"Očevi nacije"

 Svaki novi vladar postaje "otac nacije"!

Tesko je nabrojati koliko ih je bilo u poslednje tri decenije.

Toliki broj oceva nacije, budi sumnju u njen moral!

Vladislav Bodnaruk - Toba: 33. dio Burne vijesti

"Nisi me ni pogledala od kako si usla u kucu." rece Stari. 

"Nisam , jadna, nisam ni stigla!  A pogleda li ti mene moj Hemfri, onda kada sam se vratila sva iscrpljena jadna i propala sa djecom s mora neki dan!? Nisi se jadan sjetio, sve od silnog rada i brige za Cajavac. 

"Vidio sam da si malko ... umorna ali da si propala ne bi se dalo reci,  jer si nabacila barem pet kila! A i curice se popravile, kilu-dvje!" 

"Pet kila, pet kila, ti si vidio, naravno ... kad smo svaki dan morali jest duple suhe sendvice, "Made in Hungari-a!" 

 "A jel' ti i ona Zdenka jos u pripomoci ili i dalje sve moras sam? Vidila sam ja jos iz voza kako si sa njom kreno ka Hotel Palasu! I jos da te pitam, ovo ... sta ta Zdenka, radi sa vama Direktorima?

Onako nepismena i bez dana skole, k'o nasa Hadzihafizbegovicka moze vam biti samo k'o neki ... konsultant ... za posebna pitanja! Mislim, ona ... intimnija, jeldeee!?

Bar da si podig'o koju konzervu graha preko Sindikata, kad smo dolazili s puta,  ... pa da podgrijemo!

Sreca nasa pa imamo komsije da nas docekaju i sa svjezom kafom i sa vrucom pitom, onom, kvrgusom ... ako se kvrgusa racuna u pite!?" 

"Eto, vidis ti tebe, to je ta tvoja pamet! Nisi me vidjela deset-petnaest dana a tebi odmah jos s voza,  do jela! Pa da, naravno, dojela se na moru pa bi i kod kuce bila ... apetitli! 

Odmah sam znao da ces ti od svih vaznijih i vitalnih zivotnih problema i stvari  kad-tad pitati za jadnu Zdenku!

Zeno draga, ja da imam nesto s tom jadnom zenom, pa ja bi to sakrio ... ne bi' da me bas cijela Banja Luka sa njom vidi! I jos u Palasu! Jebote! 

U Palas smo isli po pozivu Komande Grada na sastanak sa radnom Grupom za pripreme i organizovanje smjestaja za novog Komadanta Grada posto ovaj stari, Pukovnik, kako li mu je vec ime, odlazi na novu duznost u Beograd, a dolazi nam novi Komadant Grada General Loncar. Eto ti, to je sva prica!" Zavrsi Stari svoje izlaganje a vec pri kraju price, osjetila se neka strepnja u glasu. Takav mu bio i pogled ...pun straha! 

"Auuu, bas ti je jaka prica!" Pravi se da je odusevljena Majka!"Izvini, molim te, ja se preletila, navikla da si Finansijski Direktor a ti preso u intendante, domare!" 

"Pa dobro, kad bas hoces eto i to da ti kazem, zamolio me Generalni Cajevca da ja kao neko od ukusa i smisla za estetiku organizujem novi smjestaj za novog Komadanta Grada i to ovaj put Generala!" ljutnu se Stari. 

"Aaaa, to ... sto odmah ne kazes!? A sto se General ne useli u staru Pukovnikovu Vilu ... kameno zdanje, pa na sprat, plus kamin ... sta tome fali?" lupka Majka nestrpljivo prstima po stolu. 

"Ne fali nista ... ali ona Pukovnikova droca, nece da se iseli iz Vile a dovela jos i gomilu Rodjaka sa sela! Pola od njih Borci izmedji 44 i 45 te godine!" 

"Pa to je lako! Izbacite je! Noga u guzicu ... svima!" isprsi se Majka . patriotski! 

"Eto , vidis tu smo ... tu je problem!

Niko ne zna na kakvu novu funkciju odlazi Pukovnik ali na ma sta god da ide tamo u Beograd, sleduje mu da postane General! Takav je red u Armiji!

Zato ne smije niko! Zato je Generalni Cajevca mene podmetnuo! Ma, da je sve cisto, on bi prvi potrc'o da se podmetne!

Sta ti mislis, draga moja, kako se postaje Funkcioner i Generalni? 

Pa podmetnes se bolan pod neke vazne stvari k'o da si ti to uradio! Ne trabas imati zasluge! Samo se  podmetnes, prikazes kao da si ti napravio nesto vazno i dobro!

E, zato sam ja odlucio da Opstina nabavi novu montaznu Vilu  kod Slovenaca a smjestio sam je odmah do Dispanzera, tako da je novi General blizu i Zdravstvu i Cajevcu! Sve u istoj ulici, eto!" klima Stari glavom, sam sebi odobrava! 

"Uuuu, super ideja, novi General dobiva Vilu u centru Grada! Bas ce mu biti drago sto ne mora svako jutro pjeske da tabana na posao, od onih kamenih vila s pocetka Grada.

A sta ce tu ... ona rospija Zdenka!" neda se Majka. 

"Sta sta ce ... sta sta ce ... kakvo je to glupo pitanje ... pa ko ce da pocisti i pomete po novoj vili ... necu se ja valjda naguzivati da tarem pod!?" gotovo ocajnicki, bas ono pravo iznerviran odbrusi Stari. 

"A takooo, pa sto odma' ne rece, Sreco moja   da ce se ona tamo naguzivati! Djaba nam bi ovolika prica, djaba nam prekomande, djaba ovo ili ono! Sve je jasno, novom Generalu, Komadantu Grada zena ce ostati u nekom drugom gradu u staroj zaposjeloj Vili, a i takav je red,  a on ce sam doci nama u Banja Luku, u sklepanu montaznu kucicu kod Dispanzera a za kucne poslove naguzivat ce mu se  Drugarica Zdenka! 

Eh, mog blente, koliko ti je vremena trebalo da mi objasnis ovako jednostavne stvari! Sad mi je jasno, zasto nekim ljudima, da ne kazem zenama, ne treba skola. Pa da, sta ce im skola, nece ju Genaral valjda propitivati Kosovski Boj? Jos onako, jadnu naguzenu ... taman posla! 

Takva, ne bi ni ja nista znala! 

A to sve samo zato, sto ti nisi htio da se naguzis, kako rece!" e moj Hemfri, dgje ce ti Bogart! 

 Pa crce od smijeha! 

"Samo se ti smij! Eto, nek ti bude, ali da znas, kad ju je upozn'o, General je odmah odlucio da ostane kod njega u radnom odnosu!" rece Stari. 

"Naravno u odnosu, u odnosu ...pa nek se i radi! Ma pustimo mi te vase kurvetine, nego ... pogleda li ti ovo nase dijete? Opet zaboravio , jelde, kao i docek sa Mora!?

Upita li se gdje smo mi bili danas? Nisi se sjetio ... ma razumljivo, ne znas, naravno! Jesi li ti , zalizani majstore ikad cuo za Prvi Dan Skole? 

Ko to ide prvi dan u skolu? 

 Da ne racunamo one tvoje partijase u doskolovavanju! Iako mi nije jasno na sta se ti tvoji Idioti doskolovavaju kad nemaju  nista prethodno od skole!?

Osim ako ne racunamo neki jebeni inostrani menadzment!

Ko ide Prvi dan u Skolu? To ne znas!" 

"O, joj ode to daleko draga zeno ... otkud znam ko ide prvi dan u skolu ... prvacici naravno , samo htjedoh  reci , nisi me ni pogledala kako si usla u kucu! I nista vise!

Tako smo poceli ovu pricu!

A ti si meni ...najvaznija na Svijetu!" rece u maniru velikog Glumca. 

Majci se osmjehnu ... brk! Sad dobro, znam i sam da neke zene nemaju ...brk, ali joj se osmjehnu taj dio lica gdje bi mogao biti, brk! Razveseli se! 

 "Bravo, eto te blizu, skoro si pogodio ... prvacici idu Prvi Dan u Skolu!" 

 "Ah, da, skoro zaboravih", Stari ustade pa izvadi iz tasne nekakvu sarenu kutiju!

Unutra vatrogasac! Mislim, nije pravi covjek vatrogasac jer ne bi ni stao u tu kutiju. Vatrogasni kamioncic! Ima i male lojtrice, vrtis ruckicu, vrtis a one se razvlace u duze lojtrice ... sve dok ne pukne ona spagica sto vuce one druge lojtrice! Ostane ti da okreces ruckicu ali nista se ne dize! 

Kad jednom pa'ne ... vise se ne dize! 

I jos mi dade veliku a tanku knjigu Petra Slemila. Naslov :"Kako sam prodao  vlastitu sjenku" U knjizi i posveta ispisana pravilnim ispisanim rukopisom moga Oca, ali ja jos nisam znao citati, pa je djaba On i pis'o, spominj'o Prvi Dan skole i sta se sve ne pise da udobrovoljis nekog kad mu za za poklon uvaljujes knjigu! Od samo dvadeset listova!  Dobro, i vatrogasca! 

Majka se zaleti u njega, lemajuci ga rukama po misicama! "Slago si me konju onaj jedan galcijanski, slag'o! Sigurno me volis, ma mozda manje nego ja tebe ... ali i to se racuna." 

Pa nastavi sava uzbudjena! 

"Jedva utjerali djecu u skolu. Nas Mali bio prilicno dobar, nista se nije otim'o. Neka djeca plakala, vriskala, boze me prosti odgoja. Sve proslo u najboljem redu jedino mi nekako Uciteljica, cudna ... sva nekako izgubljena. Isto misli i Ingrid.

Popile mi po pivu u Mostaru sa njom al' mi ne djeluje posve cista!" 

"Sta, zar tukne?" uskliknu Stari. 

"Ma ne to, tukne, prljava ... nisam joj gace zagledala, nego mi ne djeluje sva cista ... ono, u pamet, sta ja znam ...fijufic!" pa okrece i vrti rukama po zraku, pokazujuci to fijufic.

 "Gledaj, prvo, cinilo se je da je vec dobro cugnula, drugo, izgleda pobjegla sa casa ... i to prvi dan skole, trece najsmjesnije ... hoda s Dnevnikom po Gradu. Ingrid kaze, da je prije imala bolne menstruacije, pa se sad to u ovom postklimaksnom periodu mozda negativno odrazilo na licnost! 

Jelde, ti mislis da ja jos nemam takvih problema!?" pita zabrinuto Majka. 

Stari se pravi da nesto naporno konta, krivi glavu, sakriva pogled, pa je onda tako sagnutom glavom, ispod oka promatra. Ko kad te ispituju u policiji za nesto a ti ...nisi! 

Raspalise u smijeh, obadvoje! 

"Pusti Uciteljicu sad, ajd' Stara raspali jednu kafu, pa da ti pricam burne vijest!" 

"Burneee! Pricaj, pricaj ... prvo, burne ... pusti...kafu!" 

"Slusaj doslo mi otvoreno pismo  iz Amerike za onog covjeka od Ingrid!

Ustvari, nije pismo doslo, nego ga donjeo jedan iz UDBE. Ne brini, i sam mi je rek'o da je sve u redu. Znaju oni da je Ovaj njen Komunista! Joj, da mu vidis slike! Slikalo ih k'o na nekoj livadi , gomila njih oko nekog kazana! On vise zensko , nego musko! Ima zensku kecelju na sebi a ispod izgleda kratke hlacice tako da mu vire ispod te kecelje tanke nozice, ko dva stapica, pa sve lici na nekakvu kurvaju! Ima i dugu kosu i rajf na glavi! Sipa hranu ljudima." veli Stari. 

"Pa kako si prpozn'o koji je On, matereti, kad ih ima vise?"  brine se Majka. 

"Lako, jebogati i ti bi! Sve okolo crnci i crnkinje!" mudro odgovori Stari. 

"OK, sto si eliminis'o crnkinje i ja bi jer On sigurno nije zena, ali Crnceee, sto Crnceee?" , sve ljulja zabrinuto glavom. 

"Sto Crnce , pa dijete im je Bijelo, zeno ... istina malo tamnije ali Malta je to ... Sunce pici po cijeli dan, moraju biti malo tamniji! Znaci ne moze Otac biti Crnac!" zakljucuje Stari. 

"Vidi se da ti je obrazovanje u tom pogledu malo tanje! A govorila sam ti Ja da procitas koji americki ljubavni roman!

Moze biti i bijelo dijete kad ga napravi Crnac a kad je majka bijela. Citala sam to u americkim romanima. Poslije se generacijski to prenosi, malo uspava, pa kad se najmanje nadas, moze da se roditi i crno dijete i u dvoje bijelih roditelja! Onda jadne americke majke muku muce da dokazu da se nisu palicale one sa crncima!" rece Majka. 

"Nego,k'o se palico sa Crncima?" zbunjen je Stari. 

"Pa, njihove Babe!" mudro zbori, Majka, navukavsi vjedje. 

"Sta nam to govori?" gleda u Staroga. 

"Govori nam to da se ne trebamo mijesati s Crncima!?" ko iz top rece Stari. 

"Ja budale i rasiste! Jesi li ti normalan? Govori nam to da je ljudska vrsta ...cudo i sve je moguce u toj genetici!" poucava ga Majka. 

"I jesi li sada siguran koji je on na slici? Daj sliku da vidim!" 

"E, sad pravo vise ... ne znam!" rece Stari. 

Uzela sliku, pazljivo gledala ne trepcuci.Klima glavom, sretna da se odgovor da naslutiti i sa fotografija. 

"U pravu si, ovaj kraj kazana je On!" bio je njen jasan zakljucak. 

"Sad mi samo reci kako si ti to tako sigurna kad znamo da je Gospodin Otac ... Doktor! Sta onda radi kraj ovaj kazana? Jel On kuvar? Da nas Ingrid nije slagala u pogledu profesije, sta mislis!?" dvoumi se Stari. 

"Ne vjerujem, nisu ti kuvari revolucionari! To dok odluci pa nabavi na pijaci sta treba, pa isjecka za rucak ... ode revolucija. Revolucionari su dokoni ljudi! Uglavnom oni sto nista ne rade pa onda imaju i vremena da podjebavaju!" zakljuci Majka. 

"E, bas se slazem s tobom. I ja mislim, tako. Ovo je On, vidi mu na rukavu traka k'o u Njemaca u ratu samo mu krst nema one kuke. Pa da, to je to, crveni krst, samo se mi tako ne obiljezavamo jer je krst ... ipak, krst i jos crven! Zna se sta je crveno ... zvijezda! Zato se odmah nismo smasli!" i odahnu, kao da mu kamen pade sa srca! 

"A, kako ti znas da mu je krst na ruci crvene boje kad je forografija crno-bijela?" Majka isplazi vrh jezika prema Ocu! 

"Znam, nemoj me vise provocirati, pamet si mi pomutila sa kombinovanom djecom u raznim bojama! Cuj bijelci radjaju Crnce, Crnci radjaju Bijelce! Ne laprdaj vise, ko Boga te molim!

 Ja imam takav osjecaj i gotovo! A i cuo sam za Crveni krst isto k'o i ti. I pismo koje smo poslali preko Kuma Pappinija naslovljeno je bilo da se preda tom Crvenom krstu. Zato znam da je ... crveni! I gotovooo!" Lupnu sakom Otac od stol u nadi da se tako moze zavrsiti ova prica. 

Ma tesko! Uvijek se nadje nesto ili neko da te vrati na pocetak! 

"Samo da te pitam jos samo jedno, ako mogu al' bez uzrujavanja ...i vise nista necu." progovori umilnim glasom. 

"Pitaj, ako bas moras!" 

"A da li je Drugarica Zdenka dobila sada povecanje plate i da li je izfinansirana iz budzetskog proracuna ili je i dalje na platnom spisku Cajaveca?" pa se brzo okrenu ka kuhinji, prevrcuci neke serpe, glumeci nehaj a za odgovor, ako ga bude - bude, njoj kao nevazno!

Pitala samo onako,  da se ne pomisli da je povrsna te nesto propustila iz prethodne price. 

Stari duboko uzdahnu!

 "Slusaj, treba neko dati garanciju da ce se preuzeti taj AAron, posto ide u onim UNRA avionima pomoci za sirotinju, za Afriku pa ce da ga izbace  kod nas, zajedno sa orandz sirom u konzervama i mlijecnim prahom te jajima u prahu, kad slete na Batajnicu, taman  oko Miholjdana ali ne znaju tacno kada.

Doktor je vec priveden, sigurno ga cuvaju negdje u nekom kavezu! Cekaju nas pozitivan odgovor! Ja se samo bojim da ga greskom ne zalede ...k'o orandz sir!" rece Stari. 

"Salji odm'a sve garancije ... sta treze? Salji, da ga ne zalede!" ubrza Majka.

"Me, nece ... zezam se! Ko je vidio lediti zive ljude. Zaledjuju mrtve, one sto prije toga ubiju!" Smije joj se Stari, srecan sto je na cas zaboravila Zdenku.

"Poslao sam americkoj Ambasadi pismo u ime Fabrike a dali smo i prijedlog da bi ga mozda mogli i zaposliti u nasoj Ambulanti, ako mu odgovara!"

"E, svaka ti cast! Jel' potpiso Generalni!" 

"Nije, negdje zurio pa rek'o da ja sve sredim i potpisem!" 

"Pa, jesi li?" 

"Naravno!" 

"Svaka cast, jos jednom al' bi' ja vise volila da je Generalni potpiso!  Al', dobro, i to smo rijesili! Ja danas zamalo kupila burme za Kumove i to u Na-Mi." 

"Sto u Na-Mi, rekla si da ces kupiti kod Skendera!"

"Rekla, rekla i porekla! Prodaje govna, izgleda mi sam ofarbo halke sa forangi u zlatno! Sta kad spa'ne boja sa burmi? Nisam htjela da se brukamo pred Kumovima!" rece Majka. 

"Neka si, ej, vala! Mora biti kavalitet!" odgovori Stari pa se onda kao naglo trze skoro poskoci i rece: "Mi ko nesto zaboravili, Stara, jeldeee?" 

"Sta, jadna li mi majka? Da nisam Ja nesto usrala!?" vrisnu zabrinuta Majka. 

"Sto poskoci tako?" 

"Pa, po pivu, pogledaj u horizont ... vidis navukli se oblaci, cini se i kisa ce, izgleda mi da to ljeto umire!" rukom mahinalno popravi kosu! Isti Bogart, a malo visi! Prezadovoljan kao kakav brod harabatija kada se poslije bijesne oluje, veseo i citav vraca u bezbjednu luku! 

Pomisli, jebajiga, sad ga mogu i vezati!

Ma ne Staroga ... mislio sam na Brod! 

Drugarica Stamena jedva se vukla Gospodskom ulicom. Jos joj je i onaj odgromni skoloski Dnevnik pravio dodatne smetnje pri hodu. Zna ona dobro da bas  ne ide pravim putem za Komitet ali ova malo produzena setnja joj je bila potrebna da se malo pribere. A i ponesto alkohola ispari iz nje, preko koze!

Pokusavala je smisliti svoju prvu recenicu koju bi rekla, tamo kod Drugova. Nista joj nije padalo na pamet. Ma to mozda sto joj se cinilo da ce joj od onih silnih rakija i dvije krigle piva, mjehur popustiti.

Utrnuli joj zubi! 'Oce to ako se dugo ne popisa! 

Tek kad se  u jednom mracnom haustoru malo olaksala, samo zadigla suknju i smakela gacone ... toliko je stigla ... brzinom vjetra, preskacuci potocic tekucine koji netom nije bio tu, tek zbog toga da je ovaj ne stigne i ne poplavi ... izleti ponovo u Gospodsku ulicu. Odahula je ... lakse se dise. Sad moze pravac, ravno u Komitet, pred Drugove, pa onda ono ... Drugovi, tak'a i tak'a stvar a evo i Dnevnika kao dokaz, pa vi vidite i odlucite. 

"Aj, dje mi je Dnevnik? O, dje moj Dnevnik, majko moja? Mora da je ost'o, tamo dje se popisah!?" 

Pojuri nazad u haustor te u tom polumraku negdje u sred haustora udari u Foto Boska. Isprva nije znala u sta je udarila dok Foto Bosko ne upali svjetlo u dnu haustora, instalirano pred njegovom radnjom."Sto me prepadoste Gospodjo, treba li sta, fotografisanje, evo sad cemo to odmah!"

 Tek sto to rece zavapi: "Ljudi, poplava, izgleda pukla vodovodna cijev, kanalizacija, sta li ...poplavit ce mi radnju!!! Sta ovo pliva na podu u vodi?" sav je u cudu Foto Bosko. 

"Sta pliva, to trazim, pliva moj Dnevnik, ukrala djeca u skoli, djubrad mala gdje ga bacise! Ma pofatat cu ja to sve pa za usi, kad - tad! Idem iz ovih stopa u Komitet da prijavim! Dohvati mi taj dnevnik, da ne gacam po mokrom, suplja mi lijeva cipela! Daj, pozuri , Foto!" sva se trese, i jos k tome glumi kao neku nervozu. 

"Komitet, nego sta ... pravac u Komitet!" 

"Polako, Gospodjo ... polako, evo dohvatit cu vam Dnevnik, mada ni meni nisu cipele u boljem stanju! Samo bih vas malo zamolio da se moje ime ne spominje u Komitetu. Znate ja sam ipak privatnik, ugledni banjalucki fotograf no ipak ... privatnik, ba bas ne bih volio da se moje ima povlaci po Komitetu!" 

"Normalno, ajd' daj, dohvati mi taj Dnevnik!" rece glasom Drugarice Uciteljice.

Foto Bosko proseta na petama do dnevnika, podize ga sa dva prsta pa rece: "Ovo tukne, konda se neko popis'o na Dnevnik. Bas interesantno tukne na popisano a on odozgo suv. Kako se popisase ispod?" Bio je i ostao u nedoumici. 

Foto Bosko, posmatrajuci na stvar analiticki rece: 

"Ovako nesto je jedino moguce ako je neko naslonio Dnevnik na zid dok se ne popisa pa kad se popis'o, voda je navrla i podlila Dnevnik, on samo curno niza zid! Pa da, samo tako!

Gospodjo, da ti nisi dolazila u moj haustor malo prije?" upita zabrinuto a sa onim istim analitickim pogledom u Drugaricu Stamenu! 

"Nisam, sto pitas? Nisam ti ja vise za slikanje!" rece Drugarica Stamena.

"Vidim i ja da nisi vise za slikanje ali ..." i tu zastade!

Sjetio se da ova ode u Komitet. 

"Supak jedan, sta on misli o meni?" ponavljala je u sebi bezbroj puta istu recenicu! "Supak, dabili , supak! Ja da pisam po banjaluckim haustorima!?" 

S tim rijecima na usnama otvori treskom vrata od Komiteta! Kako ih odvori ona vrata tresnuse k'o bomba, a iznenadjena i prepadnuta zena velike glave i sa ogromnom bradavicom na vrh nosa, poskoci sva prestravljena, jedva uspijevajuci da kontrolise svoje neartikulisane krikove, i jos za kraj vrisnu nekakav odbranbeni poklic, sve u duhu obnove i izgradnje FNRJ. Kako poskoci tako se na njenom mjestu, odnosno mjestu gdje je ova Drugarica sjedila sekundu prije, nekim cudom ukaza tj. pojavi takodjer valika ali celava glava! Brkovi opusteni, k'o Marko Kraljevic. Covjek bi rek'o da sve sto mu je trebalo rasti na vrh glave, naraslo na mjesto brkova! 

"Sigurno su ga u Ratu, ako je bio,  zvali ...Drug Brko?" pomisli Drugarica Stamena. 

"Ti li si Stamena, jebla ti sliku svoju, sto me pripade!" Rece velika glava sa onom isto  bradavicom na nosu. 

"A, joj , Majko moja ti li si to Djuko ... bas me obradova! Nisam znala da radis u Komitetu, mada sam uvijek osjecala da si ti bas prava osoba za te povjerljive stvari." Pokusava se prilagoditi situaciji Drugarica Stamena. 

Pa se polako i prilagodi situaciji, a to je znacilo da je provirila u staklenu kancelariju iz koje su virili ovo dvoje. 

"Au, pa vi to jadni imate samo jednu stolicu a oboje sjedili na njoj! To me zbunilo kad si ti Djuko skocila, kako se ovaj Drug odjednom tu pojavio na mjestu gdje si ti bila!?

Znam, znam dijalekticki materijalizm ... uvijek je i bio tu al' je bio pokriven drugim subjektivnim okolnostima, pa je stvarnost izgledala nestvarno! Ne vidi se ono sto se ne da vidjeti! Pluralisticki monopolizam, sto bi rek'o Drug Kardelj, il' se ja sad ...zajeba?!" 

"De Stamena ne laprdaj!  Sto si dosla ...sigurno da nekog prijavis, ne valjda da se uclanjujes u Partiju po stare dane!?" Dosla i Djuka malo sebi pa se jos prestrojava! 

"Prvo, Drugarice Djuko, da se razumjemo,  nisam tol'ko stara kol'ko ti mislis, da ne mogu da se prijavim za kandidata za Partiju, drugo ... dosla sam da nesto ... prijavim!" Rece sad vec veoma sredjeno Drugarica Stamena. Bila je prezadovoljna svojim prvim nastupom u Komitetu a i onaj celavi glavonja bas izgleda ono, nekako muzevno! Uzbudjivala ju je pomisao na razgovor s njim!

Samo da joj se ne pripisa!

U to ime i pogleda u nebo, ne bi li tamo nasla Boga, pa njega licno zamoli ... to da joj se u Komitetu ne pripisa kad je bude saslusav'o celavi brko! 

Stisnu palceve u sakicama! 

Slaba vajda, to ... Boga moliti u Komitetu! Ne ide jedno s drugim! 

"Stamena, udji u prijemnu sobu dok se Drug Pantelija ne pripremi za "primilamarani" razgovor." 

"Idem ja , idem odmah, ne treba ...pripreme!" veli Drug Pantelija a sve rukom trese mjesto u krilu gdje mu je sjedila Drugaruca Djuka! K'o da otresa neke mrve sa pantola i jos izvuk'o kosulju napolje k'o da nesto pokriva. 

"Fin neki Drug", pomisli Drugarica Stamena, "sigurno je haliso neku slaninu i lukac pa se ufle'ko ... kanulo mu, ili sta!?" 

Razgovor je bio milina jedna! S pametnim covjekom je lako pricati. Rakoljila se Drugarica Stamena! Istine razgovor je tekao bas kako joj je Drug Gvozdeni ispricao. Drug Pantelija je prvo zelio saznati detalje u Drugarici Stamenoj, na nacin iz kog je Sela, ko su joj bile prve komsije! Koliki je doprinos za Revoluciju dalo njeno selo?!

Eh, kad je sve to Drug Pantelija saslu'so, te  smjestio u neizbjezan dio istorije gdje vec svi pripadamo samo kad kazemo ko smo i ciji smo, pa jos odakle, sve je vec poznato! 

Mozez ti laprdati sta hoces, ali ako si sa Manjace, mala je sansa da si bio u Partizanima ili ako si iz Imotskog i okolo, pa od  Duvna i okolo, Livna, onda bi ti trebalo stodvadest zivih svjedoka najmanje da dokases da si bio u Partizanima. Za one ostale vojske ne trebas svjedoke! Mozda po onoj narodnoj " S kim si , takav si!" 

Onda je upita uctivo: "Sto s' Ti dosla!?" 

"Ne znam kako da pocnem, Druze Pantelija, bas si me nekako zbunio tim svojim izgledom! K'o neki narodni junak!  Nisam mogla ocekivati takvu Gromadu od covjeka u Komitetu! Vidi se, Rat te prekalio," pa onda dodade ..."sa svih strana!" i zacrveni se kao djevojcica. 

Valjda je one rakijice i krigle pive, povukle je da muz'jak pre njom promatra sa one opasne ... zenske strane! Oce to, kad ne znas gdje ti je granica! 

I kad niko ne zna ... kako si napaljena!

I spontana! 

Sad , bas zene nemaju cunu pa da se tu napale, ali i njima se nesto digne!? 

Ja bi to opis'o, evo bas ovdje, to na sto se napale, al' ni jedna to nece mi da kaze! 

"Hajde, hajde ... neka te ...sad cemo mi to polako" pa vrisnu basbaritonom: "Djuko dvije rakijice, odmaaa'!" 

Izostalo mi"H", na odma'! 

Tako i recenica dobila na snazi! 

Djuka uleti iste sekunde u prostoriju! Jebote koja organizacija pomisli Drugarica Stamena. Nista se ne ceka! 

"Nece li joj to biti puno, Druze Pantelija?" upita zabrinuto Djuka.

"Stooo, Drugarice Djuko?" zacudjeno upita Drug Pantelija.

"Pa vec tukne na rakiju, eto zato "sto",  k'o da je vec pola flase popila!"

"Ti znas, "K'o da je pola flase popila", ova zena je nas obrazovni kadar, Uciteljica, jebem ti sve Tvoje, ponasaj se dostojanstveno ... i ostavi nam tu flasu i ... mars iz kancelarije, govedo jedno grmecko!" zatrese se Drug Pantelija. 

"Nemojte Druze Pantelija, samo polako ..." ne snalazi se ni Drugarica Stamena. 

"Mars napolje! Bjez' kuci, da te ne vidim vise!" potvrdi Drug Pantelija. 

Sad je tacno znala , gdje je i pred kim je! Nema vise dilame k'o drema Gradom. Zato se osmjehnu! Koketno! Dobro je znala, k'o zensko da je za barem pet klasa bolja od Drugarice Djuke! 

A jos ni jedne bradavice na nosu! 

Sumno prebaci nogu preko noge, pazeci da joj strumpandle ne zjevnu dje ne treba, gledajuci ravno u oci prilicno prisno u Druga Panteliju! Sta Druga ... mozda bi se moglo reci u ... Panteliju!? 

"Da zapalimo?" 

"Palimo, palimo!" trepce , za nas jos uvijek, Drug Pantelija. 

Samo jos da se razgovor paravilno usmjeri ...da ide u zeljenom smjeru, pa nek' traje do jutra! Ima se vremena a niko ne smije ni da prigovori! A jos se presvukla i oprala, sve zahvaljujuci onim malim govnima u razredu! 

"Aha, aha ... tako znaci mislis da je Dnevnik neka neprijateljska provokacija?" klima glavom Drug Pantelija.

"I dje to sve pise? Daj da vidim!" pita. 

Na to "Daj", srce joj ustrepta ali to nije bilo taj Daj! 

 Mislim na onu stvar , Daj, (zensku), sad ne smijem zbog Canka napisati, ali autor misli na Pi..u ... e to Daj, tako se  i njoj ucinilo a imalo veze sa tom ...Pi..om! Pa dje jadna bila, godinama zakopana!? Posj'edila jadna! 

Ponovi Pantelija: "Dje to pise!?"

 "Evo ovdje pise u Dnevniku, vidi od pocetka do kraja, sve, ja bi rekla fasisticka mrska imena sam Njemac do Njemca!" 

"Uh, Stamena, izjeba ti mene!" uzdahnu nemocno Drug Pantelija. 

"Ma evo citaj sam!" Uzbudjeno govori Drugarica Stamena. 

"Nemoj me sad da ja citam, sjela mi Djuka na naocale jos jutros, pa sad nemam!" slaga Pantelija. 

"Joj, nosi naocale, ko Mosa Pijade, jebote pravi  revolucionar!" stisnu se za grud, tamo na srcanu stranu Drugarica Stamena. 

"Sta ovo pise?" tapnu Drug Pantelija, malo sa dosadom u glasu,  na ime Beherani. 

"Pise, Beeheerani." prosapta konspirativno Drugarica Stamena. 

"Stamena, eto ti odma' prve greske u Dnevniku, ne idu Zidovi s Njemcima u istu skolu. Nikad ni u iste klupe! Ovo je veca provokacija nego si ti mislila! Ovo je Zavjera!  I sto ovaj Dnevnik tukne k'o da ga je neko ... popis'o? To je jos cudnije!" 

"Ja bas ne vidim sta je tu cudno!? Mozda je tu osobu nesto pritjeralo dok ga je nosila, pa je ga je mozda ... malo zalila!? Il' je samo curn'o niza zid kad se ova osoba popisala, pa podlilo? Povuklo ga! Men' se ovo cini logicno.'" prosapta Drugarica Stamena. 

Drug Pantelija nategnu , rakijicu pa se strese, te samo rece:"Dobraaa!" 

"Pini i ti , matereti ... trebace ti ...tak'a situacija!" rece mutan k'o Dunav. 

"Drugarica Stamena, nategnu ... pa se i ona strese! 

A sto si rek'o "dobra", bil' i ja to rekla? 

"Pa reci i ti kad je dobra, a kad nije ti suti!" provali Drug Pantelija. 

"Dobraaa!' povika Drugarica Stamena iako nije razumjela te komunisticke sifre!

Jebajiga, nek je dobra, pa ma kakva bila! 

"Dobro, problem je ozbiljan i ti si ga oucila ali to je visi nivo! Trbalo je da  Mi dodje Direktor licno skole da nas o tome izvjesti." prjekorava je Drug Pantelija. 

 "Kako mu je ime?" upita rezervisano. 

"Kome!? A to! Nemamo mi jos Direktora, cekamo odluku Komiteta! Samo ste nam postavili Druga Gvozdenog za pomocnika, njega imamo!" a sve mu gleda one Marko Kraljevic, brcine! Joj, da ih se dopadne, ma cosav bi Pantelija hod'o danima Banja Lukom ...do novi brkova ...kad opet niknu! 

"Cekaj, cekaj , koji Drug Gvozdeni, odakle je iz kog je Sela on?" zabrinu se Drug Pantelija. 

"Ma ne znam tacno, nece da kaze ... mislim, on nikad nista ne prica, sve radi pogledom! Samo pusi k'o svi vi Komunisti! Ja nislim da negdje sa Manjace, on je nama poznat i kao Drug Spanac a pric'o jednom da je pres'o i Albaniju!" rece u dahu Drugarica Stamena. A sirom otvorila oci ... od uzasa ili ono zenski ... da se svidi Panteliji! 

Registrov'o to i Pantelija! 

Nije on znao bas sta je to "svidi", al' nekako mu legla! 

 Nije Baba jos za obaciti iako kuca na vrata penzije, a i brat - bratu, bolja od one Djuke! A i ona njena bradavica na nosu!  Fuj! To pomisli Drug Pantelija! Ali rece nesto sasvim drugo, sto sa seksom i zivotnim ljepotama nema ama bas nikakve veze. 

"Ma da to On nije sam Djeneral Misic, Stamena!? Sta seres?! U ovom Ratu nismo isli preko Albanije!" 

"Eto, vidis da je istina, to i on kaze, isli samo neki!" pokusa se izvaditi Drugarica Stamena. 

"Kako izgleda, opisuj u detalj, brzo!" 

Drugarica Stamena ga bas opisa u detalj, k'o da njegovu sliku drzi pred sobom! 

Misli, Drug Pantelija, misli pa onda i provali: "Naravno, pa naravno ... i jos velis, stomacinu izbacio! On ti Stamena ne prica no sto je dobar, no sto ne moze da smisli brzo odgovor kad ga pitas. Kaze on sve to sto si ga pitala, ali kada ti odes!

Misli malo sporije a i nije sa Manjace, tamo samo su vukovi ... ovaj vas je ovca iz Vrbanje, Drug Goja, nepismen a dobar, zaposlili smo ga, nazovimo tako kao ... Portira, mada nismo imali taj broj odjece da ga obucemo, pa dos;o u svome,  da pazi na Skolu a i zato sto je rodjeni ... Djukin brat. Ne bi ja nikakve protekcije ali me Drugarica Djuka lijepo zamolila!

Ma ja tada bio nesto, flustarviran, pa joj nisam mog'o da odolim! Do mene je! 

Em, mi dala , Djuka, kasnije ...podrsku! 

Pa, eto ... sevap je i Djuki ...uciniti. 

"Joj, Druze Pantelija, skin'o si mi kamen sa srca, da nije zvanicno sad bi' te poljubila ... i odgrizla mozda taj brk!" 

"Nego, prije no sto se malo opustimo, reci mi ko su one dvije mlade Uciteljice?

Kako rece imena, Suarda i Usorka!

Da me jebes ja tako nesto nikad nisam potpis'o! Moraju na provjeru, i one ... obe! Jedna po jedna! Posalji ih na provjeru, mozda u subotu jer ovih dana plan mi je ispunjen do daske, javit cu ti kad  mognem! 

Cekaj, cekaj, neka obe dodju zajedno odjednom, u subotu! Mogu ja obe zajedno ...odjednom, imam toliko iskstva!" 

"A sto se tice ljubljenja Stamena draga, to fuj ...mi ti Komunisti preziremo ta seksualna prenemaganja! Mi samo direktno na stvar! Znaci otpada grizanja ... brkova! Sta bi ti rekla da ja tebi odgrizam brkove? Ne bi ti bilo bas pravo! Jeldeee!?" rakolji se Pantelija. 

"A, os ti poslat' izvjestaj onima gore u Komitetu?" hoce potvrdu Drugarica Stamena.

"Kojima gore Stamena, nema gore, Stamena ja sam ti i gore i dole! A ako mislis na vise spratove, ma mi to iznajmljujemo na sat zainteresovanim pojedincima ali i onim sto uce nocu ... ma kako se zovu ... studenti! 

Ma ja imam samo jedam mali Partijski sobicak ... os da ti pokazem?" 

"Lazez, Pantelija!" usplahiri, se lazno Stamena, konacno sigurna da od sad i ubuduce pa  nadalje, ona vodi igru! 

"Sto bi lag'o ... ajmo gore, pa se sama uvjeri! He, heee!" 

Tako i bi ... bas ono drugarski! 

Stamena u svom zivotu i nije bila najsretnija zena! O seksu je najvise znala kako se sama snalazila, a posto nije bilo ni adekvatne literature, o slikama i da ne govorimo!  Nije bilo!

A ni za savijet se bas nije smjelo pitati! Odma' ispadnes ... kakva napaljena kurvetina! Mislim sama se sa sobom snalazila! A to bas i nije neka dobra zamjena! Dobro, i to ponekad posluzi ... ama ne valja za dugu upotrebu! Monotonija, pa dosadi! 

Imala je i ona ono jednom, bas po izlasku iz Uciteljske skole, onaj je jedan na maturskoj zabavi prvo zaveo pa onda povalio,  a onda i nagulio, negdje u Svijet, supak jedan! 

Ma ni lice mu nije posteno vidjela! 

A, ona jadna rodila, ni sama ne zna kako! Vidjela stomak raste, raste a ona mislila to je njoj od rasola! Pa prekinula sa rasolom, ali nista! Rodila i pored toga! 

 Zna samo da je uvijek bila sama! 

A sada tu sa Komitetlijom, momcinom, ma nek' radi sta god hoce, mislila je! 

Nek' i jebe ... ako treba! 

Pomisli: "Samo da mi se pica nije zacepila odnosno zarasla, od neupotrebe!?" 

Sve je licilo da nije! 

A i sve se oteglo skoro pa cijelu noc! Nekom' posmatracu bi to bilo i dosadno, ali ako si ucesnik , ehe, drug moj, to je onda druga stvar! 

Stamena je prvi put u zivotu  procvjetala! 

Sama se sebi cudila! Ama bez nekih priprema biti u ovakvoj kondiciji! U zivotu nije ljudski potrcala a niko je nikad nije ni ganj'o, da bi trcala ... evo sada bi mogla, sve ispocetka! 

Sa Pantelijom je bila potpuno drugacija stvar! Onako prekaljen, vec se zamorio, zamalo nije ...umro! Zato samo suti. Cim Stameni popusti paznja, on hvata zrak otvorenim ustima!

Ne bi prizn'o da mu je dosta iako se vidjelo da mu je dusa u nosu! Al' takav kadar! 

Izdrz'o je! Satra kost! Titina skola! Kad navale Komunisti, nikad se prvi ne skidaju ili ne daj boze ...odustaju! 

O predaji ... ni govora! 

A i flasa planula!  K'o da nikad u njoj nista nije bilo! Nikakvog traga nije ostalo! 

Jebajiga! 

Zato, sve se cini, da se ovo mora ponoviti! 

Naravno, ispocetka!

Maja BJELAJAC: POPULIZAM ILI REFORMIZAM: Hoće li Stanivukovićevo upravljanje Banjalukom biti novi performans?

 Potezi novog gradonačelnika Banjaluke Draška Stanivukovića i tri mjeseca nakon njegovog imenovanja izazivaju prave cyber ratove po društvenim mrežama. Javnost je polarizovana do te mjere da su virtuelni prostor preplavili ili izlivi obožavanja i oduševljenja, ili uvrede i diskreditacije.

Utisak je da je realnog pristupa ponajmanje.

Sam Stanivuković o sebi je dao više informacija nego ijedan političar do sada. Formirati sliku o njemu znači uzeti u obzir miks različitih portreta koje je imao u javnosti: mladog političara odlučnog da se obračuna s kriminalom; infantilnog performera s velikim političkim ambicijama; neumornog humanitarca spremnog da pomogne najslabijima; harizmatičnog i neustrašivog provokatora vlasti; populistu odgojenog na nacionalnom kiču 90-tih. I tako dalje..

OČEKIVANJA OD STANIVUKOVIĆA VELIKA

Šta god (ili možda sve) od ovoga bio Draško Stanivuković, izgleda da je to najbolje što je banjalučka politička scena realno mogla iznjedriti kao antipod koruptivnoj vladavini SNSD-a.

Polarizacija javnosti zapravo i ne čudi jer je SNSD sa svojim satelitima zadržao ogroman broj pristalica u najvećem gradu Republike Srpske, što potvrđuje i skupštinska većina u gradskom parlamentu. S druge strane, kritičari vlasti su nakon nekoliko decenija jedva dočekali političara koji obećava da će u Banjaluci suzbiti kriminal i korupciju.

Zato su njihova očekivanja od Stanivukovića velika, ali pitanje je da li su takve i realne mogućnosti novog gradonačelnika.

Banjalučanin Damir Miljević, inače ekonomista po struci, podsjeća da Stanivuković radi u „neprijateljskom okruženju“ (skupštinska većina) te da mu zbog toga treba dati barem šest mjeseci i onda donositi sud o rezultatima.

Miljević: Stanivukoviću ne treba skupštinska većina da dovede pet investitora

„Ono što je do sada uradio ima dvojaku funkciju: jedna je da se stavi do znanja da će se postojeće prakse mijenjati, a druga da se stvori marketinška klima da se može drugačije“, kaže Miljević.

On pozdravlja Stanivukovićeve dosadašnje poteze, ali i dodaje:

„Mi još nismo vidjeli nijednu mjeru za koju se može reći da predstavlja temelj promjene politike rada gradonačelnika. Neke stvari on ne može uraditi bez skupštinske većine, ali vidjećemo da li će uraditi ono za šta ima mogućnost. Njemu ne treba skupštinska većina da dovede pet investitora“, zaključuje Miljević.

Od prvog dana svog mandata Draško Stanivuković pokušao je javnosti staviti do znanja da će se dosadašnja praksa upravljanja gradom promijeniti: objavio je diplome zaposlenih u gradskoj upravi, zabranio upotrebu službenih automobila u privatne svrhe, ukinuo nelegalne bilborde u gradu i smijenio rukovodstvo Akvane.

Foto: Stanivuković sa namještajem koji je od budžetskih para za svoju kancelariju kupio Ćućun

Zbog nezakonitih radnji, novi gradonačelnik podnio je krivične prijave protiv bivšeg gradonačelnika Igora Radojičića, šefa Odsjeka Civilne zaštite Mladena Ćućuna, načelnika Odjeljenja komunalne policije Milenka Letića, te bivšeg direktora “Akvane” Vedrana Mitrovića. Da se ne šali, Stanivuković je pokazao i poništavanjem postupka javne nabavke za grupu ponuđača čiji je dio Prointer ITSS, firma koja se dovodi u vezu s Igorom Dodikom.

I KAO GRADONAČELNIK OSTAO PERFORMER

Ipak, socijalni psiholog Srđan Puhalo mišljenja je da su dosadašnji Stanivukovićevi potezi više kozmetičke prirode, ali poput Miljevića, smatra da mu treba dati još vremena.

„Novi gradonačelnik je zagrebao po površini i to je njegove glasače oduševilo. Ali još nismo vidjeli kvalitativnu promjenu u funkcionisanju grada“, kaže Puhalo i dodaje da je ipak rano za konačne ocjene.

Puhalo: Dosadašnji Stanivukovićevi potezi više kozmetičke prirode, ali treba mu dati još vremena

Neke od Stanivukovićevih poteza smatra populističkim i objašnjava da su više odjeknuli nego što su nešto promijenili.

„Populizam je, naprimjer, kada preko Instagrama najaviš da otpuštaš direktora Akvane“, objašnjava Puhalo. Takođe je svjestan da skupštinska većina ne dopušta Stanivukoviću „da se razmaše“, ali i da sam gradonačelnik muku muči da realizuje ono što je obećao. A obećao je dosta toga.

Obećavali su svi, posebno u predizbornim kampanjama, ali novinarka iz Banjaluke Milkica Milojević smatra da se Draško Stanivuković razlikuje od većine političara:

„Ne mogu tvrditi, ali moj utisak je da on zaista vjeruje da će to što radi donijeti suštinske promjene. Vidjećemo koliko je to realno i koliko on ima kapacitet za to“, ističe ona.

Milojević: Javno je dopadljiv, performer, ali ta vrsta harizmatičnosti i entuzijazma sama po sebi ne znači ništa

Draško Stanivuković je još kao opozicionar u Narodnoj skupštini Republike Srpske na sebe planski skretao pažnju konstantnim provociranjem vlasti, performansima, pojavljivanjem na društvenim mrežama i promocijama vlastitih aktivnosti.

I dok je dio javnosti uživao gledati to „guranja prsta u oko vlastima“, politički oponenti optuživali su ga da je puki perfomer, te da od politike pravi reality show. Prelaskom u vlast, Stanivuković prestaje s performasima, ali ostaje i te kako prisutan na društvenim mrežama.

„Javno je dopadljiv, performer je, ali ta vrsta harizmatičnosti i entuzijazma sama po sebi ne znači ništa. Za vladanje gradom treba imati vještine, mrežu saradnika, podršku iskusnih ljudi i još dosta toga, što on nema. Uz poštovanje prema njegovoj harizmatičnosti, on je do sada dva puta pobijedio na izborima, a još je student 2. godine Ekonomije i nije položio ispit od februara 2018. A došao je na mjesto doktoranta elektrotehnike“, kaže ova novinarka.

Foto: Stanivuković sa ključevima svih vozila Gradske uprave Banjaluka

Ističe da se Draško Stanivuković i sada ponaša kao da je u predizbornoj kampanji, mašući odlukama za koje je pitanje da li će pravno opstati.

“Ali to dobro izgleda i zvuči”, zaključuje Milojevićeva.

Kolike su šanse Draška Stanivukovića da sopstvenim kapacitetima, a bez skupštinske većine, očisti Banjaluku od korupcije i kriminala, kako i dalje samouvjereno obećava, teško je sagledati iz perspektive birača koji su decenijama čekali oponenta kriminalu i korupciji, pa su spremni povjerovati i u čudo.

U toj ravni, otprilike, kreću se i mogućnosti novog gradonačelnika, ukoliko njegov entuzijaam za promjenama ne proprate i adekvatni mehanizmi da ih sprovede.

U suprotnom, opstaće upamćen ipak kao performer, koji je svoju gradonačelničku karijeru popločao tek dobrim namjerama. A Banjalučanima u tom slučaju „put do pakla“, čini se, ne gine.

"Zašto ga toliko žale?!"

....je pitanje koje ovih dana postavljaju svi oni koji mrze Jugoslaviju u kojoj smo odrastali, rasli, ucili, drugovali, radili, djecu podizali, svi oni, ali i njihova djeca, ujedinjeni. Cetnici, ustase i balije, pitaju zasto se na prostorima te bivse nam domovine toliko zali za jednim Balasevicem koji nije bio ni najbolji muzicar, ni najbolji pjesnik, ni najbolji covjek, ni...

Zasto se nije toliko i tako zalilo kad su umirali "nasi" velikani?! pitaju mali, jadni ljudi koje ponovo ujedinjuje samo jedan osjecaj - mrznja. 

I svi oni, i cetnici, i ustase, i balije, omalovazavajuci Djoleta i sireci izmisljotine i lazi o njemu,  pokusavaju ubijediti nas, tebe, mene da je nas, tvoj, moj zivot bio jadan i bijedan kao sto je to njihov danas. 

Jadni, u mrznji ujedinjeni i mrznjom zasljepljeni, ne vide - jer nece da vide, ne cuju - jer nece da cuju jednostavnunu istinu da su oni bili mali i jadni kao sto su i sada mali i jadni samo zato sto su bas takvi: i mali i jadni i beznacajni marginalci.  A mrznja u kojoj su odrasli ili su im je usadlili im ne da da se pomjere i izidju iz toga svog  stanja. 

Pocivaj u miru, Djole jer te sa tugom ispracaju najbolji od nas. Jedan od njih je i Dino Radja, kosarkas, osvajac svih mogucih medalja koje su se u korasci mogle osvojiti, Splicanin, igrac Jugoplastike,  reprezentativac Jugoslavije i Hrvatske, igrac legendarnog NBA tima Seltiksa iz Bostona.... 

A vi, patuljci ostajte u svojim rupama, dok vas jednog dana, neki novi ljudi ne istjeraju iz njih i protjeraju iz vasih kuca kao sto ste vi, silom i lazima, prostjerali nas.

Jer znajte, iako vam se to sada cini nemogucim - istina ce jednog dana pobijedi laz kojom ste se ogradili i koja vas danas stiti!

In memoriam: Đorđe Balašević

 Otisao je i Đorđe Balašević, nas Panonski mornar, pjesnik pjevnih nota, pjesnik pjesama koje smo voljeli,  uz koje smo voljeli, uz njih rasli, odrastali...  Sudbina Đorae Balaševića je nekako bila vezana i uz Banja Luku. Tu je sluzio vojsku, druzio sa Banjalucanima, zaljubljivao u Banjalucanke, pjevao im... Vracao se cesto u Banja luku sve do onih "je..nih devedesetih"...

I kada su te devedesete dosle, kada je otpoceo taj "nas" rat, nije se mirio s njih, nije ga prihvatio kao svog. Nije htio puskom rjesavati probleme koje i nisu bili njegovi.  Pokusao ih je rjesavati pjesmom, porukom mira, ljubavi prema ljudima...

Neki ga tada nisu razumjeli. Nisu htjeli da ga razumiju jer im je svojim pjesmama minirao ono sto su gradili. Osudili su ga. Ali, njegovi su oncerti i dalje bili veoma posjeceni. 

U Banja Luku se vise nije vracao, jer Banja Luka vise nije bila njegova, niti je Panonski mornar bio njen. 

Pocivaj u miru dobri covjece.

Vladislav Bodnaruk - Toba: 32. dio Spoznavanje

 Nekako smo se natisli u klupe! 

Neko se oklizn'o na pod natopljen crnom kolomascu, katranom, naftom ili sta li, pa bogami i pao!

Ostala velika crna fleka na guzici. Na novoj suknjici ili novim hlacicama!

Nema boljeg nacina da se upamti prvi dan skole!

Ma ne po crnim flekama!

Naravno po prvim batinama zbog unistene odjece.

K'o da smo mi to farbali i proljevali crnu naftu ili katran po podu igraonice!

A nema ni tog Plavog Radiona ili Vima da spere tu masnocu. Materama ostaje jedini izbor, da sve djecije rucno ofarbaju u crno. Pa dodaju sirce, da se boja ne spere s prvim otkuhavanjem! 

"Uglavnom, da skratimo ove prve nespretne korake idemo se djeco sada malo upoznati, Ja cu prozivati vasa imena a vi kad vas prozovem ustanite i pozdravite svoje drugare. Slusajte i vi njihova imena, pa ih i zapamtite a pozdravite i vi njih.

Za pocetak da se ja vama prva predstavim, ja sam vasa Drugarica Uciteljica i moje ime je Stamena. Mi se svi kada se negdje vidimo ili nadjemo pozdravljamo sa ...zdravo! I nista vise ne treba!

Vi ste moja zadnja generacija ucenika i vuci cu vas do treceg razreda a onda odeh ja bogme u penziju! 

Vi cete me zvati samo Drugarice. 

Nadam se da je ovo jasno? Nije tesko! Ajde ti mala frckava lijepo ustani i pitaj mene nesto, ali onako kako sam vam rekla!" i Stamena ispruzi svoj prst prema Mirjam.

"O jest se zajebala!" rekoh to jednom debelom okruglom djecaku sto je sjedio da mene. Ovaj samo zakolut'o ocima. Jos nije dos'o sebi od straha kojeg se nagut'o kad smo imali onaj stampedo po skolskom dvoristu! 

"Mir, mir djeco, ovo je skola i ovdje nema psovanja, da cujemo djevojcice kako se nesto pita Uciteljicu? Ajde, ustani i pitaj me nesto!" 

"Sto da ustajem nismo preko svijeta, a tek sam i sjela? Pitaj nekog drugog! Mene nista od tebe ne interesuje!" obrecnu se Mirjam. 

"U, uuuu, to nece valjati nikako! Kad Uciteljica prozove djaka, djak treba prvo da ustane, sta ustane, da skoci i kaze Drugarice to i to. Probaj ponovo, sigurno znas kako treba?"

"Opet ti mene pitas? Bas si navalila! Imas tu i druge djece pitaj i njih nesto, i sto da stalno djaba ustajem kad' cu ponovo sjesti? I sto da skacem, dje cu skociti? Os da se okliznem na ovu kolomast pa padnem?" ljuta je Mirjam, skupila vjedje pa strelja Stamenu. 

Stameni nesto ne bi pravo ... ponovo samo rece: "U, auuu!" ... pa odustade od prve lekcije. 

"E, djeco, djeco, sta sam docekala?" 

"Ja bi te samo nesto pit'o?  Jel' ovo cijelo tvoja kuca i kad ce doci Igronauciteljica da pocnemo a igranjem. Vidimo i mi da si ti stara i za onu penziju,  mislim  da ne mozes ni potrcati!" rekoh glasno sav sretan sto sam sve ovo sam smislio.

Na ove rijeci, Stamena se ni ne okrenu, nego nastavi put ka svom stolu. Vidljivo je bilo samo da je u grcu ispruzila ruke uz tijelo, stisnute u sake i jezivo se stresla u ramenima! 

Neko vrijeme je tako stajala okrenuta ledjima svima nama. Mi smo kontali da je dosla nespremna na cas!

Rukom povuce stolicu da sjedne a stolica otkliza vise nego je ocekivala.

Jebajiga, ko balerina!

Stamena izusti nesto kratko kao: "Jeb!" ... i nista vise. Il' joj nije bilo da lajanja ili nije znala lajati k'o mi?

Cudna neka zena! Pretvara se da je dobra! Laze ... a djecu se ne moze lagati ... osim mozda ono kad ti uvale riblje ulje na prevaru, ali to samo onoj boljoj djeci! Ja ta govna ne bih prob'o ni da mi obecaju veliku porciju cevapa! 

Da su mene pitali ja ne bi dao da se tolika nafte proljeva po podu! Svejedno sto je prvi dan skole! Mogli su malo ostaviti, da polijevaju ... tokom godine, za kakav praznik ili sta  a ne sve odjednom ruknuti na pod da svi popizdimo!

Svejedno ce to pod odma' upiti, poslije poda upit ce zemlja! Znaci sve ode nazad! Djaba naftu pumpali jadni radnici i vadili iz zemlje ... kad ovi prosipaju po podu ona ode nazad. 

"E, djeco, djeco sta sam docekala ... dje mi ode stolica?" 

Kao u nekom bunilu otvara Dnevnik. Dugo pilji u njega, ne trepce. Nesto bi i procitala ali joj se ucini da je Dnevnik okrenut naopako. Onda ga rotira na drugu stranu. 

 Osmjehnu nam se! Kisalo! He! 

K'o zajebala se, a mislila sad ce biti lakse ... kad ono nista, isto kao i prvi put! Zato Dnevnik ponovo okrenu kako je stajao prvi puta.

Pocinje da lista stranice Dnevnika, samo povremeno bacajuci pogled na nas. Kako ona lista listove Dnevnika tako i mi mrdamo glavom k'o da gledamo lopticu na tenis mecu kako preskace s kraja na kraj terena.

"Mir, mir ... djeco!" govori k'o za sebe a ne gleda nas. "Molim vas!" 

"Mir, mir , mi smo mirni ... da ti mozda malo slabije cujes?" kocoperi se Mirjam. 

Drugarica Stamena opet nista ne odgovori! Osta bez komentara ali poce da lista sve brze i brze stranice Dnevnika. Onda ga zaklopi uz onaj cuveni tresak, pa ga iste sekunde ponovo otvori! 

Nije sanjala! Nije bilo logike citati imena po abecedi jer i nisu bila poredana po abecedi. Onaj ko ih je upisivao, gadno se namucio ... ali po abecedi definitivno nisu bila upisana! Zato poce citati napreskok, pa kako koje ime usica! 

"Ja glupe igre!" rekoh naglas!

"I dosadne!" dodade Mirjam te nastavi: "Bil' mogli igrati piruz-pale, ako se tu ne snalazis, to sigurno znasi ti!?" 

"Tisina!" prostenja Drugarica Stamena, vise k'o za sebe."Kakve pale ... dijete?" 

"Ajlec", procita lako, pa zatim usporeno sricuci slovo po slovo izusti ..."Axman ... vidi sto pomjesase latinicu i cirilicu u jednom imenu?" Nastavlja i srice sa mukom bas kako je napisano "Scholtz" pa "Keller ... vidi budale, govori Drugarica Stamena k'o za sebe, dva L u jednom imenu" ... cita dalje, "Winterhalter ... ali ono W preskocila jer nije znala jadna kako bi to procitala na nasem jeziku, pa je ispalo Interhalter, Heller, Vulin, Rejec, Beherani, Kunstek, Homa, Gajret, Klaser, Bruno ... tu malo zastala, "da nije graska mozda je Brvno?" ... Bzik, Psutka, Rojc, Gelineo, Bodnaruk, Martak, Bruvo, Rossini, "opet greska , dva S" pa opet cita slovo po slovo ... Giovannetti ..."aaa vidi ovo, dva N i dva T ...ja luda naroda, Roluh, pa Rolih, te tu podize glavu prema nama ... "bas velika razlika, Roluh i Rolih, majko moja!" Nastavi citanje ... Jese, te Oxa, "vidi opet H Cirilicom u sred Latinice te procita prezime kao Oha! Naravno Oha je mnogo logicnije, iako nikad nije cula za tako nesto!

Eto, tako da ne listamo cijeli Dnevnik dodje Stamena i do Mirjam! 

"Vidi ovo usplahireno uzvikuje Stamena  jedva sricuci sve nagomilano, istovremeno lupajuci kaziprstom po svakom slovu ... Mirjam Camilleri Vella Farrugia Azzoppardi! Sto toliko poduplanih slova? K'o da smo mi Hajvani pa ne znamo citati!?"

 Ipak, prezadovoljna sto je uspjela sve procitati, poskoci sa stolice a stolica odleti k'o piruz u cosak jer je pod bio , onakav kakav je bio! 

"Djeco, pa ko ste vi? Da nije doslo do neke nove seobe Naroda a ja prespavala? Otkud nekom djetetu tolika imena, to ne ide tako! 

Ma djeco jedna je Majka a racuna se, iako ne mora da bude, i da jedan je pravi Otac! Ne mogu dva Oca odjednom ... fizioloski ... ne staju dva odjednom tamo dje treba! Nikako!

Majci, djeco  recite, ne racunaju se svi oni koji su joj pripomagali! Dobra Majka, mora da se na vrijeme odluci ... ne ovako ... sve skupila, sta ju je snaslo te neke godine! Ko sad treba da odluci dijete moje drago cija si ti? Od Kamile ili od Vele ili od Farge ili mozda od ovod Azoparde?

Pa onda meni svi pravac u Dnevnik! Meni je rad onemogucen! Ja dok prozovem Mirjam Camilleri Vella Farruga Azzoppardi ... prodje mi cas!" 

"Ti si to mene procitala pogresno! Sigurno ti se zavrtilo u glavi? A ne znas ni citati!?" vice Mirjam. 

"Ja sam Mirjam, Mirjam Farrugia Azzopardi i nemam nikakvih drugih imena, to si ti sama dodala i izmislila, jer je mene moja Majka sama od sebe rodila ... bezgresno, kao naseg dragog Isusa boga, to sto si ti dodala, to ti se zavrtilo u glavi, il' si pomahnitala?!" i lupnu sakicom o klupu.

To sakicom o klupu ... bilo bi kao ... tacka na receno! 

"A, ah ... a , sta me snadje? Ko je sad taj Isus" ne mislis na onog s krsta, dragi moj Boze?" htjede se prekrstiti Drugarica Stamena ali nije ... samo prekrstila prste iza ledja a na obe ruke, tek onako ... kako se cini a protiv uroka! 

Cita dalje : "Ajdar" ... pa cuti , bas dugo, te procita polako slijedece, Ajder, boze jeste li kakav rodili sta? Zatim hladnim glasom kao spricer procita ..."Hilter"!

Pomisli: "Da neko nije greskom napisao ovo ime, promijenio poziciju slova T i L iz bezbjednosnih razloga?" ... najezila se ... kosa joj se digla na glavi a niz kicmu proletise ... trnci! 

Cita dalje tiho:"Blaha, pa potpuno otkaceno izgovori i ...Pavelic ...!" 

Bleha po Dnevniku, boreci se za zrno vazduha, onda udahnu i pobjedonosno uzviknu, uskliknu, obradovana do ludila ... cita ponovo slovo po slovo, nesto njoj krajnje poznato ... to "Pavelic ... Pavelic, ha , ha ima i nas jos, ima i nasih imena!"

Stade uspravo i mirno pred svoj stol, rukom snazno privuce odbjeglu stolicu i samo se jednim koljenom nasloni na nju. Valjda da ova ne pobjegne ili ne otkliza nazad u cosak!? Nastava je mocna stvar, odvija se uzivo pa i stolice znaju pomahnitati!

Osjecala se ponovno mocnom , svoja na svome, osjecala je da joj se vraca snaga ... sva ona izgubljena kontrola, bio je to los san ... potrazi cigaretu u tasni! 

Prezadovoljna otpuhojuci svijetloplave kolutove dima sebi iznad glave prozva djaka Pavelica. 

"Pavelic, kazez sine? Neka te , neka te dijete ... nas si, bogu dragom hvala! Ja to onako Boga spominjem, posto u Boga ne vjerujem, sad mozda bi' i vjerovala, ali ne smije se, kazem to kad sam sretna! Ostala mi uzrecica od  Kraljevine Jugoslavije! A onda se bas u sve moglo vjerovati!

I u bolje ... sutra! A, mog'o si i reci sta hoces! Nikog nije bilo briga! 

A kako ti je ime decko?" treperi Stamena ne gledajuci sta je zapisano u Dnevniku, a sva ispunjena srecom. 

"Sta, kako mi je ime ... pa ... Ante, svak' zna!" 

"Ha, ha ... Ante, Antisaaa! Da nisi Dalmos? Kako da ne! Mislis Ante Pavelic!?" ispade joj cigareta iz ruke a Drugarica Stamena se stroposta na pod! Sta joj bi, il' je lose vitaminozna il' slabo jela pa pojela secer u krvi, ko zna?

Cigareta se otkotrlja negdje izmedju njenih nogu. Mi gledamo u cigaretu na nauljenom podu ocekujuci da plane, kad ono nista! Bilo puno nafte pa ugasilo cigaretu.

Steta,  bilo bi super ... da je planulo, koja bi to jeba bila! 

Kako je pala u nezgodnom polozaju na pod, ne samo za padanje, nezgodnom, nego i za opisivanje ... vrlo nezgodnom, mi nista ... nismo se podvirivali, jer bila je u pomalo i stara, u godinama pred Penziju! Pa  i ko bi? 

Dok je padala, zazvoni skolsko zvono!  Drugarica Stamena se opruzila kao onaj ogromni skolski drveni sestar tako da smo je svi preskakali  k'o ludi, da se vrijeme ne gubi jer mali je odmor ... ipak samo mali odmor! Letimo, letimo svi trka frka ... igrat cemo ... ganje! 

Igraonica je najbolji izbor moje Majke! Ikad! 

Jest' , halva ... sto me je upisala! I jos da je ono planulo na podu, bilo bi super! 

Jedino ono prozivanje bilo malo dosadno! 

Jebajiga! 

Po povratku u Igraonicu zatekli smo kod stola Drugarice Uciteljice, prevrnutu stolicu, Drugaricu Priju i Druga Gvozdenog sto ima isto i ono ime Drug Spanac ali mi nismo dohakali sta mu to sve znaci! Bas sam se pot'o, prima li i dvije plate, za svako ime po jednu! Drugarice Uciteljice Stamene nije vise bilo na podu! Po vidljivim, kao uskotracna pruga, tragovima na podu, dalo se zakljuciti da su je odvukli na neko bezbjednije mjesto!

Drugarica Prija stajala je u raskoracnom stavu, nagnuta i oslonjena rukama na stol. Valjda zbog sigurnosti ... da ne otkliza i ona kao ona stolica.  Drug Gvozdeni, on nista! Stajao je uspravno i jos s rukama na guzici. Stomak mu ispao kao da je u devetom mjesecu trudnoce! Sad, da li je bio to mi nismo znali!?

Stopala su mu bila toliko velika da bi se na njih mogao postaviti spomenik nekom narodnom Heroju ako neki novi umre ovih dana ...toliko  bio stabilan! Taj se nikad ne bi mogao okliznuti! 

Suti ... cigareta mu gori u jednom kraju usta, pusi ... uvlaci dim tuda a onda ga ispuhne na drugi karaj usta a dio kroz nos ... jebote!

Ovaj nikad nece uhvatiti ni jedan respiratorni virus. Podavi sve vec na ulazu u tijelo! 

"Djeco ... 'vako cemo," progovori Drugarica Prija ..."Drugar'ca Stamena ce vrlo brzo doci, dok malo dodje sebi i ode kuci da se presvuce u druge aljine,  posto se sva nekako umastila, a ja moram ici nazad u svoj razred jer me tamo moja djeca cekaju ... zato ce evo recimo ovaj decko sjesti na mjesto Drugar'ce Stamene i paziti na red i mir u razredu! Evo ti ovaj moj drveni "lenjir", al' da mi ga vratis poslije,  pa ko pisne, ti ga spucaj u glavu! Dalje, ko bude zin'o ili hod'o, on ce da ga prijavi Drugu Gvozdenu a onda ... onda se cuvajte! Drug Gvozden je i Spanac!" 

Ja prvo mislio da ne izlazim, jer mi se je taj dio igre ucinio glupim, na neki nacin cinkaroskim ali kad mi dade drveni lenjir da klepam po glavusama nemirne, eh tome se nije moglo odoliti.

Posto nisam mogao sve sam raditi, pozovem onog debelog i okruglog djecaka da mi pomogne. Naime, ja sam vise volio da sjedim na stolici a na glavnom mjestu. K'o Car! Takva mi je inace Karma! Car!

Zato njemu dadoh drveni lenjir, pa samim tim i ovlastenja da seta po razredu i klepa onoga k'o pisne, sta pisne ... zine!

Neko vrijeme smo drzali nas mali Narod pod konrtolom ali se polako poceleo osjecati nezadovoljstvo medju njima, narocito u zadnjim klupama. Moj debeli okrugli pomocnik, imenom Oliver, poceo klepati nemirne sve vise i vise! 

Il' mu se svidjelo il' nije mogao kontrolisati situaciju!? 

U jednom trenutku spuca i neku raspricalu djevojcicu drvenim lenjirom po glavi, kad ova raspali u vrisku i plac. K'o po komandi, vecina djece poce da slinavi i urlice: "Mammmammmaa!"

Skocih na stol : "Stanite, stanite ... ajmo novu Igru, ona je glupa, vidite ovo, sta ja mogu!"

Ucionica je imala na prednjoj fasadi dva dupla prozora a na bocnoj fazadi uz stazu prema Kino Kozari tri dupla prozora.

Primakeo sam klupu do zida pa se sa stolice popeo na klupu a sa klupe otvorio jedno krilo duplog prozora i uvukao se izmedju tog sendvica od prozora. Navlise i sva druga djeca uz ciku i odusevljenje, primicati klupe do prozora penjati se na stolice a sa stolica na klupe a sa klupa ulaziti u duple prozore. Onako maleni, moglo se nafilovati lakocom i po pet komada djece u svaki prozor. Nije se gledalo na spol, nego samo da stanu.

Rezultat ove igre je bio fantastican! Vise od polovine djece je bilo pomalo smireno. Onih dvadesetak komada  sto su ostali u ucionici slusali su vrlo pazljivo. Oliver vise nije morao nikoga bubati drvenim lenjirom po glavusi!

Super fora, na primjeru se najlakse ... uci!

Kako je vrijeme sve vise prolazilo, a Drugarica Stamena jos ne dolazi sa oporavka i presvlacenja u nove haljine tako je i nama postajalo sve dosadnije! Mislim na onu djecu sto su u Igraonici. Oni u prozoru se totalno smirili. Prozor se orosio sa svih strana pa se jadva i vide! 

Neobican prizor za ljude koji idu u Kino! 

Iz vana, sa te staze prema Kinu Kozara cuo se po neki povik od onih sto su pobjegli s posla pa sad giljaju na djacku predstavu. Do duse to je na neki nacin i opravdano, ti odlasci starijih u Kino,  jer je karta u pola cijene a ti kad prolazis pored onog cika Jese sto trga karte samo se malo skupis u koljenima da izgledas manji, a posto on ima pepeljare na ocima, misli da si ti malo dijete. Nije obracao paznju na bradu i brkove!

Uostalom ima i takve cupave djece! Narocito one sto se nikad ne briju! 

Mi nismo nesto najbolje culi te krikove filmskih zaljubljenika jer su prozori bili dupli, pa bila dobra izolacija a i jos nafilovani!

U svoj toj frci uleti u Igraonicu, k'o bez glave Drugarica Prija, leti od prozora do prozora skace da dohvati bravu na kojem prozoru, al' jebajiga ...malena pa nista ne moze. Ne zna ni psovati k'o svi normalni ljudi, one cuvene ...pas, mater, oca, valjda neuka k'o uciteljica,  nego samo vice: "Jebe, jebe, jebe!" a pjena joj udarila na usta pa sprica unaokolo! 

A od nas niko ne zna sta to ona ...ili ...koga! Totalno joj recenica bez smisla. "Jebe, jebe, jebe!"

Ma sta, Drugarice prija, koga? Ona ne odbovara! Skace!

Nije se jadna sjetila stolice, pa sa stolice na klupu pa sa klupe dohvati ... bravu! A vidi, blenta ... sve joj pred ocima! Samo ne konta ...nego laje, laje, psuje ... bez ikakvog smisla! Ako se ova jedna rijec moze nazvati psovkom!?

Uleti i Drug Gvozdeni u Igraonicu. Vidi i on napetu situaciju, vidi Drugaricu Priju kako skace k'o koza po razredu, cuje Drugaricu Priju, kako u pokusajno i psuje, ali ni njemu sve cujno ne lici na psovku u cijelosti,  vidi i On stolicu pa sa stolice na klupu pa sa klupe na prozor, ali ni On nista!

Nije se sjetio da moze onoliki koliki je da normalno stojeci na podu pootvara prozore, kako je JUS-om i predvidjeno, nego se jadan zaleti poduhvati Drugaricu Priju za butine, neznatno ispod guzova, te je tako snazno odize u vazduh. Kako ona poleti u vazduh, nastavi psovati i dalje psovke u pokusaju, tako se zestoko koprcala a kako se koprcala tako joj je i ona njena suknja prekrila njegovu glavusu! Suknja se srozala Drugu Gvozdenu preko glave i preko ramena!

Nestade mu njegove ogromne glavetine! Reklo bi se ... podvuk'o se zeni pod aljine! Jebeno, jebeno ... sexual harassmant al' to samo na zapadu u Amerikama! Kod nas se to ne racuna kao taj harasment! Kod nas se to racuna kao ... svejedno ili zajeb'o se, a jos ako su gace ciste ...niko ni ne razmatra problematiku! 

O, joj jesmo se smijali ... pljestali rukama ... suze nam tekle! Zbog ovoga vrijedi djecu upisati u Igraonicu u Skolu, ili ma bilo gdje, samo da ima ovakve jebe! To mora sigurno dobro da utice na djeciji duh i buduci zdrav razvoj!? 

Jest' to bilo smijesno narocito gledano s ledja! 

Ogromno ljudsko bice do pola muskarcina od pola zena! Odnosno, zenica! A jos uskih ramena! 

Drugarica Prija je dozivjela klasican napad panike! Spustena na zemlju, dizala je i spustala suknju bez kontrole! Cinilo se da ne zna koja je prava pozicija suknje! Sjebala si gravitacionu tacku! Mahala, k'o suluda, k'o da se dole zapalila pa masuci dore-dole gasi taj pozar! Ali je sad vec razgovjetno psovala, pravo uznapredovala, pa bas ono na nasem, kome Mater, kome Oca, pa kako koga zahvati, i to bas u sred one stvari ( da se naslutiti ...koje!). 

Kako brzo nauci, Drugarica Prija!? Vidi se uciteljska pamet. 

"I jos si me podig'o u visine, Druze Gvozdeni a i sam znas da ne podnosim visinu ... izgubim razum i ne snalazim se!" 

Drug Gvozden htjede nesto reci ali iz nekog razloga opet nista ne bi. Samo rukom gladi kosu, pa onda njusi ruku. Nije mu jasno!

Takvog mirisa tu jos nikad nije bilo! 

 "Popisa li mi se to neko na glavu? Il je mozda to tako prirodno kad kosa nije mokra, pa samo povuce nekakvu vlagu?! Pa da , kosa je hidroskopna ... voli upiti, povuce svakakva govna!" 

A i jebajiga i sta bi na to jos rek'o ... kad je vec sve  ionako receno!? 

Kada su i ona prozorska djeca malo dosla sebi ispucali su nam neku loptu i pustili da je ganjamo sami po dvoristu. Djevojcice uredno posjedase na neku vrstu trotoara a mi djecaci k'o muhe bez glave leti lijevo, leti desno ne bi li se sastali sa loptom i napucali ... negdje bez smisla. 

 Nije bilo golova! Nisu ih nikad ni postavili! 

Drugarica Stamena se vratila presvucena u druge haljine. Prolazila je kraj nas i ona bez rijeci. Sve spijala ispod oka! Gotovo se suljala! Samo je drzala ruku stisnutu u saku taman ispod vrata! U nekom ... grcu! K'o da je neka prestravljena neemancipovana seljancica  a ne vrhunski prdagog. 

A lice joj jos uvijek crveno k'o cvekla! 

Nije se mogla sjetiti ni jednog od svih prozvanih imena i prezimena pa da ga prozove, djeci koju uputi u prolazu. Da savjet sta da radimo! Bila je ocajna! Toliki radni staz a sve dzaba! 

Pa je iznenada sunce ogrija, povrati joj se autoritet i komad sjecanja pa vrisnu iz sve snage:"Pavelic, Pavelic, Ante Pavelicu tebe zovem, dolazi ovamo! Odmah!" 

Oni jadni ljudi sto su bjezali s posla na djacku predstavu novog filma "Pop Cira i Pop Spira" krecuci se uskom stazom prema Kinu Kozara, premrli od straha. Ne smiju ni naprijed ni nazad! Ukopali se k'o stecci po Bosni! Isto tako i razbacani k'o ti stecci, pa niko ne zna sta ce oni tu!? I ko to postavi?

Bit ce uhvaceni u obje varijante! 

"Majko, bozija otkud Ante ponovo u Banja Luci, zar nije nagulio u Argentinu!?" sapce neko. A odgovora niodkud!

Drugarica Stamena poklopi rukom usta, bas ono kao da je nesto lanula, pa brze bolje uleti u Skolu.

Tako se i Narod se malo smirio pa lijeno podje na djacku predstavu. Film Pop Cira i Pop Spira je komedija ali tesko da ce nekoga od njih danas vise moci nasmijati! 

U Zbornici napeta situacija! Drugarica Prija pije rakijicu iz cokanja od Druga Gvozdena i povlaci guste dimove iz svoje Drave bez filtera. Cigareta se skoro spljoskala od te zestine povlacenja dimova! 

Druge dvije Uciteljice Suarda i Usorka upola mladje od Drugarice Prije i Drugarice Stamene, pribile se jadna uz drugu k'o sijamske bliznakinje pa kako koja napravi kakav korak po Zbornici, druga je slijedi k'o zaljepljena za nju! One nista ne piju i ne puse!

A skoro i da ne disu!

Drug Gvozden nasuo sebi rakijicu u fildjan jer je cokanj bio zauzet pa nesto konta ... a sta ...nije se znalo, nije ni on? 

"Dela, Druze Gvozdene, naspi i meni jedan fildjan rakijice pa da pocnemo sa radom! da vidimo sta ti mislis o svemu!? A!?" upita Drugarica Stamena.

"Pravo da ti kazem, mislim ide li secer u fildjan kad se iz njega pije rakijica? To mislim, ili moze bez secera!?" rece Drug Gvozden i ostade otvrenih usta.

To u slucaju ako opet bude trebao nesto da progovori pa da djaba ne zatvara usta jer ih u tom slucaju mora opet otvoriti! 

Drugarica Stamena, srknu rakijicu iz fildjana i trehnu Dnevnik po sred stola. Otvori ga!

"Gledajte, sta je ovo ... sta fali ovdje ... ko je ovo napravio i slozio?" 

Svi se naguzili jedno preko drugoga pa k'o biva gledaju ali izosta svaka reakcija!

"I nista vi? Sta je neobicno, to pitam?" i lista listove Dnevnika. "Sta fali ovde!?" 

"Aj, Majka draga!" vrisnu mladjahna Uciteljica Suarda: "Pa fali svakom imenu "IC"!" 

"Dje fali IC svakom imenu, jel' na pocetku?" zapanjio se Drug Gvozdeni. 

Drugarica Stamena se zgrozi na te rijeci: "Druze Gvozdeni tebi su Rat i Ofanzive svu pamet popili, gdje ide "ic" na pocetku ..."ic" fali na kraju svakog prezimena!" rece ljuto i nategnu onaj fildjan! 

"Dospi!" rece. 

"Ti mene i moju ratnu proslost stalno nipodastavas, spominjes Ofanzive a dje tu Albanija. I Albaniju sam ja pregazio ne bi li se docepali slobode. To ti stalno zaboravljas a hoces da pricas o provokacijama Drugarice Stamena!" 

"Izvini, Druze Gvozdeni al' zar nije Albanija pregazena u Prvom Svjetskom Ratu?" cudi se Drugarica Stamena.

"Jest i u Prvom, a pregazili smo je i u Drugom mi ponovo, ali nisu svi isli! Isli samo mi pravi!" odresit je Drug Gvozdeni. 

"Auuu, zajeba se ja ... izvini Druze Gvozdeni! Toliko se ratovalo da se pomjesalo i nama obrazovnom kadru. Mogu misliti kako se samo obicni Narod u nasim Revolucijama tesko snalazi!?" 

Zatim im poce citati prezimena svojih buducih ucenika! I ona sa X i ona sa W i ona sa SCH.

Drug Gvozdeni zasuko rukav i na cupavoj ruci pokazuje mladim Uciteljicama kako se sav najezio!

"Aiij, digle mu se dlake!" cici mlada, zblanuta Usorka.

"Jel' samo dlake?" pita Drugarica Suarda!

"Samo dlake!" govori Drugarica Usorka. 

"Sta je ovo? Pa jesu li to Njemci ponovo dosli!?" sapce Drug Gvozden, k'o za sebe. 

"Ma ja bi ti sad opet skocio fataj  pusku i ... leti! Poletio bi' sam, ne trabaju mi svjedoci! Ne bi cek'o ni jednog!" vristi on i eksira fildjan. 

Svi dosipaju rakijicu! 

"Jel, dobra?" pita Drugarica Suarda. 

"Uh, jos pitas Mala ...domaca ...dela i vi naspite, eno vam fildjana ...opasne su ovo stvari!" veli Drug Gvozden. 

Svi se po malo oraspolozili jedino Drugarica Prija nikako da dodje sebi! samo pusi i cuga. "Uh s kakvih sam ja visina sisla danas!" 

Gleda kroz zatvoren prozor u djecu kako sutaju napolju loptu bez nekog reda te odjednom vrisnu iz sve snage: "Gooool, goool!" te zapoce neki navijacki ples. Skace k'o Indijanac! "Dali su gol, Nasi!" 

"Dje goool, ko je dao gol?" pita Drug Gvozdeni. 

"Onaj Malac sto je djecu zatvorio u prozore, on je dao gol ... imao dupli pas sa onim debelim, lopta se odbila od debelog, a Malac prihvatio pa degazir'o! Super prodor, akcija za naj gol! 

Drugarice Stamena, Suarda i Usora se gledaju u nevjerici! "Ova nacisto prolupala, cuj djeca u prozorima! 

"A, dje ti Drugar'ce Prijo, vidis gol?" upita nesto sredjenija Drugarica Stamena. Drugarica Prija, brzinski preleti pogledom po svima, "Jel' to nema gola, aiii, djaba onakav dobar prodor!" i onda utihnu, samo ruku ispruzila da mazne sto je ostalo u fildjanu. 

"Druze Gvozdene treba da znas da se jedan od njih zove po nasem!"

"Koji je to?" upita Drug Gvozdeni.

"Eno, onaj zuti a zove se Pavelic. Jel' ti to nesto poznato?" skilji Drugarica Stamena u Druga Gvozdenog. 

"Da me jebes, nesto ne znam ni jednog Pavelica, ne pada mi na pamet!" rece.

"Mozda neki iz Rata!? A" unjela mu se u lice. 

"Ma ne znam, draga zeno ... sta me mucis tim stvarima! Gora si, vjeruj mi od portira Pantelije iz Komiteta!

U mojoj jedinici nije bilo ni jednog Rvata!" sad je vec ljut Drug Gvozdeni.

"A, s druge strane, jel' bilo s druge strane Rvata?" zagonetna je Drugarica Stamena.

"S, druge strane, jest bilo ... bili Njemci i Ustase! Sta me zajebavas Drugar'ce Stamena!" govori glasom punim pretnje! 

"E, pa mali se zove Ante!" 

Grdosija od covjeka, stroposta se na stolicu! 

"Provokacija, provokacija, provokacija!" bilo je njegovo. 

"Ovaj Dnevnik nam je neki iz Uprave podmetn'o! Moramo hitno obavijestiti Komitet. Sekunde su u pitanju. Provokator vjerovatno vec salje svoje Agente u Komitet da nas prijave, da mi ispadnemo Konspirativci! Fataj se Druze Gvozdeni Dnevnika i leti u Komitet ...inace smo najebali! Ovo je vrhunska Provokacija, ispitivanje nase Socijalisticke svijesti, Druze Gvozdeni ... a meni ostale samo tri godine do Penzije! Zar da sad jadna ja, samohrana Majka, sve izgubim a dogurala na trece mjesto na rang listi za stan i da sad robijam kad je cijeli Goli Otok pusten u suzivot sa nama?" nategnu fildjan te briznu u plac! 

Zakukase i one dvije mladje Uciteljice ali ne od straha, one onako iz solidarnosti ili ...jebe! 

"Dobro velis Drugar'ce Stamena, mora se u Komitet iz ovih stopa! Ides ti i nosis Dnevnik. Slobodno reci da sam te ja posl'o! A kako si ti to samohrana Majka kad ti se cerka udala prije pet godina? Da to nije samo zbog bodova za stan?" mudro, vrlo stalozeno zakljuci stari prekaljeni komunisticki kadar Drug Gvozden. 

"Uostalom, ja sam se dokaz'o, zelim da ti dobijes sva priznanja!" 

"Pusti priznanja Druze Gvozdene, ja se bojim Komiteta! Ne znam ti se ja ponasati tako kao ti! I sam si nam pric'o kako je jeben onaj Pantelija, k'o biva radnik na portirnici Komiteta, Portir,  a on ustvari najjaci igrac Komiteta! Ko prodje Panteliju bez problema pred njim je sjajna karijera. Takozvani prvi filter do Generalnog Sekretara ... spona sa Narodom a vamo sam Vlast veca od svake Vlasti! S vrata te sve ispita, ko si, sta si iz kog si Sela, pa ko su ti dva svjedoka da si bio u Ratu, pa iz kog su ti Sela ti svjedoci, imas li jos Staljinovu sliku u kuci ili si je bacio ... i sve tako.

Bacio si sliku Druga Staljina, znaci imao si je ... a ko ti je dao tu sliku? A ti tones, tones li tones!" necu da idem u Komitet, odlucno odbrusi Drugarica Stamena. 

"Dobro, ne moras, e onda odeh ja prijaviti telefonom slucaj al' moram spomeniti da je to u tvom razredu, samo da telefon nije iskljucen, pa sad ti vidi! Znam ja svoj pos'o! Zato i jesam na ovoj poziciji! Znaju Drugovi kol'ko im vrijedim i kol'ko vrijedi svaka moja rijec!" 

"Al' vidjet ce Druze Gvozdeni da sam pila, nanjusit  ce rakiju! Najebat cu jos i vise!" nemocno siri oci! 

"Nece, nece ... ne brigaj ... pravom Komunisti rakija je melem, s tim smo mi u Ratu rane vidali, ruke i noge a bogami i prste, kao ono jednom na Igmanu ...sjekli i rezali! Nazzivooo!" 

"Dobro, ondak ...idem! Drugovi moji ako se ne vratim ... zbogom mi ostajte!" ruku stavila na usta da prigusi plac, savila se, i skupila u struku pa je izgledala jos manja nego sto je bila. Samo joj glava ostala ...velika!

Sve mozes sakriti, kad se skupis ali glavu ...to ne! 

Kod kafane Mostar naleti na moju Majku i Ingrid! Ostalo jos malo vremena da se djeca pokupe iz Skole pa one da djaba ne dangube tamo na travi pred Skolom, taman raspalile po kriglu ladne pive! A ona pjena sva uzmirisala! Obadvije vesele, nasmijane! Lijepe zene! 

"Stani, dje si navrla Stamena? Jel' vec gotova skola? Ajd' i ti klepi jednu pivu!" rece joj Majka i povuce za ruku. Ova posto je vec od one rakijice bila nestabilna samo se skljoka na stolicu do njih. Dodje i krigla pive. 

"Nije Skola zavrsena sa'ce, samo sto nije, jos sat , dva!" rece Drugarica Stamena.

Pita nju Ingrid onako doktorski jel' sad dole sve u redu, jesu li je prosle one bolene zenske mjesecne ...jebajga sta ja znam, kakve stvari!? E, te! Stamena rece da je vise nista ne boli ali i da je sve izostalo, pa se sad plasi da naglo ne krene, tamo gdje ne treba. A i boji se zbog toga kakvog duzeg puta!

"Uuu, a jesi li gdje duze putovala?" gleda u nju Ingrid sa simpatijom.

"Nisam, nikada ... al' kad bih krenula!?

Ko, zna?

Zato uvijek nosam duple gace! Da ne probije! Ako dodje!?" 

"E, to moramo nazdraviti ... gotovo ti je s tim ... slobodna si k'o pticic .. ovaj , mislim mali pticac, jebajiga k'o ovaj ...ptica!" smije se Ingrid i u to ime narucuje jos jednu kriglu. 

"E, blago vama, moje drage zene! Sto se sretne, milina vas je gledati a ja se borim i po stare dane da zadrzim ovo malo sirotinje sto sam stekla! Mogu samo jedno da vam kazem ...ne petljajte se u Politiku ...nikad! Politika je kurva! Tu nema izlaza i puta nazad, nema ni bijega!" 

Mirjam i ja smo bili dvoje najsretnije djece u cijeloj Skoli, Igraonici ... svejedno kako je zovu. Bas je bilo super! Jedino je bilo nezgodno sto smo se izletali po cijeli dan pa sad gladni k'o vukovi! 

Ingrid nam kod Rahmana naruci po ogromnu sampitu i po jednu baklavu. Uzese i one! K'o one im pive otvorile apetit. Do duse onda zene nisu bile toliko debela da su morale da brinu o dijetama. Baklava, dvije, sampita, dvije pa pivo ... ma sve to proleti u zdrava covjeka! Ostane samo zadovoljstvo! Zato sve to i radimo! 

Meni bilo zao naceti kolace. Onakva forma! Nisam ni znao od cega da krenem? To mi je prvi puta u zivotu, zato sam i zapamtio! 

Na putu kuci, moja Majka upita Ingrid: "Imas li ti burmu na ruci?" 

"Jebogati, Zovo, znas da nemam "tu" burmu ali imam u tasni burmu moje Majke! Dala mi s ruke kad sam posla u Svijet!" rece sjetno. 

"Da vidim, matereti!" 

Otvori Ingrid kasnu i iz jednog malog tajnog pretinca osiguranog rajfeslusom izvadi predivnu burmu. Poljubi je, pa onda opet! 

"Da mi je znati, ziva li mi je Majka, eh!?" 

"Ziva je ziva i zdrava ... da nije, samo bi ti se reklo a i burma nebi sijala kao nova? Sigurno sada misli na tebe a i taj tvoj poljubac je osjetila! Garant!" 

"Ziva je ziva, Zova ... ti mene uvijek usrecavas!" presretna, na sred Kastelovog coska, povi se lagano u tijelu i poce Majku sorati sakicama u pleksuz k'o kakav bokser a sve od srece i neke tajne zenske ljubavi, istina blago! 

Da nista ne boli! 

"Stani, jebogati ... tebe pravo ponjelo, pa me razbi k'o dijete zvecku!" 

Majka joj isprica za burme i jebu sa Skenderom te rece da je odlucila da kupi najbolje burme za Kumove Micuna i Hadzihafizbegovicku u Na-Mi preko puta Hotela Palas. Tako i dodjosmo do Na-Me, spustismo se pet-sest stepenika u prostranu trgovinu. Na samom pocetku je stajao dugacki drveni ostakljen pult a u njemu djidjamidje. Parfemi, Crna macka, Pokoseno sijeno i jos svasta, u velikim heksagonim flasama sa staklenim cepom. Na svakom cepu visio je i mali mesingani lijevak namjenjen iskljucivo za presipanje odredjenog mirisa u flasice koje musterija donese. 

Malo podalje, bio je nakit! 

Prodavacica im ljubazno izvadi burme nanizane kao na nekakvu kratku oklagiju od skoro cetrdeset cantimetara. Okladija je pri vrhu bila uza a pri dnu se sve vise i vise sirila. Valjda kao i razlicita debljina ljudskih prstiju. 

"Ovo vam je cetrnaest karatno zlato, ima i garanciju!" rece ljubazna zena. 

"Imaju li neke burme sa vise tih karata zlata?" pita Mjaka sa radoznaloscu.

"Uglavnom, nema jer su burme i prstenje onda vrlo meki, deformisu se, lako se pokidaju i ...tako." rece prodavacica. 

"Brine me samo sto su Skenderove burme bile zuce i sjajnije!" rece Majka. 

"Mislite kod nekog zlatara!? A ima i toga gospodjo, kad se pravi nakit od turskog zlata ali vam je to uglavnom bezvrijedno, naime u njima je svega a zlata ...najmanje! Racuna se da je i to neki nakit, bizuterija se zove, ali ne da se nosi svaki dan! I nije za nekoga koga ...hm ...volite!"

"Dobro, ondak! Bas ste me ubijedili! A sta ako su Kumovima malene ili velike burme!?"

"Imate racun, gospodjo, donesite, vratite i dobit cete broj vece ili broj manje" 

"Halva onda, zamotajte mi u novine evo ove dvije! Te smo Ingrid i ja izmjerile! Ali sad bas nisam ponjela svoju tasnu, a u tasni mi sva lova, moram prvo prebrojat', mislim da cu imati dovoljno, zaboravila kuci tasnu jer danas mi je Malome prvi dan skole pa se sva zblanula, donjet cu pare sutra ili po Malom sad odmah ako treba, poslati!" izdeklamova moja Majka zakljucujuci najveci posao svog zivota. 

"Nismo preko svijeta, eno Vam naseg balkona, kad se malo sagnete ...e, jos malo, sad se vidi  kroz ovaj vas prozor, eno tamo preko Titove ulice ...onaj balkon sa muskatlama! Vidi jos cvjetaju, Majko moja a  Septembar!" 

Gleda je smirena prodavacica. Bladi osmjeh razocarenja joj se navukao na lice. Osmjehuje se kiselo!

Osmjeh je sto mora, za to je placena a kiselo je do nje! 

"Sve sam shvatila gospodjo, osim ono za halvu! Kakva gospodjo Halva? I nemojte dijete slati sa parama! Puno je to novca a ja i ne bih smjela uzeti od djeteta nesto tako! Neka, neka ...drugi put? Drugi put kad naidjete sa parama, ako ikad naidjete!" 

Izlaze iz Na-Me. 

Preko puta ulice iz Hotela Palas izlazi ustirkani gospodin  gromada od covjeka! Vukao je veliku crnu koznu tasnu sa sobom!

Vidjevsi Majku, skide svoj sesir, oslovi Majku ... pa u dva skoka preleti malu ulicu i  poljubi joj ruku! 

"Moj najljepsi ples u zivotu s vama draga Gospodjo!  Bio je to divan Bal u Domu Kulture! Steta sto su ih ukinili! Ma nasa je greska sto ih nismo naucili da plesu! Ha, ha , ha! Bas sam mislio na vas ovih dana,  evo i vucem i neke Senekine stihove, mislim bas Vama posvecene! Otvori carobnu tasnu sa stotinu pretinaca da nadje sto je naumio, a takve tasne se znaju nezgodno razlistati i tamo gdje ne treba da se razlistavaju, tako da im pred noge ispade muska ... pidzama! Onako, tamnoplave i svjetlije pruge a ...sva zguzvana!"

On pokupi, sto je zasr'o!

Majka ga sjetno poljubi u obraz!

On se ozari! Ali starom Psu nikad dosta, upita: "A ko je ova  draga Zoro sa Vama, iranska Princeza? Ja ljepse, Banja Lukom nisam vidio!" 

"E, moj Profesore Ive, nisi pogodija Gospe ti , ovo ti je moja jaranica sa Malte, ma ne sa ove nase  malte, nego one Malte kod Afrike! Specijalista za sunecenje ostarjelih mkuskaraca kad se ima kakva upala pa niko nece da operise, vadjenje uvecanih prostata, presovanje muskih testisa uspaljenih muzeva ... ma sta da ti pricam, vjezbala na Crncima, Doktorica nove generacije!"

"Ljubim ruke, ljubim ruke, Zoro bas je lijepa ali ja moram na popodnevnu nastavu!" I poleti! Pravac Gimnazija! 

"Kol'ki je ovaj cova! Ne do Bog da je sav i svugdje tako vel'k ...ma je se usrala od straha!" puhni Ingrid. 

"Puno je to para Zova za ona dva Hajvan Micun prvi i Hadzihafizbegovicka drugi Hajvan. Necedu ti oni biti dugo u Brak! To burme kosta k'o Himo i Labud ... zajedno! 

"Kosta, kosta ... a posto kosta svjeza kvrgusa sabajle jutrom kad prvi vozovi dolaze u Banja Luku, kada se ni po guzici ne pocesu oni za koje mislis te vole ... da barem vlastitoj umornoj djeci ponude kakav bajat sendvic od neceg sto je ostalo od sinoc? Pokupe mrve po stolu! 

Bez poljupca u obraz ... kad bahnes na vrata! 

I posto kosta mirisna kafa koju ti na vrata donese malteska sokolica a ti vise ni cigare nijedne ... svoje? 

Neka meni Vas mojih Jaranica i moje djece, mojih ... muskatli! 

Vidjela si sta sve moze da se vidi iz daljine i kroz zamagljen prozor Na-Me! 

Zato i kad kosta, to nista ne kosta! 

Treba samo znati sta treba da platis, kad na tebe dodje red!"