nekada bila urbano mjesto, a onda su došli seljaci i poseljačili naš lijepi grad do neprepoznavanja. 

***************

Starosjediocima Banjaluke za sve loše što se dešava u gradu su krive "one izbjeglice",  raseljena lica, prognanici, ponekad uvredljivo nazivani "pobjeglice",  u svakom slučaju došljaci i drugi slučajni prolaznici kroz grad. Postali su "novi varvari",  kolonizatori i seljaci.  Jednom su neke novine s cinizmom svojstvenom lajt fašizmu prebrojavale koliko u institucijama ima savjetnika iz Banjaluke, a koliko iz drugih mjesta Republike Srpske. Potom je jednoj potencijalnoj kandidatkinji za gradonačelnika Banjaluke prebačeno, onako hinjski kako to hulje obično rade, da nije rođena Banjalučanka. Bez imalo stida i autorefleksije na vrijeme kada su gradske vlasti temeljno radile na protjerivanju iz grada upravo rođenih Banjalučana.

***************

Ne postoji sertifikat "pravog Banjalučanina". Za grad otvorenog srca jedina licenca je ljudska dobrota za sve ljude koji u njega dođu. Ne shvataju tupani da nije bitno gdje je ko slučajno rođen, nego šta jedni drugima pružamo. To je duh palanke, provincijalizma i malograđanštine. Primitivizam domorodaca nimalo  se ne razlikuje od primitivizma došljaka. To su dva lica istog primitivizama. Lakirani građanski primitivizam nasuprot  primitivizmu  neprilagođenih  pridošlih sa strane. Nije bitno odakle je ko došao, sve dok sistem afirmiše pozitivne društvene vrijednosti i  najbolje pojedince. Postojeći društveni sistem je kriv što se dobri i napredni pojedinci demotivišu, dok luzeri iz podzemlja postaju cijenjeni ljudi. To je naš problem, a ne gdje je ko rođen.

Kad čovjek sluša ove zvekane, sve što je nekulturno u Banjaluci dolazi od onih što su stigli iz neke vukojebine  i duboke provincije. Nerođeni Banjalučani su tako krivi za sve loše u gradu, a nikada zaslužni za ono dobro  i pozitivno. Nikad ne govore o umjetnicima, naučnicima, vrsnim hirurzima, arhitektama, profesorima, novinarima i drugim stručnjacima, koji  su takođe došli u grad. Oni pamte samo gubitnike, zgubidane i siromahe s kesom u ruci.

U svemu ovome ima nešto dobro. Mještani naselja Borik nedavno su javno prekrečili uvredljivi grafit koji je godinama stajao ispisan na zidu fasade jedne zgrade:  "Smrt studentima došljacima!"  To je važno da pokažu svoje humano ljudsko lice ljudi i grada. I da se ne slažu sa stupidnim podjelama ljudi na prave i krive, "stare" i novopridošle. Dobro nam došli, nerođeni Banjalučani!

Angel Trajkovski - Gele: 11. ZOOM sastanak veterana KK "Borac"

Dragi nasi kosarkasi,

danas je odrzan nas 11. ZOOM sastanak veterana KK"Borac" B.Luka, a prisutni su bili: Mirjana Jelic-Mikica i Slobodan Jelic-Bato (BGD), Zelimir Sejdinovic-Cek (Svedska), Lazo Roljic-Zola(BL), Divjak Tihomir-Kikan (BGD), Majkic Branislav-Majk (Toronto-Kanada), Predrag Canak-Canci (Toronto-Kanada), Mustajbasic Sait-Saco (Zapadna Kanada), Zlatko Galijas-Gale (Prag, Ceh. Republika),  Kaludjerovic Djoko-Sopen (Kalifornija-USA), Vladimir Bojer-Boki (Kalifornija-USA), Angel Trajkovski-Gele (Idaho-USA). Borislav Pandzic-Suzi (BL) je bio bio prisutan , ali samo svojom slikom. Vidjeli smo ga , ali ga nismo mogli cuti, sto nam je izuzetno zao. Takodje, prisutan je bio i Sojtaric Husein-Sojta (Svedska). Culi smo s njim, ali ga nismo mogli vidjeti... Dobio sam i nekoliko poruka onih koji iz opravdanih razloga nisu mogli ucestvovati, sa obecanjem da ce na narednom ZOOM Sastanku biti s nama i uputili su pozdrave raji...

Sastanak smo poceli minutom sutnje odajuci pocast nasem dugogodisnjem clanu Uprave Brani Kosicu, koji je preminuo 2.decembra i nasem saigracu Slobodanu Pejovicu-Peji, koji je preminuo 31.decembra...

Svi smo redom govorili o sebi, o situaciji u kojoj zivimo, o svom zdravlju, o svemu sto je trenutno interesantno kod nas pojedinacno, jer se ipak ne vidimo cesto, premda konstatno komuniciramo putem VIBER-a. Normalno, kao i uvijek sve je bilo propraceno nasim salama, nasim zezanjima...

Takodje, bili smo jedinstveni u tome da se ove godine realizuje nas tradicionalni sastanak "Poslednji petak maja". Vjerujem i nadam se, da cemo u tome uspjeti...Vjerovatno cemo prije toga imati jos jedan ZOOM sastanak, gdje bi mogli definitivno da se dogovorimo u tome, ali o tom-potom.

Eto, toliko sa naseg 11. ZOOM Sastanka.

Pozdrav vasim porodicama, pozdrav vama!

Vas Angel

Христос се роди!

 

Svim pravoslavnim vjernicima

 zelim Sretan Bozic!

"Mir Boziji, Hristos se rodi"