Vladislav Bodnaruk - Toba: 45. dio Put u Agino Selo

 

"More li se oteti toliko vremena da se odvucemo u Agino selo." skruseno upita Majka Staroga. 

"Sta cemo tamo zeno draga?" zacudi se Otac.

"Imam je nesto svoje da vidim ... ovaj da provjerim, ovaj da obavim! Eto zasto! Eto, to! Moras li ti uvijek sve znati?" ljuti se Majka.

"Zaboga, sta odmah frkises, mislio sam samo da imamo jedva sedam dana do vjencanja nasih Kumova pa se nema nesto puno vremena za zjakanje po Vrbasu i uz Vrbas!" pravda se Stari.

"Cu li ti mene da ja rekoh ... imam nesto svoje da vidim,  provjerim, obavim? Naglasak je na svoje a to znaci na Mojeee!" 

"Uuu, jesi zajebana ... s tobom se ne da razgovarati!" zakljuci Stari. 

"Da se razgovarati ali ne valja protuvurijeciti pametnijem ... razlika je ogromna!" rece Majka to k'o salu, iako ne znam k'o bi na ovom Svijetu nesto tako i na taj nacin izgovoreno, shvatio to kao salu!? 

"Slusaj Stari da ti objasnim ja i Harambasa smo sinoc spontano pricajuci, napravili plan da se ode na izvore cednosti drage Kume i snahe Hadzihafizbegovicke! K'o, ono ni Harambasi nije pravo da mu snaha bude nekakva zjaka ili tako sta! Covjek, jedva vidio sina jedinca prvi puta u zivotu pa je i logicno da preuzme ulogu Roditelja i zabrine se!" veli Majka.

"Naravno !" rece Stari : "I to odmah!  Uz, sve bige, koje idu kad upoznas omatorjelog sina jedinca od stodvadeset i plus kila, i to samo koji dan  pred zenidbu je i ligicna briga svakog briznog Roditelja, da se dijete ne uvalja u nekakva govna i uzme se sa nekakvom zjakom ili zenturacom, ili ne daj Boze ... kakvom kurvetinom! Jelde!?" sarkastican je Stari. 

"Ma, slusaj ti mene ... pricalo se bolan ... bilo je i tavih po Banjaluci! One sto se muljaju po ljetnim bastama u sezoni - kod Murata, Parera ili na Hanistu ili po ne daj Boze, Vatrogasnom Drustvu ...i piju pive sa vatrogascima drincerima i jalijasima pa kad se isprangijaju i sa jednima i drugima i trecima,  ili nabiju kakve kile od pive, i nabiju se na jos stosta,  vatrogasci drinceri i jalijasi ih zamjene sa mladjima. Lete, onda one ... fataju se kakva posla u  Cajevcu a tu je uvijek bilo i mladih i lijepih inzinjera, pa i onih koji su sebe nazivali inzenjerima, a prvi put usli u Grad, koju godinu prije ... slabo ikad ista okolo ... skontali!

Vidis, i Harambasa zna, takvih se treba cuvati! Zato idemo da nesto provjerimo... i gotovo!" rece Majka. 

"Sto, draga Zeno!?" u ocajanju upita Stari. 

"Sta, Stari ... sto, dje ti zivis!?" Ubaci se u razgovor Harambasa. "Zamisli rodi jedna tak'a mom malom Micunu dijete, a ono jos devet njiha se prijavu da su ... Otac! A jos i dvojica - trojica da su ... Babo! Kod nas u Surdulici se zna, rodi ti se Sin a tri se prijavu da su Majka tvog sina ... razlika, razlika ... kontavasli!? Jebajiga ... zene radjavaju po vas celi dan!  Ime se mora cuvati! Ime, para vrijedi!" 

"Auhhh, sad si me bas zbunio, dragi Harambasa a i dotuk'o na neki cudan nacin! Znaci, ti mislis, u Banjaluci je bilo seksa u zena i prije braka kao i u Surdulici, samo kod nas zene ... vode sa vise boca po jednom djetetu od strane drugih muskaraca, a kod vas ... su u prednosti, mislim ... vode, muskarci?!? Bocaju vise zenskih za jedno dijete!" ...  rece zbunjena Majka pa nastavi:

"Cuj, prijavi se devet Oceva i tri  Babuke! Mislis svi za jedno dijete!? Masala! Treba to i izbrojati! Jebote, jesmo mi ovde kod nas zaostali! Jedna zena, jedan muski i vjerovatno jedan ... onaj mali ... sramozoid, pa k'o sta uhvati! Nije ni cudo, sto je do srece tako dalek put! Kol'o ono bijese devet plus tri? Pa ja, dvan'est!" 

"Nemoj tako Kumo lajati na sebe! Nije da si ti pogresila, nami je votazi bijo zajebat! Vidi, I kod nas je bilo tako zaostalo kao kod vas ali su nas Bugari naucili pameti." rece Harambasa nekako tuzno. 

"Kako to mislis? Laprdas, jelde!?" rece nezainteresovano Majka. 

"Znades li ti draga kUMO, kad su nas Bugari ono jednom safatali pa skenjali nedje oko 1915-1916 da je samo moj onaj jedan jadan mali Otac od svih muskica u Surdulici preostao!? Ne znades! E, pa sta mu je, poslje  preostalo nego da se razleti po mjestu i nadoknadi sve one muske sto su ih Bugari pobili! Zato se i ja na slican nacin, borim za svoje Pleme! Zato ja sijem svoje sjeme, na sve strane, dje stignem ... da nadoknadim one kojih nema! Posteno, a meni i nije do nekog, sad kako se to danas kaze, seksa, i  zato ja jadan ne znadem ko je Micunu Matera ... ali sigurno znadem k'o mu je otac! Otac sam, jas!" 

"Uh, bez ljutnje Harambasa, samo da te ispravim sitnicu - "kumo" se pise sa velikim K naprijed, a sva ostala slova su mala! Kontas? Ono gore napisano si usr'o! Napisato ... obrnito ... sto bi ti rek'o!" 

"Aaiiij!?" zinuo Harambasa. 

"Ko vas pobi Harambasa jadan ti, u Surdulici?" prestraseno upita Majka.

"Kako ko, bre Kumo ... pa bratja Bugari!?" rece Harambasa. 

"Majko mila, jesu li i Bugari bili Ustase!? I koliko vas je pobilo?" 

"Skoro sve! Puno, skoro cijelu Surdulicu al' mi se nismo brojali pa ne znamo kol'ko nas je bilo! Vamo, tamo ili tamo - vamo,  oko 2 - 3 'iljade ljudi, al' to brez djecu! Brojile se samo velike glave! Ima slika nedje!" 

"Ah, majko mila ... pa to je bio cist genocid!" stisla Majka ruku i stavila na usta.

"Ma, nije bio taj genocajd, daleko bilo Kumo ... nisu oni genociditari po nama,  samo klali sve po kucama! Odreda!" rece odlucno Harambasa a pogled mu nekako bez sjaja, ma ne i bez zivota. 

Majka je ostala bez rijeci. Trajalo je to pomalo, a onda me nekako suzno pogleda i upita: "Cuo si sve, jelde!?  I sta smo iz ovoga naucili, Mili!?" obrati mi se Majka.

"Sta ja znam, sta mene uv'jek pitas najteza pitanja!?"  bio sam ocajan jer je pitanje bas bilo zajebato za mene, ma mislio sam i to rekao: "Bugari su Ustase!"

"Nisu, Rode ... nisu Bugari Ustase ... samo je princip, isti! Ne boj se, doci ce red i na druge ... i oni ce isto ... uklopit ce se! Ne igra ulogu kakva ti je znacka na kapi ili subari ... no u cijim je rukama noz!

I rekoh ti, ponovo ... u Svijetu ce svega biti na pretek ... samo pameti dovoljno - nikada!" pa onda obrisa ono sjajno u svom oku, smrknu! I nema dalje! 

Svi se uvalili u Merdzu! I Majka i Stari i Harambasa! Medjutim Merdzu nikako upaliti!

Kako se tacno treba pritisnuti koje dugme, nije se znalo! Islo se na varijantu da djeca guraju s kraja na kraj dvorista, gore - dole, pa ce valjda biti nesto!?!

Nije bilo nista! Nista se nije desavalo! Samo cika i piska djece!

Stari pritisk'o gas, pritisk'o kocnicu, djeca se nabijala na auto k'o luda ...opet nista!

Pa, onda ... opet, nazad ... guraj! 

I da skratim, mogli su letati tako do zore po dvoristu, dok se Stari ne sjeti da povuce nekakvu handrmolju prema sebi a auto upali! Kako ga kresnu, tako auto prhnu i  poleti ... djeca popadase na sto je ko stig'o da padne, a prasina se digla da se prst pred okom nije vidio. 

Otisli moji u Agino selo. 

"A sta cemo u tom Aginom selu, draga Kumo ... pita Harambasa!?" 

"Samo suti i gledaj, a i kako sam sad Ja i tebi Kuma, dragi Harambasa!?" sali se Majka. 

"Pa lako, Kumo,  ako si mom Micunu Kuma onda si i meni! Sad smo svi Kumovi! Pogleda u Starog i rece: "Jelde Kime, mislim Druze Ambasadore!?  Sad smo svi Kumovi i Ambasadori!" 

"Idemo da ti provjerimo Snahu! Ima i ona neku Familiju, valjda ... pa da se uporedi! Bil' ti sina jedinca dao nekoj Kurvetini?" 

"Cuj tebe ... taman posla, pa da jadan nikad ne sazna cija li su mu djecurlija!" 

"Jel' k'o kod tebe pa ne znas ciji je Micun?"

"A, ne, ne i ne ... nije kao kod mene, ja znam Micun je moj, al' za Majkuuu mu, nisam bas nacisto! Al' doc'e uskoro sve tri pa cemo se lako odluciti!" 

Stari vozio limuzinu, polako! Auto bilo ... zajebano, k'o voziti tenk! A Stari tek savladavao vuznju, u svojim prvim casovima za volanom,  sto ga je cinilo iznimno razdraganim! Ubacio u prvu ... a poslije nije mijenjao brzine sve do Aginog sela, a i sto bi, kad auto i ovako dobro ide! Jedino bio malo bucniji, ali valjda nije to do mjenjanja tih brzina!? 

Ipak, sreca da ga je razmijenio sa Titom! 

A i sreca, narod neinformisan cim vidi maluzinu bjez'i je sa ceste tako da je Stari mogao vozati ... skoro ravno! 

Tada nije bilo Radija i TV da ih obavijesti o cemu se nesto konkretno radi, nego su ljudi vjerovali ono sto su vidjeli  vlastitim ocima! 

Znaci kad se vidi opasnost ... signal je ... begaj! 

Naravno posto nikad do tada nije vozio ... is'o sredinom ceste a za svaki slucaj stalno trubio da nesto ne iskoci na cestu ili ako vec iskoci da se odmah skloni, da ga Stari ne bi djaba  ... gazio! 

I stigose gdje su namjerili. 

Na basamaku pred vratima kuce sjedi pokrupan starac sa fesom na glavi! U ruci mu stap! Podbradio se njime! Otvorenih usta gleda u dosljake i ne mrda! Ceka da se dosljaci predstave.

 A sta ce on reci, jebajiga ... do njega je!

A dosljaci nista!

Majka razvlaci tergal suknju koja joj se moguce, al' nije sigurno uvukla gdje ne treba, Stari zvrlja po okolnim planincugama a Harambasa i prije nego je sagledao okruzenje izlanu:

"Kako se ti zoves Majstore?" 

"Jebo ti majstor Mater" rece hladno Hadzija. 

Pa nastavi: "Ima li u tebe kakav selam i slicno, pa da se pitamo!?" 

"Selam, selam ... a sta radis!?" zabrza Harambasa. 

"Jedem govna, eto sta radim! Imas li ti oci ? Vidis da sjedim, budalo! Ja ti u zivotu nikad nista nisam radio, pa ne radim ni sada, a nit' darno ikada kakva halata! Jah!" rece Hadzija. 

"Jesi ti zajebat neki! Odma' bez uvoda kren'o lajati! Znaci ti samo sjedis tu cijeli zivot?" k'o biva cudi se Majka ne bi li izvukla Harzmbasu iz govana u koja ih je sve uvalio.

" Jest', sjedim i tabirim ... a i to je previse! Mog'o sam i samo sjedi't da nista ne tabirim, pa da bude po tvome!" obrecnu se Hadzija na Majku. 

"I to je sto kazes, Hadzija!" rece Majka.

"Sta ste sustavili to govno o'dje, sigurno nesto trebate! O'dje nema Granapa, nema Kafane, djaba se sustavili!" 

"Mi dosli da se nesto savjetujemo sa pametnim ljudima ako je takav - kakav preosto!?" rece Majka. 

"Aaaa, onda dobro! Ti Coro, dela bolan ugasi to auto, em vas ne cujem em usra dimom okolis i livade!" obrati se Starom. 

"Eh, kad bi' znao dje se gasi!? Kako cu!?" k'o u iscekivanju odgovora, naivno pita Stari. 

"Tamo se gasi, dje si ga upalio! Pritisni nazad! Jeboga ti!" nervira se Hadzija, vidno uznemiren zbog buke i smrada auta. 

"Kako ti to znas!?" cudi se Stari. 

"To ti je Dizel  Coro ... cujes kako prede, znaci, vrati nazad puljku na Bosh pumpi i zatvori grijac ... eto! Jeboga ti dje si ti bio u vojsci? Sigurno u Partizanima, pa nisi nikad vidio auta!?" mrzovoljan rece Hadzija. 

Zatim ponovo dodade: "Sto ste dosli da me handrite!?" 

"Ispricacu ti ... ako cemo po redu!" 

Majka isprica cijelu komsijsku tajnu. Spomenula je i Ingrid i onog njenog sto treba doci koliko sutra uvece iz Beograda, pa Tita i njegov sako koji ce dobiti kao vjencani poklon Micun legenda ... borac koji se suprotstavio albanskoj mafiji, dok je Banjaluka spavala ... i prekinuo put sverca cigara i cuge dole ka Jugu, te naravno Hadzihafizbegovicku, najljepsu trebu Banjaluke a ona, kako pricaju, je iz Aginog sela. 

"Eto sto smo dosli!" rece Majka. 

"Uuu, neka neka vas, ondak ... a dje su te zapljenjene cigare i cuga, pitam se ... sigurno mu je nesto moralo ispasti iz kamiona u Banjaluci ... jeldeee!?" skilji sumljicavo na jedno oko Hadzija. 

 "Jest, ispalo je ... nesto! Kako znas!?" cudi se Majka mudrosti Hadzije.

"Mora tako, cim se nesto pretovara ... curi na sve strane! Evo gledam oko sebe, nije li ni ovde nesto kanulo!" veli Hadzija. 

"Kanuce, ne brini ... ako budes znao odgovore na moja pitanja!" smijulji se Majka. 

"Vidi, evo ovako ... culi smo i mi da se prica po Halilu i Abaciji o nekoj ljepotici iz Aginog sela.

"Gluho bilo, gluuuho bilo" prekinu Hadzija Majku u prici, "... nisu vam njeni Nasi ... iz Aginog, to je samo razvikana prica zbog boljeg pedigrea! Njeni su ti ozgooo!" pa pokaza stapom pravac oblaka. "Sirotinja sa proplanaka. Govna!" 

"Znaci nije Smailagicka?" zinula Majka u cudu.

"Nije! Dje ce biti Smailagicka s onak'im ocima?" rece Hadzija. 

"Pa eto i tebe s takim ocima!" konstatuje Majka.

"Sta fali mojim ocima?" siknu Hadzija. 

"Plave, jebogati! Fali pigmenta! Nekako, ne staju mi u Istanbul!" veli Majka. 

" Drugo je to! Ovo nase je  ... muslimanski  atavizam! U sta ti to mene  zeno ... uvaljujes ...?" 

"Slusaj, bit ce da je jedna od onih od Kocica sa Zmijanja!" rece Hadzija.

"A ima li tamo Muslimana?" brine Majka. 

"Na Zmijanju, mislis ... Muslimana!? Ima , ima , k'o u Teheranu krmaka! Ti to mene k'o handris, vidis star sam co'jek pa mislis ... da sam budalina? Nesto niko od vas ne pamti! Nikad nece s istoka Musliman u brdo! Mi ti volimo nekako, uz vodu. Pravoslavni i Katolici se veru po brdima!" sikti Hadzija.

"Sto dragi covjece oni idu po brdima?" opet se cudi Majka. 

"Pa valjda se bojali Turaka! Ostalo im ... odonda! Valjda se otprije nagutali straha!? Il' nisu celi preci na Islam ... pa nagulili dje ih niko ne more safatati!  A valjalo im i u ovom Ratu! Nidje ih nismo mogli pofatati ni mi! Jebo takav Rat!" ljuti se Hadzija.

"Kakav to Rat?" prosapta Majka. 

"Pa razudjen! Nigdje da uhvatis koncentraciju neprijatelja!"

"Pa ti si znaci bio Ustasa!?" vrisnu zaprepasteno Majka.

"Ja bio Ustasa, ja bio Ustasa ... joj da si mi metar bliza, sad bi te ovim scapom osin'o!? Ja da ratujem s Katolicima ... nema teorije! Ja sam ti bio u Handzar Diviziji ...is'o na Rusiju!" 

"Kako si mog'o ti tako star ici sa Handzar Divizijom na Rusiju?" 

"Pa bio sam petn'est godina mladji ... eto kako!" 

"Pa to znaci da si opet bio star! Da si se jadan, sjetio slagat da si ratov'o sa Partizanima garant bi se i kakve penzije dohvatio." 

"To jest' tacno al' me iz Rusije doveli k'o zarobljenika pa nisam im'o ni laznih svjedoka a ni drugog izbora!

Bio sam Kuhar, dobrovoljac!" 

"Oho, ko cijela Handzar Divizija, jelde  ... svi Kuhari! Eh, to ti je prava Karma!" zakljuci Majka tuzno. 

"Steta, u tim godinama a ti bez penzije. Pa kako zivis jadan ne bio!?" 

"Lako, imam njemacku boracku penziju u markama! Jedini mi je problem zamijeniti te Marke u Dinare. A i pemzija mi je veca barem deset puta od ove boracke pa ja nisam ni htio traziti tu vasu! 

Sta ce mi .... da smeta? Svakog prvog mi postar Ostoja donese na vrata moje krvavo zaradjeno, no nesto sad po prvi put, evo vec dva mjeseca ga nema.

 Zato i sjedim na basamaku i cekam ga! Dosad' nikad nije oman'o!" smireno ce  Sratac.

"Nije Ostoja nikad oman'o! Zapamti!" veli Majka. 

"To i ja kazem! Sigurno se negdje zacugo pa se prevrn'o u naki jarak al' iscuri'ce on odnekuda! Zato sjedim i cekam! A sta vi dobri "bratstvo - jedinstvo" ljudi trazite na mom pragu?" upita Hadzija. 

"Kako ti to nas zacas svrsta u bratstvo i jedinstvo a ni imena ti ne rekosmo?"

"Ne treba imena, vidim vam po glavusama ko ste i sta ste!" 

Majka pridje do Hadze i sjede na basamak, pomalo odmaknuta. Reda radi! 

"Slusaj!"  i ponovo razveze pricu o Raji, Komsiluku, Micunu, Vjencanju, bogami i o burmama i njenom trosku, pa na kraju i o Hadzihafizbegovicki, onako, bas ... opsirnije -  sto no' kazu, oplela! 

"Odma' sam skont'o sta 'oces al' te nisam sceo prekidat' posto si me bas zabavila pricom ... slusaj sad sta ja znam: "Otele se od Kocica ovce, ozgo od Zmijanja, nesto ih prepalo! Dok ih je jadna jurila, jedna ovaca lijevo jedna ovca desno jedna ovca ravno te se tako pogubi stado njeno.

Ranim jutrom, a to bilo taman koju pred Rat, zalupala krsna djevojka na nasa vrata! Lijepa k'o upisana! Kose cupa, trazi neke ovce! Vrisci ... dijete!

Mi svi  izletili iz kuca i staro i mlado, trazili ovce uz Kanjon, niz Kanjon pa i prema Aginom selu, al' nidje brabonjaka! A kad nema brabonjaka, nema ni ovaca! 

"Ne kontam!"

"Sta ne kontas, ovce brabonjaju dje god idu! Po brabonjcima nalazimo stado! Eto! K'o Indijanci! Uglavnom niko od nas ne nadje ni jedan brabonjak!

Znaci, zagubilo se stado njeno, il' su ga vuci pojeli il ih nasli u Aginom selu, pa zasnjirali!? Za Ramazan il' slicno! Ne znamo mi, ne moremo mi hodati dalje od nasih ovaca. Agino selo nam je najblize al' mi tamo ne idemo, a i nema nista tamo, ni granapa a ni ostalog ... samo Smailagici! 

E, sad dalje da vam kazem ... ta djevojka se nije smjela vise vracati u svoje selo jer su Kocici zajebati. 

Pricalo se da su jednoc i nekakvog  Jazavca tuzili Sudu pa i mi odlucismo da sutimo! 

Tako jadna osta kod nas u selu da pripomogne kome sta zatreba. Ja sam bas volio, nocom ... kad mi se navali na ledja da izvuce onaj isijas sto sam navuku uz Vrbas! Jedino, ona moja Hanuma se ljutila sto me Mladica djevojka razvlaci i masira po vas cijelu noc,  a ja njoj kazem ... pogledaj joj rucerda ko u co'jeka a nije co'jek!

A sta nam Kuran dragi ka'e ... ka'e da co'jek co'jeka ne smije masirati u smislu pipanja! Razumijes!? More da te masira ... zemsko! Poslje ona masirala i moju Hanumu a Hanumi drago ... posto je razvilacile  ruke k'o u co'jeka a nisu od cojeka!  Ja njoj  kazem neka se rahatlira , i ne brine!   Kuran kaze da ne moze co'jek co'jeka masirat, a onda ce ti meni moja Hanuma na to reci : "Ona nije co'jek, ona je zensko, a zensko more ... masirat zensko, posto zensko nije co'jek, more, sve! " 

 Ja bi rek'o ... rupa u Kuranu al' nisam htio zatezat' tim pitanjem posto mi je nocna masaza bila bas pravi ... melem! A sad  ... ako sam se ne'dje u propisima, malo i  zajeb'o ... razumjet ce moj dragi Alah! Ljudi smo!" 

"Tako je Dido, a sta rece odaklen se mogla sunovratiti ta Maserka?" 

"Ozgo!" pokaza stapom ka nebu. 

"Auh, pala s neba!?" cudi se majka.

 "Tebe budale, ma s kakvog, neba ...ozgo sa Zmijanja!" 

"Al' kako je stasala u djevojku, to se i proculo, te navalile oko kuce sofercine sto gore kradu, krce i vuku sumu, te je tako neki Vlah Savo sto je vozo onaj veliki kamion OM odveze kod sebe u Banjaluku. 

Savo bio podstanar kod stare Hadzihafizbegovicke u Banjaluci, jer jadna nije imala nikakvih prihoda, pa ga morala primiti na i Vlaha na  stan, posto joj je muz pogino na pogresnoj strani. Kako se useli ova djevojka u kucu, pricali su da je sve procvjetalo!

Cak se pricalo da je djevojka kroz Savez Boraca izboksovala njemacku penziju za udovicu Hadzihafizbegovica. Ali ne lezi vraze, jedne noci se Savo p'jan vraco kroz Tijesno u Banjaluku kad mu se ucini da na cestu izleti ... zec. Da ga ne bi satr'o, Savo pritisnu kocnicu iz sve snage! Kamion stade k'o ukopan, zec pobjeze, jebe se njega,  ali oni balvani na kamionu i prikolici nastavise nepromjenjenom brzinom te Savi otfikarise glavu.

Ostadose u stanu same stara Hadzihafizbegovicka mlada Maserka. Stara je bila vec nemocna, prikovana za krevet pa je sve poslove i nabavke obavljala mlada zena. Posto je sve kupovala u ime i na ime Hadzihafizbegovic, tako i nju nazvase Hadzihafizbegovicka! 

A kako je vremenu zajebato dohakat, tako i ovde ... svacije vrijeme curi na svoj jedinstven nacin a sliva se u istu rupu! 

Stara Hadzihafizbegovicka joj je testamentom sve ostavila! 

To vam je sva prica, mada ja jos n'dje nisam cuo da je zvanicno presla na Islam al' da je Hadzihafizbegovicka zovu ... bome, zovu!"  zavrsi prici Hadzija. 

"Kuce su im gore u Planini! Morate se verati uzbrdo , kome se da ... al' nikom' se nikad nije dalo ... pa nece ni vi! 

Vidi onu cuku, s one strane Vrbasa, e preko nje i onih stijena ima proplanak, predjes proplanak pa se veres i veres i kad se uzveres i vidis s vrha drugi jos veci proplanak, e ono sto je skoro u oblacima, kad predjes i taj proplanak ... pa zagazis u snijeg ... e to ti je Zmijanje! Tus' lako naci sto trazis! Otalen ti je ta! Kocicka! Samo, bojim se da ste zakasnili. Dodjite na proljece! Pred Miholjdan vam tamo obicno zapada snijega pa se more ni tamo ni vamo! 

Stari i Harambasa solidarno odbise da se pentraju po planinama. Bilo je tu cak i grubih rijeci.

"Zoro duso, kasno je, uskoro ce mrak, sto nam to radis ... 'oces da nas vukovi pojedu!?" 

Na pojedu vukovi Harambasa se trznu: "Begajmo bratko! Nek' nju pojedu! Masnija je od mene!" 

Majka nije marila! Ona je bila borac! Ni mrak nije neka jeba kad je u tebi srca!  Uostalom svako srca i kuca o nekom svom mraku a niko za to ne mari! Srce baca svjetlo tamo gdje slijepi bez srca to ne vide! E, tu je prednost! 

Penjala se i penjala a kad se popela ... kaze se ... uzverala se! K'o koza! 

 "Samo jedno znam za sigurno ... nikad ne traba nositi stikle kad se vacas vrleti!" Rece! 

Nigdje svjetla, samo sve okovano prvim mrazom! Onim sto stipa! Ma ni mjeseca na vidiku, uskoro ce,  ali se zvijezde razguzale pa milina jedna! 

Kako se ospela na najvisi plato, Majka se umorno, rasirenih ruku, opruzi na ledja! One zvijezde, joj se zavaljese po tijelu, kako je koja htjela! 

Naocale joj se zamaglile i sve postalo mlijeco bijelo! 

"O, jesam se zajebala ... trebala sam povesti nekoga sa sobom ko ima oci! Ovako nista! Slijepom je isto i kad mu je sve crno pred ocima ili kad mu je sve prekriveno ... mlijecnim ... pa se nista ne vidi!" 

U tom mraku rukom opipa hladnu stijenu, podize se i sjede na nju.

Hladno! A hladno i pod guzom, pomisli! Moglo bi se i nesto navuci na jajnike! Htjede ustati, a onda sama sebi rece .... jebajiga : "Ja ne mislim vise radjati!" i tu se zavalja od smijeha. "Guza sta povuce ... povuce, do nje je ... nema se nazad!" 

Orio se smijeh  Zmijanjem! A hladnoca stezala, ona oskudno, gradski odjevena, skide debele naocale da joj se mrzli metal ne lijepi za lice i ne cupa kozu, a u tom casu ono nebo, koje je i inace bilo iznad nje, zamjeni njena debela sociva!

Majka ga pogleda, ocima bez pepeljara na njima, preskoci Mjesec i ono ostalo blizu ... zbog dipotrije ... pa joj se pogled vinu u nevidjene visine! 

Vidjela je Mlijecni put! Vidjela je stazu gdje jos ima nade!

Topal dah je prenu!  Rukama opipa dvije tople kerece bundice! 

Dva Sarplanica joj se zaljepise za grudi! Sapama se prostrli , k'o  lavovi.  Dahcu a celjusti, isto ... k'o ti Lavovi! Svaki preko sezdeset i vise kila, zive vage! Al' ko je ikad vag'o Pse u Bosni? 

Tome se niko ni ne bi mogao ophrvati! Samo moja Majka! Ili sam se , zajeb'o?

Nekim cudom, Ona se moze ophrvati svemu ... sjedeci na toj hladnoj stijeni! 

Sarplaninci se ponizno spustise pred noge moje Majke! Majka pomilova obje cupave glavetine ( valjalo bi ovo i okupati ... rece, pa u tom momentu pomisli i na mene te se zadovoljno nasmija )  a glavetine samo stresaju usima, nenaviknute da ih neko miluje, nenaviknuti psi na ljepotu, njeznost ... slicno kao i ljudi kad im se pruzi ljubav! Stresu se kao i psi ... nenaviknuti da ih neko  ... jebe, mislim, ovaj ... miluje! 

Korak po korak, slijedeci Sarplanince, drzeci im se za vratove dodje Majka do jednine kuce na proplanku, odnosno vise stale nego kuce! 

"U masala, masala ... vidi ti Dvora nase Kraljice!" rece naglas, osmijehnu se.

Kucerak uzasan, pola krova propalo, ostalo utonulo u korov! Smrad vlage i trulezi na sve strane! Unutra, mrak!

Psi sjeli, ne mrdaju! Cak ni repovima! Samo dahcu! Gledaju svojim velikim ocima u Majku, sta ce sada biti? Majka se sjeti da je ovo sve na zemlji i zemaljskoj kugli ...  obrisa debele dipitrije naocale i natakari ih jadna ne bi li se vratila u sadasnjost!

Okolo porazbacane, razbucane zivotinjske  kosti! Svuda krvavo na pretek! Po glavusama Majka zakljuci da se tu radi o ovcama. 

Sva sjezena, naglo se okrenu prema Psima! 

"To ste vas dva supka poklali, jelde!?"  rece ! 

A, i jebajiga, sta bi drugo mogla reci, kad si sam tu tami, u toj tudjini? 

A onda  je obuze jeziv strah od onoga sto bi mogla zateci u kuci, jer Sarplaninac nikad ne bi pojeo ovcu koju cuva. Znaci, bili su gladni!

Psi uvukli glavuse, duboko u njedra. Stid ih! Ni jedan je u oci ne smije pogledati. 

Majka pridje korak blize ka vratima  ruine od kucerka! Sva se najezila, digla joj se svaka dlaka na tijelu, jel' od straha jel' od onoga sto bi mogla vidjeti! Gura snazno u vrata od bukovog sirovog drveta ... a ono nista!

Supa, ramenom, supa nogom, pa i onom drugom ... ono, nista! 

Pritisko i onaj jedan veci Sarplaninac! Opet nista! 

Majka gleda u Psa  a Pas u nju! 

"Ajd i ti supak!" : izdera se Majka na drugog Sarplaninca a ovaj sav prestravljen njenom komandom odmah poskoci! Tako supnuse sve troje! 

Supali, supali ... Majka ... zalaja! 

 Vrata se zaljuljase, jedna sarka se odvali, prsnu u Svemir,   skopcana jos samo jednom , vrata se orvorise , ukoso uz dreki i skripu! 

Iz prostorije,  izbi smrad ustajalog ljudskog znoja mijesan dimom! Smrad ustajalost, slican bijelom luku! A bijelog luka, ni s glave!

Dok je stajala na pragu vrata te ruine ne znajuci sta da radi, Sarplaninci se proguzase s njene i lijeve i desne strane i uletise u, jebajiga, nesto k'o  kucu, sa nabijenim zemljanim podom! Prostorija ...  jedna soba, verige okacene o gredu! 

A vatre nigdje!

 Oba Psa zaskocise bice u cosku i pocese dahtati i lizati to ... ono sto je bilo u cosku! 

Majka kaziprstom navuce naocale na oci! Sad se je vec dobro snalazila u prostoru. Na drvenoj seciji sklupcana dva tijela pokrivena ponjavom. "Boze me prosti , k'o one egipatske" ... pomisli! 

Majka, pridje ... rukom pipnu jednu glavu, pa pipnu drugu ... obe tople! 

Jebote, Hadzihafizbegovickini Mama i Tata!?"

Dobro je da disu!

Onda Majka pogleda u cosak! Slaba se sta vidilo a  zbog onih pasa. 

"Sus!" vrisnu Majka da otjera pse. 

Psi  podvijenih repova odose u stranu! Usrali se! Stali do vrata! 

Majka se polako priblizi bicu koga su netom lizali Psi. 

Razmaknu se tama pa svijetlost malo ispunu praznine. 

Bila je sokirana, ma sta sokorana ... nema takva izraza! 

Pred Majkom je stajala sama Hadzihafizbegovicka, istina godinama mladja, pa samim tim i ljepsa, ali nekako  ... divlja!

Majka nije mogla sebi doci kako ziv covjek moze imati toliko kose boje jesenjeg zita na sebi!? A rascupana k'o i oni Psi! 

Probala je da je upita nesto ali pogled u djevojke je bio tup pa i Majka brzo udustade od bilo kakve istrage. 

"Ajde, Sreco podji ti sa mnom dole do onih ljudi pa cemo mi poslati Kampanjolu sa Doktorima i oni ce nahraniti i izljeciti tvoje." 

Djevoka nije mrdnula! 

"Dole ima Doktor!" ponovi. 

Djevojka je gledala kroz nju. 

"Povest cemo i Pse da nas vode pa cemo se onda lakse vratiti sa hranom." Pokusa ponovo Majka. 

Na rijec "Pse", djevojka pogleda u sarplanince, pa u Majku.

"Zatvorit cemo lijepo vrata a ja cu ovom covjeku objasniti da ce ujutro stici bolnicka Kampanjola i da ce ih oboje prebaciti u banjalucki Dispanzer." 

Djevojka pogleda u pravcu covjeka koji je lezao na seciji. Covjek izvuce ruku ispod ponjave, i jedva vidnim znakom ruke mahnu joj da ide. 

Psi i djevojka su znali bezbjedne precice. Majka je poduhvatila djevojku za tkanicu vezanu joj oko pasa da je pridrzava da ne padne, jer je jadna bila potpuno iscrpljena.

"Ne boj se, moram se pridrzavati za tebe, ja ti slabije vidim a nocu skoro nikako. Ti mene samo polako vodi do dole." Saptala joj je Majka. 

Psi ko Psi ... razdragano su trcali ka podnozju planine, a netom zatim uz lavez k'o krdo bizona vracali se ka Djevojci i Majci. Obletali, lajuci oko njih, sve ih u krug tijelom dodirujuci ... pa onda opet nazad ... niz koziju stazu. Tiho! Ne lajuci! 

Stari i Harambasa se zabavili pricom Hadzije. Otvorili haubu motora Merdze 770K te im Hadzija pokazivao na kom principu radi dizel auto.

Pokazo im i gdje se pali i kako treba povuci neku puljku i drzati tridesetak sekundi dok se ne usije grijac, pa zacrveni,  a kad se usije a to se vidi na neku malu rupu ... samo povuces tu puljku jace ... i auto krehne. 

"Sta ako ne krehne?" mudruje Stari. 

"Sta ako ne krehne Coro ... mora da krehne kad se usije ... ovo ti je bolan dizel ... napravit je tako da se ne pokvari ... krehne uv'jek!" mudar je Hadzija.

U tom casu zacu se kotrljanje kamenja iz pravca planine. 

Hadzija podize ruke u zrak, trazeci tisinu, pokusavajuci im reci da se umire.

"Ljudi, ovo ne valja ... kamenje se kotrlja ... nesto gadno se valja sa planine!" rece panicnim glasom Hadzija. 

Naravno kad se nesto tako kaze takvim panicnim glasom svi koji taj glas cuju ...useru se od straha dva puta brze no sto bi inace.

Tako se  i ova trojica zakucali uz banderu sa svjetiljkom a u polozaju u kom je Hadzijna izjava plasirana ... pa niko ni ne dise. 

A kamenje roka li roka i valja! 

Pa onda sve prestade ... sekundicu! 

Oni se zgledase! Tek da se udahne. 

U tom momentu se zacu mocan jeziv lavez pasa pracen ehom noci i mraka ... na srecu cinilo se da psi jure ne prema njima vec u planinu. 

"Eto, ajte vi sada ... moram ja u kucu , nesto me moja Hanuma zove!" rece drhtavim glasom Hadzija. 

Taman se podupre Hadzija stapom da pobjegne u kucu a ova dvojica vec uletili prije njega! 

"Zamandali, zamandali, Hadzija ...Alah ce te nagraditi!" vrisnu Harambasa.

Zamandalise, pa svi leti gore u sobu, nabili glave na mali prozor! 

Zvernjaju! 

"Imas li ti kakvog oruzja Hadjija!?" prpiska Stari.

"Ima, ima ... nesto ce se naci!"

Heh, sad, jebajiga,  legla i neka izmaglica, pa sve izgledalo jos gore, kako obicno ide pred Miholjdan uz Vrbas, pa se dize i prekriva put. 

"Bil' ja Hasane da otpakujem ... mitroljez!?" odnekud se javi glas nevidljive Hanume.

"Aj, zeno ... zar vec nisi!?"

Pa vrisnu!

"Ljudi moji, vidi ono na visecom mostu sto se klati, 'nol'ka glava a ima dva t'jela pa se sudaraju ... Alahu dragi ... Alahu dragi!" Hvata se za srce Hadzija.

Sa basamaka ozgo od tavana sletila Hanuma! "Evo mitroljez, evo mitroljez, stropostava se jadna niz basamake k'o niz naki drveni tobogan, sve guzicim treha na svaki stepenik ... pucaj Hasane!" vristi isprepadana domacica. 

"Sta ... pucaj Ja, jeboga ti ... pucaj Ti, pucaj ... nema se vremena za prestrojavanje ... ja sam bio Kuvar u Handzar diviziji ... pucaj bona, zeno ... koji ti je kurac!? ! Kakva si ti to zena!?"  stenje Hadzija Hasan.

A ono ona opet nista!  A ode glava, bezmalo! 

Ona ne puca! 

Jebe se nje!

COVIDIOT

Svjetski jezici se svakodnevno dopunjuju novim izrazima i pojmovima. 

Evo, korona nam je donijela nekoliko novih pojmova. Jedan od njih je COVIDIOT. Istina to je novi pojam u engleskom jeziku, ali uskoro ce se on, direktno ili uz mala prilagodjenja, koristiti i u drugim svjetskim jezicima.

COVIDIOT je , prema Cambridge rijecniku, neko ko opasnost od COVID-19 ne shvata ozbiljno.

•  On/ona ignorise preporuke Vlade i zdravtvenih zvanicnika..
• On/ona smatra da je Ustav zemlje (bilo koje) dao pravo svakom ponaosob da ignorise preporuke o nosenju maski, socijalnom distanciranju...
• On/ona smatra da svako ima pravo da se ponasa prema pravilima koje svako od njih donese za sebe i da niko drugi nema pravo da im oduzima njihovu, Ustavom  zagarantovana, slobodu.
• Vecina njih vjeruje u razne "teorije zavjere" ...

Desetine hiljada ih je na svim meridijanima svijeta. Medju svim nacionalnostima, svim rasama, svim profesijama... Da ne bude zabune, desetine, pa i stotine hiljada u svijetu - ali ne milioni i miliarde, koliko je onih drugih koji ispravno shvataju tesku situaciju sa novom, nepoznatom  pandemijom i borbom zdravstvenih strucnjaka i vlada da spasu svjetsku populaciju. Borbom, u kojoj ima i gresaka, pogresnih koraka, ali koja i pored svih otpora, donosi pozitivne pomake.

Vecina Covidiota su ljudi na marginama drustvenog zivota, vecina nema diplome priznatih svjetskih univerziteta, vecini je krajnji domet obrazovanja ono sto nadju na Googlu. Ulazu veliku energiju u prenosenju laznih ili poluistinitih vijesti. Sto su dokazi protihv njihovih teorija jaci, oni su glasniji jer misle da ce protestima, gdje ih se skupi nekoliko hiljada ubijediti milione drugih u svoju istinu.

Naci cete ih svuda oko sebe. Neodgovorni i sebicni, kakvi u osnovi jesu, ne nose maske, ne vakcinisu se, Prilaze ti da se rukuju i ljube, okupljaju se u velikim grupama i bas ih briga ako ce zbog svog pogresnog misljenja zaraziti svoje roditelje, djecu, rodjake, prijatelje, komsije...

Ako je Korona donijela nesto pozitivno to je svakako razotkrivanje COVIDIOTA - priglupih, neobrazovanih i sebicnih ljudi kojima smo okruzeni! 

Daleko im lijepa kuca!

Chuck Berry With Bruce Springsteen & The E Street Band - Johnny B. Goode

Glas razuma Patrijarha Porfirija!

Konacno glas razuma! Konacno - glas koji budi nadu!

Ratovi na Balkanu devedesetih su bili podrzani, potpomognuti i ideoloski pripremljeni u svim bogomoljama, i pravoslavnim, i katolickim i islamskim. Naravno, prednjacili su tu oruzano najjaci i najnezadovoljniji - pravoslavni svestenici. Oni, ali i drugi, su osjetili svoj trenutak da spovedu osvetu za ubistva i pokolje u Drugom svjetskom ratu. Osvetu - koju ni jedna vjera ne zagovara, vec je osudjuje! Ali, popovi i hodze imaju svoja tumacenja Biblije i Kurana, prilagodjena njihovim licnim ciljevima.

Konacno, da je poglavar Srpske pravoslavne crkve poslao jasnu poruku mira. Jeste i patrijarh Pavle pozivao na mir i razum, ali su za negove vlasti u SPC mnogi pravoslavni svestenici pozivali i slavili  osvetu, osvestavali tenkove i zlocince, a on to nije jasno osudio niti sprijecio.

Posto sam duboko ubijedjen da je crkva (bilo kog predznaka) bila oslonac nacionalistima i njihovim pohodima na rusenju Jugoslavije i dotadasnjeg zivota u njoj, uvjeren sam da te iste crkve, mogu doprinijeti pomirenju. Jer narod, k'o narod - je samo stado koje slusa!

Neke od poruka Patrijarha Porfirija sa Centralne manifestacije povodom sjećanja na stradale i prognane Srbe u vojnoj akciji "Oluja" 1995. godine, održane u zemunskom naselju Busije:

"Ne smijemo zaboraviti, ali moramo oprostiti"

"Bog ne broji čijih je žrtava više, čijih je manje. Pred Bogom sve žrtve su iste, zvali se oni Jovan, Jozo ili Jusuf."

"Pamtimo stradale bližnje, ali ne zlopamtimo, osveta i mržnja umanjuju onoga koji su opsjednuti njima. Moleći se danas za stradale, za naše bližnje, ne želimo da zloupotrebljavajući žrtve produbljujemo spiralu sukoba niti da vodimo ratove komemorativnim politikama sjećanja"

"Malo gdje mi je nebo bilo blisko kao tamo i upoznao sam čestite Srbe i mnogo dobrih Hrvata koji su, stoljećima upućeni jedni na druge, međusobno živjeli, obogaćivali se, ali imaju nesporazume i sukobe i sami su nalazili način da idu dalje. Siguran sam da mnogi među vama ipak dijele moje iskustvo."

"Znam da ste ovdje svili novo gnijezdo, ali da ste srcem i dušom u Dalmaciji i drugim krajevima, moleći se za svoje bližnje. Ne želimo voditi ratove komemorativnim politikama sjećanja, a još manje ući u matricu zapomaganja i trajno ući u stanje žrtve. Narativ žrtve ne može biti pokretač nadahnuća, prije je trajna muka i pakao."

Poruke koje su nakon njega uputili politicari ne vrijedi ni citirati. jer su skup bezvrijednih fraza za jednodnevnu upotrebu.

Vladislav Bodnaruk - Toba: 44. dio Generalna Proba

 

Ujutro se dalo na posao. Prvo, oprale se sve forange i zavjese ... sad i vrijeme im je bilo. No niko ne pere uoci Miholjdana! To se radi s proljeca!

Majka smotala preko ruke grubo vec iskrojene komade a u ustima joj spenadle pa nista ne moze ni progovoriti. 

"Stanite ovdje!" nekako probrabonja tj. rece, vise ... profrflja no rece Kumama. 

Onda vjestim pokretima ruku umota Ingrid u svilu pa i Hadzihafizbegovicku!

Jebote ... kako su dobro izgledale. Ingrid tis' ici u crvenom!

Pricala sam za Zoricom Protic i Sinisom, njenim muzem, inace nasim najjacim glumcima u Nasem Pozoristu, a Zorica jos kaze da si ti ista Ona kad je ona bila mlada i da zena Vaseg kalibra ... mora na vjencanje u Crvenom ... jebes pravila, crna kosa, frcke i valovi ... to mora u crveno!"

Valja, Kumo, ako Zorica Protic kaze!" slozi se Ingrid pa onako radoznalo upita: " A dje su nam crvene plahte i forange da sijes!?" 

"Eheeehej, ne sekiraj se, evo ih ... Proticka uzela na revers pozorisne 'aljine iz predstave Carmen a jos je i sama tvoje visine i stasa!" 

"Lazes, Zovo ... lazes!" Odusevljena je Ingrid haljinom! "Jao sto je divna 'aljina, sto je divna! Samo, cini mi se ... povukla neki pozorisni miris!?" 

"U tome i je finta, povukla haljina miris gospostine!" snadje se Majka.

"U, lude mene ... ja mislila ... to znoj! Ja k'o Karmen! Uf, a ko je Karmen?!" 

"Pa kako ne znas ko je  Karmen!?  Karmen ti je ona, Carmen! Ono kad svi pjevaju! H'Opera!" 

"Jel mislis Opera!" dosjeti se Ingrid. 

"Pa, jah, to i mislim na operu, samo mi izgovaramo ponekad, hopera!" ne da se ni Majka zbuniti a nikad' ne bi ni priznala da se zajbala!

"E, s tobom se svaki dan nesto novo nauci! Bas nek' si mi rekla kako je pravilno! Od sad cu i ja operu zvati po bosanski ...hopera!" srecna je Ingrid. 

"Nemoj, ti i dalje govori Opera da nasi ne pomisle da si se kao strankinja ... pohasila! Ajmo mi na pos'o!" veli Majka zenama. 

"Ocemo li se opet skidat' u gace?" brine se Hadzifafizbegovicka. 

"Ne treba jos a nema ni onog mog Akrapa da bleha! Danas cu samo zaheftati sve sto sam sinoc skrojila, pa ako stignemo ... onda ide proba!" 

Stepaj, sivaj ... rezi pa prekrajaj i takooo. 

Klekla Majka na pod da zahefta u donji dio vjencanice jos neke volane, a sve joj neke varnice lete oko glave, boze me prosti k'o Ciro kad se uspinje na Licku Kaldrmu! 

"Hadzihafizbegovica, jel' ti moras da pusis i furlas, vascijeli dan dok ja radim!?" Buni se Majka. 

"Izvini, sta ti imas protiv pusenja!?" 

"Ma nemam, nista, samo ti pusi ... nego mi  pepeo otresas po glavi, dok ja jadna cucim a jos i ne pusim dok radim ... a zbilja i radim!" brunda Majka.

"E, jebajiga sad, ne mogu se ja odricati svojih navika samo zato sto mi ti krojis! Da nemas kakvu kapu od Malca, da stavis na glavu?" 

"Ma dje cu sivati sa kapom u vlastitoj kuci? Budalo, ovo je umjetnicki pos'o, nisam je vodoinstalater! A znam da ti ne mozes bez pusenja ... ali ne moras popusiti bas sve nasto naletis, a nisi trebala ni zapalindjati tu debelu Kubu! Mogla si naci nesto i mimo navike ... tanje, da popusis!" 

Hadzihafizbegovicka na to nista ne rece, otpuhnu zestok dim, a onaj joj  debeli pepeo sleti Majci pravo na glavusu! Slucajno! Opet! Jos jedan! 

Majka, mahnu rukom, ponovo, otrese pepeo s glave ... ali nista vise ni ne rece! A i sto bi se, ponavljala! Samo joj opsova Mater ... al' u sebi! Supcima pricati ... suplja prica!

Pomisli opet: "Najteze je izazvati eho u praznim glavama!

Moja si, Hadzihafizbegovicaka, kucko stara ... kad-tad!" 

"Idemo sad na probu sa bundicama!" 

Obadvije zene zavriskase od srece! Navukose bundice! Izgledale su kao princeze, Ingrid pljunuta perzijska princeza ona Soraja sa krivim nogama, samo Ingrid puno ljepsa, a Hadzihafizbegovicka kao sama ona Grace Kelly samo malo visa i naravno ljepsa i Ona od te Grejs.

Onda se Ingrid nesto trznu! Vrisnu! "K'o da otpade nesto sa moje bundice!?" izusti zaprepasteno.

"Nista ne odpade sa tvoje bundice jer bundica je moja a to sto ti je ispalo je rep lisice i nosi se oko vrata, nesto k'o sal. Tebi to ne treba!" odgovori Majka, podizuci sa poda rep srebrene lisice. 

"O, vidi sad to! Sto da meni ne treba i taj rep pa da bude sve u kompletu?" ljutnu se Ingrid.

"Vidi, ako stavimo rep onda ti se ne vidi poprsje! Narod ce pomisliti da nemas sisa, ili su ti nikakve, pa sad ti vidi!" rece Majka. 

"Bas imas pravo ... ne ide rep na ovakvo poprsje! Nisam luda, valjda da budem k'o bez sisa!" pomiri se Ingrid. 

"Ajmo sada na veliko ogledalo u spavacu sobu,  samo pazljivo! Mozda sve i nije bas najcvrsce i ukaceno u 'aljine , pa se ni vas dvije pretjerano ni ne naguzujte dje ne treba,  al' da je lijepo ... lijepo je preko svake granice ... prelijepo je! Nije zato sto sam ja to sasila, stvarno nije! Nikad Banjaluka ljepsih Mladih nije vidjela! Jos samo da navucem svaki sav na sav pa letite pred Psihu, ovaj ... na ovo vel'ko ogledalo!"

Zatim Majka rukom popravi tijesno sivene haljine a pogled joj pade na lisiciji rep. Iste sekunde ispruzi ruku te dohvati sa stolice prebaceni lisiciji rep. Kako je istovremeno zatezala i popravljala savove, tako to iskoristi i zabode onaj lisiciji rep Hadzihafizbegovicki taman na guzicu. Prezadovoljna tom scenom, zadovoljno se osmjehnu Kumama, skinu svoj srebreni naprstak, ubode iglu u pamucni jastucic i rece: "Eto sve gotovo! Letite pred ogledalo! A ja bi'  sad' mogla i neko pice ... kafa ... sok il' tako!?"

Majka sjede na stolicu. Iz spavace sobe dopirali su zvonki zenski srecni glasovi. Po zvuku onoga sto je dopiralo do nje dalo se zakljuciti da su se zene uhvatile medjusobno za kukove te se tako mazno ljuljaju,  oponasajuci neki ples. Onda se jedan glas nekako izgubi a onaj drugi postade tisi! "Ma sta ti je sad Hadzihafizbegovicka!?" zabrinu se Ingrid.

"Ma sve mi se cini k'o da mi je nesto otezalo na guzici il' je puk'o glavni sav il' ja nosam nesto sto ne bi trbalo da se nosa!?!" rece Hadzihafizbegovicka.

"Daj da vidim, okreni se" rece Ingrid.

"Nije ti nista puklo, sve je u redu!" ,  te isti cas visoko podignutih ruku, skoro vristeci od nekog svog unutrasnjeg zadovoljstva, sitnim koracicima, plesusi u nekom ritmu, kako se dalo i moglo potrcati zbog uske suknje, izleti iz spavace sobe. 

"Jesil' ti u redu?" upita je zabrinuta Majka. 

"Ja, ma nikad bolja!" uzvrati uz osmijeh, Ingrid i nasu si fildjan kafe. "Daj mi dim cigare!" istovremeno iscupa Majci cigaru iz usta pa povuce snazan dim ... k'o hamal!

Slijedeci sekund izlazi iz spavace sobe Hadzihafizbegovicka. Vuce noge po linoleumu k'o snjezna kraljica, pazeci da se ne poklizne u vjencanici dugoj do poda. 

"Jesil' ti u redu Ingrid?" Upita je Hadzihafizbegovicka.

"Ja, ma nikad bolja a sto pitas ... jadna!?" k'o cudi se Ingrid.

"Ma nista ...onako! Malo si me zbunila sto istrca k'o suluda iz spavace sobe onako! Nije valjda da si ljubomorna jadna na mene. Ma lijepa si i ti, ne brini! Jos ako malo porastes, eto te k'o ja!" pokusava k'o da je utjesi Hadzihafizbegovicka! "Daj mi da povucem jedan dim!" i ote joj cigaru iz usta, onda povuce jace nego onaj Hamal od malo prije. "Jebote, ti Ingrid kad pusis, zabalis cijelu cigaru, fuj, nevalja ti to tako!"

"Nisam ja zabalila cigaru, zabalila Zora!" brani se Ingrid.

"Zabalila Zora, a kako si mogla ti zeni iz usta uzeti cigaru!?

Ma ti bi i govno popusila kad te uhvati!" rece Hadzihafizbegovicka i dodade: "Boze me sveti prosti, ja kulture ... otimati iz usta cigare ljudima!"

  Nego ljudi, morala bih i ja da sjednem! Nesto me da prostite steglo oko guzica! Ma da ti Zoro nisi usila kakvu spenadlu viska, pa me sad ozad sve nesto vuce dok me konacno ne ubode?" 

"De, bolan, okreni se jadna da obje pogledamo. Hadzihafizbegovicka poskuci sa stolice te se okrenu ka Kumama. "Ima li ista!?" upita radoznalo.

"Men' se cini da je sve ma mjestu gdje bi i trebalo da bude! Sta ti kazes Ingrid?"

"I meni se cini da je sve tu gdje treba da bude!" zakljuci Ingrid.

"Ma, ljudi ipak nesto zateze a i kad sjednem, da prostite cini mi se da su mi pune ... gace!" zbunjena je Hadzihafizbegovicka.

"A, tako onda ... sto odmah ne kazes! Da jadna nisi jela sto masno ovih dana pa ti se sad stomak po malo ... unervozio da kazemo, pa popustilo!?" zabrinuta je Majka.

"Daj Zoro ne lupaj, cuj ja jela ... masno, valjda bi i sama znala jesam li se usrala ili ne!" To rece, polagano se podize sa stolice te rukom predje lagano preko svoje pozadine! 

Zaprepastenje je bilo jezivo! Stresla se k'o da ju je struja udarila, skoro da je i vrisnula a u ogromnom strahu podigla obe ruke iznad glave! 

"Sta je ovo ljudi moji na meni!? Uzverala se neka zivotinja na mene! Pomagajte, skidajte to, da nije kakav stakor!" Skoro da je vristala od straha!

Ingrid i Majka preletise sa stolica na kauc i bukvalno se zavaljase od smijeha, mlatarajuci nekontrolisano nogama visoko po zraku! Cak im i suze udarile na oci! Hadzihafizbegovicki nisu udarile suze na oci, udarila samo ... krv!

Skoro pobjesnila ali  kako se one dvije nisu prestajale po kaucu valjati od smijeha, tako i na Hadzihafizbegovicki otupi onaj bjesni pogled. Sta ce jadna ... ne mozez se ljutiti na nekoga kad se tako slatko smije! Zato samo rece k'o za sebe: "Jebo budale!" pa se onda jos malo k'o prekonta i rece Ingrid: "Naguzi te mene jaracnice!"

"Nisam je , ociju mi! Sto mene napadas!?" brani se Ingrid.

"Teb' je israst'o rep iz guzice, nije meni ... nemam ja nista s tim!" pa udri u jos jaci smijeh. 

"Znam, znam ja da mi ti nisi prisila  rep, Zora je a i ko ce drugi al' ti izleti iz spavace sobe kad si mi ugledala repinu i jos slaga i njoj potvrdi kad rece da ti se cini da je sve na svom mjestu, gdje bi i trebalo da bude! Jel' to znaci, Ingrid da je normalno da ja nosam rep na guzici!?" govori k'o razocarana Hadzihafizbegovicka.

"Ajd', sad' ... dosta vise i tebe i tvog repa!" rece Majka! "Malo jebe i humora, je odmor za dusu! Bas smo se slatko nasmijali! Mozda sutra dodje i na tebe red da se na nesto slatko nasmijes, k'o naprimjer kad otresas pepeo iz tompusa svojoj Kumi  dok ova jadna kleci i usiva ti rucno volane na vjencanicu! A volani od njenih talijanskih zavjesa! Dusa joj place, na zavjesama mojim vidi rupa velicine volana,  a ti je tjesis otresajuci joj pepeo na glavusu! Joj, meni je to bila super jeba ... sad' bi' se zakocenula ponovo od smijeha, al' me jebe sto sam ja bila donja pa meni glava puna pepela!" 

Hadzihafizbegovicka sjedi sagnute glave, po svom obicaju kad osjeti da se zajebala ili nekog povrijedila ... na tom putu kad nema nazad, jer je sve vec gotovo  ... pobjeze u svoj potez, prevlaci palac i kaziprsi preko donje usne!

"Izvini, Kumo ... mozda sam malo pretjerala!" rece Hadzihafizbegovicka. 

"Ma ne sekiraj se Kumo, rekla sam da je ovo danas proba, generalna proba ... valjda i mi zene mozemo sebi dati malo oduska!?" rece mazno Majka.

"Srce si Zoro ... pravo srce! Al' sto rece da je ovo generalna proba!? Nemas valjda neke ozbiljnije namjera za neko vece sranje na mom vjencanju!? Reci odma' ako mi mislis opet nakaciti rep, ja evo sad odmah odustajem od svega!" rece kategoricno  Hadzihafizbegovicka. 

"Ma kakav rep ... sta te spopalo!" glumi Majka nevinasce.

"Imam ja za tebe iznenadjenje das' me pamtiti dovijeka! A, nije i neugodno!" opet joj se intrigantno osmjehnu Majka. 

"Kako god bilo ... ti mi vise nikad neces stajati iza ledja a i ako mi uletis za ledja, morat ces imati ruke visoko podignute u zraku!" namignu i isplazi jezicak, al' ne rece ono njeno ...prfff,  Hadzihafizbegovicka. "Ajd nam sada ispricaj za tog tvog svetog Mihovila i Miholjdan i zasto je to dobar dan za svadbe!?"

"Prvo nije to moj Svetac, to ti univerzalni karakter svih Vjera,  i slave ga sve vjere i nije Svetac kako rekoh, to ti je Andjeo!" rece Majka.

"Eh, tebe, mislis ... Melek ... a slave ga sve vjere, bas lupas, a u Islamu ga nema, znaci ne slave ga sve vjere, ili ti samo tako pricas da obezvrijedis Islam, k'o nije neka vjera!" rece Hadzihafizbegovicka u fazonu da vec gubi svaki interes za glupe vlaske price. 

"Kako rekoh, slave ga sve vjere pa i Islam!" rece vazno Majka.

"Opet lazes, mi nemamo ni lika Alaha a ni Muhameda!" buni se Hadzihafizbegovicka.

"Slusaj, Kumo ... pric'o mi moj Ujak Pop Banjac kad sam bila mala pa jos uvijek nesto ostalo u meni, nisam sve zaboravila. Os da cujes pricu il' ces nastaviti sa laprdanjem?" "Ajd, da i to cujemo vec jednom, samo molim te bez velikih ... proseravanja!" odmudrova Hadzihafizbegovicka."Dobro, onda evo kako je bilo, davno u neka stara doba, narod se odmetn'o od vjere ... kako obicno bude kad Bog popusti kajase, ode da legne ... malo odmori! Kako je slatko usecerio, tako jadan spav'o, spav'o i spav'o , jebajiga! Poslo sve po naopakom! A On ... spava li spava! Bog ima drugaciji sat i na drugaciji nacin mjeri vrijeme! Ne radi nista kao mi! Njemu vrijeme stalno isto, stoji a on ga samo presipa iz jedne bacve u drugu, da bi dodao Svijetu samo malo dinamike ... i nista vise! Sta ce Bogu, vrijeme i sta ce Bogu sat!? A kad malo prespava ili se zajebe ... prespava koju hiljadu godina nikom nista, njegove bacve i njegovo sve pa  puj pike - ponovo! A jadni ljudi samo pomisle il' dolazi novo ledeno doba, il' su kakve zesce klimatske promjene!? Jadni Bog ne konta sta to Narod lupa i benavi se. I samom mu se cini da je vec i suvise star da sta razjasnjava i objasnjava. Iskustvo mu kaze, poslije ovih, doci ce neki drugi ljudi ... a onda cu i ja mozda malo drugacije, ako kako mognem kako da se ukjlucim!

Ali u nasem slucaju i nasoj prici, vidi ti i on, nije jeba ... ode sve u helac! Ozgo gdje sjedi, skoro i da nista ne moze da napravi, zato Bog na brzaka odluci da na zemlju posalje neke Andjele da kazne neposlusne i rijese situaciju. Posl'o njih pet-sest ... mislim devet!

Proslo, ojha, vremena, ono se nista ne desava! Andjeli ne salju izvjestaje ... Bog se zabrin'o! Popizdio! Nageo se sa neba i gleda ... a ono sve isto ... jeba i razvrat, i jos gore, no sto je bilo ... slicno k'o ovo danas! Muski oblace zenske 'aljine, zene ljube zene ... i jos svasta da sad' ne naklapam! 

Bog ... popizdi od srdzbe, jedva se sacuv'o da ne padne na zemlju! Prespavao i odspavao dan ili dva, da ne donosi lose odluke u afektu ... pa onda zovnu prvog do sebe, znaci ... Arhandjela Mihaila i zapovijedi mu da ode na Zemlju i rijesi situaciju. Dao mu i mac da kazni otpale i razbludjele andjele sto su se zaljubljivali u covjecice ... pa na vjeru zaboravili!" isprica svoju verziju price Majka. 

"Joj, sto vi Srbi mozete srat' . I dje smo sad mi Islamci tu, i sto je on Arhangel!?" Hadzihafizbegovicka ne zeli da se tako nesto zavrsi bez njene ... zadnje!

"Ah, da eto ti u Kuranu stoji: "Ko postuje Alaha, postovat ce i Mihaila! A Arh znaci ... najvisi, k'o recimo ... Bogu, najblizi, eto! K'o Rankovic ... Titu! Kol'o se sjecam, prica ide ovako, u Islamu Mihailo se zove Mikhail il' slicno. Kuran spominje Mikhaila u Suri El-Bekara, sto bi se kod nas prevelo kao ... jebajiga sad' , ja zaboravila a Mikail se spominje sa Gavrilom a vi velite za njega da je Dzibril!

Dalje stoji u spisima, ko god je je neprijatelj Alahu i njegovim Melecima, Dzibrilu i Mikhailu - Alah je neprijatelj i njima! U Sunitskom Islamu, Mikhail ce biti poslan na zemlju od strane Alaha da istrebi sve lose ljude i nevjernike. Prema Sunitskom vjerovanju, Mikhail ce biti taj koji ce poraziti zlo na ovom Svijetu, a Alah ce mu za uzvrat, dati vjecni dzenet i mjesto pored njega!

Al' kod Zidova arhangel Michael je prvi do Boga, Princ andjela ... isto k'o i u Islamu!

Prvi do Alaha!

Micahael je zapovjednik nebeske Vojske! Mikhail je Andjeo, onaj tvoj Melek!" zavrsi svoju pricu Majka. 

"Eh, vala znas lijepo pricat' , al' cu ja ipak kad - tad provjeriti tu tvoju pricu kod Popa Banjca!" uzjebala se u odluci Hadzihafizbegovicka.

"Nece to moci, moja draga Kumo." rece Majka.

"Opa, sto nece, da nije nas Pop bio Cetnik, pa negdje nagulio, Amerika, Argentina i tako ... ili naprasno umro!?"

"Nije, mila moja nista od toga, nije bio revolucionareno angazovan! Pop Banjac je bio posvecen narodu. Njemci i Ustase ga zajedno sa narodom zapalise u nasoj Crkvi, znas te price ... pricala sam vec,  pa da ja dalje na prazno ne serendam!?

Ja pricam, sto je on meni pric'o pa iako je prica ponekako i okrnjena s moje strane ... valjda ce se naci jednom neko, ko vise zna, ko moze sve spojiti u jedno. Zato, Arhangel Mihail ... jedina zajednicka misao za sve nas! I u Bibliji a i u Kuranu! Eto, sta sad velis Hadzihafizbegovicka!?" 

Hadzihafizbegovicka gleda nijemo u Majku. 

"Velim, Kumo ... gomila govana, jedan Narod, sto Religija ... pa ko se snadje!" 

"Vala, bas!" rece Majka. Tako i zavrsi Generalna Proba! 

To popodne Stari pokusava Majci prezentirati cinjenice. "Evo zvanicnog izvjestaja DB-a u vezi Harambase. On je nagulio iz njemackog Zatvora u kidnapovanom autu Ministra Njemacke za bezbjednost ili tako nesto a posto je to njemacki diplomatski blam ... ima da se cuti o svemu ... evo ti zvanicna nota iz Beograda ... i pruza Majci Stari neki papiric ... auto se mora unistiti, zapaliti ili ako bi ja htio da ga zadrzim ... onda bi morali zapaliti barem tablice i odnijeti ih u Miriju kao dokaz da od auta nije nista ostalo. Murija ce dostaviti izvjestaj i tablice Komitetu, Komitet ce preuzeti zapaljene tablice i donijeti ih u Beograd a u Beogradu ce kad got im politicki zagusti mahati tim tablicama Njemackom Ambasadoru pred nosom! Bacamo cijeli Bundestag na noge! Ni jedan Nijemac nece moci vise ni prdnuti a da ne oslusne sta Tiiitoo i Mi mislimo! Mi dobivamo cestitke iz Beograda a uskoro nam salju nove nase diplomatske tablice!" zavrsi pricu Stari.

"Joj, meni je super to rjesenje, a sta cemio sa Harambasom!?" prisjeti se Majka.

"Mi smo se dogovorili! Dat cu mu ja par stoja maraka, onih iz onog lonca pod krevetom, sto si ih istresla iz Titovog odijela i ... gotova prica!" zadovoljan je Stari.

"Auh, nece nam onda valjati posao!" rece Majka. 

"Sto, zaboga zeno draga!?" prenerazi se Stari. 

"Nemamo mi tamo ni jedne stoje maraka ..." al' nezavrsi Majka recenicu,  Stari sokiran piskavo kriknu: "Kako nemamo ni stoje maraka ... zeno draga rekla si mi da je puno, ovaj da je lonac pun para ... kako, sad ... nema!" van sebe je Stari. 

"Nema, jebajiga ni jedne stoje maraka ... peglala sam i ravnala svu lovu, valjda ja znam najbolje ... nema stoja ... sve same 'iljadarke i maraka i onih americkih, sad sta li su! In God Ve Trust ... tih!"

"Dodji da te poljubim, dodji da te poljubim!" izpruzio Stari ruke pa je poziva prevrcuci prsticima. 

"Sto me sad ljubiti ... sta sam ti sad opet napravila!?" 

"Dodji, dodji!" razdragan Stari i dalje vrti prsticima kao kad se zove malu bebu ... taman da prohoda.

"M'rs, necu ... garant ces mi zavaliti neku psinu ... doci cu na prvoga, kad mi Platu doneses u Kucu!" ne da se ni Majka vise prevariti. 

Stari pridje i zagrli Majku! Zena pretrnula od straha! Nije volila ... psine!

A on je poljubi u obraz naravno, nisu u spavacoj sobi, a njoj se jadnoj onaj adrenalin sto je skocio od straha od psina prevali na onu stranu odakle nalece adrenalin od poljupca ... pa se to dvoje spoji i toliko uvisestruca, k'o da je poljubi onaj jedan iz onog jednog filma sto je jadna tri puta gledala, ali bas u tom casu nikako da se sjeti ni naziva Filma ni imena glumca! Znala je da je trebalo da pogled Film, jos koji put!

Pa samim tim i zadovoljstvo ...propade! 

Stari spusti ruke na ramena Majci ... malo se odmaknu, za duzinu ruku njezno je gledajuci, sad gdje god, zbog onih njenih pepaljara naocala, pa kad i sam to shvati ... da je pauza preduga, istim tim pogledom i mirnim glasom rece: 

"Ima tu jos samo jedan problem!" 

Majka skoro vrisnu! Iskobelja se iz tog njegovog njeznog dodira, iz pogleda i nije jer ga nije ni vidjela, zbog onih istih naocala i rece: "Sta me stalno jebes s tim ... ima tu jos samo jedan problem! Svaki put isto, ima tu jos samo jedan problem ... do sada je to hiljaditi, jos samo jedan! Sto odma' ne kazes ... u govnima smo ... i gotovo! Sta ti tu meni, kad god se malo opustim, serviras ta tvoja sranja ... ima tu jos samo jedan problem!? Jos mi samo jednom na zavrsenu pricu to reci ... mrtav si covjek ... garant! Ja sam tvoj zadnji problem! A sad pricaj ... sta je to - ima tu jos samo jedan problem!" 

"Tito!" rece tiho Stari. 

"Sta Tito? Opet on! Sta sad hoce? Da mi vrati Rijecnik?" nervozna je Majka. 

"Nije to, Rijecnik ce ti vratiti uskoro! Olabavi malo i ti mila moja! Drugovi su obavjesteni o svemu,  javili su mi da po tom pitanju, imaju veliko spremanje u Bijelom Dvoru i kad raspakuju i prepakuju te zapakuju sve kofere i kad nalete na taj tvoj Rijecnik, salju ga Postom sto prije, ako Posta ne radi taj dan ... salju ga Plavim Vozom.

Ide na put, samo Masinovodja, rijecnik mu pod rukom ... i vuce za sobom Plavi Voz!" rece Stari. 

"Samo ti seri i seri ... neka meni Tito vrati moje sto je uz'o i ... tacka!" 

" 'oce, 'oce ... nego General Zezelj mi diskretno napomenu da se Tiletu odavno svidja ovaj model Mercedesa 770K, ali ga Njemci limitirali pa ga nema u slobnodnoj prodaji, a jos ga jedino ima japanski Car Hirohito a on zakuruzio pa nece da Titu proda! Zezelj nam predlaze da uzmemo u zamjenu Titinog Jaguara, engleska proizvodnja, isto limitid edisn, pres'o samo sesnaest kilometeri po dvoristu i nista vise,  znaci super ... nevidjen u Bosni ... na haubi mi ima pravi Jaguar u skoku a od cistog celika, spustaju mu se prozori na struju, a pod guzicom ima ona grijalica isto na struju, pa kad zahladi ... odozdo, ugrije, a sve na dugme ... boja ... zlatnooo! Jeboteee! A sto je najbolje, proci cemo jeftinije no smo mislili! Harambasi ne trebamo placati nista, posto ce doci oni iz Beograda i zaplijeniti mu auto! On ako se ne hapi ovdje kakvog Zatvora ... ima da je sretan! Jedva cekam, sutra da ga obavijestim o tome! Ha, ha ... dobra fora." zavrsi svoje izlaganje Stari, ma ipak, sav oprhvan strahom sta ce Majka reci, ceka njenu reakciju. 

"Na struju, bas na struju velis, pa sta sad treba da vucemo strujni kabl za autom po Svijetu, k'o kakvi levati ... i dje ima toliki kabl za kupiti, u Tehnometalu il' Pod Plocom? ... i ko ce to kad stanemo negdje uvece, stalno motati!? Bjez', jebote Jaguar, ludji si nego sam mislila!" zakljuci skoro uvrijedjeno Majka. "Ma ne pada mi nocom da ja motam ... kablove!" 

"Stani, o'ladi malo, ne razumijes ti tehniku. Onaj Merdzo je zastario model, vise se ni ne proizvodi, to skupljaju samo hobisti, babe i dede ... Tile, Hirohito i takvi! Os ti kad negdje stanemo da se oko nas okupe djecurlija i Cigisi k'o da smo pokretni muzej!? Zeno draga pa mi smo jos u dobrim godinama a Merdzo je za stare ljude k'o Hirohito i onaj nas!

Dzagi je sad stvar licnog imidza i prestiza!" rece Stari. 

"Kakav sad Dzagi i ko je taj Imidz i koga mi da to prestizemo ... sta pricas dragi covjece, de se malo urazumi ... jesil' ti pio sa Ingrid nesto danas!?" zbunjena je Majka. 

"Da ti ja odgovorim po redu, slusaj me pazljivo, Dzagi je u modernom Svijetu, gospodski naziv za Jaguara, niko ne voli auto kad mu ga nazivas po zivotinjama, valjda ... zato. Imidz je licni stav svih nas koji nesto imamo prema skupim stvarima, pa se guzimo prema sirotinji, da ne kazem sad tim i ... hasimo, ili u tom ... fazonu, a Ingrid nisam sreo danas! A kad smo vec kod Ingrid, bas bi mi valjala  jedna ladna piva" rece Stari. 

Majka isplazi jezik, do pola ... do ono ...blah! 

"A, tako to radi, znaci! Dzagi je i nas pravi izbor! A jel' sigurno ... da je zlatan?" sumnjicava je Majka. 

"Jest' sto posto!" ispuca Stari. "I tablice, ciste sto posto! Jebo ove Harambasine, njemacke ... mutne, pomalo a i jos nista ne trabamo nikome placati!" Dodade. 

"Pa sto me onda jebes sa tim njemackim krsom? Nek' to onda Tiiitooo voza po Beogradu! U cemu je problem?" zavrsi Majka. 

"Ma Jaguar ima manje sjedalo pozadi. Bojim se da ce se nasa djecurlija podjapati i pobuniti! Narocito Marina! Znas i sama, kako je zajebana!" rece Stari.

"Tebe, budale kako ti uvijek pogresno razmisljas ... stas' trpat' s nama djecu u auto ..." a nezavrsivsi  recenicu Stari je pokusa odusevljeno dopuniti: " Jaset vala dobro kazes djeca neka idu pjeske!" 

"O, joj ... hajvana, djeca idu iza nas  autobusom sa Izmecarkama ili Guvernantama, kako ih u Svijeti nazivaju." 

"Koga nazivaju Guvernantama?" zin'o Stari u Majku, pa ne trepce! "Ne kontam!" 

"Kako koga, pa Sluskinje! Izmecarke, jebogati!" zbunjena je k'o i Majka, njegovim nepoznavanjem svjetskih gibanja i trendova ali i medjuljudskih odnosa u Svijetu. 

"E, pa nema ti zeno u socijalizmu sluskinja!" rece nadmeno i ubjedljivo Stari. 

 "Nema! Jeldeee!??? Pa, naravno da nema, to ti i govorim ... zato, izmecarke ... a kad' predjemo granicu, bit ce ... guvernante! Jel' sad kontas!?" 

"Ufhhh!" ispusti Stari nesto iz sebe. 

"Slusaj sad jos ovu zagonetku, pa da i to rijesimo ... rek'o mi jos Zezelj da ce Dzagija licno dovesti tvoj Jovan! Znaci buraz ti ne dolazi sa svojim autom kako je obec'o,  nego sa Dzagijem! A sa Dzagijem dovozi i malog AArona ... to je ta finta!" rece Stari.

"To je bas super! Ne moramo se mi ni s cim handriti! Nit' paliti vatru pod aute a ni tablice paliti! I jos AAron nam pred vratima! K'o na dlanu ... serviran! Joooj, 'oce ona Ingrid pobudalit' kad ga vidi! Pa hajd' sad , jebajiga ... sta je tu finta, nesto ne kontam!?" gleda ga Majka zbunjeno. 

"Tajming!" rece On. 

"Staaa?!"

"Tajming!"

"Ti, k'o da si posto nista manje ni vise nego vec americki Ambasador! Bil' se dalo to na nasem reci, taj tajming pa da se razumijemo!?"

"Znas i sama kako me General ne voli jos od prvod dana! Ne mogu ti ja draga sa Generalom ni jedne za sigurno dogovoriti! Znas kakva je sirovina ... mrzi me! Misli da sam Hrvat, Ustasa! Misli da su svi Hrvati Ustase!" orosi se celo Starom.

"De ne lupaj, nemoj da te neko cuje! Nisu svi Hrvati Ustase! Nemoj da ti sad ja nabrajam ... neke ... imamo Tita, pa Bakarica pa ... onog jednog, sto vodi FK Partizan ... Generala Turmana sad jebajiga, kako se Turman veli na hrvackom ... Tudjman,  ili tako ima,  jos dva-tri, sta  dva-tri, serem i ja ... ima preko nekoliko! De ni ti ne budi na kraj srca, sto bi te General mrzio? Sto mu ne kazes da si ti Galcijan?" pomalo nervozno rece Majka. 

"Ti k'o da si sa Marsa spala i ne kontas politiku ... ne mozes nikom reci sta si ti ... oni ti kazu, sta si ti! To je precizno odredjeno! Vid'ti glavuse ... znaci Srbin, vid'ti nosine ... znaci Zidov, vid'ti kratkih nogica ... znaci Turcin, vid'ti kuultureee ... znaci Rvat! Dzaba ja ista pric'o Generalu! Ne uvazava! I jos da mu kazem da sam Galcijan, jesi li ti normalna? Da me skenja na licu mjesta k'o da sam Artukovicev licni Sekretar.  Nece nista da mi kaze o tajmingu tako da ti ni ja ne mogu tebi reci kada ce nam nas Jovan dovesti AArona. Bit ce da cemo jadni morati napraviti dezurstvo na Malti od Jugopetrola, pa do hotela Bosne,  pa ko ga doceka ... neka javi Raji!" zavrsi pricu Stari.

Majka, pomalo nervozna ... misli i misli, ali nista! Krene ponovo, mislim da misli! Opet nista! Misliti je uzaludan posao, zakljuci! Treba raditi! Neka misle Marks i Englez a i Tito ... ako se uklope! 

"Daj mi telefon - broj Generala!" rece Starom. 

"Nema taj broj, idi u nas hodnik i opsuj nesto, Drzavu ili tako u telefon! Ne moras se saginjati! Samo kresi, Majku, Oca, Drzavu i to! Odmah ce ti se javiti crvenoglavo govno ... ne daj mu da prica ... trazi Generala!"

Tako i bilo!

"Ti li si Gernerale Zezelju, legengo srpska? O'dje ona tvoja ... jedna iz brtskih da ne kazem, nasih planinskih krajeva! Slusaj! Nadam se da niko ne prisluskuje ovaj razgovor, pa da ne najebem zbog onog ...srpska, sto rekoh!? Do tebe je teze doci nego do samog Marsala! Ha, ha ... drago ti kad to cujes!? Slusaj, slucajno su mi vezu prebacili na tebe ... pobrkali supci ... ma i neka su, drago mi je cuti za moje gorskokotoranske momcine, nego imam neke sitne probleme pa ne bih sad bas tebe da jebavam s time. Gledam da uhvatim nekoga ko ima manju funkciju a vise vremena! Ma ne mora biti na tvojoj funkciji, posto je problem beznacajan pa moze svako od tvojih da ga rijesi. Ajd, zdravo ... junacino! Kad naletim na Skandarliju ... moj si gost!" isprdnu mimo svog obicaja, pa ucuti se i umiri Majka, vise ni ne dise, jer se sve cuje na onaj telefon.

Cuti i druga strana, ali nekako hrapavo dise ... pa se morala slusalica i koju sekundicu odmaketi od uha! I tada se dobro culo!

"Jel' to tebe neko jebe Zoro!?"

Majka premrla od straha a i zbunjena pitanjem. Uostalom, kakvo je to pitanje i kakav se tu odgovor moze dati!? Pufff!

"Sve je u redu, i niko me ne jebe, nazalost ... ma to i nije moj najveci problem ... moj problem je kada ces mi poslati mog brata Jovana i onog malog AArona u Banjaluku ... da ih docekamo, da ne drezdimo na nasoj Malti vas cijeli dan i noc ... eto!"

 "Zoro ... nakaslja se General, slusaj cim malog AArona puste iz malteske ambasade ako izadje ziv i zdrav, a ja jadan nadjem tvog Jovana, tankam Dzagija, pun rezervoar, trpam ih u maluzinu, i eto ih tebi! Pustio sam vojnu muriju po Sakadarliji ... nacicemo ga vec u nekoj rupi! Nije Jovan ... igla! Onoliki, co'jek! Javim vrijeme, valja li ta?" 

"Super si mi Generale! Sta bi' ja bez tebe ... nego bil' Tiletu mog'o onako u prolazu, meni za ljubav napomenuti da mi vrne onaj moj englesko -srpski Rijecnik! Bez njega sam ti k'o mutava!"

"Onaj iz Drvara, kad si mu dala!"

"Koji ti je klinac, da ne kazem kurac, Zezelju, nisam ja njemu nikad ... nikad, daaala ... ni u Drvaru ni bilo gdje, nikada mu nisam dala ... ja sam zena borac ne podam na svaku, ja sam mu pozajmila ... zapamti, pozajmila a ne daaalaaa, taj moj Rijecnik da se ne sramoti pred engleskim Majorom Attertonom, i neka mi ga sad stari supak vrati! Eto!" 

"Dzagi, Jovan, AAron i Rijecnik stizu u Banjaluku! Kol'ko rece da je do Miholjdana?  Oho, dobro! Stize sve vjerovatno sutra predvece, ako ne surta predvece, onda sigurno prekosutra predvece! Samo ako Arona puste iz malteske Ambasade!  Odma da si mi javila kad ih preuzmes! Poslije sifre kad odzvoni, ti samo reci ... roba stigla i spusti telefon!" zavrsi razgovor Zezelj.

"Bil' te mogla zamoliti jos jedno, ako Jovana nadjes sutra i Arona puste iz Ambasade sutra, da ti njih meni posaljes ... prekosutra! Nekako nam vise  ...odgovara da ih posaljes prekosutra da mi stignemo obaviti jos neke pripreme, postavimo satore, stolove i te stvari." zamoli majka Generala. 

"Dogovoreno  a ti ne daj nikom da hrlja po Mercedesu jer ga mi ovdje u Beogradu moramo precesljati i k'o sto ti rekoh samo ga tvoj Jovan smije dovesti do Beograda. Ende!"

"Molim!? Sta to rece na kraju, nisam razumila?" uzviknu Majka ali ne bi odgovora! K'o da je sagovornik zavrsio svoju pricu. 

"Uh, dobro je znaci i to smo zavrsili!" govori Majka ulazeci u trpezariju. 

Stari baca kalkulacije na papir! Malo ja dana ostalo ... jedva ce se ista stici! "Brinem!"

Komsija Merso upada u izlaganje Staroga sa primjedbom ... "kol'ko je Vlaha, malo je i krmaka! Treba to pojacat i sa janjcima a i sa krmcima ... al' nek bude odvojeno, Franci! Janjci i Krmci ... da se neko ne  zajebe!

Mislis, kol'ko je Vlaha ... tol'ko i krmaka!? Mislim ... samo da se ne ostane gladno,  a i zbog Bratstva i Jedinstva a Vojska jede ... sve!"

Stari se slozi sa Mersom! "Dobro, kazes ... moramo pojacati!" 

"Pojacat cemo, ajd', dobro ... pustimo sad to!" 

"Vjencane Aljine su gotove, s moje strane ... sve sredjeno!"

raportira Majka i nastavlja: "Zezelj salje robu prekosutra i kod nas ce biti predvece. A ti, jesi li se pobrin'o za Satore za Svatove u Komandi grada?" brine Majka. 

"Jesam! Nisam je licno, Stara, mali Zoka iz Komiteta se obavez'o! Kaze, jos sutra vec ce razapet  tri najveca Komandantna satora, marke Kozara,  po stranama dvorista u veliko cirilicno slovo P, a strana prema nasoj dvorisnoj ulici okrenuta prema A zgradi, ce biti otvorena, zbog prolaza i komunikacije. Svadbeni sol ce smestiti u vrh satora slova P, naravno onog cirilicnog P s tim da ce mu je prednja stranica biti otvorena prema gostima, dvoristu i narodu.

Po sredini dvorista kol'ko stane vatri, toliko i raznjeva! Krmeci  i  jagnjeci! Vojska ce okretat' , pa mi nemamo brige!" 

"Super ce se sve uklopiti! Prvo idu satori pa onda dolaze beogradjani, nas Dzagi, Jovan i Aron, a u medjuvremenu ce pristici i prvi autobus Micunovih rodjaka iz Surdulice. Ovi njegovi Rodjaci sa Veselog Brijega dolaze na sam dan vjencanja tako da se nadam nece biti vecih ... sranja po Gradu!?" rece Stari.

"Da vas nesto pitam, ko zna, kol'ko stane u jedan normalan autobus ljudi, mislim u prosijeku!?" zabrinuto rece Majka.

"Cuj, normalnih ljudi oko ceterest , pedeset ... ali Micunovih stane sigurno ... vise!" komentarise komsija Merso.

"Toga se i ja bojim, da ne stane duplo vise! Dje Micun, ajde ga zovite, boga vam!" 

Micun je kleo svim na svijetu da on nikoga licno nije zvao i da je sve Harambasino maslo ali takodjer rece da je Harambasa pozvao samo one najblize, dakle samo tri potencijalne Majke, kakav je i red kad se sin jedinac zeni,  te sa njima njihove najblize! Dakle samo uza Familija!

Kakav je i red!

"Tacno tako! I meni se cini!"  rece Majka.

Ugrijalo s nebesa! Zrak pun topline! K'o da nam se ljeto vratilo. I oni ljetni mirisi su tu! S ljetom i ljubav! 

Poletise, cica - mace zrakom, k'o bijele pahulje! 

Majka izleti na nas balkon pljescuci rakama visoko iznad glave:

"Miholjsko ljetooo!"

Tek sto to rece, razvali pljusak k'o blesav nad Banja Lukom, podize sitnu suvu prasinu ... pa sekund, kao da nikad nista nije ni bilo, naglo i prestade, a sve mirisno utihnu! 

Zamirisa zgrudvana prasina valjana u grmuljice, banjalucka prasina, nozdrve napunila, pa do mozga ozona, ojha! 

A po novim teorijama, valjda ... pa sad ni to nije zdravo! 

Zasja Sunce, sa svih strana! Otjera i taj "opasni" ozon! 

Nije zdravo ni ... Sunce, neko vice! Ne treba ni u njega blehati k'o u Boga, ni na njemu sjediti po vas cijeli dan! 

Ostali sami ... bez Sunca i mirisa, izgledalo je sve vec bezlicnije pa samim tim vjerovatno i zdravije! 

Ma jedino, sa onim ozonom ... odvuklo se i lijepo sjecanje. 

Pa nekako u zivotu bez onih starih nezdravih mirisa ... sve ... postalo praznije!

Ne d'o Bog da sam spomen'o miris Mujinih cevapa! Kol'ko bi tu neko izbrojao ozonskih rupa!?

Al' ... nisam ja Izdajica!